Urnebesan tjedan u kojem su se građani Hrvatske bojkotom trgovina borili protiv nepodnošljivog vrtloženja inflacije i demonstrirali protiv HDZ-ove kadrovske tiranije u zdravstvu, dok će vlast na sastanke protiv divljanja cijena privoditi trgovce i turističke radnike i istodobno najavljivati velike smjene svojih godinama brižno njegovanih pulena po državnim firmama. Tjedan raspleta u Jadroliniji gdje je Vlada odlučila smijeniti kompletnu Upravu, nakon što je premijer pola godine uvjeravao javnost da tamošnji direktorij na čelu s Davidom Soptom, njegovim prijateljem s hakla, ne može imati nikakvu, pa ni moralnu odgovornost za strašnu nesreću u kojoj je prošloga ljeta višetonska rampa s trajekta Lastovo doslovce zdrobila trojicu mornara. Potom smjena cijelog vrha Hrvatskih šuma, s kapitalcem Nediljkom Dujićem, što je bila cijena kojom je Domovinski pokret, kao HDZ-ov junior partner, uvjetovao svoje ruke u Saboru, bez kojih nema parlamentarne većine. U oba se slučaja dogodilo isto, dosad neviđeno: Andrej Plenković morao je ustuknuti. Lupio je glavom o zid, pa popustio. Što je očiti znak smanjivanja njegovih moći. Silom prilika redukcije stava: mogu sve što hoću.

Butković pokazao stav

Nakon što je sam sebi priredio veliki debakl na predsjedničkim izborima, u svom potpuno nepotrebnom osobnom fajtu sa Zoranom Milanovićem, premijer je opasno zateturao. Očito gubi na uvjerljivosti i snazi. Više ne djeluje moćno i nedodirljivo. Odluka da će bojkotirati skoru inauguraciju novog starog šefa države vratila mu se ravno u glavu, poput bumeranga. Umjesto predsjednikove izolacije, što je bio cilj, sam sebe osamljuje. Idućeg će tjedna s Pantovčaka, sa svečanog polaganja Milanovićeve prisege, izostati samo HDZ. Za šefove je vladajuće stranke posebno bolna potvrda dolaska generala Gotovine, kao i odaziv njihova koalicijskog partnera Ivana Penave. Plenkovićev propali pokušaj da vlastitim demonstrativnim odsustvom ponizi predsjednika Republike samo je jedan od pokazatelja slabljenja njegove donedavno neprikosnovene pozicije. Premijerova je svemoć načeta, erodiranje se više ne može prikriti. Dominacija mu još nije posve očerupana, ali perje leti na sve strane. U HDZ-u, u vladajućoj koaliciji, generalno na političkoj sceni.

Balon vlastite superiornosti, stvarne ili umjetno stvarane, u kojem Andrej Plenković već duže vrijeme živi, počeo se, prvo, stanjivati i ispuhivati u njegovoj vlastitoj stranci. Prošloga je tjedna jedan ministar – dosad nezamislivo – pokazao da ima vlastiti stav. Ministar je Butković izašao pred novinare i objavio da zbog teške havarije s tri ljudske žrtve na trajektu Lastovo predlaže razrješenje prvog čovjeka Jadrolinije, dosad posve jasno zaštićenog premijerova prijatelja Sopte. Za svoju je odluku preuzeo osobni rizik. Rekao je: ja ću predložiti… Za taj prijedlog nije imao premijerovu suglasnost. Išao je čak mimo njegove više puta iskazane volje. Ali ministar se za svoje istrčavanje dobro pripremio. Mogao se pozvati na dvije nezaobilazne analize uzroka nesreće na Lastovu – jednu napravljenu u nadležnom Ministarstvu i drugu Agencije za istraživanje nesreća. Obje potpuno suglasne u adresiranju odgovornosti za prošlogodišnju tragediju. Nedvosmislene u stavu da je odgovornost za brojne utvrđene, često neshvatljive propuste u funkcioniranju Jadrolinijine flote na Upravi tvrtke i gospodinu Sopti poimence.

Vrijeme protiv svemoćnika

Osim toga, Butković je osigurao potporu nekih drugih ministara, redom HDZ-ovih veterana. Nije slučajno nakon njegova istupa ministar Bačić u obraćanju novinarima Butkovića nazvao svojim prijateljem, ističući njegove važne, potpredsjedničke funkcije i u stranci i u Vladi. Ali bez obzira na visoke pozicije, donedavno je mogućnost bilo kakvog soliranja bila posve isključena. Butkovićev bi postupak još prije samo nekoliko mjeseci bio potpuno suicidalan. Ni sada nije bez opasnosti. Plenković je svojedobno znao smjenjivati ljude i samo zato što su, kako je govorio, izgubili njegovo povjerenje, ne objašnjavajući pobliže razloge razlaza. Ovoga puta premijer se nije inatio. Odlučio je maknuti kompletno čelništvo Jadrolinije. Sopta može računati na više desetaka tisuća eura visoku otpremninu, a ministar Butković, koji je ishodio njegovu smjenu, može računati na više puta demonstriranu Plenkovićevu osvetoljubivost. Vrijeme, međutim, više ne radi za Svemoćnika. Stranka je u previranju. Sve nezadovoljnija svojim samozaljubljenim šefom. Možda se prilika za serviranje hladne osvete nikad više ne ukaže.

Drugo, oseku dominacije Andreja Plenkovića otkrivaju i turbulencije u vladajućoj koaliciji. U njegovim odnosima s Domovinskim pokretom. Premda je DP nakon raskola na dva dijela rejtingom nikad slabiji – ni sjena onoga što je bio prije samo pola godine, kada je na parlamentarnim izborima ostvario ozbiljan rezultat – njegovi su zahtjevi prema HDZ-u nikad jači. Penavinim se momcima drsko ucjenjivanje premijera ipak na koncu isplatilo. Inzistirali su, navodno po cijenu izlaska iz vladajuće većine, na ispunjenju onog dijela nikad objavljenog, od javnosti skrivenog koalicijskog sporazuma po kojemu DP-u pripadaju visoka mjesta u petnaestak državnih firmi. Realizaciju tog dogovora Plenković je mjesecima eskivirao, kalkulirajući kako će partneri s vremenom onemoćati i smanjiti apetite. Dogodilo se upravo suprotno. Sam se našao u nemoći. Ne zato što bi se DP-ova snaga povećala, nego zato što su se njegovi koalicijski kapaciteti smanjili.

Puštanje snimki oružju i pucanju sklonog ex-ministra Dabre nije uspjelo postići očekivani učinak. Gotovo bosonogim se junakom u gaćama, s kalašnjikovom u rukama, bavi i DORH, ali DP je ostao kano klisurina. Nisu se dali smekšati. U igri živaca manji je partner pobijedio većega. Ražalovani je Dabro nadjačao Plenkovića. Premijer je kleknuo zato što nema izbora, pa je na koncu ipak smijenio tročlanu, bez izuzetka HDZ-ovu upravu Hrvatskih šuma, na čelu s direktorom Dujićem, još jednom svojom karijatidom na čiju poziciju DP aspirira. Sada će na njegovo mjesto, najavljuju, dovesti svog čovjeka, navodno nestranačkog stručnjaka. Njihove je kadrovske kapacitete – kuku&lele! – Hrvatska već imala priliku upoznati. Nakon Plenkovićeve kapitulacije pred DP-ovim ultimatumom – Ili predajte Hrvatske šume ili ove većine više neće biti! – Penava govori o novom poglavlju u odnosima s HDZ-om, hvaleći se kako su partneri u koaliciji prihvatili njegove stavove o upravljanju državnim poduzećima. Zapravo se radi o novoj podjeli plijena, u kojoj je DP nešto dobio, a HDZ nešto izgubio. Za Hrvatsku potpuno nebitno. Nebitno jer između dviju stranaka u njihovu grabežnom funkcioniranju nema razlike.

Nestali Plenkovićevi žetončići

Treća razina na kojoj je sasvim razvidno ozbiljno podštucavanje Plenkovićeve moći tiče se sušenja i reduciranja HDZ-ovih koalicijskih kapaciteta. Sve donedavno vladajući su mogli računati da će se u Saboru uvijek naći neki žetončić u pričuvi, kojim će, kad im zatreba, kad nešto u koaliciji pukne ili otpadne, uspjeti pokrpati svoju jedva dovoljnu, knap većinu. Tog luksuza za HDZ više nema. Premijer više ne može računati da će ponoviti bravuru iz ljeta 2017., kada je bahato, pred kamerama, tajnici naložio neka mu se pripreme papiri za smjenu Mostovih ministara. Jednog je neugodnog partnera glatko mogao šutnuti zato što je već bio uglavio savez s HNS-om, strankom koja je pretrčavanjem pod skute HDZ-a izdala svoj predizborni savez sa SDP-om. Kako Andrej Plenković nema problema s demokratskim skrupulama, političkom je prevarom održao većinu.

Premijer Plenković ne uspijeva naći saveznike jer se generalno nezadovoljstvo njegovom vlašću povećava. Zato ni izvanredni izbori više nisu rješenje. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

Ali za takvu političku alkemiju više ne nalazi kandidata. Otkako su se iz DP-a počeli kapricirati, grubim mu porukama diktirajući uvjete za nastavak suradnje, premijer je pokušao naći zamjenu. Njegovi su pouzdanici krenuli u potragu za novim saveznicima, kako bi se većina mogla presložiti. Ali nije išlo. Uspjeli su kupiti tek nešto malo vremena, sve u svemu ni tri tjedna, nedovoljno za neku ozbiljniju političku operaciju. Odbijenice su im stizale i od onih koji su se još nedavno spremno obećavali. Ne samo zato što se približavaju lokalni izbori, na kojima bi svako sparivanje s HDZ-om moglo biti kažnjeno. Analitičari već naveliko tvrde da će u drugom krugu tih izbora doći do stvaranja širokih antihadezeovskih koalicija. Odnosno do referenduma protiv HDZ-ovih kandidata. Slično kao što se dogodilo na recentnim predsjedničkim izborima. Premijer Plenković ne uspijeva naći saveznike jer se generalno nezadovoljstvo njegovom vlašću povećava. Zato ni izvanredni izbori više nisu rješenje. Nisu jer postaje vrlo upitno tko bi ih mogao dobiti.

Čini se da su HDZ i DP osuđeni jedni na druge. HDZ zato što nema izbora. DP jer samo pod ruku s HDZ-om može do vlasti. Ali njihove čelne ljude ne povezuje nikakva zajednička politička ideja. Samo politička trgovina. Možda dovoljna da guraju zajedno do kraja mandata, ali posve nedovoljno za uredno i kvalitetno funkcioniranje vlasti. Teško da bi u tom savezu Andrej Plenković mogao prosperirati. Duga ga je sjena desničarenja, neobrazovanosti i političkog primitivizma Penavine stranačke družbe poklopila. Nerealno je očekivati povratak na stare puteve ponosa i slave. Sve je izglednije da se propadanje neće zaustaviti.