Blokadom izmjena Generalnog urbanističkog plana Zagreba vlast premijera Andreja Plenkovića otvorila je bitku za glavni grad. Tri mjeseca prije lokalnih izbora Ministarstvo graditeljstva s vrlo je dubioznim objašnjenjima odbilo dati suglasnost na predložene izmjene i dopune GUP-a, puštajući istodobno u medije glas da će to značiti i zaustavljanje deset kapitalnih projekata koji su zagrebačkom gradonačelniku glavni adut za osvajanje još jednog mandata. Tomislav Tomašević tvrdi da se ni jedan od tih projekata, od izgradnje Paromlina i bazena u Španskom do novih tramvajskih pruga i obnove kina Europa, ne zaustavlja. Ali se GUP šalje na popravni i vrlo se vjerojatno do izbora u svibnju neće stići donijeti. Plan da ga sada ubrzanim tempom, udarnički odrade i na posljednjoj predizbornoj sjednici usvoje prilično je nerealan.

Traženje dlake u jajetu?

Gradska je vlast pogriješila kad je s izmjenama GUP-a startala u zadnjoj godini mandata. Naravno, za veliki je posao s brojnim savjetovanjima trebalo vremena. Postupak je trajao više od dvije godine, ali svejedno, gradonačelnik je Tomašević morao biti oprezniji, pogotovo znajući s kim ima posla. Trebao je računati s obmanama, spačkama i opstrukcijom. Što je u protekle tri godine Plenkovićeva vlada svojim maćehinskim odnosom prema Zagrebu više puta demonstrirala, na razne načine pokušavajući Možemo! ocrniti i ozloglasiti, tvrdeći da su za obnašanje vlasti i upravljanje gradom potpuno nesposobni. Razlozi zbog kojih su Plenkovićevi ministri odlučili blokirati promjenu zagrebačkog GUP-a djeluju vrlo nategnuto. Tomašević kaže da im se tražilo dlaku u jajetu.

Nadležni ministar Bačić važno poručuje da neće tolerirati bilo kakvo zaobilaženje zakona. Malo je cinično kad se HDZ-ov ministar, usto veteran još iz Sanaderove garniture, predstavlja kao čuvar zakona. Njegova je stranka baš u Zagrebu godinama funkcionirala u tijesnom zagrljaju s korupcijom impregniranim bivšim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Sada zagrebačkom GUP-u pokušavaju napakirati zaobilaženje zakona. Premda se, eventualno, može govoriti tek o zaobilaženju nekih posebnih dokumenata Ministarstva, protiv kojih su se strukovne organizacije urbanista i arhitekata već pobunile, a kojima se lokalnoj samoupravi zabranjuje veća i bolja zaštita prostora. Odnosno zabranjuje se provođenje javnih arhitektonsko-urbanističkih natječaja tamo gdje po zakonu nisu propisani.

Ljutiti Tomašević objašnjava da njegova vlast namjerno pokušava uvesti nadstandarde kako u Zagrebu, primjerice, „ne bi nikla neka zgrada u obliku žutog krastavca“. Iz Vlade također podmeću da su promjene zagrebačkog GUP-a suprotne njihovim strateškim smjernicama o priuštivom stanovanju. Ali Nacionalni plan stambene politike, koji spominje priuštivo stanovanje, još nije usvojen. Osim toga, povećavanjem stope izgrađenosti već su brojni kvartovi u Zagrebu stambeno prebukirani, gusto nakrcani zgradurinama velike katnosti, bez zelenila i zraka i prostora nužnih za važne društvene funkcije, poput vrtića i škola. Predloženim se promjenama GUP-a to mijenja. Gradska ih vlast, tvrdi, vidi kao prvi korak u uvođenju reda u gospodarenju prostorom i kao šansu za balansirani urbani razvoj s povećanjem parkovnih površina i sadržaja društvenog standarda.

Plenkovićeva je vlast, dakle, bitku za Zagreb otvorila podvalama. Onako kako je igrala i na prethodnim predsjedničkim izborima. Zorana Milanovića pokušavali su rušiti žestokom difamacijskom kampanjom, proglašavajući ga ruskim plaćenikom i multipotentnim kršiteljem hrvatskog Ustava. U svoj su ljuti boj za osvajanje Pantovčaka uključili i glavnog državnog odvjetnika. Baš kako ga sada angažiraju i za lokalne izbore. Jutarnji list otkriva kako riječka policija po nalogu USKOK-a upravo otvara davno zatvorenu istragu i češlja nalaze starih revizija. Traže se putni nalozi otprije 19 godina i na obavijesne se razgovore pozivaju nekadašnji, već godinama umirovljeni zaposlenici riječke gradske uprave. Protiv bivšeg se SDP-ova gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela nešto pokušava iščeprkati. Kao što se za predsjedničke izbore protiv Milanovića pokušavao reaktualizirati slučaj svojedobne nabave ECMO uređaja.

HDZ po Karamarkovu obrascu

Riječ je o politički uvjetovanim istragama, tvrdi Obersnel. Kako bi se napravio umjetni balans s HDZ-ovim lopovlukom. Tako je radio i prethodni HDZ-ov šef Tomislav Karamarko, koji je svojim utjecajem u policiji pokušao utopiti nekoliko SDP-ovih gradonačelnika. Dok mu je vlastita žena istodobno bila prikačena na MOL-ovu sisu. USKOK-ova potraga za nekim slučajem kojim bi se SDP, odnosno opoziciju moglo kompromitirati, nije ograničena samo na Rijeku. Istražne se aktivnosti intenziviraju i po drugim gradovima koji nisu pod HDZ-ovom kontrolom. Po Zagrebu se također jako kopa. Navodno se Tomaševiću traži bilo što, kako bi se bacila sjena i posijala sumnja u njegovo poštenje i antikorupcijski karakter njegove vlasti. Glavni kvalifikativ koji ga je doveo do mjesta gradonačelnika.

Navodno se Tomaševiću traži bilo što kako bi se bacila sjena i posijala sumnja u njegovo poštenje i antikorupcijski karakter njegove vlasti. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

Plenkovićevo sabotiranje Tomaševićeva GUP-a spremno je dočekala zagrebačka opozicija. Prije svega HDZ-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Mislav Herman i Ivica Lovrić, dugogodišnji kompanjon pokojnog Bandića, koji se nakon njegove smrti u javnosti pokušava profilirati kao glavni oponent aktualnoj zagrebačkoj vlasti, a što na skorim lokalnim izborima namjerava iskoristiti kao gorivo za vlastite gradonačelničke pretenzije. Obojica, i Herman i Lovrić, tvrde da slučaj GUP dokazuje gradonačelnikovu potkapacitiranost, nestručnost i nesposobnost za vođenje Zagreba. Mediji im daju veliki prostor, ali čini se da njihove optužbe nemaju većeg učinka. Možda se okrenu protiv onih koji ih plasiraju. Kao što se premijeru Plenkoviću dogodilo na nedavnim predsjedničkim izborima, kada je svojim ruženjem Milanovića sam sebe porazio.

Ražalovane Bandićeve strukture

Prema jednom svježem, javnosti još nedostupnom istraživanju, urađenom za potrebe SDP-a, Tomislav Tomašević apsolutni je favorit u utakmici u kojoj će se za funkciju zagrebačkog gradonačelnika, prema najavama, boriti više od desetak kandidata. Ali nitko mu ozbiljno ne konkurira. On trenutno ima oko 36 posto glasova i u drugom krugu uvjerljivo pobjeđuje drugoplasiranog, oko 11 posto glasova, Hermana. Svi su ostali pretendenti ispod deset posto, od SDP-ova Branka Kolarića, koji ima oko devet posto potpore, do niskopodnog Lovrića, koji je ispod tri posto. Lovrić nema glasove, ali sudeći po pretkampanji, u kojoj je već mjesecima, raspolaže znatnim financijskim resursima. Svoje je plakate s najavom izgradnje mostova i metroa već polijepio po Zagrebu, permanentno se oglašava po portalima i društvenim mrežama, slike mu iskaču štogod da otvoriš. Iza njegove kandidature po svoj prilici stoje ražalovane, ali dobro potkožene Bandićeve strukture, koje ne prestaju sanjati o svome velikom povratku na vlast.

Nije iznenađenje kad opozicionari osporene promjene GUP-a iskoriste da bi nasrnuli na Tomaševića. Ali je potpuno neočekivano i frapantno kad im se u tome pridruži i šef zagrebačkog SDP-a, stranke koja u koaliciji s Možemo! vlada Zagrebom. Kolarić je, naime, odmah požurio izjaviti da razlozi rušenja GUP-a „nisu nimalo bezazleni“. Uglavnom se složio i s optužbama o nestručnosti zagrebačke vlasti, zamjerajući da potencijali njegove stranke ostaju nedovoljno iskorišteni. Posve je legitimno da SDP na lokalnim izborima pokuša ojačati svoju dosad mizernu prisutnost u Zagrebu. Rezultati s parlamentarnih i predsjedničkih izbora signaliziraju da nisu bez šanse. Ali posve je pogrešno kad misle da to mogu postići lupajući po gradonačelniku Tomaševiću. Kritičnost je dobra, ali je SDP-ovo pridruživanje HDZ-ovim napadima na zagrebačku vlast nekorektno i nepametno. SDP i Možemo! jesu politički rivali, ali nisu politički protivnici. Jednima i drugima politički je protivnik HDZ. Ako se kao potencijalni partneri krenu međusobno čerupati, Plenkovićeva sljedba, koja se davi u groznim aferama, profitira.

Na Ibleru mogu imati razloga za uvrijeđenost. Možemo! je lani na nacionalnoj razini odbio predizbornu koaliciju kojoj su se u SDP-u sveudilj nadali. Svojom su odlukom HDZ-u faktički poklonili izbornu pobjedu. Da su na parlamentarne izbore išli zajedno, drugačije bi se vlast krojila i slagala. U SDP-u mogu biti nezadovoljni i razinom svoga utjecaja na upravljanje Zagrebom. No jako se varaju prave li svoje računice s uvjerenjem da će se Milanovićev izborni trijumf automatski na njih preliti. Ali ako su se SDP i Možemo! konačno približili u stavu da će na iduće parlamentarne izbore ići skupa, što se navodno događa, logično je da svoje partnerstvo u međuvremenu testiraju na lokalnim izborima. Između ostaloga i u Zagrebu. Ljevica nema boljeg kandidata za gradonačelnika od Tomislava Tomaševića. Utrčavanjem Kolarića u tu utakmicu ni on ni SDP ništa neće dobiti, ali se glasovi mogu raspršiti. Možemo! ovoga puta ne može računati na rezultate kakve su imali na prošlim lokalnim izborima. Ni SDP nema kadrova za neki spektakularan samostalan nastup, pa kao mamce namjeravaju istaći neka jaka stranačka imena, što će se njihovim postizbornim povlačenjem pretvoriti u svojevrsnu prevaru birača. Povezane u predizbornu koaliciju, dvije bi stranke mogle ponuditi snažnu izbornu listu. Ulaznicu za moćnu pobjedu u Zagrebu. Što se vrlo vjerojatno neće dogoditi. Svojom međusobnom konkurencijom otvaraju prostor trećima. Onima koji su već pokazali da igraju prljavo.