Plenković bi se morao zabrinuti jer je izborna pobjeda njegove stranke zamućena brojnim nepravilnostima. Kao premijera trebala bi ga mučiti činjenica da se za njegova mandata Hrvatska vraća tamo gdje je bila devedesetih, kada su krađe na izborima bile masovne, pa je krajem tog desetljeća formiran GONG, kako bi se smanjile mogućnosti prevare.

Andrej Plenković, poznato je, ima komotan odnos prema lopovskim aferama pripadnika svoje stranke. Redovito ih pokušava bagatelizirati. Na isti način sada minimalizira indicije o krađi glasova na upravo završenim lokalnim izborima. Nimalo zabrinut zbog kompromitiranja izbornog procesa, šef se HDZ-a javno ruga velikom broju ozbiljnih sumnji koje dovode u pitanje regularnost izbora. Doslovce ih proglašava manipulacijom izbornih gubitnika. Očito je, kaže, da nakon izbora imamo jako loše gubitnike koji su preplavili Hrvatsku brojnim žalbama Državnom izbornom povjerenstvu pokušavajući da naknadno nešto ulove. Podjelu je Ustavnog suda oko jednog listića u Zadru iskoristio za diskvalifikaciju onih ustavnih sudaca čiji mu stavovi ne pašu. Naziva ih ustavno-pravnim aktivistima koji su se, tvrdi, očito angažirali i uključili na strani ljevice, faktički prenoseći za zeleni stol već na biralištima završenu političku borbu, a sve ne bi li, veli, malo popravili katastrofalne rezultate, prije svega SDP-a.

Sumnje u varaždinskoj županiji

Hrvatski se premijer, dakle, nije založio za ispitivanje svih sumnji koje bacaju sjenu na recentne izbore. Andrej Plenković ne traži utvrđivanje činjenica ni ponovno prebrojavanje glasova tamo gdje je bilo prigovora. Ne, on se svim dubiozama unatoč, samo isprsio s tvrdnjom da “Hrvatska godinama vodi izborne cikluse sukladno zakonu i najvišim standardima“. Najviši bi standardi, valjda, podrazumijevali pročišćavanje biračkog registra, kako broj glasača ne bi bio veći od broja stanovnika. Također bi uključivali logičnije, a ne slijedom interesa vladajuće stranke skrojene izborne jedinice. I svakako bi isključivali – u posljednje vrijeme jako prakticirano – potpuno skandalozno involviranje organa represije u izborne procese. Berto Šalaj, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, navodi da prema jednom njihovu istraživanju iz 2020. godine 40 posto građana ne vjeruje da su izborni procesi u Hrvatskoj pošteni. Takvo je nepovjerenje vladalo prije eksplozije neregularnosti, koja je završnicu superizborne godine obilježila. Andrej Plenković morao bi se zabrinuti jer je izborna pobjeda njegove stranke zamućena brojnim nepravilnostima. Kao premijera trebala bi ga mučiti činjenica da se za njegova mandata Hrvatska vraća tamo gdje je bila devedesetih, kada su krađe na izborima bile masovne, pa je krajem tog desetljeća formiran GONG, organizacija Građani organizirano nadgledaju glasanje, kako bi se živom kontrolom na biračkim mjestima smanjile mogućnosti prevare. Već nakon prvog kruga ovogodišnjih lokalnih izbora Ustavni je sud – suprotno odluci Državnog izbornog povjerenstva – zbog suspektne regularnosti poništio izbore na nekim biračkim mjestima. Nakon drugog kruga ozbiljne sumnje o lažiranju izbornih rezultata dramatično su narasle. SDP je zbog, kako tvrde, nepovratno kompromitiranih izbora za varaždinskog župana, podnio žalbu Ustavnom sudu, tražeći da se svi listići ponovno prebroje. Svoje su primjedbe i zahtjeve detaljno dokumentirali. Frapantna je lista anomalija koje navode. Svega se tu našlo: ogroman broj nevažećih listića, mala razlika u broju glasova između HDZ-ova kandidata Anđelka Stričaka i SDP-ova Brune Istera, Stričaku pribrojeni listići na kojem su zaokružena oba kandidata, neki prazni listići koji su se također našli na njegovoj hrpi, izmiješani birački materijali, intrigantni obrati koji su se dogodili u krajnje problematičnim okolnostima.

Prvo je objavljeno da je Stričak pobijedio Istera s 96 glasova prednosti. Na pedesetak tisuća listića. Nakon SDP-ove žalbe DIP-u i provjere spornih biračkih mjesta razlika se smanjila na samo 20 glasova. U ponovnom je prebrojavanju Stričak izgubio 42 glasa, a Ister dobio dodatna 34. Ali prekontrolirano je samo 31 biralište, od 344, koliko ih je u Varaždinskoj županiji ukupno bilo. Dakle, provjerom oko 9 posto glasačkih mjesta razlika se između dvojice kandidata svela na 0,08 posto. Povrh toga, broj nevažećih listića, 931 u drugom krugu, višestruko je veći od šake glasova – ponovimo: ukupno 20 – za koliko je Stričak, po DIP-u, pobijedio Istera. Logično je da SDP sada traži ponovno brojanje svih listića. Za što bi i HDZ, ako je uvjeren u svoju pobjedu, morao biti zainteresiran. Bez toga, od sjene sumnje o lažiranju izbornih rezultata teško će se oprati.

Lokalni izbori u Hrvatskoj nisu bili praznik demokracije. Iz više razloga: zbog jako male izlaznosti i ogromne biračke apatije, zbog puzajuće transformacije višestranačja u jednopartijnost i autoritarnu demokraturu, ponajviše zbog učestalih prevara i lažiranja biračke volje građana

Lista malverzacija

Na prevaru upućuju i rezultati na dva biračka mjesta u dvije općine Varaždinske županije, dva spektakularna i neobjašnjiva preokreta u preferencijama tamošnjih birača. Na jednom je HDZ-ov kandidat za župana u prvom krugu dobio nula glasova, od 92 izborna listića koliko ih se ukupno našlo u biračkoj kutiji, ali je zato u drugom krugu briljirao – za njega su glasali svi koji su na izbore izašli, pa je pokupio 86 glasova. Na drugom sličnom biralištu izlaznost je između dva izborna kruga porasla za nevjerojatnih 800 posto, s pet na 71 glasača i svi su novopridošli, čini se, glasali za HDZ-ova Stričaka, koji je na koncu imao 66 glasova. Zanimljivo, u oba slučaja biračka su mjesta bila u privatnim kućama i to pripadnika romske nacionalne manjine koji često, upozoravaju u SDP-u, nemaju valjane osobne dokumente, nužne za pristupanje izborima.

Slična su ozbiljna ugrožavanja regularnosti izbornih procesa zabilježena na više mjesta po Hrvatskoj. Sam Plenković govori da su žalbe oporbe preplavile državu. U Đakovu Zoran Vinković tvrdi da ga je HDZ pokrao, pa navodi dvadesetak nepravilnosti i traži ponovno prebrojavanje listića. Gradonačelničku je poziciju izgubio od HDZ-a za 9 glasova. Ustavni je sud njegovu žalbu odbacio, što Vinkovića, kaže, ne iznenađuje, ali se čudi da mu nisu dopustili prebrojavanje važećih i nevažećih listića, kao ni uvid u popis birača koji su na izbore izašli.

U Korčuli je HDZ s četiri glasa prednosti pobijedio SDP-u ovu gradonačelnicu. Ali ona te rezultate ne priznaje i tvrdi da je pokradena. Traži kontrolno brojanje glasova i grafološke analize. Nalaz grafologa zbog sumnje da se po listićima naknadno interveniralo. Lista malverzacija za koje optužuje HDZ također je impozantna: od toga da su nevažećim proglašavani listići s njenim jasno zaokruženim imenom do sumnjivog uključivanja jednog člana HDZ-a u transport izbornih kutija.

Turudićeve opskurne intervencije

U Kutini je kaznenu prijavu i zahtjev za ponavljanje izbora na jednom biračkom mjestu podnijela SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu koja, tvrdi, raspolaže dokazima HDZ-ova krimena: snimkom iz koje proizlazi da su kutinskim Romima glasove za svoga kandidata doslovce plaćali. Nacional je u prošlom broju objavio transkript tajno snimljenog razgovora između dvije osobe iz Vukovara, koji također upućuje na beskrupuloznu izbornu trgovinu. Po njemu, glasovi su se za Domagoja Bilića, kandidata Domovinskog pokreta i HDZ-a za vukovarskog gradonačelnika, plaćali konkretnom lovom. Svaki listić dvadesetak eura, onome tko osigura najmanje 30 glasača 200 ili više. Snimka je predana DORH-u, ali u slučaju HDZ-ovih grijeha državne se institucije teško pokreću.

Neke mu čak u izbornim mućkama otvoreno pristaju asistirati. Glavni se državni odvjetnik u kampanju uključio opskurnim intervencijama, od kojih je jednu, vlastito hapšenje, Mile Kekin već opjevao u svježe objavljenoj pjesmi “Ilica i marica – hajka za odrasle”, koju glazbeni kritičari jako hvale kao izvrsno svjedočanstvo velike, dosad u korpusu hrvatske i ex-YU rock i pop glazbe neviđene snage. Državno izborno povjerenstvo – u najboljem slučaju, eventualno – glumi nepristranost. Prije pola godine Plenkovićeva su kandidata na predsjedničkim izborima dočekali s javno izraženom željom da baš on osvoji poziciju šefa države, na lokalnim izborima svojim stavovima također idu na ruku HDZ-u. Ustavni se sud rascijepio na odluci da se jedan izborni listić u Zadru, s jasno zaokruženim imenom i nejasnom škrabotinom na njegovoj margini, poništi kao nevažeći, što je suprotno njihovim dosadašnjim tumačenjima, ali je usklađeno s HDZ-ovim interesom da sačuvaju jedan mandat, nužan za većinu u tamošnjem gradskom vijeću. Tek nakon burne reakcije opozicije ustavni su suci štetu pokušali sanirati poništavanjem jednog drugog, HDZ-u također važnog izbornog glasa.

Benevolentan odnos prema izbornim makinacijama, na kojima u pravilu profitira HDZ, rezultat je patologije vlasti. Svojim ignorantskim stavom prema izbornom kriminalu premijer je sve rekao o karakteru svoje ličnosti i svoga vladanja državom. Relativiziranjem primjera posve evidentnog izopaćenja izbornih procesa i izostankom osude takvih postupaka Andrej Plenković faktički odobrava i podržava krađu glasova. Za njegovu stranku i ekipu možda i logično: ako mogu potkradati državu, ako su prebukirani korupcijskim aferama, nerealno je očekivati da se i u izbornom lopovluku neće naći. Lokalni izbori nisu u Hrvatskoj bili praznik demokracije. Iz više razloga: zbog jako male izlaznosti i ogromne biračke apatije, zbog puzajuće transformacije višestranačja u jednopartijnost i autoritarnu demokraturu, ponajviše zbog učestalih prevara i lažiranja biračke volje građana. Izbori s takvim devijacijama znaju se pretvoriti u karmine demokracije. Pogledajte Mađarsku, pogledajte Srbiju! Države u kojima je vlast praktično postala nesmjenjiva. Njihovim se tragom Hrvatska, izgleda, zaputila. O tome premijer Plenković govori kad dominaciju svoje stranke na sva usta ne prestaje veličati.