Sveučilišni profesor iz Kijeva Maksim Kamenjecki govori o mogućem uspostavljanju primirja u Ukrajini i postizanju mirovnog sporazuma uz posredovanje američkog predsjednika Donalda Trumpa

Dok su u Ukrajini proteklog vikenda nastavljeni ruski napadi dronovima i projektilima i na glavni ukrajinski grad Kijev, razgovarali smo s 62-godišnjim sveučilišnim profesorom iz Kijeva Maksimom Kamenjeckim, koji je poslovno bio u Zagrebu. Kamenjecki je bio suzdržan kada je riječ o mogućem uspostavljanju primirja u Ukrajini i postizanju mirovnog sporazuma uz posredovanje američkog predsjednika Donalda Trumpa. Naglasio je da Trump dnevno nekoliko puta mijenja mišljenje: nakon što je u jednom trenutku doveo u pitanje legitimitet predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, u kasnijoj izjavi rekao je da se samo šalio. Kamenjecki je diplomirao na katedri za povijest južnih i zapadnih Slavena na Sveučilištu u Kijevu. Osamdesetih godina za doktorat je odabrao bivšu Jugoslaviju. Doktorirao je na sveučilištu u Kijevu, a jedan od mentora bio mu je i Hrvoje Matković, profesor povijesti na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Njegova doktorska disertacija glasila je „Vanjskopolitička orijentacija Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije između dva svjetska rata“. Kamenjecki je bio i prevoditelj Franji Tuđmanu kada je dolazio u posjete Kijevu.

NACIONAL: Možemo li uskoro u Ukrajini očekivati prekid vatre i početak pregovora o miru? Ruski predsjednik Vladimir Putin kaže da ne želi pregovarati s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim jer mu je istekao petogodišnji predsjednički mandat.

Zelenskom nije istekao formalni mandat predsjednika države. Oko toga ne može biti nikakve rasprave. Zbog ratnog stanja i prema ukrajinskom ustavu mandat mu je i dalje formalno neupitan, jer se u ratnom stanju zbog ruske agresije ne mogu raspisati izbori. Sve najnovije ankete javnog mnijenja svjedoče da Zelenskom podrška ukrajinskih građana kontinuirano raste, a trenutno je oko 73%. Nakon razgovara s Trumpom u Bijeloj kući, popularnost mu je dramatično porasla, a ne pala. U tom je trenutku podrška Ukrajinaca Zelenskom skočila na 90%, više nego što mu je bila i na predsjedničkim izborima. Inzistiranje Rusa na osporavanju njegova legitimiteta je besmislica. To može samo poslužiti za odugovlačenje postupka ozbiljnih mirovnih pregovora, a odugovlačenje se i sada događa unatoč američkom posredovanju.

NACIONAL: U jednom trenutku u prilog tom ruskom stavu o upitnom mandatu Zelenskom priklonio se i Trump.

Možda je američki predsjednik u jednom trenutku tako i mislio, ali je isto tako jasno da Trump tijekom dana nekoliko puta mijenja svoje izjave i mišljenje. Pa je tako rekao da se, kada je govorio o legitimitetu ukrajinskog predsjednika, samo šalio, da to nije bio i njegov konačan stav. Ako ozbiljno razgovaramo, onda pitanje legitimiteta Zelenskog ne postoji. U Ustavu jasno piše da predsjednik „ostaje na svojoj funkciji do sljedećih izbora“. Izbori se raspisuju svakih pet godina, ali ako je ratno stanje onda je logično da izbora nema, jer se u takvim uvjetima ne mogu raspisati. Valjda je svima to jasno, pa bi trebalo biti jasno i Putinu. Pitanje je ima li on legitimitet u svojoj državi.

NACIONAL: Zašto mislite da Putin nema legitimitet?

Da bi ostao na vlasti, a na vlasti je od 1999., više puta mijenjao je Ustav. Pogledajmo što je Adolf Hitler napravio u Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata. I on je mijenjao zakone, a onda, prema tim zakonima, ubijao i zlostavljao ljude koji nisu bili arijevskog porijekla. Postavljam pitanje je li imao legitimitet za ono što je činio. Ili je možda i Hitler legitimno uništavao Židove, invalide i druge narode. Rijetko koji predsjednik u bivšem Sovjetskom Savezu je toliko dugo vladao kao što Putin vlada Ruskom Federacijom. Leonid Brežnjev bio je na vlasti u Sovjetskom Savezu od 1964. do 1982., a to je bilo kraće nego što vlada Putin. Nije normalno kada desetljećima nema političkih promjena. Rusi ne znaju što znači promjena vlasti zbog bezuvjetnih izbora u njihovoj zemlji.

‘Izbori se raspisuju svakih pet godina, ali ako je ratno stanje, onda je logično da izbora nema jer se u takvim uvjetima ne mogu raspisati. Valjda je svima to jasno pa bi trebalo biti jasno i Vladimiru Putinu’

NACIONAL: Rusi osporavaju postojanje ukrajinske nacije, a osporavaju i ukrajinski jezik. Na koji se način borite protiv toga?

Protiv toga se možemo boriti isključivo činjenicama. Putin smatra i ukrajinski jezik ruskim jezikom koji je pokvaren s poljskim jezikom. Još jedna od apsurdnih teza koja nema znanstveno utemeljenje. Zato čuvamo ukrajinski identitet i branimo Ukrajinu u međunarodno priznatim granicama.

NACIONAL: Poluotok Krim u Ukrajini bio je važna točka pred kraj Drugog svjetskog rata kada su se od 4. do 12. veljače 1945. na Jalti sastali Roosevelt, Staljin i Churchill, američki, sovjetski i britanski vođe napravivši prvi korak u uspostavljanju poslijeratnog međunarodnog poretka. I danas je Krim u fokusu rata u Ukrajini koji su 2014. Rusi anektirali i pripojili Ruskoj Federaciji zbog Sevastopolja, ruske crnomorske luke smještene nasuprot Jalti. Nalazimo li se pred novom Jaltom, novom podjelom interesnih sfera između moćnih država, SAD-a i Ruske Federacije?

Današnja situacija nema veze s onom za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. Krim je za Ukrajinu samo privremeno okupirani teritorij koji treba biti vraćen u ustavno-pravni poredak na bilo koji način. Integritet Ukrajine u postojećim granicama i po načelima međunarodnog prava i dalje je neupitan. Ruska vojna baza u Sevastopolju, gdje je smještena ruska ratna mornarica, bila je poticaj Rusiji za agresiju na Ukrajinu još 2014., a onda nastavljena otvorenom invazijom 2022.

NACIONAL: Ukrajina za početak pregovora inzistira na 30-dnevnom prekidu vatre, a Rusija na cjelovitom mirovnom sporazumu. Kako pomiriti te dvije nepomirljive pozicije za početak pregovora?

To su pregovaračke točke različitih razina. Prekid vatre podrazumijeva situaciju u kojoj bi se dvije strane mogle početi dogovarati bez da se ljudi nastave ubijati. Zašto? Zato što Rusi danonoćno i dalje napadaju ukrajinski teritorij uključujući i glavni grad Kijev. U takvim uvjetima besmisleno je govoriti o miru. Rusi žele da mi prihvatimo njihov ultimatum. Oni ne govore o pregovorima iako ih formalno tako nazivaju. Ali riječ je o njihovu ultimatumu. U politologiji postoje teorija konflikta i teorija pregovora. Ruski pristup ne priznaje nijednu od tih teorija u pregovorima za zaustavljanje rata. U pregovorima morao bi postojati konkretan prijedlog oko kojeg bi trebalo postići kompromis. Rusi ne odustaju od svojih uvjeta za postizanje mira, a ne žele pregovore o spornim pitanjima.

NACIONAL: Od kojih uvjeta Rusi ne odstupaju, a Ukrajina ih doživljava kao ultimatum?

Oni inzistiraju na tome da Ukrajina mora pristati na promjenu granica i da im pripadnu okupirane oblasti, ali ne samo one koje su već osvojili i kontroliraju, već i dijelove teritorija koje još u cijelosti nisu uspjeli okupirati. Aneksija teritorija kao u ukrajinskom slučaju još se nije dogodila nakon Drugog svjetskog rata.

‘To što Rusija inzistira na promjeni granica, Ukrajina ne može prihvatiti. Oni žele preuzeti više od 20 % okupiranog ukrajinskog teritorija’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Trump posreduje u pregovorima za uspostavu mira i nedavno je izjavio da bi službeni Kijev u pregovorima trebao priznati da Krim pripadne Ruskoj Federaciji. Južna Osetija i Abhazija, dvije pokrajine u susjednoj Gruziji, već su pripojene Ruskoj Federaciji kao federalne jedinice, pa je Gruzija ostala bez tih teritorija u Kavkazu.

Točno je da su Abhazija i Južna Osetija nasilno inkorporirane u Rusku Federaciju, ali one, baš kao i Krim, nisu međunarodno priznate i nijedna država ne bi ih smjela priznati. To je neprihvatljivo i s gledišta temeljnih načela međunarodnog prava. Problemi s Krimom počeli su pokušajem državnog udara u Ukrajini. Prvi put je to bilo spriječeno 1992. Većina građana Krima 1992. na referendumu podržala je nezavisnost Ukrajine. Ali tadašnje proruske snage te godine na Krimu su pokušale proglasiti nezavisnost da bi se pripojili Rusiji. Tada je uslijedila redarstvena akciji, a organizatori tog pokušaja otišli su u Rusiju. Krim je specifičan i po tome što su se u njemu nakon odlaska u mirovinu naseljavali ruski časnici. Nisu mogli dobiti stanove u Moskvi ili Sankt Petersburgu, nego su ih dobivali na Krimu.

NACIONAL: Jesu li bivši ruski časnici danas dominantno stanovništvo na Krimu?

Danas jesu, jer su 1944. s Krima potpuno protjerani krimski Tatari koji su bili autohtono stanovništvo. Staljin ih je tada, do posljednjeg, protjerao u južni dio Sovjetskog Saveza, u Kazahstan, Uzbekistan, ali i u Kalinjingrad iz kojeg su iseljeni Nijemci, pa na Sahalin iz kojeg su protjerani Japanci nakon Drugog svjetskog rata.

NACIONAL: Kakvu politiku vodi Turska prema Krimu? Želi li turski predsjednik Erdogan vratiti krimske Tatare na Krim, jer su i oni Turkmeni baš kao i Gagauzi u Republici Moldovi, gdje imaju autonomnu pokrajinu Gagauziju? Gagauzi su pravoslavci iako su Turkmeni, za razliku od Tatara koji su dominantno muslimani.

Turska pokušava raditi na tom pitanju. Krimski Tatari počeli su se vraćati na Krim nakon raspada SSSR-a. Imovina im je bila oduzeta, pa su počeli naseljavati nenaseljena područja na Krimu. Ali često su se sukobljavali s ljudima koji su živjeli u kućama oduzetim njihovim obiteljima. Velik ih se broj vratio, ali nisu svi. Tako ih je 2013. bilo od 250.000 do 270.000, a to je oko 12% stanovništva poluotoka.

‘Glavni cilj vojne intervencije na ruskom teritoriju bio je spriječiti napade na Harkovsku oblast. Tamo su bile koncentrirane ruske snage za napad na Harkov, veliki industrijski grad’

NACIONAL: Koje je konkretne korake poduzeo Erdogan?

Erdogan je već povukao nekoliko poteza. Izvukao je iz zatvora vođu krimskih Tatara kojeg su zarobili Rusi prilikom aneksije Krima 2014. Tada su Rusi stavili u zatvore ljude koji su prosvjedovali protiv ruske okupacije Krima. Drugi slučaj Erdoganove intervencije bio je kada je spasio zapovjedništvo postrojbi Azova koji su branili Mariupolj od ruske agresije. Kada su se oni predali Rusima u ljeto 2022., vojnici su bili deportirani u ruske zatvore. Ali časnici su bili internirani u Tursku, a ne u ruske zatvore nakon dogovora Putina i Erdogana. Ti ukrajinski časnici, koji su bili u kućnom pritvoru u turskom hotelu iz kojeg nisu smjeli izlaziti, tek nakon dvije godine vratili su se u Ukrajinu.

NACIONAL: Ukrajina se poziva na međunarodno pravo, a Rusija je okupirala i kontrolira 20% ukrajinskog teritorija na istoku i jugu. Prestanu li oružani sukobi i uspostavi li se primirje u Ukrajini, nije isključeno da u Ukrajini osvane novi zamrznuti sukob kao što je slučaj s Nagorno Karabahom u Azerbajdžanu ili Transnistriji u Republici Moldovi, u kojoj su kontrolu preuzeli ostaci 14. sovjetske armije na čelu s Igorom Smirnovim.

To što Rusija inzistira na promjeni granica, Ukrajina ne može prihvatiti. Oni žele preuzeti više od 20% ukrajinskog teritorija koji su okupirali. Trenutno Rusi imaju punu kontrolu nad Krimom. Ostale četiri regije na koje pretendiraju, a u ovom trenutku ih nisu okupirali u cijelosti, odnose se na regije oko Harkova, nekadašnjeg glavnog ukrajinskog grada s 1,5 milijuna stanovnika. Tamo kontroliraju male dijelove Harkovske oblasti i male dijelove Sumija. Zatim kontroliraju regije Lugansk, Donjeck, Zaporožje i Herson. S Krimom, to je teritorij koji Moskva smatra dijelom službeno deklarirane Novo Rusije. Tako je taj dio Ukrajine nazvao Putin. Dijelove tih okupiranih regija Rusi samo djelomice kontroliraju, ali ne u cijelosti. Ukrajina s ruske strane granice kontrolira mali dio teritorija u Kurskoj oblasti.

NACIONAL: Je li ulazak ukrajinskih postrojbi na ruski teritorij adut u budućim pregovorima o miru?

Da, ali u manjoj mjeri. Uspijemo li zadržati tu regiju, smatra se da bi to onda bio pregovarački adut. U toj regiji ima dosta stanovništva koje se nekada smatralo Ukrajincima. Glavni cilj te vojne intervencije bio je spriječiti napade na Harkovsku oblast. Tamo su bile koncentrirane ruske snage za napad na Harkov, veliki industrijski grad s uspješnim sveučilištem. Ali Ukrajina nikada neće pristati na to da Rusija anektira dijelove njenog teritorija.