Cjenovna konkurentnost hrvatskog turizma je ugrožena, a razlozi viših cijena ne mogu biti cijene energenata koje su najniže u eurozoni, kao ni PDV“, poručili su predstavnici hrvatske vlade na prošlotjednom sastanku s djelatnicima turističkog sektora. A turizam je gospodarska grana koja pokriva čak 20% hrvatskog BDP-a, pa je vrlo važan i za državni proračun iz kojeg se alimentiraju plaće u državnom i javnom sektoru, ali i mirovine.

Tim smo povodom razgovarali s ekonomistom Lukom Brkićem, profesorom u trajnom zvanju na zagrebačkom sveučilištu Libertas. Brkić je prije Libertasa bio i dugogodišnji profesor ekonomije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ministar turizma i sporta Tonči Glavina na tom važnom sastanku prvi put je iznio podatak o lanjskom padu dolazaka i noćenja turista s emitivnih tržišta kao što su Njemačka, Austrija, Češka i Italija.

Glavina je naglasio da su u trećem kvartalu 2024. godine prihodi od stranih turista bili 0,7 posto manji u odnosu na isto razdoblje 2023. Iznio je i usporedbu cijena smještaja i restorana u Hrvatskoj i zemljama Mediterana kroz dulje razdoblje. Tako su cijene u Hrvatskoj 2016. bile u odnosu na Francusku i Italiju niže za 64, odnosno 46 posto, dok je 2023. to iznosilo znatno manje. Tek oko 20 posto, a Hrvatska je danas postala skuplja turistička destinacija i od Grčke i od Španjolske. Zato je i premijer Andrej Plenković ocijenio da takva situacija nije dugoročno održiva, a može imati i negativne posljedice po gospodarski rast. Sve to je bilo rečeno na trosatnoj Drugoj sjednici Vijeća za upravljanje razvojem turizma, kojom je predsjedao premijer Plenković.

Nazočno je bilo i više ministara i brojni predstavnici turističkih udruga i kompanija. Sudjelovao je i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić koji je naglasio da je u posljednje tri godine najveći doprinos inflaciji dolazio od cijena u sektoru usluga, a u tom je sektoru i turizam, posebno ugostiteljske usluge, kao i cijene smještaja. Brkić se u razgovoru za Nacional osvrnuo i na najvišu stopu inflacije u eurozoni koju i dalje bilježi Hrvatska i blokadu trgovinskih lanaca u borbi protiv inflacije.

NACIONAL: Premijer Plenković prošloga tjedna održao je sastanak s turističkim djelatnicima i hotelijerima upozorivši da Hrvatska gubi konkurentnost zbog visokih cijena. Prvi put je bio objavljen podatak da su prošle godine prihodi od turizma pali 10% unatoč tvrdnjama Hrvatske turističke zajednice (HTZ) o rekordnoj sezoni. Priuštivije su postale Grčka, Španjolska i Turska, a najizdašnija emitivna tržišta Njemačka i Italija su u recesiji. Kako to komentirate?

Zanimljivo je primijetiti da HTZ javnosti nudi jednu, uspješnu priču, a HNB posve suprotnu. HTZ govori o tome kako je po noćenjima prošlogodišnja sezona bila rekordna, a HNB iznosi podatak da je Hrvatska zabilježila pad u prihodima od turizma, a ti se prihodi kod nas u Hrvatskoj uračunavaju kao rezultat izvoza. Drugim riječima, prošlogodišnja sezona bila je lošija u odnosu na prethodnu godinu, a posebno na 2019. Postali smo cjenovno nekonkurentni. Dakle, evidentno je da gubimo konkurentnost. Ako nam se to dogodi i u 2025., a uzmete li u obzir činjenicu da je turizam gotovo 20% hrvatskog BDP-a, dodamo li onda i perspektivu za 2026., hrvatska ekonomija bi se našla u još većim problemima. Tada bi se vidjelo u potpunosti da je car gol. Hrvatska ima komparativne prednosti za razvoj turizma, ali nažalost nema dovoljnu konkurentsku prednost.

NACIONAL: Zašto to smatrate opasnim?

To će biti utoliko opasnije jer će prestati dolaziti i sredstva iz europskih fondova u onom obujmu u kojem su dolazila do sada. U 2026. završava ovaj program Europske unije, a s 2027. kreće novi proračunski okvir. Dosadašnja sredstva nismo iskoristili toliko produktivno da bismo mogli računati na značajniju potporu europskog novca. Naše usluge u turizmu su male dodane vrijednosti. I u tome smo neuspješniji od Grka, Turaka i Španjolaca. Jeftiniji su od Hrvatske, a imaju veću dodanu vrijednost. Zašto? U OECD-u, u sektoru usluga kvalificirane su usluge po postotku dodane vrijednosti. Postoji kvalifikacija onih država koje su najbolje po postotku ostvarene dodane vrijednosti, one koje su u kategoriji osrednjih i one koje su po tom postotku na najnižoj razini. Mi smo u kategoriji najnižih prema klasifikaciji OECD-a. Čišćenje sobe i posluživanje hrane su jedna vrsta usluge. Dizajn je druga vrsta usluge, a dizajn ima nekoliko puta veću dodanu vrijednost nego posluživanje hrane i čišćenje sobe. O tome je riječ.

NACIONAL: Želite li reći da su Grci, Španjolci i Turci uspješniji u dizajniranju turizma?

Ne to, ali oni očigledno imaju veću konkurentsku prednost u turizmu od nas, a priča o dizajnu je samo ilustracija vrste usluga s visokom dodanom vrijednošću.

NACIONAL: Premijer Plenković sve do prošloga tjedna najčešće je isticao i hvalio se najvišom stopom gospodarskog rasta Hrvatske u EU-u, većom od 3%, najvišim kreditnim rejtingom ikada. Drugim riječima, hvalio je uspjehe Vlade u gospodarstvu. Zašto onda kažete da bi sada car mogao postati gol?

Činjenica je da procjene govore da će inflacija na razini cijele prošle, 2024. biti 3%. Ali u prosincu prošle godine inflacija je bila 4,5%, da bi već u siječnju ove godine skočila na 5%, pa i dalje imamo najvišu stopu inflacije u cijeloj eurozoni. Moguće je da se na razini cijele 2025. inflacija u Hrvatskoj doista spusti na ciljanih 2,7 % iako je to upitno. Vidjet ćemo.

NACIONAL: No Bruxelles je donio odluku da se mogu probijati kriteriji iz Maastrichta, pa da inflacija može biti viša od 1,5% od prosjeka inflacije triju zemalja s najnižom stopom, javni dug države viši od 60% u BDP-u, a deficit proračuna veći do 3%. Ali pod uvjetom da države probiju te elemente zbog troškova ulaganja u sektor obrane i nacionalne sigurnosti.

To se već događalo u vrijeme pandemije, tako da je probijanje te formule iz Maastrichta već isprobano. Ali to nije riješilo ekonomske probleme država. U vrijeme pandemije Europska unija prvi put se zadužila na tržištu kapitala kao zajednica država u ime svojih članica, a ne države ponaosob. Međutim, to je bilo jednokratno. Hoće li se sada ponoviti taj model zbog nove geopolitičke situacije nakon pobjede na izborima u SAD-u predsjednika Donalda Trumpa, to još ne znamo. U vrijeme pandemije bili su relaksirani mastriški kriteriji od dozvoljenog probijanja proračunskog deficita od 3%, stope inflacije od 1,5% od prosjeka inflacije triju zemalja s najnižom stopom, pa do državnog duga od 60% BDP-a. O tome se u Bruxellesu ponovo razgovara i pregovara. To je Ursula von der Leyen već rekla pozivajući se na razloge sigurnosti. Digne li se u NATO-u obvezno ulaganje u obranu na 5%, opet bi se mogla primijeniti ta formula iz vremena pandemije. Međutim, to je teško izvedivo, a vrijedilo bi opet samo u relativno kratkom roku. Poljaci su najbliže tom ulaganju u obranu od 5%. Prebacili su čak stopu veću od 4% vlastitog BDP-a ulaganjima u obranu. No nije nevažno napomenuti da je to i proinflatorna mjera, ide u prilog rastu inflacije.

‘Bojkot trgovinskih lanaca ne može riješiti problem inflacije u Hrvatskoj’, rekao je Luka Brkić Nacionalovu novinaru Draganu Đuriću. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Je li blokada trgovinskih lanaca zbog visokih cijena antiinflatorna mjera? I Vlada, premijer Plenković i ministri podržali su taj bojkot. Vlada je zamrznula i cijene za 70 proizvoda.

Ta blokada ne može riješiti problem inflacije u Hrvatskoj. Ali može pokazati potrošačku svijest građana da se ne mire s tom situacijom. Potrošači su pokazali da mogu podići svoj glas. Svatko od nas može i samosvjesno napraviti analizu jesmo li previše trošili na stvari koje nam uopće ne trebaju. Činjenica je da u Hrvatskoj bacamo oko 150 kilograma hrane godišnje po glavi stanovnika. Trošimo više nego što nam treba. Možemo reducirati našu potrošačku košaricu. Treba ukloniti uzroke inflacije, a to se ne može riješiti blokadama trgovinskih lanaca, ni blokadama banaka. Cijene u trgovinskim lancima, dakle maloprodaji, samo su jedna karika u nizu zvanom inflacija. To je ono što mi kao potrošači vidimo. Pojavljuje nam se kao mikroekonomski problem, jer se reflektira na naše novčanike. Inflacija je ipak makroekonomski fenomen čije obuzdavanje traži makroekonomske odgovore monetarne politike, fiskalne, antimonopolske poteze… Na jednom portalu pročitao sam da ovog tjedna slijedi blokada Konzuma, pa bih na tom primjeru ukazao na jedan paradoks.

NACIONAL: Na koji paradoks mislite?

Nisam ni vlasnik, ni zaposlenik Konzuma ni Kauflanda, ali postavljam logično pitanje. Oni su zamrznuli cijene za 250 proizvoda, odnosno za 1000, a građani ih idu blokirati. Konzum je prije tjedan dana objavio ne samo da zamrzava cijene ovih 70 proizvoda iz paketa Plenkovićeve vlade, nego da će zamrznuti cijene za 250 proizvoda na njihovim policama sve do lipnja. Postavlja se pitanje zašto bi sada trebali njih bojkotirati? Ali riječ je o našoj percepciji, a za to nema racionalnog objašnjenja. Sljedećeg tjedna će biti neki drugi trgovinski lanac, a narod se putem ankete izjasnio da će ovog tjedna biti blokiran Konzum.

NACIONAL: Da nema prijetnje bojkotima trgovinskih lanaca, ni Konzum ne bi zamrznuo cijene za ovih 250 proizvoda do lipnja ove godine.

U redu, ali se tako ne može riješiti problem visoke inflacije. To može imati samo kratkoročni učinak. Ne želim omalovažiti sve te akcije i napore ljudi koji se odazivaju pozivima na bojkot. I neka to rade jer je to glas prosvjeda i demonstriranje nezadovoljstva. Utoliko ga i ja podržavam i razumijem. Ali nažalost to ne može riješiti problem visoke inflacije. Bilo bi sjajno kada bi to moglo. Spomenuli ste da se premijer hvali najvišom stopom gospodarskog rasta u EU-u, većom od 3%. Točno. Schengen, i to je točno. Ali se to na stolovima građana ne vidi, oni to ne osjećaju. Rasle su mirovine i plaće u državnom i javnom sektoru, ali sve je to pojela naša najviša stopa inflacije u cijeloj eurozoni koja je u siječnju ponovo skočila na 5%. To nijedan političar iz vladajuće većine ne spominje.

NACIONAL: Kakvi su onda realni rezultati u hrvatskom gospodarstvu?

I dalje je u Hrvatskoj medijalna plaća 1160 eura, a to znači da 50% zaposlenih prima manju plaću od tog iznosa. Kad uzmete medijalnu mirovinu, onda tek dolazite do katastrofalnog podatka. Naime, medijalna mirovina je 504 eura, što znači da više od 600.000 umirovljenika živi s manje od 504 eura. Razina dohodaka većine građana u Hrvatskoj je problematična kao posljedica nedostatka gospodarskog razvoja, a to je posve druga kategorija od gospodarskog rasta. Ogromna je razlika između pojma gospodarskog rasta i gospodarskog razvoja. Naime, možete čak imati i rast, a da nemate razvoj. Konačno, želim skrenuti pozornost na još jednu, javno nedovoljno komuniciranu činjenicu. U ljeto 2023. Europska središnja banka, OECD, Banka za međunarodna poravnanja (BIS), Europska komisija i Međunarodni monetarni fond objavili su studije koje pokazuju da su profiti činili veliki udio u inflaciji. Ali napraviti pravu analizu samo je prvi korak u temeljnoj promjeni načina na koji rješavamo problem.

NACIONAL: Ipak u svim prezentacijama uspjeha mnogih vlada, a ne samo hrvatske, spominje se taj gospodarski rast kao relevantan makroekonomski pokazatelj.

Što umirovljenicima s mirovinama od 350 eura, a velik je njihov broj, znači gospodarski rast od 3% ili najviši kreditni rejting A? Ne znači im ništa jer oni to u svojim mirovinama ne vide, pa onda i ne osjete. Kada pogledate gospodarski rast u strukturi BDP-a, onda vidimo da taj BDP u Hrvatskoj gura najviše naprijed osobna potrošnja. Tek poslije osobne potrošnje dolaze državne investicije zahvaljujući europskim fondovima. Kuda idu te investicije? Ne idu u produktivne djelatnosti, nego u beton i cigle, izgradnju cesta, mostova, infrastrukturu. Sve to ulazi u izračun stope ekonomskog rasta.

NACIONAL: Kako riješiti uzroke visoke inflacije?

Visoka inflacija je makroekonomski problem. Postoje alati kojima se rješavaju takvi problemi. To su monetarna i porezna politika, odnosno fiskalna politika, regulacija tržišta i borba protiv monopola, zakon o zaštiti potrošača, racionalizacija i optimizacija državne i javne potrošnje, rast domaće proizvodnje i donošenje poljoprivredne i industrijske politike.

NACIONAL: Guverner HNB-a Boris Vujčić više ne odlučuje o monetarnoj politici, jer od kada je Hrvatska uvela euro o tome se odlučuje u Frankfurtu, u Europskoj središnjoj banci.

Točno je da sada postoji novi monetarni okvir. Ali, narodski rečeno, monetarna politika može konja dotjerati do vode, ali ga ne možete natjerati da pije vodu. Konj može biti preumoran ili je voda mutna. Zato postoji drugi kanal za rješavanje problema inflacije, a to je fiskalni kanal. To su porezi, carine, trošarine, regulativni mehanizmi preko Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, antimonopolsko zakonodavstvo, a to je u rukama vlada svake od država u Europskoj uniji. To su alati makroekonomske politike za fenomen koji je mikroekonomski. Još nismo čuli od Agencije za tržišno natjecanje očitovanje na očigledno kartelsko dogovaranje trgovinskih lanaca oko cijena. Naglasio bih i da je tržište najdjelotvornije, a time i najslobodnije, kada je kvalitetno regulirano. Postavljam pitanje: jesu li tržišta obdarena nekom božanskom moći koja jamči učinkovite rezultate? Ili obični smrtnici moraju obaviti naporan posao osiguravanja ispravnog funkcioniranja svojih ekonomskih sustava i institucija? Da bismo odgovorili na ova pitanja, moramo se upustiti u ono što se naziva „zona sumraka ekonomije“, još uvijek loše definirano područje ekonomije na granici mikro i makro ekonomije.

NACIONAL: ESB upravo snižava kamatne stope zato što je Njemačka, najsnažnija ekonomija u EU-u, ušla u recesiju, to će se bitno odraziti i na turističku sezonu u Hrvatskoj, a ne samo cjenovna priuštivost u hrvatskom turizmu. Ništa bolja situacija nije ni u Italiji, također važnoj državi za hrvatski turizam.

ESB sada vodi ekspanzivnu monetarnu politiku jer se boji recesije. F. Kydland i E. Prescott dobili su Nobelovu nagradu 2004. dokazujući inflacijsku pristranosti središnjih banaka. Kada središnja banka važe između inflacije i recesije, onda će radije dopustiti inflaciju nego recesiju. Središnje banke možda neće težiti visokoj inflaciji, ali će prilagoditi svoje kamatne politike na način koji takav ishod čini vjerojatnijim od duboke recesije ili financijske krize. A Europa je danas upravo u takvoj situaciji kada joj prijeti recesija. Zato će i Hrvatska nužno snositi posljedice takve monetarne politike Europske središnje banke.