Reakcije nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona početkom srpnja ispred nekoliko stotina tisuća ljudi na zagrebačkom Hipodromu i dalje ne jenjavaju. Pozdrav ‘’za dom spremni’’ koji su prisutni uzviknuli, ustaška ikonografija i politička relativizacija tog pozdrava, pa i političara u Saboru, kao da nikoga ne previše ne iznenađuju. No Nezavisna Država Hrvatska, na koju se pozivaju Thompson i sljedbenici ustašluka u Hrvatskoj, bila je povijesna sramota Hrvatske. O toj državi trebalo bi se više učiti u osnovnim i srednjim školama, ali zato o tom dijelu hrvatske povijesti i povijesti posljednjih sto i više godina mogu saznati turisti. Interes za turističku turu o Drugom svjetskom ratu, komunističkoj Jugoslaviji i Domovinskom ratu iznimno je velik pa ju vodiči agencije Free Spirit Tours održavaju u Zagrebu od 2017. godine, i to jednom dnevno, na engleskom ili španjolskom jeziku.

Do ideje za ovakvu turu došli su Jura Zebec, Augustin Fabijanić i Luka Pelicarić, koji je diplomirao povijest i za Nacional je ispričao da su uočili da se na klasičnim turama po Zagrebu, a ima ih zaista dosta, nameće pitanje Domovinskog rata, Tita i Jugoslavije, svega onoga o čemu su stranci čuli i jako ih zanima, a nemaju od koga saznati. I mnogo godina nakon rata, kaže Pelicarić, percepcija Hrvatske u svijetu još uvijek je – uz sunce, more i Dubrovnik – rat, sukob koji su turisti gledali na televiziji, ali ne znaju njegove korijene, razloge i uzroke, posebno zato što su Jugoslaviju doživljavali kao jednu državu i nisu znali da je u toj državi živjelo nekoliko naroda i narodnosti:

„Za Tita su, naravno, čuli, posebno starije generacije. Na ta pitanja može se odgovoriti i na nekim drugim turama, ali da bi se dao pregled shvatili smo da ima materijala za novu turističku turu na tu temu, u kojoj bi se ta događanja smjestila u širi povijesni, politički i kulturni kontekst i turisti na taj način dobiju sliku svega što događalo posljednjih sto godina. Meni je ta tema bliska jer sam diplomirao modernu i suvremenu povijesti od 19. stoljeća do danas. Moje je uvjerenje da Domovinski rat ne možemo objasniti bez objašnjavanja geneze, razloga i uzroka koji su doveli do sukoba i na kraju ratova 1990-ih. Stoga počinjemo priču s Austro-Ugarskom, čak i nešto ranije, s Habsburškom Monarhijom, i zatim se prebacujemo na Prvi svjetski rat, najviše na atentat na Franju Ferdinanda u Sarajevu i što je on prouzročio na području zemalja bivše Jugoslavije. Ne bavimo se toliko Velikim ratom koliko njegovim završetkom, stvaranjem južnoslavenske zajednice i tako kreće dvosatno pričanje ove povijesne priče.“

‘Percepcija Hrvatske u svijetu još uvijek je – uz sunce, more i Dubrovnik – rat, sukob koji stranci ne razumiju’, kaže Luka Pelicarić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Turistička tura ima nekoliko lokacija po zagrebačkom centru. Kreće se s glavnog zagrebačkog trga, a lokacijski se priča prati i kronološki. Spomenik bana Jelačića na početnoj lokaciji dobro se može iskoristiti ne toliko zbog Jelačića kao osobe, već kao simbol hrvatskog nacionalnog identiteta, a spomenik je dobar primjer nemira koji su vladali na ovim prostorima, s obzirom na njegovo postavljanje, pa micanje pa njegovo vraćanje. Ne govori se, naravno, samo o hrvatskoj povijesti jer je nemoguće odvojiti je od povijesti drugih južnoslavenskih naroda, ali i ostalih susjeda. Nakon trga tura ide do obližnjeg spomenika Stjepanu Radiću. Na toj se lokaciji obrađuje prva Jugoslavija, djelovanje Radića i HSS-a, sve do atentata na njega u skupštini 1928., a onda Šestosiječanjska diktatura kralja Aleksandra te atentat na kralja u Marseilleu 1934. koji su organizirale i provele ustaše na čelu s Antom Pavelićem uz pomoć makedonske organizacije VMRO. Pelicarić kaže da nakon toga turiste vodi do sinagoge u Praškoj:

„Bolje je reći da je to mjesto na kojoj je nekoć bila sinagoga, ali ju je ustaški režim NDH srušio, a ujedno govorimo o Drugom svjetskom ratu i NDH kao marionetskoj državi stvorenoj 1941. Objašnjavamo ustroj NDH, razloge nastanka, teritorij, pričamo o poglavniku, ustašama, rasnim zakonima, koncentracijskim logorima. Nastavljamo na sljedećoj lokaciji, u Teslinoj ulici, i pričamo o pokretu otpora, odnosno o stvaranju antifašističkog pokreta partizana. U Teslinoj je – danas je Zagrebačko kazalište mladih u neposrednoj blizini te lokacije – bio kiosk sestara Baković koji je 1941. postao središte pokreta otpora u Zagrebu i na tom su se mjestu dijelile informacije. One su u kiosku počele prodavati njemačke novine jer je u Zagrebu živio znatan broj njemačkih vojnika, pa su privlačile ljude i skupljale informacije. To se događalo sve dok jedan kurir nije ‘pao’ i u mukama sve priznao ustaškoj vlasti, pa su ustaše nakon toga privele i Zdenku i Rajku Baković. Noću su ih mučili, a danju su ih vraćali na kiosk ne bi li razbili mrežu. Međutim, mrežu nisu razbili jer sestre Baković nisu odale informacije i to su platile životom – jedna je pretučena i umrla u bolnici, a druga se bacila kroz prozor da izbjegne njezinu sudbinu. Dakle, na toj lokaciji pričamo o pokretu otpora ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Jugoslaviji, što je značio ilegalni rad u gradu, a što u šumi. Nakon toga hodamo do Prolaza sestara Baković, gdje su i njihove biste i usput pričamo o ustroju SFRJ koja nastaje nakon Drugog svjetskog rata.“

Turistička tura ima lokacije po zagrebačkom centru. Kreće se s glavnog zagrebačkog trga i spomenika banu Josipu Jelačiću, a lokacijski se priča prati i kronološki

To je, govori Pelicarić, turistima jako zanimljiva tema, pa im vodiči najprije pojasne da je riječ o južnim Slavenima te im objasne sličnosti i razlike među narodima bivših šest republika. Njihova je percepcija, govori Pelicarić, da je u Jugoslaviji živio jedan narod – Jugoslaveni, pa im je potrebno objasniti da postoje razlike. Turisti ne shvaćaju zašto je došlo do ratova i ne znaju da je tu riječ o sedam nacija, odnosno šest plus Albanci na Kosovu, tako da sve to treba prvo ‘’smjestiti’’:

„Detaljnije im se pojašnjava ustroj države, Komunistička partija s Titom na čelu, bratstvo i jedinstvo, JNA i drugi unificirajući faktori, priča se o nacionalizaciji i kako je ona funkcionirala, što je posebno zanimljivo američkim turistima jer su uvijek slušali o komunizmu, ali je to uvijek bio sovjetski tip tog uređenja i zapravo nisu dobro upoznati s funkcioniranjem tog sustava iznutra. I onda dolazimo do Tita, doživotnog predsjednika Jugoslavije. Ulazimo u njegove političke odluke prema unutra, kako se jugoslavenska zajednica održavala, ali i odluke prema van, prema SSSR-u, govorimo o hladnoratovskoj podjeli i položaju Jugoslavije. Turiste to jako iznenađuje jer uvijek su je vidjeli kao zemlju Istočnog bloka, pa im je ta neutralnost, bolje rečeno balans Jugoslavije između dvaju blokova, zaista iznenađenje, kao i uloga Jugoslavije i Tita u formiranju Pokreta nesvrstanih. Bavimo se i Titovim osobnim životom, pa spominjemo Brijune, gdje je ugostio najveće državnike i holivudske zvijezde, primjerice Richarda Burtona, Elizabeth Taylor i Sophiju Loren. Tu preispitujemo njegovu ulogu, odnosno propagiranje jednakosti, ali i njegovo uživanje u privilegiranom životu.“

Turistima je interesantna priča o tunelu usred Zagreba koji je izgrađen 1944. za vrijeme NDH. FOTO: Privatna arhiva

Sljedeća lokacija ture po Zagrebu je Trg Petra Preradovića, ili kako se u Zagrebu zove Cvjetni trg, na kojem se nalazi Srpska pravoslavna crkva, pa je to prilika da se nešto kaže o religiji i odnosima Hrvata i Srba, a onda kreću u tunel kao najvećoj atrakciji. Turistima je interesantna priča o tom tunelu usred grada – tunel je izgrađen 1944. za vrijeme NDH i otvoren za opću populaciju u slučaju savezničkog bombardiranja Zagreba. Glavni grad NDH saveznici su bombardirali 64 puta tijekom 1944. i 1945. i u to vrijeme postojala je svijest o toj mogućnosti pa su se gradili tuneli. Kad je riječ o NDH, Pelicarić kaže da su europski turisti uglavnom upoznati s njezinim postojanjem i funkcioniranjem. Posebno su za taj dio ture zainteresirani Židovi iz Izraela i drugih dijelova svijeta. Pelicarić je naglasio da se u tunelu govori i o drugoj strani Jugoslavije, a on se odlučio za tri primjera koja dovoljno pokazuju i mračnu stranu te države:

„Bavimo se likvidacijama nakon Drugog svjetskog rata, uključujući Bleiburg, događa se odmazda nad pokorenom vojskom NDH i civilima. Ključna stvar je da je riječ o likvidacijama, ubijanjima bez suđenja, bez prilike za obranu. Među ubijenima je bilo onih koji su u NDH činili strašne zločine, ali je bilo i civila. Druga stvar kojom se bavimo kao negativnim dijelom jugoslavenske države je Goli otok, odnosno 1948. i privođenjem ljudi koji su nakon Titova razlaza sa Staljinom imali veze sa SSSR-om, ali i onih koji nisu bili podobni tadašnjoj vlasti, pa su odvedeni na Goli otok i tamo su umrli ili su radili u teškim uvjetima. I treća stvar kojom se bavimo kad je negativna strana Jugoslavije u pitanju je UDBA, tajna služba koja je bila i nadzor i egzekutor.

‘Strancima se sviđa priča o spoju istoka i zapada u bivšoj Jugoslaviji, socijalizmu, ali i liberalnijem okruženju nego što je to bilo u zemljama Istočnog bloka’

Priču o Jugoslaviji završavamo Titovom smrću i sprovodom, jednim od najvećih državničkih sprovoda u povijesti, pa tu spominjemo i pitanje Tita danas. Pojašnjavam turistima da smo oko njegova lika i djela duboko podijeljeni, da će na pitanje o Titu diljem čitave bivše Jugoslavije dobiti dijametralno suprotne odgovore, od obožavanja do mržnje. Uglavnom se ti odgovori temelje na iskustvu osobe ili njene obitelji u doba Jugoslavije. Uvijek pokušavam povijest ispričati objektivno, a preduvjet je prikaza ture, pa i ove povijesne, taj da se daje što objektivnija slika onoga što se događalo, sveobuhvatan pogled bez zaključaka.“

U tunelu se turistima pojašnjavaju i 1980-e, razlozi raspada Jugoslavije, prije svega govori se o ekonomskoj krizi, nestašici, inflaciji, par-nepar vožnji koja je zanimljiva strancima, ali i o početku političkih tenzija, dolasku Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji, njegovoj želji za stvaranjem Velike Srbije, raspadu SKJ, dolasku Franje Tuđmana i HDZ-a na vlast u Hrvatskoj i početku Domovinskog rata, kaže Pelicarić. Rat je, naravno, jako teško prikazati u jednoj turi i u Zagrebu, s obzirom na to da je bilo puno mjesta u Hrvatskoj koja su stradala. Ali Domovinski rat polaznicima ture se prikazuje kroz neke događaje koji bi njima kao strancima mogli biti poznati:

„Spominjemo Plitvice, odnosno ubojstvo Josipa Jovića koji se smatra prvom hrvatskom žrtvom i nekako se svi u Hrvatskoj slažu da je taj krvavi Uskrs početak Domovinskog rata. Zatim govorimo o proglašenju neovisnosti Hrvatske, bombardiranju Banskih dvora, finalnom raskidu s Jugoslavijom, ali obavezno spomenemo i Vukovar, grad koji je najviše stradao i podnio najveću žrtvu, te Dubrovnik koji je najpoznatiji grad u Hrvatskoj, ako se pitaju turisti. Kroz priču o Dubrovniku, njegovim ratnim stradanjima i životu pod opsadom turisti se ipak uspiju lakše povezati s onim što se događalo u Hrvatskoj tijekom rata. Od oslobodilačkih akcija spominjemo Bljesak, čija je posljedica bombardiranje Zagreba, te Oluju kao simbol kraja rata i oslobođenje Hrvatske. Naravno, dajemo im i pregled situacije danas, tko je član Europske unije i NATO-a, kakvi su odnosi danas s pojedinim državama, ali i kakva je općenito situacija na Balkanu, jer njima je to sve jako blizu, bez obzira na to govorimo li o Sloveniji ili Kosovu.“

Domovinski rat polaznicima ture prikazuje se kroz neke događaje koji bi njima kao strancima mogli biti poznati. FOTO: Privatna arhiva

Važno je, pojašnjava povjesničar, podijeliti i nečiju osobnu priču vezanu uz rat, turisti to vole čuti, to je uvijek korisno jer se na taj način lakše poistovjetiti s tim sudbinama. Ako čuju priču da je s vodičem u razred išla djevojčica iz Vukovara koja je izgubila oca u ratu, da je netko iz obitelji vodiča bio u ratu ili je on bio u podrumu ili skloništu za vrijeme zračnih opasnosti, tura dobiva na jačini i autentičnosti jer se radi o nečijim sudbinama, bez patetike, ali uz puno emocija.

Pelicarić kaže da je turistima jako zanimljiv položaj Jugoslavije između dvaju blokova:

„Dok se u Jugoslaviji turizam počeo razvijati još 1950-ih, a posebice 1960-ih, nije se moglo zamisliti da netko dođe u Mađarsku, Rumunjsku ili SSSR, izvadi fotoaparat i snima. Isto tako, zanimljivo im je da se u 1980-ima u Jugoslaviji moglo putovati, slušala se zapadnjačka glazba, nije bila takva stega. Paralelno s tom situacijom i otvaranjem ‘prema van’ svi su prvašići postajali Titovi pioniri, a starija djeca postajala su Titovi omladinci. To im je jako zanimljivo, takav spoj istoka i zapada u istoj državi, socijalizam, ali otvorenost i liberalnije okruženje nego što je to bilo u zemljama bivšeg istočnog bloka. Osim Amerikancima, ova tema najzanimljivija je Kanađanima i Australcima, ali na turu dolazi i mnogo Europljana. Interesantno je to da na svakoj turi, posebno onoj s povijesnom tematikom, vodič nauči nešto novo ili dobije neku drugu perspektivu kroz pitanja ili viđenja polaznika. Osim zbog priče, turistima je povijest Jugoslavije zanimljiva i zbog toga što se šalju različite poruke pa je teško kao stranac razlučiti što se događa. Primjerice, početkom Domovinskog rata Milošević je govorio da želi spasiti Jugoslaviju, nije govorio da je želi preuzeti i pretvoriti je u Veliku Srbiju. S druge strane, mi smo slali poruke da želimo samostalnu državu, a u isto vrijeme za Jugoslaviju je ‘navijala’ i međunarodna zajednica. Strancima je teško razlučiti sve te razlike i krakove, uglavnom su svi Jugoslaviju smatrali jednom državom u kojoj živi jedna nacija.“

‘Bavimo se i likvidacijama nakon Drugog svjetskog rata, uključujući Bleiburg kada se dogodila odmazda nad pokorenom vojskom NDH i civilima, bez ikakva suđenja’

Luka Pelicarić zaključio je kako su gosti iznimno zainteresirani za današnje odnose među republikama bivše Jugoslavije, bilo da su već proputovali neke od njih, bilo da ih tek planiraju posjetiti. Prije svega odnos Hrvatske i Srbije na političkom i svakodnevnom planu. Posebno ih zanima mišljenje vodiča, odnosno mladih ljudi i njihov stav prema Srbiji:

„Pozitivno su iznenađeni kada istaknemo da smo svi redom više puta bili u Beogradu, ali i u Crnoj Gori i BIH te da pritom nismo nailazili na problematične situacije, nego da – štoviše – nosimo samo pozitivna iskustva i lijepe doživljaje. Nerijetko se dogodi da takvim pričama i potaknemo neke od gostiju da posjete susjedne zemlje, a naša je sugestija uvijek da ako to učine, posjete ture slične našoj i u tim zemljama i čuju njihovu stranu, dožive njihovu perspektivu i kut gledanja na zadnjih stotinjak godina u našoj regiji. Povijest, kao ni mnogo toga u životu, nije crno-bijela, nego milijun tonova sive i važno je čuti sve strane kako bismo dobili sveobuhvatan prikaz.“