Glumica Lucija Rukavina u predstavi ‘Tomislav i Adriana’ koja se 13. i 14. rujna izvodi na zagrebačkoj tvrđavi Medvedgrad

U godini obilježavanja obljetnice osnutka Hrvatskog Kraljevstva, na srednjovjekovnoj utvrdi Medvedgrad uprizorit će se nezaboravna kazališna predstava „Tomislav i Adriana“ zagrebačkoga Gradskog kazališta Trešnja. Dvije večeri zaredom, 13. i 14. rujna, publika će moći doživjeti ovu povijesno-ljubavnu priču u autentičnom ambijentu koji oživljava duh jednog od najznačajnijih razdoblja hrvatske povijesti.

Sagrađen u 13. stoljeću kao čuvar Zagreba i njegovih stanovnika, Medvedgrad je tijekom stoljeća postao simbol moći, nadzora i povijesnih previranja koja su oblikovala srednjovjekovnu Hrvatsku. Obnovljene zidine i kule te povijesne utvrde danas stoje kao podsjetnik na burnu i slavnu prošlost i čine je odličnom pozornicom za povratak u vrijeme prvog hrvatskog kralja Tomislava. Upravo povijesna uloga Medvedgrada daje dodatnu dimenziju i logiku ambijentalnom izvođenju predstave, jer zidine same po sebi svjedoče stoljećima hrvatske povijesti.

Predstava „Tomislav i Adriana“ prema tekstu Hrvoja Hitreca i u režiji Zorana Mužića, spaja povijest i bajku, a prati mladog Tomislava kojem otac, knez Muncimir, planira vjenčanje s franačkom princezom. Ipak, Tomislavovo srce pripada Adriani, djevojci skromnog podrijetla. Očeve spletke i pokušaji da ukloni Adrianu iz Tomislavova života, pokreću snažan sukob generacija, sve dok Muncimir ne shvati da ne može spriječiti ono što je sudbina već zapisala. Kneza Muncimira igra Krunoslav Klabučar, a njegova sina, prvog hrvatskog kralja Tomislava, Matija Čigir. Uloga Adriane pripala je Luciji Rukavini, koja je dala intervju Nacionalu.

NACIONAL: Igrate Adrianu u predstavi „Tomislav i Adriana“, koja je zapravo posveta 1100. obljetnici Hrvatskog Kraljevstva. Kako ste doživjeli taj tekst i ulogu Adriane, što vam je u fokusu?

Tekst, ulogu i cijeli kontekst postavljanja „Tomislava i Adriane“ cijenim i pamtit ću, prije svega, po ostvarenju dosad mi neostvarene želje – da budem princeza. Štoviše, žena prvog hrvatskog kralja. Adrianin fokus i pozicija nije čekati i biti spašena, već okretati kotačiće na putu k ostvarenju svoje želje. Moja je želja ispoštovati komad, povijesno – bajkovito – fantastičnu priču o ljubavi i sudbini koja nadilazi sve što čovjek može učiniti ili u ovom slučaju prepričati.

NACIONAL: Koliko je važno raditi takve predstave koje upoznavaju djecu s hrvatskom poviješću, pogotovo tako davnom?

Kontekst ove priče tako je „davan“ da je bajkovit u formi, a kako je razumijevanje povijesti važno za razumijevanje budućnosti, važno je i educirati djecu, ako ni zbog čega drugog onda zbog ideje o identitetu i trajanju. O protoku vremena, korijenima, emancipaciji, odolijevanju stoljećima nedaća i izdržljivosti jednog naroda. Kraljevstva koje slavi svoju 1100. obljetnicu. Nema razloga sramiti se znati odakle dolazimo i tko smo.

Razdoblje vladavine kralja Tomislava najbliže je onome što bismo mogli nazvati „imperijem“ u smislu značaja kao narod. Hrvatska je tada bila moćna i utjecajna, i na moru i na kopnu. Priča nosi predivnu alegoričnu ideju spajanja i ujedinjenja kopna i mora – Tomislava i Adriane.

NACIONAL: Kazalište za djecu iznimno je važno, vi ste u ansamblu Trešnje, kako ga doživljavate kao umjetnica koja na sceni priča priče dječjoj publici?

Kazalište za djecu zaista je dragocjeno i posebno me nagrađuje, no moj pristup radu jednak je bilo kojem drugom glumačkom poslu. Doživjela sam Trešnju kao mjesto u kojem se genijalni glumci igraju iskreno i nanovo za to nalaze razloge, s posebnom vrstom odgovornosti prema djeci. Tu odgovornost nosim s radošću.

NACIONAL: Zašto ste odabrali glumu, što vas je privuklo tome?

Glumi me privukao onaj neuhvatljivi element koji ljudi često žele zadržati – bilo fotoaparatom, plesom, pjesmom ili glumom koja bi trebala obuhvaćati sve elemente jednog života. No vjerojatno je to zbog ovog najbitnijeg, neuhvatljivog trenutka. Kazalište je uvijek u sadašnjosti i u tom trenutku se mora proživjeti. Valjda je to i želja da budemo s ljudima i zajedno radimo nešto „lijepo“… Ljudski i lijepo.

NACIONAL: Kako se Adriana osjeća na lokaciji izvan Trešnje? Kakav je osjećaj takvu povijesnu ulogu pripremati u ambijentu, što vam je najveći izazov?

Prekrasno je imati stvarnu kamenu tvrđavu kao kulisu s obzirom na to da je scenografija ove predstave većinski dvodimenzionalna i ne koristimo je, točnije, ne dodirujemo. Naravno, u ambijentalnim uvjetima postaje malo kamenije, stvarnije i puno ljepše.

NACIONAL: Sigurno je vama kao glumici zanimljiv taj koncept igranja predstave s povijesnom tematikom na jedinstvenoj povijesnoj lokaciji, a u planu su još neke utvrde po Hrvatskoj. Kako na to gledate?

Igranje na lokacijama koje su same po sebi povijesni spomenici, nosi osjećaj zdrave odgovornosti i određenu svečanost. Pogotovo u predstavi u kojoj su pitanja kulture povezana s pitanjima kolektivne svijesti i prošlosti. U svakom slučaju, veselim se maloj turneji po tvrđavama, posebice mjestima koja imaju stvarnu vezu s pričom. Iako Medvedgrad nije povijesno povezan s kraljem Tomislavom jer tada nije ni postojao, simbolika igranja uvijek postoji; Medvedgrad je jedan od simbola hrvatske povijesti i otpora baš kao što je kralj Tomislav simbol začetka hrvatske državnosti.