Nacional donosi detalje pravnih tumačenja Aleksandre Maganić, kandidatkinje za šeficu Vrhovnog suda, koji idu potpuno kontra pokojnog Radovana Dobronića. On je desetke tisuća hrvatskih građana obranio od prevare banaka, a ona tvrdi: ‘Nemaju pravo na obeštećenje’

Tijekom proteklog tjedna Nacionalu su dostavljeni na uvid radovi Aleksandre Maganić, sveučilišne profesorice s Katedre za građansko procesno pravo u Zagrebu, koja se jedina odazvala na javni poziv Državnog sudbenog vijeća (DSV-a) za predsjednika Vrhovnog suda. Sadržaj tih radova nameće zaključak da je hrvatski predsjednik Zoran Milanović prošloga petka zapravo spriječio pokušaj da funkciju predsjednice Vrhovnog suda preuzme osoba koja bi svojim stavovima i pravnim tumačenjima poništila kompletno nasljeđe Radovana Dobronića u ključnom slučaju u kojem je on desetke tisuća hrvatskih građana obranio od prevare banaka u slučaju Franak i pada u krajnju bijedu.

To je bitno značenje službenog priopćenja puštenog u javnost prošloga petka iz Ureda predsjednika Republike, u kojem stoji da predsjednik Zoran Milanović neće predložiti Saboru nijednog od kandidata koji su se odazvali zadnjem pozivu DSV-a. A jedina kandidatkinja koja se uopće prijavila na taj natječaj bila je Aleksandra Maganić.

Tako joj je propao i taj novi pokušaj da zamijeni svoju dosadašnju akademsku karijeru, obilježenu i dvjema rektorovim nagradama još tijekom studija, te zasjedne u neku od uvaženih sudačkih fotelja. Nedavno joj nije prošla ni kandidatura za sutkinju Ustavnog suda.

Znanstveni radovi Aleksandre Maganić, sveučilišne profesorice na Katedri za građansko procesno pravo u Zagrebu, kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda, idu u korist banaka. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Aleksandra Maganić, jedina koja se odazvala na treći javni poziv DSV-a, bitno se u pravnim tumačenjima razilazi s pokojnim predsjednikom Dobronićem, koji je ostao upamćen i kao sudac Trgovačkog suda, a koji je 4. srpnja 2013. godine donio kolektivnu presudu o ništetnim ključnim odredbama namjenskih kredita u švicarskim francima: ništetnoj valuti u švicarcima i ništetnoj promjenjivoj kamatnoj stopi u tim kreditima. A profesorica Maganić iako nije izabrana, ostat će upamćena po svojem kontroverznom znanstvenom uratku. Posve suprotnom od Dobronićevih razmišljanja i namjera.

U svojoj „Pravnoj studiji o pravnim posljedicama konverzije švicarskog franka“ iz 2020. godine zaključila je da 55.000 klijenata banaka u Hrvatskoj od ukupno njih 125.000, koliko ih je dobilo kredite u švicarskim francima, nema pravo na obeštećenje preplaćenih iznosa, uključujući tu i zatezne kamate, na temelju ništetnih odredbi o valuti u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi. A to je u kolektivnoj presudi još sredinom 2013. godine presudio sudac Dobronić.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović objavio je da Saboru neće predložiti nijednog od kandidata koji su se odazvali zadnjem pozivu DSV-a, a jedina se prijavila upravo Aleksandra Maganić. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

U svojim zaključcima pod točkom 5.2. iz te studije o kolektivnoj pravnoj zaštiti, navela je i sljedeće:

„Bitno je istaknuti da kolektivna pravna zaštita potrošača na način na koji je uređena u Hrvatskoj nema kompenzabilni karakter, što upućuje na zaključak da potrošači njome ne mogu ostvarivati svoje zahtjeve za naknadu štete do kojih je moglo doći jer je trgovac povrijedio njihove kolektivne interese ili prava.“

U ovom konkretnom slučaj taj „trgovac“ iz zaključka profesorice Maganić bile su banke u Hrvatskoj, inače u 90 posto slučajeva u stranom vlasništvu, vlasništvu banaka majki iz inozemstva, Austrije, Italije, Mađarske… Tu svoju tezu ovako je obrazložila:

„Pravna zaštita koja se pruža u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača je ograničenog dometa. Dvofaznost ove pravne zaštite očituje se u tome što potrošač ako želi da mu se nadoknadi šteta koju je pretrpio povredom trgovca mora pokrenuti postupak individualne pravne zaštite. U tom će se postupku ostvariti još jedno obilježje zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, koje se odnosi na širenje subjektivnih granica pravomoćnosti odluke donesene u postupku kolektivne pravne zaštite. Riječ je o tome da će potrošač u tom postupku biti ovlašten pozvati se na utvrđenja iz odluke, međutim kako ona sama po sebi ne upućuju i na konkretan zaključak da je on uslijed toga pretrpio štetu, bit će, osim pozivanja na utvrđenje, potrebno i dokazati da mu je uslijed tako utvrđene povrede nastala šteta i kvantificirati ju.“

Milanović ima ustavnu ovlast predložiti Saboru nekog kandidata koji se uopće nije javio na natječaj DSV-a, kao što je to učinio i prije četiri godine kada je predložio profesoricu Zlatu Đurđević

Deseci tisuća građana s konvertiranim kreditima podigli su individualne tužbe protiv banaka i u njima kvantificirali svoje zahtjeve za naknadu štete pa je tu bilo posla i za sudske vještake kojima je to uobičajen posao. Ipak, profesorica Maganić u konačnici navedenog zaključka, pod točkom 5.2 zaključuje da građani koji su konvertirali kredite zapravo nemaju pravo na obeštećenje. Evo i kako to opširno objašnjava:

„Atipičan vremenski slijed u kojem je nakon pravomoćnog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava u ugovorima o potrošačkim kreditima s valutnom klauzulom u švicarskom franku, došlo do zakonske konverzije tih ugovora s retroaktivnim učinkom te tek nakon toga pravomoćno utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava, u središte je interesa dovelo pitanje je li ugovor o konverziji valjan neovisno o tome što je utvrđena ništetnost tih ugovornih odredbi.“ I na kraju poentira: „S obzirom na to o neupitnoj šteti, koju su pretrpili građani Vrhovni sud je u oglednom postupku odlukom Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. na to pitanje odgovorio pozitivno, smatramo da je na taj način priznat učinak ugovoru o konverziji kao ugovoru koji potrošače dovodi u poziciju u kojoj bi oni bili da su od samog početka zaključenja ugovora o kreditu zaključili ugovor o kreditu u eurima, čime otpada potreba za bilo kakvim obeštećenjem.“

Profesorica kaznenog procesnog prava Zlata Đurđević nije nikako bila po volji HDZ-ove većine kad ju je Milanović predložio prije četiri godine pa je kompromisno rješenje bio Dobronić. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Drugim riječima, prema tom obrazloženju profesorice Maganić, ona u cijelosti brani ono što banke od početka pokušavaju dokazati na sudu, da su klijenti bili obeštećeni samom konverzijom. I to iako je, prema upućenim Nacionalovim sugovornicima iz krugova sudskih vještaka, značajan broj klijenata banaka na temelju tih ništetnih odredbi iz Dobronićeve kolektivne presude otplatio te kredite u cijelosti i prije samog sklapanja dodatka ugovora o konverziji kredita u švicarskim francima.

Napokon, konverzija CHF kredita omogućena je tek u drugoj polovini rujna 2015. godine usvajanjem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u Saboru. To je bio i zadnji potez vlade Zorana Milanovića u pružanju ruke spasa građanima u dužničkom ropstvu. Taj su posao operativno odradili tadašnji SDP-ov ministar financija Boris Lalovac i tadašnji koordinator Udruge Franak Denis Smajo, kojeg je naslijedio Goran Aleksić.

U zaključku studije o kolektivnoj pravnoj zaštiti profesorica Maganić pod točkom 5.2 zaključuje da građani koji su konvertirali kredite zapravo nemaju pravo na obeštećenje

Iako se Sud Europske unije iz Luksemburga proglasio nenadležnim za „slučaj franak“ te iako je Dobronić donio kolektivnu presudu u tom predmetu, ilustrativno je kakve presude taj sud donosi u predmetima iz područja potrošačkih kredita. Tako je Sud Europske unije 17. studenoga 2021. godine donio važnu presudu, rješenje u španjolskom slučaju Gomez; spomenimo da je u tom postupku sudac izvjestitelj bio Siniša Rodin iz Hrvatske, bivši dugogodišnji profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i stručnjak za europsko pravo, dakle, radio je na fakultetu na kojem i dalje radi i profesorica Aleksandra Maganić, donedavna kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda.

Presudom u slučaju Gomez utvrđeno je sljedeće: ništetna promjenjiva kamatna stopa ima za posljedicu to da nacionalni sud mora ponuditi potrošaču izbor između dviju opcija: zamjenu ništetne odredbe novom dispozitivnom odredbom nacionalnog prava ili utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o hipotekarnom kreditu. Na klijentu je da izabere prihvatljivu opciju. Ukratko, ako ugovor sadrži ništetnu odredbu i ako se ta odredba zamjenjuje nekom drugom odredbom, onda ona mora biti zamijenjena od samoga početka ugovornog odnosa.

Udruga Franak na čelu s koordinatorom Goranom Aleksićem već je reagirala na kandidaturu Aleksandre Maganić, koju doživljavaju kao ‘đavolju odvjetnicu’ i neformalnu zastupnicu banaka. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Upravo se na tu presudu pozvala i Udruga Franak te zaključila posve suprotno od profesorice Maganić: “Konverzijom potrošači nisu obeštećeni, što se dokazuje sudskim vještačenjem. Međutim, dodatni element koji ide u prilog tome da konverzijom potrošač nije doveden u ravnotežu s bankom jest i ta izreka u presudi C-655/20 o zamjeni ništetne odredbe od početka ugovornog odnosa. Konverzija nije bila retroaktivna nego kvazi-retroaktivna, kao što je to utvrdio i Ustavni sud, a jedino su izračuni novih glavnica bili izrađeni usporedbom plaćanja rata od početka kredita s ratama simuliranih euro kredita s nepoštenim kamatnim stopama. Ako su temeljni ugovori ništetni, onda su ništetni i aneksi tih ugovora budući da aneks ugovora ne može opstati bez temeljnog ugovora.”

U nedavnom službenom priopćenju iz Milanovićeva ureda i ovoga puta posebno je ukazano na činjenicu da je „prema Ustavu Republike Hrvatske, Predsjednik Republike jedini ovlašteni predlagatelj kandidata za predsjednika Vrhovnog suda RH, a mišljenja Odbora za pravosuđe i Opće sjednice Vrhovnog suda nisu obvezujuća za Predsjednika Republike kao predlagatelja“. Znači li to da će Milanović predložiti Saboru nekog kandidata koji se uopće nije javio na natječaj DSV-a, kao što je to učinio i prije četiri godine kada je na temelju svojih izvornih ustavnih ovlasti predložio profesoricu kaznenog procesnog prava Zlatu Đurđević, zasad je neizvjesno. Iako u stručnim krugovima postoji mišljenje da bi on kao predsjednik na to trebao imati pravo.

Aleksandra Maganić smatra da je odlukom Vrhovnog suda od 4. ožujka 2020. ‘priznat učinak ugovoru o konverziji kao ugovoru koji potrošače dovodi u poziciju u kojoj bi oni bili da su od samog početka zaključenja ugovora o kreditu zaključili ugovor o kreditu u eurima, čime otpada potreba za bilo kakvim obeštećenjem’. FOTO: Nacional

Dok se sada čeka da Državno sudbeno vijeće ponovo raspiše javni poziv odnosno natječaj za predsjednika Vrhovnog suda, na stranicama Jutarnjeg lista predsjednika Milanovića žestoko je napao jedan od bivših predsjednika Vrhovnog suda Đuro Sessa. Sessa je problematizirao drugu rečenicu iz priopćenja Ureda predsjednika, u kojoj kaže da „budući da neće nikoga predložiti za kandidata za predsjednika Vrhovnog suda RH, neće zatražiti ni mišljenja od Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora i Vrhovnog suda RH“, a potom podsjeća da je „prema Ustavu, predsjednik Republike jedini ovlašteni predlagatelj kandidata za predsjednika Vrhovnog suda RH, a mišljenja Odbora za pravosuđe i Opće sjednice Vrhovnog suda nisu obvezujuća za predsjednika Republike kao predlagatelja“.

Uz opasku da očekuje i reakciju Udruge hrvatskih sudaca na tu objavu Ureda predsjednika Milanovića, Sessa u Jutarnjem listu tvrdi kako „nema dvojbe da slovom Ustava, čl. 116., predsjednika Vrhovnog suda bira Sabor na prijedlog predsjednika Republike, ali uz prethodno pribavljeno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i Odbora za pravosuđe“. Po Sessi, to je i zakonska obveza predsjednika Republike, „jer prema čl. 44. st. 4. i 5. stoji da će predsjednik Republike, dakle imperativno, drugim riječima mora, zatražiti mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i Odbora za pravosuđe. Tek potom može, kad ima sve potrebne informacije, odlučiti da ne predloži nikoga, ali nikako ne prije nego što se čitav postupak provede po slovu Ustava i Zakona“.

Bivši predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa smatra da je Milanović prije odbijanja kandidature trebao tražiti mišljenje nadležnih odbora, ali pitanje je o kome Milanović treba zatražiti mišljenje ako nije nikoga odabrao. FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

Nakon tih primjedbi aktualnog suca Vrhovnog suda Đure Sesse postavlja se zdravorazumsko pitanje o kome Milanović treba zatražiti mišljenje na Vrhovnom sudu ili saborskom odboru ako nije odabrao nijednog od kandidata koji su se odazvali na javni poziv Državnog sudbenog vijeća. Nakon svega, kao i prije četiri godine, slijedi nova neizvjesna bitka između predsjednika Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko čelne osobe sudbene vlasti u Hrvatskoj.

Ni u trećem pokušaju, nakon tri dosad raspisana javna poziva i nakon što je saborska većina već odbila prihvatiti Milanovićev prijedlog iz prethodnog natječaja da za predsjednicu Vrhovnog suda postavi Sandru Artuković Kunšt, sutkinju Županijskog suda u Zagrebu, predsjednik Milanović i predsjednik Vlade Plenković nisu se oko toga uspjeli dogovoriti.

Zato do daljnjega na čelu sudbene vlasti kao privremeno rješenje ostaje sutkinja Vrhovnog suda Gordana Jalšovečki, donedavna zamjenica pokojnog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, koji nije uspio odraditi svoj četverogodišnji mandat u cijelosti jer mu se na tom putu ispriječila neizlječiva bolest zbog koje je neposredno nakon izbora za predsjednika najvišeg suda u Hrvatskoj, na Badnjak 2021. godine završio u Vinogradskoj bolnici na operaciji. Dobroniću je mandat službeno završavao 18. listopada ove godine, nakon što je prije četiri godine 15. listopada bio izabran u Saboru s impresivnih 120 zastupničkih glasova, 19 glasova više i od dvotrećinske saborske većine.