Nacional otkriva kako Branimir Glavaš pomaže srpskom tužiteljstvu u progonu Krunoslava Fehira, ključnog svjedoka ratnih zločina za koje je Glavaš osuđen u Hrvatskoj, kojeg su na prevaru pritvorili u Srbiji i optužili za ratni zločin u Osijeku 1991. godine.

Nacional je proteklog tjedna dubinski istražio i razotkrio razmjere do kojih Branimir Glavaš, trenutni nepravomoćni i bivši pravomoćni osuđenik za ratne zločine likvidacije srpskih civila u Osijeku 1991., potpomognut ravnodušnošću hrvatskih državnih i pravosudnih institucija, nastoji usmjeravati kazneni progon tužiteljstva Srbije nad svjedokom zločina za koje osuđen, Krunoslavom Fehirom, kojega je otac 1991. sa šesnaest godina doveo u Glavaševu postrojbu a on je potom 2005. javno razotkrio zločine te pokrenuo kazneni progon u kojemu je Glavaš sa skupinom suoptuženika 2009. prvi put osuđen za spomenute ratne zločine. Osim svoje maliciozne osvetoljubivosti, Glavaš kao dodatni motiv toj svojoj raboti može imati činjenicu da Visoki kazneni sud do ožujka sljedeće godine mora odlučiti o pravomoćnosti presude Županijskog suda u Zagrebu za ratne zločine protiv Glavaša iz 2023.: ako bi, naime, ključni svjedok optužbe Krunoslav Fehir u Srbiji u međuvremenu bio osuđen za zločine za koje bi u Hrvatskoj trebao odgovarati Glavaš, ovaj bi time mogao pokušati utjecati i da hrvatski sud odluči u njegovu korist. Kako bilo, ta dosad neviđena situacija – da osuđenik za ratne zločine nad Srbima u Hrvatskoj tužiteljstvu u Srbiji preporuča kako da goni svjedoka istih tih zločina – kazneni proces nad Fehirom, protiv kojega je tužiteljstvo u Srbiji poslije gotovo dva mjeseca pritvora prošli tjedan podiglo i optužnicu, pretvara u vjerojatno najapsurdniji sudski proces za ratne zločine u ratovima devedesetih, pri čemu je naročito neugodna okolnost da su hrvatske državne i pravosudne institucije sve do trenutka dokad ozbiljan interes za taj slučaj nije pokazao Nacional gotovo potpunom indolencijom ignorirale svjedoka zločina, hrvatskog državljanina, ratnog veterana i bivšeg policajca, tvrdeći među ostalim – kako je Nacionalu proteklog tjedna priopćilo Ministarstvo pravosuđa koje vodi HDZ-ov Damir Habijan – kako “nema pravne osnove za financiranje” Fehirove obrane pred sudom u Srbiji.

Krajem lipnja, Javno tužiteljstvo za ratne zločine Srbije dostavilo je Habijanovu Ministarstvu pravosuđa i Državnom odvjetništvu koje vodi Ivan Turudić, zahtjev za dokumentacijom iz spisa o ratnim zločinima u Osijeku 1991. godine. Nacional je od pravosudnih izvora s neposrednim saznanjima o slučaju doznao kako je Tužiteljstvo Srbije u tom zahtjevu precizno pobrojalo oko sedamdeset dokumenata koje traži. Ključno je pitanje: kako je Tužiteljstvo Srbije moglo znati koje točno dokumente želi dobiti, kad cijeli spis protiv Branimira Glavaša i suosuđenika obuhvaća više od četrnaest tisuća stranica, kako je Nacional proteklog tjedna izvijestio glasnogovornik Visokog kaznenog suda u Zagrebu sudac Marijan Bitanga? Po kojem je kriteriju Tužiteljstvo Srbije odabralo baš tih poimence navedenih sedamdesetak dokumenata iz sudskog predmeta koji se vodi od 2007. godine i iz spisa s više od četrnaest tisuća stranica, koji pritom stalno raste jer suđenje nije pravomoćno okončano? Sam sudski spis, naime, zasigurno nikada nije bio dostupan Tužiteljstvu u Srbiji, a imaju ga, osim Županijskog suda u Zagrebu i Visokog kaznenog suda, i Državno odvjetništvo te obrana Branimira Glavaša, uz precizne odredbe o arhiviranju i čuvanju sudskih spisa. Dakle, najvjerojatniji odgovor na pitanje tko je Tužiteljstvu u Srbiji dostavio poimenični popis dokumenata za kazneni progon Fehira čini se relativno jednostavnim – učinio je to Branimir Glavaš. Taj zaključak postaje još čvršćim kada se pogleda Glavašev Facebook profil, na kojemu on, od uhićenja Krunoslava Fehira polovinom lipnja, protiv njega provodi sustavnu hajku i likuje zbog uhićenja ali i, što je naročito indikativno, šalje “poruku Tužiteljstvu Republike Srbije” kako im je “spreman dostaviti kompletan sudski spis i dokaze protiv K.F.”.

Moguće je da Glavaš to čini i zato što se nada da bi, bude li Fehir osuđen u Srbiji, mogao poboljšati svoju pravnu situaciju u Hrvatskoj. On je, naime, pred Županijskim sudom u Zagrebu 2023. drugi put nepravomoćno osuđen za ratne zločine likvidacija srpskih civila u Osijeku 1991. godine, a o pravomoćnosti presude odlučuje Visoki kazneni sud. Glasnogovornik Visokog kaznenog suda, sudac Marijan Bitanga, proteklog je tjedna, u odgovoru na pitanja Nacionala, otkrio kako Visoki kazneni sud tu odluku mora donijeti najkasnije do ožujka sljedeće godine. “U predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem ovog suda I Kž-rz-32/2024 i koji je zaprimljen na Visoki kazneni sud Republike Hrvatske dana 11. prosinca 2024., ovaj sud je dužan donijeti odluku u krajnjem roku do veljače, odnosno ožujka 2026., jer je taj rok određen rješenjima Vrhovnog suda republike Hrvatske, kojima je utvrđeno kako je povrijeđeno pravo stranaka na suđenje u razumnom roku”, stoji, među ostalim, u odgovorima na pitanja koja je sudac Bitanga poslao Nacionalu. Ako bi, dakle, ključni svjedok protiv Glavaša do tog roka bio osuđen u Srbiji, Glavaš se možda nada – ma koliko ta nada mogla izgledati očajničkom – da bi time mogao poboljšati svoju pravnu situaciju u Hrvatskoj, pa čak i pripremiti podlogu za rušenje nepravomoćne presude pred Visokim kaznenim sudom.

“Ako bi Krunoslav Fehir, ključni svjedok protiv Glavaša, bio osuđen u Srbiji, Glavaš se možda nada da bi to mogla biti podloga za rušenje nepravomoćne presude protiv njega u Hrvatskoj.” Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

A možda srpskom tužiteljstvu pomaže iz čiste osvetoljubivosti. Otkako je Fehir polovinom lipnja uhićen na graničnoj prijelazu sa Srbijom, Glavaš je na svom Facebook profilu objavio dvadesetak statusa u kojima, malicioznom mješavinom trijumfalizma i zloćudnosti, likuje nad Fehirovim uhićenjem i istodobno se pravosuđu u Srbiji nudi za suradnika. Premda nepravomoćno osuđen za zločine za koje Srbija tereti Fehira, Glavaš – kako su Nacionalu objasnili hrvatski odvjetnički autoriteti u procesima za ratne zločine – ima pravo javno komentirati proces i braniti se kako mu odgovara, pa bilo to ma koliko osvetnički i zlonamjerno. Indikativno je, međutim, da se u više tih poruka izravno obratio Tužiteljstvu u Srbiji, nudeći mu dokumentaciju iz predmeta. Primjerice, u “poruci Tužiteljstvu Republike Srbije”, koju je objavio 29. srpnja u 11,35 sati, Glavaš je napisao ovako: “Obzirom da vam DORH i hrvatsko pravosuđe ne žele ustupiti pravosudnu dokumentaciju u slučaju Krunoslava Fehira, jer već godinama štite ubojicu nedužnih civila srpske nacionalnosti K.F., obavještavam vas da sam osobno spreman aktivno sudjelovati u istrazi i suđenju Krunoslava Fehira, kao i dostaviti vam kompletan sudski spis i dokaze protiv K.F., koje vam hrvatske vlasti uskraćuju.” U statusu koji je na Glavaševoj Facebook stranici bio u trenutku pisanja ovog teksta, a datiran je 15. lipnja, piše ovako: “Stavljam se na raspolaganje pravosuđu RS, samo tražim jamstvo slobodnog povratka u RH! Podsjećam tužiteljstvo Republike Srbije da je vještačenje izradio vještak svjetskog glasa dr. Đorđe Alempijević iz kojeg je potpuno vidljivo da je K.F. ubio Čedomira Vučkovića.” Zanimljivo je, međutim, da je portal 24sata 17. lipnja, dakle samo dan ili dva nakon Fehirova hapšenja, citirao Glavaševu izjavu koja glasi ovako: “Želim mu dug boravak u srpskom zatvoru jer tamo i pripada. Čak štoviše, poslao sam mail srpskom tužiteljstvu za ratne zločine da im se stavljam na raspolaganje, uz jamstva neometanog povratka u Hrvatsku, i dostavio sam im brojnu dokumentaciju o krivnji Krunoslava Fehira”. Čini se kako je Glavaš tom izjavom priznao da je Tužiteljstvu Srbije poslao “brojnu dokumentaciju”, ali to priznanje nije uvrstio i u svoje kasnije Facebook statuse, možda kako bi prikrio tragove da osobno usmjerava Tužiteljstvo u Srbiji i šalje mu konkretne dokumente.

Ostali Glavaševi statusi vezani uz uhićenje Fehira otkrivaju osvetoljubivu bešćutnost primjerenu čovjeku Glavaševe biografije. Primjerice, nakon što je Jutarnji list objavio izjavu Fehirove majke Ankice, naslovivši tekst njezinom rečenicom kako jako brine za sina, Glavaš je 6. srpnja na svom Facebooku objavio presliku stranice Jutarnjeg lista s komentarom kojim se očito obraća Fehirovoj majci: “Ako ne znaš zašto su ti zatočili sina, ja ću ti reći. Tvoj sin je nedvojbeno ubojica Čedomira Vučkovića, kojeg je prije nego što ga je ubio iz puške zajedno sa D. P. zvani G. (inače tadašnjim zaposlenikom u garažama SO Osijek), istog nalijevao akumulatorskom kiselinom”, napisao je među ostalim. Pritom ne treba zaboraviti da je upravo Glavaš Fehirovu ocu Josipu dopustio da maloljetnog sina dovede u Glavaševu postrojbu, gdje su ga, vojno potpuno neiskusnog, postavili kao stražara pred garažama u kojima su bila zatočena dvojica srpskih civila, Čedomir Vučković i Đorđe Petković. Pet dana prije nego je objavio taj status, Glavaš je objavio presliku naslova iz srpskih tabloida: “Glavašev koljač Srba ostaje u pritvoru u Srbiji: ustaše pobile desetine nedužnih u Osijeku”, uz ovakav komentar: “Što je, Fehiru? Odrekao te se Kolega (Glavaš aludira na Vladimira Šeksa, op.a.), Sanader, Kosorica, Bajić i Faber. Ili možda nisu, pa Plenkijeva tiha diplomacija sa Srbijom traži načina kako ti pomoći. Na to razmišljanje me navodi ova gromoglasna tišina od strane Vlade RH, a ti si ipak bio samo jedan “hrabri maloljetni branitelj”, koji je doduše prema vlastitom priznanju ubijao i sudjelovao u nekoliko desetaka likvidacija srpske nejači. E sada se za ta nedjela mora odgovarati. Vidim opet imaš naslovnicu. Uživaj do daljnjeg.” Dva dana nakon što je Fehir uhićen, 17. lipnja, Glavaš je objavio ovako: “Ugodan trideset dnevni boravak u srbijanskom kazamatu želi ti ratni sekretar SNO-a i ratni zapovjednik ZOG-a-Osijek! Sada tužiteljstvu Republike Srbije priznaj kako si sudjelovao u više desetina likvidacija građana srpske nacionalnosti u Osijeku (…). Dobro mi je poznato kako voliš biti medij”ska zvijezda, evo ti sada, osigurane su ti naslovnice srbijanskih tabloida, narednih nekoliko godina.”

Glavaš kao dodatni motiv može imati činjenicu da Visoki kazneni sud do ožujka 2026. mora odlučiti o pravomoćnosti presude Županijskog suda u Zagrebu protiv njega za ratne zločine.

Ministarstvo pravosuđa, koje vodi HDZ-ov Damir Habijan, dakle, sada treba odlučiti hoće li Tužiteljstvu u Srbiji dostaviti dokumente koje ono traži, vrlo vjerojatno, prema uputi – Branimira Glavaša, čovjeka koji je osuđen na temelju iskaza Krunoslava Fehira, i koji ne krije interes da mu se pod svaku cijenu osveti. U povijesti suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj, a vjerojatno i na cijelom području bivše Jugoslavije, uključujući Haški sud, teško je sjetiti se slučaja u kojemu je osuđenik svjedočio protiv svjedoka njegovih vlastitih zločina nad pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj, i to još pred sudom u Srbiji, koja želi kazniti zločine nad Srbima u Hrvatskoj, i pritom se služi uslugama čovjeka koji je za te iste zločine u Hrvatskoj već bivao osuđen. Ma koliko ta situacija bila apsurdna, hrvatske državne i pravosudne institucije zasad javno jedva pokazuju opipljiv interes da pomognu svom državljaninu, zviždaču koji je razotkrio teška ratna kaznena djela i time razdvojio “žito” od “kukolja” u ratnom Osijeku.

Naime, ako je suditi prema stajalištu koje je Nacionalu dostavilo Ministarstvo pravosuđa Damira Habijana, Fehir ne može očekivati da će mu Hrvatska platiti obranu pred sudom u Srbiji. “Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije nema pravnu osnovu za financiranje branitelja hrvatskim državljanima u predmetima ratnih zločina pred pravosudnim tijelima drugih država, slijedom čega ministar pravosuđa ne može donijeti takvu odluku”, stoji u odgovoru koji je Habijanovo ministarstvo u četvrtak, 14. kolovoza, dostavilo na pitanja Nacionala. Ministarstvo unutarnjih poslova, pak, koje vodi potpredsjednik Vlade i Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i koje je nekada Fehiru bilo poslodavac jer je Fehir poslije rata godinama bio hrvatski policajac, nije ni odgovorilo na pitanja Nacionala o tome hoće li mu financirati obranu, tko o tome odlučuje, te je li o tome bilo razgovora na razini MUP-a ili Vlade, te hoće li ministar Božinović pokrenuti te razgovore ako ih dosad nije bilo. Ako se, istodobno, ima na umu da MUP savjetniku ministra Vladimiru Faberu nije odobrio da u Nacionalu javno komentira ‘slučaj Fehir’ usprkos tome što je to želio, i usprkos tome što o njemu najviše zna jer je vodio istragu zločina koja je 2007. poslužila kao temelj za optužnicu i sudski proces, jasno je da odluku o tome da Hrvatska Fehiru plati obranu može donijeti još samo predsjednik Vlade Andrej Plenković, što bi svakako bila njegova državnička dužnost.

Režim srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića preko Javnog tužiteljstva za ratne zločine Srbije progoni ključnog svjedoka u kaznenom procesu protiv Branimira Glavaša u Hrvatskoj. Photo: Josip Regovic/PIXSELL

Za sudsku sudbinu Fehira u Srbiji, osim kvalitetne obrane pred sudom, ključno je dakle i to koje će dokumente pribaviti srpsko tužiteljstvo kako bi njima potkrijepilo optužnicu. Ne treba sumnjati da je Glavaš, koji je javno priznao da je dostavljao dokumente o Fehirovoj krivnji, odabrao dokumente koji prikazuju posve suprotnu sliku od one koju su o likvidacijama osječkih Srba rekonstruirali sudovi u Hrvatskoj, pred kojima Fehir nikada nije optužen, ali je zato Glavaš osuđen za ratne zločine, jednom čak pravomoćno, a 2023. još jednom nepravomoćno. Jedan od ključnih dokumenata kojima Glavaš pokušava dokazati svoju interpretaciju događaja jest vještačenje koje je, po narudžbi Glavaševe obrane, izradio stručnjak sudske medicine iz Beograda Đorđe Alempijević. Ako je suditi po izvještajima u medijima, Alempijević ga je izradio prije pet godina, 2020. – dakle, gotovo dvadeset godina nakon Vučkovićeva ubojstva. To je vještačenje platila obrana Branimira Glavaša, a Alempijević je, na temelju dostupne dokumentacije, zaključio kako je Vučković umro od iskrvarenja zbog rana koje mu je svojim pucnjima nanio Fehir, premda nije isključio ni mogućnost da je smrt nastupila od ozljeda uzrokovanih nasilnim gutanjem sumporne kiseline. Nacional je doznao da to “Glavaševo vještačenje” nije među dokazima koje je Tužiteljstvo Srbije dosad uvrstilo u predmet, što ne znači da ga Glavaš neće pokušati predložiti. Istodobno, Alempijevićevo vještačenje hrvatski sudovi nisu prihvatili kao dokaz, nego su povjerovali obdukcijskom nalazu osječke bolnice, načinjenom samo dan nakon ubojstva Čedomira Vučkovića. Osječki patolog, naime, samo dan nakon ubojstva Čedomira Vučkovića, 2. rujna 1991., obducirao je tijelo i kao uzrok smrti naveo ozljede od prisilnog gutanja sumporne kiseline, a ne od metaka koje je u Vučkovića ispalio Fehir nakon što je zatočenik, prisiljen da pije kiselinu, probio vrata garaže i istrčao pred Fehira koji je ondje stražario, maloljetan i bez vojnog iskustva.

Profesorica Zlata Đurđević ističe da se Fehiru nigdje, pa ni u Srbiji, ne može suditi dvaput te smatra da je Hrvatska, ako Srbija nastavi progon, dužna podnijeti tužbu protiv Srbije Europskom sudu za ljudska prava. 

Postoje, također, sudski dokumenti koji dokazuju da je u tom slučaju za Fehira u Hrvatskoj to presuđena stvar (res judicata), jer je, kao što je to u subotnjem Jutarnjem listu u važnom tekstu detaljno elaborirala profesorica Zlata Đurđević, taj postupak protiv Fehira obustavljen na temelju sporazuma s tužiteljstvom o njegovom svjedočkom statusu, što podrazumijeva i status konačno oslobođenog čovjeka, kojemu se za istu stvar nigdje, pa ni u Srbiji ne može dvaput suditi. Osim toga, on je u vrijeme počinjenja spomenutih kaznenih djela bio dijete. Zlata Đurđević smatra i to da je u slučaju da Srbija nastavi progon i ne oslobodi Fehira odmah po dostavi hrvatskih dokaza o vođenju postupka, sklapanju sporazuma i obustavi, Hrvatska dužna podnijeti tužbu protiv Srbije Europskom sudu za ljudska prava. Dakle, jedno od ključnih pitanja predstojećeg suđenja Fehiru u Srbiji svakako će biti tko će, i prema kojim kriterijima, u hrvatskim pravosudnim institucijama – Ministarstvu pravosuđa, Državnom odvjetništvu, Županijskom sudu i Visokom kaznenom sudu u Zagrebu – selektirati dokumente koji će biti poslani Tužiteljstvu u Srbiji. Po tom će se odabiru moći pouzdano i odgovoriti na važno pitanje moralne i civilizacijske budućnosti ove zemlje: je li Krunoslav Fehir, ključni svjedok zločina hrvatskih vojnika nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine, za Hrvatsku heroj ili zločinac?