Kud baš da se Andrej Plenković užasava zbog komunističkih refleksa! Kud baš da protiv jednopartijnosti grmi šef stranke koja gotovo u kontinuitetu, sa samo dva tajmauta, vlada Hrvatskom i u svojim rukama doslovce drži sve državne i društvene institucije! U ideološkom etiketiranju kao da ga je crni Karamarko, njegov prethodnik na čelu HDZ-a, osobno instruirao

Andrej Plenković je, kaže, potpuno konsterniran. Što je razlog premijerovu zaprepaštenju i zgražanju? Izostanak javne osude recentne SDP-ove inicijative o razrješenju glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Po njemu, riječ je o skandaloznoj akciji koja, kako je u nekoliko istupa ponovio, otkriva „komunistički“, odnosno, „nedemokratski, totalitarni, jednopartijski refleks SDP-a“. Što je, tvrdi, za hrvatsku demokraciju veliki problem, mnogo ozbiljniji od previranja u vladajućoj koaliciji, zbog kojih je njegova Vlada u jednom trenutku ostala bez parlamentarne većine.

Ma, kud baš da se Andrej Plenković užasava zbog komunističkih refleksa! Kud baš da protiv jednopartijnosti grmi šef stranke koja od devedesetih gotovo u kontinuitetu, sa samo dva tajmauta, vlada Hrvatskom i u svojim rukama doslovce drži sve državne i društvene institucije! U ideološkom etiketiranju kao da ga je crni Karamarko, njegov prethodnik na čelu HDZ-a, osobno instruirao. Samo, Karamarko je zaista bio ljuti desničar. Što se za Plenkovića ne može reći. Njegovo se potezanje ideoloških diskvalifikacija referira na činjenicu da je inicijativa Iblera za Turudićev opoziv uslijedila nakon što su se na meti USKOK-a, odnosno Državnog odvjetništva, našli i neki SDP-ovi odličnici. Premijer to uzima kao dokaz dvostrukih kriterija. Pri čemu sam sebe i svoju stranku predstavlja kao moralni orijentir. SDP bi, kaže, smjenjivao prvog čovjeka DORH-a čim im se ne sviđa odluka koga namjeravaju procesuirati. „To je nečuveno, ja to nisam u 35 godina hrvatske demokracije vidio i čuo“, veli. Dok on, tvrdi, ni nakon svojedobnog uhićenja ministra Horvata nije najavljivao smjenu tadašnje državne odvjetnice. „HDZ poštuje institucije, ne porobljava ih, ima veći demokratski refleks nego cijela oporba“, diči se premijer.

Kratko pamćenje

Ako je i od najvećeg hrvatskog političkog narcisa, previše je! Možda bi Andreju Plenkoviću trebalo osvježiti sjećanje. Podsjetiti ga na njegove vrlo problematične reakcije baš nakon spomenutog uhićenja ministra Horvata prije tri godine. Premijer je jako problematizirao taj postupak, na izvanrednoj je presici žestoko napao USKOK i DORH, tadašnjoj je državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek slao prijeteće poruke. Ljutio se zbog pritvaranja ministra na dužnosti, što se, kako je tvrdio, od devedesetih nije dogodilo. Od Šipek je tražio da mora objasniti razloge svog postupka. Pa je insinuirao da netko preko DORH-a pokušava rušiti njegovu vladu, i to u vrijeme u kojem su, po njemu, napravili spektakularne stvari. Jako je relativizirao cijeli slučaj. Više je puta ustvrdio da je uhićenje nerazmjerno onome što se ministru Horvatu stavlja na teret. Spominjao je programe, doslovce, jako male vrijednosti, premda je ministar uhvaćen zbog višemilijunskih malverzacija. „Da sam ja u poziciji državnog odvjetnika, sigurno bih razmišljao kako takav potez – a DORH se mora brinuti o državnim interesima – može imati refleksije na političku situaciju“, govorio je u veljači 2022. premijer Plenković. Istina, smjenu glavne državne odvjetnice, koliko se sjećamo, nije najavljivao, ali gospođa je Hrvoj-Šipek lani ispraćena s dužnosti. Kao što se prije nje morala povući i šefica USKOK-a.

Nevolja s EPPO-om

Kad se pjeni zbog, po njemu, nedemokratske inicijative SDP-a, premijer bi se možda trebao sjetiti i nevolja koje njegova vlast ima s Uredom europskog javnog tužitelja (EPPO). Laura Kövesi, glavna europska tužiteljica, prošloga je tjedna u intervjuu N1 televiziji ponovno aktualizirala problem odluke glavnog državnog odvjetnika da im se oduzme slučaj Beroš. Slučaj bivšeg Plenkovićeva ministra uhićenog i smijenjenog zbog pljačke hrvatskog zdravstva u sprezi s mafijaškim klanovima. Sukobe nadležnosti, objašnjava Kövesi, imamo i u drugim državama EU-a, ali Hrvatska je, tvrdi, jedinstven slučaj. Jedinstven zato što im se nigdje drugdje nije dogodilo da se odluka donese bez njihova konzultiranja. Samo je u Hrvatskoj glavni državni odvjetnik rješavao sukob nadležnosti, u kojemu je po funkciji i sam jedna od sukobljenih strana, tako da je EPPO-u uskratio mogućnost bilo kakvog očitovanja. Profesorica kaznenog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Zlata Đurđević tim povodom tvrdi da su Turudićevom odlukom o uzimanju slučaja Beroš EPPO-u u korist USKOK-a, prekršena sva temeljna pravila, ne samo europskog nego i hrvatskog ustavnog prava.

Premijeru se Plenkoviću ipak mora priznati da je potpuno u pravu kad govori o dvostrukim kriterijima. Dvostruki su kriteriji na djelu kad se afere vlasti i afere opozicije, konkretno, HDZ-ove i SDP-ove afere, na umjetan način pokušava izjednačiti. Premda ih je i po brojnosti i po veličini teško uspoređivati. Korupcijskih je afera Plenkovićeve vlasti mnogo, opozicijske je na prste jedne ruke moguće pobrojiti. HDZ-ove su afere, poput Beroševe, redovito visokoprofilne. Ove koje se tiču SDP-ovih kadrova, kikiriki dimenzija. Uz vladajuće se vežu korupcija i kriminal milijunskih vrijednosti, u korist HDZ-ovih kadrovskih karijatida i drugova im, nerijetko uvezanih sve do podzemlja. Dok je SDP-ova saborska zastupnica Barbara Antolić Vupora nedavno završila u Remetincu zbog sumnji na nezakonitu rekonstrukciju vlastite obiteljske kuće, vrlo skromnih dimenzija. Potom je i protiv SDP-ova gradonačelnika Varaždina Nevena Bosilja pokrenuta istraga zbog navodnog trgovanja utjecajem: jednom je poduzetniku omogućena izgradnja garaže u zamjenu za dvadesetak tisuća eura vrijednu adaptaciju stana u vlasništvu varaždinskog kazališta. Uglavnom, Bosilj u transakciji za koju ga sumnjiče ni centa nije stavio u vlastiti džep. Udruženi pokušaji Turudića i Plenkovića da teški disbalans između HDZ-ovih i SDP-ovih afera na neki način izniveliraju i balansiraju, ne mogu uspjeti. Možda se pokažu kontraproduktivnima. Jer usporedba razvidnom čini drastičnu razliku: u jednom je slučaju riječ o sustavu, u drugom o grijesima pojedinaca. Svako kršenje zakona, naravno, treba goniti, ali različiti se krimeni ne mogu ni tumačiti ni tretirati jednako.

Pokušaji konstruiranja ravnoteže između vlasti i opozicije u kriminalnim aferama djeluju neuvjerljivo. Kao pakiranje. Moguće je da proizvode revolt. Možda Nevenu Bosilju u svibnju pojačaju pobjedu na izborima za gradonačelnika Varaždina. Kao što je otpor HDZ-ovoj tvornici laži presudio i nedavnim predsjedničkim izborima

Negativan stav SDP-a prema aktualnom glavnom državnom odvjetniku lako je argumentirati. Ljevica je otpočetka bila protiv Turudićeva izbora, zbog njegove kompromitiranosti suspektnim vezama s pripadnicima HDZ-ove vlasti i krim-miljea. Lani su u to ime na demonstracije izveli tisuće ljudi. Ali to ne znači da ga šef SDP-a može nazivati Višinskim, kako ga je u posljednje vrijeme krenulo. Siniša Hajdaš Dončić jako griješi kad Ivana Turudića olako proglašava Višinskim, zloglasnim glavnim tužiteljem u Rusiji prije devedesetak godina koji je funkcionirao kao ključna poluga u Staljinovim montiranim procesima i masovnim čistkama.

Beskorisna incijativa

Ni od SDP-ove inicijative za Turudićevo razrješenje, koja premijera Plenkovića ekstremno uzrujava, neće biti neke velike koristi. Pokretanje parlamentarne operacije kojom bi se Vlada obavezala Saboru predložiti smjenu na čelu DORH-a, samo se rubno tiče glavnog državnog odvjetnika. SDP na čistac zapravo pokušava izvesti Domovinski pokret, koji su istraga i pritvaranje njihova revolveraša Dabre tako razbjesnili da su otvoreno zaprijetili razlazom s HDZ-om. Živo me zanima, govorio je Penava kao šef DP-a, na koju foru Turudić očekuje da će ikad više dobiti podršku Sabora. Brzo se pokazalo da je fora na koju će DP uvući rogove i polizati sve svoje prijetnje, vrlo jednostavna i zove se sudjelovanje u HDZ-ovoj vlasti. Što se Penave i ekipe tiče, sve je odavno kristalno jasno. Nema potrebe da im SDP sprema stupicu kako bi se razotkrilo hoće li se „junačine iz DP-a“, što bi rekao Hajdaš Dončić, na opoziv Turudića odazvati. Neće! Posve očekivano od DP-a, koji se već pokazao kao najgori politički prevrtač i prevarant. Vlastite su birače opako iznevjerili. Neće jer ih Plenković jako dobro plaća. Participiranje u njegovoj većini sjajno se honorira. Toliko da je čak i tužnu Dabrinu sudbinu s boravkom u istražnom zatvoru moguće kompenzirati. Na Turudiću se savez HDZ-a i DP-a neće lomiti.

Što ne znači da njegov način obnašanja funkcije glavnog državnog odvjetnika nema razloga problematizirati. Stručnost Ivanu Turudiću gotovo nitko ne osporava. Sporne su neke druge stvari. Prije svega, njegovo politiziranje s čela DORH-a. Od političkih izjava ni kao sudac nije bježao. Premda ga etički kodeks državnih odvjetnika obavezuje na političku i svjetonazorsku neutralnost, često nastupa kao HDZ-ov glasnogovornik. „Naš dečko“, kako su svojedobno HDZ-ovi šefovi govorili. Svojim ponašanjem samo potvrđuje da se od stranke ne može ili ne želi emancipirati. S premijerom Plenkovićem kao da permanentno usuglašava stavove. S predsjednikom Milanovićem ne prestaje se prepucavati, ignorirajući i njegovu funkciju i rezultate nedavnih izbora. Opoziciju napada. Ljevicu optužuje da se ne drži ni zakona ni pravnog poretka. Šefu SDP-a javno šalje poruke koje bazde na prijetnju. Spreman se umiješati u političke procese. Primjerice, u nedavne predsjedničke izbore kada je objavio pokretanje izvida o kupovini ECMO uređaja u vrijeme Milanovićeve vlade ili o načinu stjecanja obiteljske kuće Ivane Kekin. Nakon izbora ništa se o tome više nije čulo. Ali sada su, izgleda, na redu oni koji će na skore lokalne izbore.

Turudićevi su ideološki refleksi također potpuno jasni i zašiljeni. Umjesto svjetonazorske neutralnosti, glavni državni odvjetnik preferira izrazito desničarsku poziciju. Mnogo desniju od one po kojoj Plenković pleše. Zato ga desničarske stranke u Saboru sada izrijekom podržavaju. Neke se od njih pohvalama posebno referirajući na postupak DORH-a prema stogodišnjoj Vjeri Andrijić, partizanki koja je nazočila Milanovićevoj inauguraciji, a u jednom je razgovoru spomenula priču o smrti fratara sa Širokog Brijega, koji su ubijeni prilikom ulaska partizana u taj gradić. Iz splitskog su je DORH-a promptno pozvali na razgovor, dok Turudić najavljuje kako će za skorog posjeta Splitu tu istragu „još malo produbiti“. Brzinsko saslušanje gospođe Andrijić, u njenim godinama ravno maltretiranju, ima dva cilja. Prvo, trebalo bi poslužiti dezavuiranju predsjednika Milanovića. Drugo, koristi se za generalno ocrnjivanje partizanskog pokreta kao zločinačkog. Što je povijesni revizionizam par excellence.

Pogodovanje HDZ-u

Međutim, Turudićevo pogodovanje HDZ-ovim interesima, koje se manifestira u širokom rasponu od otimanja slučaja Beroš europskim tužiteljima do intenzivnog traganja za bilo kakvim kriminalom u opozicijskim redovima, moglo bi se premijeru Plenkoviću jako osvetiti. Javnost je prema njegovu izboru za glavnog državnog odvjetnika bila vrlo negativno raspoložena. Što se u proteklih skoro godinu dana, koliko šefuje DORH-om, nije promijenilo. Njegovi pokušaji konstruiranja ravnoteže između vlasti i opozicije u kriminalnim aferama, djeluju neuvjerljivo. Kao pakiranje. Moguće je da proizvode revolt. Možda Nevenu Bosilju u svibnju pojačaju pobjedu, na izborima za gradonačelnika Varaždina. Kao što je otpor HDZ-ovoj tvornici laži presudio i nedavnim predsjedničkim izborima. Ivan Turudić više ne pomaže Andreju Plenkoviću, nego mu odmaže. I njegovih bi se zasluga moglo naći u velikom preokretu. U činjenici da je SDP prvi put nakon pet godina rejtingom jači od HDZ-a.