‘Medzotermina’, treći album trilogije Maka Murtića, izašao je 15. listopada, a inspiriran je procesijom koja reflektira mitove i bajke o odnosu djece i odraslih te gladi i bogatstva. Koncertna promocija albuma na kojem se koristi indoeuropski prajezik i čakavsko narječje bit će u Kinu SC-a 20. studenoga

Nakon školovanja u Londonu, glazbenik, skladatelj, aranžer i saksofonist Mak Murtić osnovao je jedan od najkreativnijih novih međunarodnih sastava suvremenog jazza Mimika Orchestra, s kojim je nastupao širom svijeta, u klubovima i na festivalima kao što su The Vortex, Courtyard Theatre, The Forge, Rich Mix, Hootananny’s, The Bussey Building, London Jazz Festival, Love Supreme, Latitude itd. Po povratku u rodni Zagreb, Murtić se priključuje brojnim sastavima i glazbenim projektima te sklada glazbu za filmove i predstave. Nakon prvih dvaju odlično prihvaćenih albuma, Murtić počinje raditi na trilogiji; prvi album „Divinities of the Earth and the Waters“ (2018.) bavio se kulturom, folklorom i mitologijom južnoslavenskih naroda kroz prizmu jazza i suvremenih glazbenih tendencija. Na drugom albumu trilogije „Altur Mur“ (2022.) Murtić se pozabavio rođenjem, pogrebnom ceremonijom i gozbom, a na trećem, koji je izašao 15. listopada, inspiriran je procesijom koja reflektira mitove i bajke o odnosu djece i odraslih, gladi i bogatstva, te društvenim ulogama.

Mak Murtić se u razgovoru za Nacional osvrnuo na svoje plodonosno glazbeno djelovanje, projekte i suradnje te predstavio novi album Mimika Orchestra.

NACIONAL: Mimika Orchestra završio je snimanje novog albuma „Medzotermina“. Kao i na prethodnima, bavite se kompleksnim temama: procesijom koja reflektira mitove i bajke o odnosu djece i odraslih, gladi i bogatstva te društvenim ulogama. Kako ste pristupili skladanju?

Album „Medzotermina“ završni je dio trilogije koja je započela s našim trećim studijskim albumom „Divinities of the Earth and the Waters“ još u Londonu te albumom „Altur Mur“ u Zagrebu, čiji se tematski materijal od početka bavi mitom, društvom te kontekstom i značajem ceremonije u suvremenom, ali i arhaičnom kontekstu. Svaki album ima različito mjesto radnje, poput pogrebne procesije na „tamnom kontinentu“, gozbe na Mediteranu… pa tako i pomalo drugačiji pristup orkestraciji, odnosno, skladanju i aranžiranju, ali i pisanju teksta. Tekstovi zapravo također imaju poetski pristup i višeznačnu poruku. Ovaj album, kao i svi u ovoj trilogiji, krenuo je s vizualnim skicama, poput filmskog storyboarda, raspisivanjem radnje te pisanjem glazbe i tekstova, ponekad istovremeno, u ovom slučaju bez velikog istraživanja u neki folklorni materijal što je bila tema u prošlim albumima, ali doduše s prirodnim ostacima te estetike, pa smatram i da je glazbeni pečat ipak ostao onaj koji je barem posljednjih sedam godina dio zvuka orkestra, ali ipak s novom, malo žešćom estetikom.

NACIONAL: U singlu „Zrcalo“, kojim ste najavili album, bavite se temama eksploatacije, odnosa u obitelji, bogatstvom i siromaštvom, a impresivnim videospotom pokazali ste kako ljudi traže izlaz te dolaze do portala koji ih vodi u mjesto hedonizma; tamo nalaze zrcalo i kako ste pojasnili, „prvi put se vide u refleksiji, dive se sebi, čovjeku, individui i shvaćaju da su jedini koji smiju kontrolirati svijet. No kada iz centra tog svijeta iziđe pravi stvaratelj, koji sebe tada prvi put vidi u istom ogledalu, svijet se raspada“. Što ste zapravo htjeli poručiti tom pričom/pjesmom?

Mislim da ne bi trebalo previše ići u detalje što sam želio reći ili što je taj snoviti svijet htio meni poručiti, pa indirektno i slušateljima odnosno gledateljima. Referirao bih se na velikog Tarkovskog, koji kaže: „Ako tražiš smisao, propustit ćeš sve što se događa.“ Doduše, naravno, koncept postoji, ali kao i realnost života, on je višeznačan. U nekom smislu metafora leži u onoj staroj, možda i iskonskoj, ali nama poznatoj kao „Ivica i Marica“ u najrecentnijem obliku – majka i otac znaju da djecu gone u smrt, oni su potencijalno ti koji uklanjaju tragove kojima bi se mogli vratiti, a vještica je majka u mnogim interpretacijama. U tom smislu, imamo veće društvo, društvo koje odgaja, ali društvo koje je istovremeno na samrti ili je već odavno nestalo, s tim da jedno ne isključuje drugo, a postoji i neki drugi, prošli svijet, ali i svijet koji održava sebe iskorištavajući ovaj realni – ili je pak ovaj drugi realan? Tu postoji velika refleksija na sociopolitička zbivanja u suvremenom svijetu pa je tako i kraj ove trilogije koji je počinjao s jednom pričom, ipak imao i nekih neočekivanih skretanja s obzirom na realnost.

NACIONAL: I na albumima „Divinities of the Earth and the Waters“  i „Altur Mur“ bavili ste se rođenjem, pogrebnom ceremonijom i gozbom. Što vas u tome toliko privlači?

U raznim formatima, ansamblima, predstavama i filmovima za koje pišem te suradnjama u aranžerskom i skladateljskom smislu, bavim se širokim dijapazonom tema i generalno se vidim kao promatrač koji, eto, nekada uspije prenijeti opservaciju. Mimika orkestar je moj beskompromisni projekt koji sam po sebi, kao orkestar brojnih neobičnih karaktera, stvara neku presliku, terarij društva, ali je i mjesto silnih istraživanja što uopće može biti suvremeni jazz s hrvatskim ili regionalnim pečatom. Ako je već zanimljiv taj „blues“ ovog podneblja, što stoji iza njega? Ako je to bilo osnovno pitanje, onda se u kreativnom smislu razvitka ansambla prirodno nametala pitanja što uopće ansambl predstavlja publici i zašto uopće postoji glazba, u tom nekom primordijalnom smislu, ali i u svakodnevnom kao što su roštilj kod prijatelja u Grčkoj, jutarnja misa na Rabu, ceremonija derviša u Egiptu… Glazba je uvijek dio ceremonije, a možda je i sama glazba jedan izrazito dubok instinkt vezan uz povezivanje i stvaranje društva. Ako je tako, onda naša ceremonija, gozba i slično putem glazbe nose poruke koje su duboke i iskonske i bave se povezivanjem, a ne odvajanjem.

NACIONAL: Kako istražujete te teme i spajate ih s glazbom?

Generalno mislim da je glazba integralna u kontekstu ceremonije, kao što rekoh, instinktivan faktor stariji od homo sapiensa, a taj praiskonski element i ne zahtijeva spajanje, on prirodno dolazi. Moje pitanje je zašto je posljednjih 200-tinjak godina struka odvajana: glazba, vizualna umjetnost, performativne umjetnosti, ali i svakodnevni rad bez pjevanja, bez društva. To odvajanje čini mi se kompleksnijim i neprirodnijim procesom nego prirodno vraćanje na „osnovne postavke“. Ili kako bismo rekli: „Have you tried turning it off and turning it on again?“

NACIONAL: Na novom albumu koristili ste indoeuropski prajezik i čakavsko narječje. Kako ste uopće uspjeli napisati takav tekst i zašto ta kombinacija?

Zapravo sam na ovom, završnom albumu trilogije koristio sve jezike hrvatskog govornog područja. Rado bih i ostale slavenske, ali predaleki su mi, možda jednog dana nešto i na „međuslovjanskom“ napišem. Koristio sam i  protoindoeuropski u fragmentima. Realno, na ovom albumu ima i prvih možda široj publici razumljivih tekstova, poput skladbe „Znak“ / „Omen“ na štokavskom jeziku, ali i čakavskog i kajkavskog narječja. Nisam želio da ovaj album ima, kao prethodni, određeno mjesto radnje, već je neki snoviti svijet u kojemu čak postoje i mitske priče postanka, ali i realni momenti „čekanja na kiši koja nosi spoznaju da nećeš doći“. Rekao bih da svaki dijalekt, realan ili izmišljen, iskrivljen, nosi neku estetiku i neku emociju, a protoindoeuropski jezik u priči mi prezentira glasove iz prošlosti, duboke misli, nekad i praiskonske nagone općenja, prežderavanja i slično, koje zbog šuma povijesti nitko više ne razumije, ali naznake korijena ipak su čujne i osjetilne.

‘Ove je godine ‘na tapeti’ jedna zanimljiva suradnja – Red Bull Symphonic i Baby Lasagna. Mislim da će to biti zanimljiv projekt koji će okupiti razne glazbenike s naše scene’

NACIONAL: Album ste snimali u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Koliko je to bilo zahtjevno s obzirom na sastav od 20 glazbenika, a i sami aranžmani su vrlo kompleksni?

S Mimikom je uvijek pomalo zahtjevno jer se doista radi o ne-prejednostavnoj glazbi, iako je ansambl već naviknut na stil i priču pa su svi uvijek spremni i puni energije. Bilo je to nekoliko jako lijepih dana u Lisinskom, pogotovo što je cijela publika bila uključena u proces i što smo, za razliku od inače, bili ležerni i u „civilu“. Publika je čak spontano sudjelovala u jednoj skladbi („Paliska“), plješćući, i to iznimno točno sedmočetvrtinski ritam na koji su kasnije nasnimljene gajde otoka Cresa, takozvani mih. Cijeli proces bio je puno veći od tih par dana u Lisinskom, u studiju SoundBrick album je kasnije dobio i dodatne snimke vokala i određenih puhača na jednoj skladbi u Intek studiju, gajde na drugoj skladbi kroz Zvučni Zid te elektroniku odnosno sintesajzere. Miks je radio Vedran Peternel, doista je detaljno i netipično pristupio projektu te je rezultat, po meni, iznimno prirodan i snažan.

NACIONAL: Koliko je bilo teško okupiti glazbenike za realizaciju tog projekta? Pretpostavljam da nije riječ o istim glazbenicima s kojima ste snimili prethodna dva albuma?

U principu, Mimika nije „session“ orkestar tako da su glazbenici uvijek više manje isti, osim kada se zbog nekog specifičnog angažmana traži zamjena, ali i te zamjene su već više manje dio ansambla tako da je većina ljudi u orkestru ista. Čini se da smo u posljednje četiri godine imali samo dvije, tri zamjene u orkestru. Doduše, kao i na svakom albumu, i na ovom se pojavljuju specijalni gosti. Tako da je ovdje prisutan Mat Muntz na creskom mihu, američki kontrabasist i skladatelj koji već godinama istražuje glazbu Kvarnera, kako mikrotonalnost tako i ritmove, te se posvetio sviranju raznih gajdi u različitim netipičnim stilovima i tehnikama.

NACIONAL: Možemo pretpostaviti da će promocija albuma „Medzotermina“ scenski biti vrlo kompleksna. Kako ste zamislili promociju u Kinu SC 20. studenoga?

Upravo je zamišljamo. Kako sad snimamo još jedan spot te slažemo vizualni materijal, zamišljamo da će vizualni efekt u Kinu SC biti spektakularan. Osim videozida koji slijedi narativ suite, to jest albuma, u montaži Dinka Doringa, pojavljivat će se i scenografija i nova kostimografija dizajnerica Jiao Guo, koja je ujedno radila i dizajn albuma i rekvizite za spotove. Glazbeno, kao i uvijek na promocijama albuma, jedan i jedini put izvodimo isključivo materijal s tog albuma, isključivo redoslijedom albuma te, barem prema iskustvu, neke skladbe budu odsvirane isključivo za tu priliku tako da očekujemo jedno putovanje u mistični svijet i scensko-glazbeno iskustvo iz kojeg ćemo svi, s publikom, izaći barem malo izmijenjeni.

NACIONAL: Iznimno ste aktivni na hrvatskoj glazbenoj sceni pa ste tako nedavno sudjelovali i u projektu Živa Voda ft. Darko Rundek „Angel’s Breath De/Re/Construct“, rekonstrukciji albuma „Angel’s Breath“ Mitra Subotića i Milana Mladenovića snimljenog u Brazilu. Koja je bila svrha tog projekta u kojem ste zapravo kroz improvizacije pokušali reinterpretirati pjesme s tog albuma?

Zapravo, ja nisam sudjelovao na tom albumu, ali razumijem zašto izgleda kao da jesam. Naime, ja sam s Vedranom Peternelom jedan od pokretača projekta Živa Voda, koji još od 2017. godine nastupa s konceptom avangardnijeg ili netipičnijeg prearanžiranja i reinterpretacije poznatih glazbenih albuma, tako što jednom mjesečno nastupa na nekoj od lokacija u Zagrebu ili šire, izvede album i nikad više ne izvede taj materijal. U ovom slučaju je album zapravo slučajno snimljen u klubu „Dva Osam“ kao jedna od tipičnih, ali ipak netipičnih svirki Žive Vode. Doduše, ispalo je da se zbog kvalitete snimke, ali i zbog majstorskih ruku Vedrana Peternela u miksu, taj album može i izdati, stoga je tako i učinjeno. Nažalost, tog sudbinskog dana izvedbe i snimanja ja nisam bio u postavi Žive Vode. Vjerojatno zbog nekog drugog angažmana. Ali, evo, baš 2. listopada u klubu „Kontejner“ u sklopu ZEZ festivala Živa Voda izvodi taj materijal pa ću se i ja barem malo pojaviti. S druge strane, ove godine izdali smo već par ploča – prvi album Cri Orchestra „In my next life I want to be a feedback“ i „Drugo Sunce“, debitantski album vokalistice i skladateljice Maje Rivić, koja je i suosnivačica Mimika orkestra. Već je snimljen i novi album mojeg kvarteta „Truth =/= Tribe“, a imamo ih još nekoliko u pripremi.

NACIONAL: Kolektiv Živa Voda dosad je interpretirao hitove brojnih glazbenih zvijezda, popis je dosta neobičan: Talking Heads, Prince, David Bowie, Britney Spears, Black Sabath, Oliver Dragojević, Haustor itd. Postoji li plan da jednog dana objavite neke od tih specifičnih živih obrada na jednom albumu?

Živa Voda ima jednu pozitivnu besplansku strukturu. Kao Jarcu u horoskopu, teško mi je uopće to prihvatiti, ali plana nema, a projekt ide i to nam se svima sviđa. U principu, vrlo često spontano dolazimo do nekih ideja, istražujemo glazbu zajedno, učimo o novoj glazbi, upoznajemo se s novim glazbenicima, surađujemo… Pa kad se nešto osmisli, znat će se.

NACIONAL: U kojim sve glazbenim sastavima svirate?

Sviram u Antenatu i Maja Rivić kvintetu. S Juricom Rukljićem, Nenadom Kovačićem i Nenadom Sinkauzom vodim kvartet Truth ≠ Tribe, Cri Orchestra, Doringo, Jungle Roots Orchestra, MIMIKA Orchestra, a kao skladatelj surađujem s mnogim autorima, ansamblima, predstavama i filmovima.

NACIONAL: Uz evidentno širok raspon glazbenih žanrova i suradnji, nedavno ste pisali aranžmane za Baby Lasagnu, koji će 29. studenoga ove godine u HNK-u izvesti svoje pjesme uz pratnju Simfonijskog orkestra. Kako je uopće moguće žestoku rock pjesmu poput „Rim Tim Tagi Dim“ prilagoditi orkestru, a da ne izgubi svoju izvornu snagu?

Upravo je ove godine „na tapeti“ jedna zanimljiva suradnja – Red Bull Symphonic i Baby Lasagna. Mislim da će to biti iznimno zanimljiv projekt koji će okupiti razne glazbenike s naše scene. Naravno, aranžman za orkestar bit će po svojoj prirodi drugačiji, ali i te kako već vidim da će imati i žestinu i moć, a možda i nešto više. Samo ću reći da će se u orkestru naći i sopile.

NACIONAL: Uz pripreme za promociju albuma „Medzotermina“ 20. studenoga u Kinu SC, na čemu trenutačno radite?

Radim na već spomenutim orkestracijama, na izdavanju dvaju albuma, jednog od mog kvarteta, a drugi još ne mogu otkriti. Istovremeno planiramo internacionalnu turneju i osmišljavam glazbu za jedan zanimljiv umjetnički film.