Profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Marijana Ivanov komentira ekonomske poteze američkog predsjednika nakon prvih mjeseci njegova mandata te otkriva kako će oni utjecati na Europsku uniju, a samim time i na Hrvatsku.

“U ovoj rundi carina koje se odnose na izvoz članica EU-a u SAD, Hrvatska nije značajno pogođena ili barem mislimo da nije jer SAD još nije dovršio listu i specificirao baš sve što se tiče proizvoda od čelika i aluminija na koje se odnose carine”, rekla je u razgovoru za Business&Banking profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Marijana Ivanov.

Profesorica Ivanov na Katedri za financije nositeljica je kolegija Monetary policy i Osobne financije te predavačica iz kolegija Monetarna politika i analiza na doktorskom studiju. Od 2003. godine članica je uredništva Zbornika Ekonomskog fakulteta Zagreb, a od 2005. i članica Organizacijskog odbora međunarodne konferencije An Enterprise Odyssey. Od 2006. do 2010. bila je pročelnica Katedre za financije na Ekonomskom fakultetu, a od 2012. do 2016. i članica Upravnog vijeća Instituta za javne financije. U razgovoru za Business&Banking osvrnula se na prva dva mjeseca mandata Donalda Trumpa, koji je u tom kratkom razdoblju preokrenuo naglavačke svjetska ekonomska tržišta. Osim toga, profesorica Ivanov komentirala je kako će Trumpove politike utjecati na gospodarstvo Europske unije, a samim time i na Hrvatsku.

B&B: Kako komentirate ekonomske poteze Donalda Trumpa u prva dva mjeseca njegova drugog mandata?

Carine su Trumpu dodatni izvor fiskalnih prihoda u uvjetima visokog budžetskog deficita SAD-a, ogromnog javnog duga i visokih troškova kamata na javni dug. Njegove politike dokaz su slabosti američke ekonomije i javnih financija kao i odgovor na sve veće učešće Kine i drugih ekonomija s tržištima u razvoju, poput bloka BRICS+, u svjetskom BDP-u. Izraženo u paritetu kupovne moći, napredne ekonomije čine danas svega 40 posto svjetskog BDP-a, dok je udio Kine gotovo 20 posto. Nekada jaka ekonomija SAD-a zabilježila je pad udjela s 22 %  1980. na svega 14 % danas, a za tromu i birokratiziranu Europsku uniju pad je još veći s 28 posto na 14 posto. Trump želi dokazati da je globalizacija bila na štetu SAD-a, a protekcionizmom u vidu carina želi vratiti snagu američke industrije, koja s građevinarstvom danas čini svega 18 posto bruto dodane vrijednosti SAD-a. Pritom su mu EU i europodručje trn u oku jer je industrija u EU-u ipak snažnija i zastupljenija, uz naglašenu izvoznu orijentaciju u tehnološki složenijim proizvodima. SAD se pretvorio u izvoznika sirovina, primarnih proizvoda i energenata, a gotovo 95 posto trgovinskog robnog deficita SAD-a rezultat je uvoza mehaničkih i električnih strojeva, drugih kapitalnih dobara, potrošnih dobara, transportne opreme i industrijskih proizvoda. Trump i njegove politike to žele promijeniti, ali vjerojatno neće.

B&B: Kako podizanje tarifa utječe na američku ekonomiju i ima li Trump pravo kada kaže da će pravi rezultati njegovih odluka biti vidljivi tek nakon duljeg razdoblja?

Barometar kratkoročnih učinaka su američka tržišta dionica koja trenutačno bilježe pad jer investitori i analitičari očekuju negativne učinke carina na gospodarstvo SAD-a i rast inflatornih pritisaka, a tim više što očekivanje inflatornih posljedica odgađa snižavanje kamatnih stopa Feda kojim bi se dao dodatni vjetar u leđa oživljavanju investicija i rastu američkog BDP-a. Samo prije manje od mjesec dana financijska tržišta su bila vrlo optimistična po pitanju rasta američkog gospodarstva, što i ne čudi jer je Trump ipak zagovornik krupnog kapitala i obećao im je manje poreze. Sada im te iste obećane manje poreze zamjenjuje većim troškovima uvoza zbog carina, uz obećanje jačanja domaće industrije čelika i povratka investitora u SAD. Točnije rečeno, to je čak politika ucjena inozemnih investitora da ulažu u tehnološki napredne i ostale sektore u SAD-u u kombinaciji s politikom ucjena zemalja koje obiluju rijetkim metalima na ekskluzivna prava SAD-a u njihovoj eksploataciji. Moglo bi se reći, kao u doba imperijalizma i kolonijalizacija, ali može imati pozitivne dugoročne efekte na američko gospodarstvo.

‘EU nije spreman za trgovinski rat što dokazuje i popis proizvoda na koje bi se primijenile carine na uvoz iz SAD-a’

B&B: Koliko je zapravo teško predvidjeti rezultate takve politike i ima li uopće neki sličan slučaj u ekonomskoj povijesti kada je jedan predsjednik u tako kratkom roku svojim odlukama potresao ekonomska tržišta?

Što se Trumpa tiče, napravio je opći kaos na svjetskoj ekonomskoj i političkoj sceni kao i na tržištima SAD-a. Nesigurnost uvjeta globalne trgovine danas je dvostruko veća nego 2018. u njegovom prvom mandatu i na početku trgovinskog rata između SAD-a i Kine te gotovo šest puta veća nego prije godinu dana. Pokazatelji volatilnosti financijskih tržišta porasli su 80 posto od njegove inauguracije. Pritom se još uvijek zapravo ništa lošeg nije dogodilo. Nema dokaza da će se carine zaista u tolikoj mjeri nepovoljno odraziti na gospodarstvo SAD-a, mislim da neće, ali su prevladale nesigurnost i neizvjesnost. S Trumpom se nikad ne zna i 18 minuta dovoljno mu je da sve što je rekao, kaže posve drugačije. Mislim da mu nema ravnog po pitanju nepredvidivosti. No zasigurno nije jedini američki predsjednik koji je šokirao svijet i ekonomska tržišta. Naprimjer, Nixon, koji je 1971. suspendirao konvertibilnost američkog dolara za zlato, devalvirao dolar, slomio dotadašnji Brettonwoodski sporazum i obezvrijedio sva međunarodna monetarna pravila među članicama MMF-a. Usporedno s pojačanim geopolitičkim napetostima na tržištima izvoznicama nafte, kasnije je sve to skupa pridonijelo Prvom naftnom šoku i nizu drugih nestabilnosti na svjetskim tržištima, uključujući i za sam SAD desetljeće visoke inflacije, nezaposlenosti i čestih recesija i stagnacije. Isto tako moglo bi se spomenuti humanitarca Hoovera tijekom čijeg predsjedanja je SAD uveo carine od 40 posto na europske poljoprivredne proizvode, čime je još pogoršano stanje američke recesije 30-ih godina prošloga stoljeća. Na globalnoj razini, ondašnje sezone uvođenja carina i protucarina kao i učestale devalvacije nacionalnih valuta radi smanjenja uvoza, značajno su smanjile svjetsku trgovinu i BDP u razdoblju prije Drugog svjetskog rata.

B&B: Osim Kanade i Meksika, Europska unija također se našla na Trumpovoj meti, je li Europa spremna na trgovinski rat s SAD-om i kakva je uopće ekonomska perspektiva EU-a u ovome trenutku?

Europska unija i bez Trumpa bilježi nepovoljna ekonomska kretanja, različite interese članica, prekomjernu birokratiziranost i reguliranost te je brojnim projektima preubrzane zelene tranzicije potkopala snagu vlastitih ekonomija. Sve bitne odluke donose birokrati, i to uglavnom po nekom lobističkom principu koji pojedinim ekonomijama idu u prilog, a za ostale kako bude, bude. Prilično je jasno da je EU postao zajednica onih koji se smatraju bitnima i onih koje ovi prvi smatraju nevažnima. Njemačka je gospodarski velika, ali niz odluka EU-a i globalnih zbivanja događaju se već neko vrijeme na njenu štetu. Već više od desetljeća EU je zapeo u stagnaciji, uz vrlo niske stope rasta BDP-a. Zbog toga je za mnoge europske izvoznike plasman na američko tržište bio prilika za rast u uvjetima nedovoljne potražnje na europskom tržištu. To se sada mijenja, mnogi izvoznici u SAD morat će bitno smanjiti svoje troškove i povećati produktivnost ili će od američkog tržišta odustati, a to znači da će biti veća konkurencija na europskom i drugim tržištima što u oba slučaja znači niže prihode europskih proizvođača i izvoznika. Realno gledajući, EU nije spreman za trgovinski rat s SAD-om što dokazuje i struktura proizvoda na koje bi se primijenile carine na uvoz iz SAD-a od početka travnja, a još goru sliku nespremnosti EU-a na posljedice trgovinskog rata s SAD-om pokazuje novi popis od 99 stranica potencijalnih proizvoda obuhvaćenih europskim carinama koji graniči s razumom. EU ne smije ugroziti svjetski mir. Najbolje bi bilo da EU ne uvodi nikakve nove carine.

‘Novi popis od 99 stranica proizvoda obuhvaćenih europskim carinama graniči s razumom’, kaže profesorica Marijana Ivanov | Foto: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Gdje je u cijeloj toj priči Hrvatska i kako cijela ta situacija može utjecati na domaću ekonomiju?

U ovoj rundi carina koje se odnose na izvoz članica EU-a u SAD, nismo značajno direktno pogođeni ili barem mislimo da nismo jer SAD još nije dovršio listu i specificirao baš sve što se tiče proizvoda od čelika i aluminija na koje se carine odnose. S druge strane, više smo indirektno pogođeni preko svog izvoza u Njemačku i druge članice EU-a koje izvoze proizvode od čelika i aluminija u SAD. Za naše proizvođače i izvoznike to će biti pritisak na smanjivanje troškova, a u većoj mjeri to neće biti moguće te može prouzročiti pad hrvatskog izvoza na dosadašnja europska tržišta, odnosno, preusmjeravanje naručitelja iz drugih članica EU-a na uvoz tih proizvoda s ostalih tržišta koja su cjenovno konkurentnija. Ujedno, znatno veći problem može nastati ako SAD uvede nove carine i proširi popis različitih uvoznih proizvoda iz EU-a na koje će primjenjivati carine te u tom slučaju možemo i direktno i indirektno biti više pogođeni. Naš izvoz je u velikoj mjeri intermedijarni proizvod u proizvodnji izvoznih finalnih proizvoda Njemačke i drugih članica EU-a na mnogobrojna svjetska tržišta, pa tako i u SAD.

‘Hrvatska nije značajno pogođena ili barem mislimo da nije jer SAD još nije specificirao baš sve proizvode’

B&B: Koji su sektori posebno ranjivi i možemo li zbog svih navedenih problema očekivati slabiju turističku sezonu, i to prije svega zbog lošije situacije u Njemačkoj?

Što se tiče ovogodišnje turističke sezone, trebala bi biti uspješna. No znamo da ekonomije djeluju po principu spojenih posuda. Ako Njemačku, Italiju, Austriju i druge članice EU-a pogode recesijski efekti zbog slabijeg izvoza u SAD, osjetit ćemo to i mi na lošijim rezultatima u turizmu i potrošnji stranaca na domaćem tržištu, nižim prihodima poduzeća i stanovništva koje zarađuje u turizmu i svim s turizmom povezanim djelatnostima (trgovina, restorani, prijevoz…), nižim investicijama i drugim efektima kojima mogu oslabiti gospodarski rast Hrvatske.

B&B: Može li se očekivati i daljnji rast inflacije i kakav je općenito vaš komentar na rast cijena, prije svega u trgovinama? Smatrate li da Vlada radi dovoljno kako bi obuzdala inflaciju?

Potražnja i potrošnja i dalje su snažne i stvaraju pritisak na rast cijena. BDP nam raste po visokim stopama, kako nominalno tako i realno, a europski fondovi obilno su dostupni. Plaće su tijekom prošle godine porasle i ponovno imamo pritiske za rastom plaća. U takvom okruženju teško je smanjiti inflatorne pritiske. Osim toga, visoka su i inflatorna očekivanja koja se ugrađuju u nove cijene kao i faktori rizika rasta cijena sirovina i energenata na svjetskom tržištu kojima pridonose pojačane geopolitičke napetosti, ekstremni vremenski događaji koji utječu na urod i niz drugih faktora.

Što se tiče Vlade, mislim da je napravila koliko je mogla kroz ograničavanje cijena pojedinih proizvoda iako ne podržavam preveliko uplitanje u mehanizam tržišta. Prilično je jasno da ako smanjimo potrošnju i investicije poput ovih silnih investicija financiranih iz fondova EU-a, imat ćemo manji pritisak na cijene, ali to znači i slabiji rast BDP-a kao i slabije punjenje državnog proračuna. Postavlja se i pitanje zašto bismo se odrekli iznosa koji možemo povući iz europskih fondova, tako da smo svi i dalje kolateralne žrtve veće inflacije i dobitnici većih stopa rasta BDP-a, a one omogućuju i rast plaća i ponovni val rasta cijena.

B&B: Posljednjih dana puno se govori o obrambenoj industriji i povećanom ulaganju u obrambeni sektor. Koliko to može utjecati na rast ekonomije i ima li Hrvatska doista priliku pronaći u tom sektoru svoj prostor na europskom i svjetskom tržištu?

Što se tiče posrnulog europskog gospodarstva, ulaganja u naoružanje i obrambeni sektor mogu povećati stope rasta europskog BDP-a. Njemačke automobilske i druge industrije već sada analiziraju kako se prebaciti na proizvodnju oružja, a slična je situacija i u drugim članicama. Hrvatska ima relativno dobro zastupljenu obrambenu industriju, a i mnoga proizvodna poduzeća koja danas nisu usmjerena na proizvodnju oružja i obrambenih proizvoda, a dio su metalo-prerađivačkog sektora, mogu se na to preorijentirati, pogotovo ako im se zatvore neke mogućnosti izvoza u druge europske ekonomije i SAD kao posljedica američkih carina na uvoz čelika i aluminija. Štoviše, izvoz proizvoda od čelika i aluminija u SAD nije obuhvaćen carinama ako se u proizvodnji koristi izvorno američki čelik. No problem tu može napraviti EU s obzirom na to da su na popisu proizvoda iz SAD-a na koje EU planira uvesti carine – čelik i aluminij.