Mariska Hargitay, gledateljima najpoznatija po ulozi detektivke Olivije Benson u TV seriji ‘Zakon i red: Odjel za žrtve’, Nacionalovu novinaru u Cannesu ekskluzivno je otkrila zašto je snimila autobiografski dokumentarac ‘My Mom Jayne’ koji se od 28. lipnja prikazuje na HBO-u i streaming platformi Max.

Mariska Hargitay 61-godišnja je glumica s bogatom televizijskom karijerom. Već 26 sezona glumi detektivu Oliviju Benson u seriji „Zakon i red: Odjel za žrtve“. Kako je objavio magazin Forbes, po epizodi zarađuje 750 tisuća dolara, a među glumicama samo je Nicole Kidman prošle godine zaradila više od nje. Međutim, Mariska Hargitay desetljećima je krila tajnu iz obiteljskog života, o čemu je odlučila snimiti dokumentarni film „My Mom Jayne“ koji će se 28. lipnja početi prikazivati na kablovskom kanalu HBO te streaming platformi Max. Naime, slavna glumica Jayne Mansfield njena je majka, dok je Mickey Hargitay njen otac. U filmu se otkriva da Mickey Hargitay nije njen biološki otac, već je to pjevač talijanskog podrijetla Nelson Sardelli.

Njena majka Jayne Mansfield bila je seks simbol u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Mickey Hargitay bio je njen drugi suprug, Mađar koji se nakon Drugog svjetskog rata preselio u SAD. Nakon dvojice sinova, Miklósa i Zoltána, rodila se Mariska. No njihov brak bio je turbulentan i Jayne Mansfield ušla je u vezu s Nelsonom Sardellijem. Nakon što je zatrudnjela, pomirila se s Hargitayem te se tako rodila Mariska Hargitay. Ubrzo se Jayne Mansfield razvela od Mickeya Hargitaya i 1967., kada je imala 34 godine, poginula je u prometnoj nesreći.

Mariska Hargitay godinama je primjećivala kako ne sliči na svoju braću, oni su bili plavokosi, ona crnokosa, a kada je s 25 godina prvi put vidjela Nelsona Sardellija na fotografiji i primijetila sličnost, shvatila je da joj je on otac. S 30 godina otišla je u Las Vegas kako bi ga upoznala i tada joj je otkrivena istina. Mickey Hargitay preminuo je 2006., Nelson Sardelli još uvijek je živ, ima 88 godina, a Mariska Hargitay odlučila je snimiti o tome dokumentarni film.

Kako je objavio magazin Forbes, Mariska Hargitay po epizodi zarađuje 750 tisuća dolara, a među glumicama samo je Nicole Kidman prošle godine zaradila više od nje

Film je imao svjetsku premijeru prošlog mjeseca na festivalu u Cannesu, gdje smo tim povodom razgovarali s Mariskom Hargitay ekskluzivno za Nacional.

NACIONAL: Kako ste uvjerili Nelsona Sardellija da bude dio ovog dokumentarca u kojem javnosti otkrivate da je on vaš biološki otac?

Sardellija nije trebalo uvjeravati. On i moje sestre živjeli su s tom tajnom 30 godina i iz poštovanja prema meni držali su to u tajnosti. Kad sam ga upoznala, rekla sam mu: “Ja sam postavila granicu. Samo sam te htjela upoznati. Imam obitelj, oca i ne želim ništa. Samo sam to htjela znati. Samo sam htjela potvrdu.” A prvo što mi je rekao bilo je: “Kako ti je otac?”. To su bile prve riječi koje je izgovorio. I to je bilo nevjerojatno. I onda se, naravno, raznježio. Rekao je da je čekao 30 godina da se to dogodi, a u dogovoru s mojim ocem rekao je da se nikada više neće javiti. I mislim da mu je bio san da ga pronađem. Bio je sretan i pao mu je kamen sa srca što više ne mora živjeti s tom tajnom jer sam mu rekla: “Uvijek ću poštovati uspomenu na svog oca.” A Nelson je bio predivan i zato sam uključila svoje sestre, njegove kćeri, u film, kako bih prikazala i drugu stranu.

NACIONAL: Kakva je bila reakcija Sardellijevih kćeri, ali i članova vaše obitelji kada ste rekli: “Želim snimiti dokumentarni film o nama?”

Kad sam upoznala svoje sestre, kćeri Nelsona Sardellija, bilo je kao da smo razdvojeni pri rođenju, što se vidi i u filmu. Imali smo toliko toga zajedničkog, bili smo vrlo povezani, isti smisao za humor, sve je bilo prirodno… Bila je to lekcija iz genetike. Osjećala sam da ih poznajem cijeli život. I bilo im je teško. To se dogodilo neposredno prije početka snimanja serije „Zakon i red: Odjel za žrtve“. Kad sam se preselila u New York, moja sestra je pohađala New York University i bila je kazališna redateljica. Kretali smo se u sličnom društvu pa sam im rekla da moraju svima govoriti da smo obiteljski prijatelji. Gdje god da smo išli, govorili smo da smo obiteljski prijatelji, samo da bismo zajedno mogli provoditi vrijeme. U svakom slučaju, njih troje bili su presretni jer više nisu morali živjeti s tom tajnom. Također su razumjeli da pokušavam očuvati vlastiti integritet, odnosno uspomenu na svog oca. Bili su puni poštovanja, ljubazni i velikodušni. A moja obitelj… U početku su svi bili vrlo suzdržani. Rekli su: “Pusti prošlost na miru.” Ali su mi i rekli: “Rado ćemo to učiniti, jer ti vjerujemo.” I to je bilo nevjerojatno.

Giovanna i Pietra Sardelli polusestre su Mariske Hargitay koje se pojavljuju u dokuemntarcu “My Mom Jayne” | Foto: HBO

NACIONAL: Kako sada, nakon svih tih godina, gledate na svoju majku, ne samo što se tiče imidža koji je imala u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća, već i zato što je krila tko je vaš pravi otac?

Bila sam nesigurna i imala sam krizu identiteta: tko sam ja? Napustili su me. Zašto me nije priznao? Sada sam ja mama koja gleda svoju majku i kaže: “Razumijem te. Bila si mlada i pokušavala si se snaći u karijeri. Imala si malu djecu, muža, veliku kuću, životinje i ludi život. Pokušavala si sve to shvatiti.” Tada je bila 30-godišnjakinja koja se zapitala: “S kim ću živjeti? Tko će me voljeti? Tko će voljeti ovo dijete?” Sardelli je bio vrlo patrijarhalan muškarac. On je Talijan, muškarčina odrastao u Brazilu. Ali to nema veze s ljudskošću, nego sa strahom. Bio je uplašen i njegova muškost bila je ugrožena. Imao je 27 godina. Sada, kao odrasla osoba, to razumijem jer svatko ima svoju priču. Sardelli je želio mene, ali nije želio uništiti obitelj. Ispravno je odlučio. I odao je počast mome ocu, a moje sestre odavale su počast meni. Volim svoju braću i sestre. Moja maćeha odradila je posao koliko je najbolje mogla. Sada to razumijem i neću reći: “Oh, nitko me ne voli, ja sam izvanbračno dijete.” Sve se sada posložilo, zar ne? Bol, napuštanje, rupa u mom srcu, strah, kriza identiteta, sve to bilo je dio toga, to sam ja, to sam prevladala i morala obraditi. I to je dio života, zar ne? To je bilo životno putovanje da pronađem samu sebe, svoju majku i uđem u vlastitu kožu. Istinsko vraćanje sebi.

NACIONAL: Vi ste 30 godina šutjeli o tome, jeste li sve te godine živjeli u laži?

Svi koji me znaju reći će da sam vrlo izravna osoba i da govorim istinu. Bilo mi je neugodno živjeti s tim proturječnostima, s tajnom koju nisam mogla otkriti ljudima, osjećala sam se kao da to nisam ja. Nisam željela nikoga povrijediti, nisam željela reći svojoj mađarskoj obitelji da nisam povezana s njima. Nije pošteno živjeti u laži. To mi je bilo vrlo teško, ja sam ipak Talijanka. I uvijek sam bila ovako visoka. Ljudi su mi govorili: “Ah, que bella!” Stoga sam morala sakriti dio sebe za koji nisam ni znala, jer smo kao djeca provodili puno vremena u Italiji. Nisam htjela osramotiti svoju mađarsku obitelj. Zato nisam znala kako se nositi s tim. Ali to je ljepota ovog filma, odnosno mog putovanja, jer otvaramo vrata kojih se bojimo. I imamo hrabrosti pogledati što se nalazi iza njih, a to je vrlo lijepo. Imam dvije obitelji, dvije sestre i sada smo velika obitelj. Bile su na proslavi mog 60. rođendana. Nisam to mogla ni sanjati. Sada sam imala priliku napraviti ovaj film o mojoj majci i istinski se povezati s njom. Dobila sam priliku koju mnogi ljudi nemaju. Pitali ste me kako sam uvjerila ljude da sudjeluju u filmu. Moja obitelj mi je vjerovala. No nekoliko prijatelja reklo mi je: “Oh, nemoj to uraditi, to ti je loša ideja.” To govori o njihovim strahovima. Rekla sam im: “To je moja priča, čega se bojte? Ovo je samo način na koji smo ja i moja braća i sestre otkrili ono što nam se dogodilo. Iz toga je proizašlo samo dobro.” I zato sam htjela pokazati našu priču koja je univerzalna. To je priča o obitelji. Svi imamo tajne i razloge zbog kojih želimo da naši roditelji budu drugačiji ili bolji. Svi imamo neke stvari zbog kojih se sramimo, svi želimo da je bilo drugačije. A onda jednog dana shvatiš da je to tako, da moraš biti zahvalan na tome jer imamo jedan život.

‘Braći i sestrama pokazala sam film u Los Angelesu i bila sam vrlo nervozna. Nakon dvije minute filma, moj brat je sjeo kraj mene, a drugi brat pokraj moje sestre i držali smo se za ruke’

NACIONAL: Snimajući film, bili ste i redateljica i kći koja je željela otkriti istinu o svojoj obitelji. Kako ste uspjeli funkcionirati u dvostrukoj ulozi?

Nikad nisam mislila da ću režirati. Razgovarala sam s mnogim sjajnim redateljima i shvatila da nitko drugi to ne bi mogao režirati. Bila sam uplašena i zato to u početku nisam htjela. Režirala sam neke epizode svoje TV serije, neke kampanje i tome slično. No nisam željela da me uništi moj strah. I znala sam da to mogu, da će biti teško i da će to biti turbulentan put. I bio je. Ponekad je bilo vrlo emotivno, ali znala sam da to moram to učiniti. Kao glumica, naučila sam da sve što radim dolazi iz moje nutrine. To osjetim u svom tijelu. Surađivala sam s izvrsnim producentom koji je režirao dva filma i bio je nominiran za Oscara. Okupila sam nevjerojatan tim, briljantnog montažera, briljantnog skladatelja i briljantnog producenta i funkcionirali smo kao tim. Svi smo dobri u različitim poslovima. Pravilo je bilo da pobjeđuje najbolja ideja. Braći i sestrama pokazala sam film u Los Angelesu i bila sam vrlo nervozna. Sjedili smo u sobi za projekcije. I onda, nakon prve dvije minute filma, moj brat je sjeo kraj mene, a drugi brat pokraj moje sestre. Držali smo se za ruke tijekom cijelog film, a moja sestra je rekla: “Osjećam da smo četvero ljudi s jednim srcem koje kuca.” I to je bio najveći dar. Učinila sam to za mene i za njih. Bilo je nevjerojatno vidjeti tu ludu priču, dala sam joj smisao i narativ. Zašto se to dogodilo? Vratila sam se u prošlost i shvatila što se dogodilo. Ja sam Olivia Benson i znam kako je to trebalo istražiti. To smo i napravili.

Mala Mariska s majkom, slavnom holivudskom glumicom Jayne Mansfield | Foto: HBO

NACIONAL: Možete li sada, s višegodišnjim odmakom, razumjeti imidž koji je vaša majka tada imala u javnosti i medijski slogan da je Jayne Mansfield „najpametnija glupa plavuša“?

Da. Razumijem sustav filmskih studija i da su željeli držati Marilyn Monroe pod kontrolom. Oni su stvarali te zvijezde. To je bio sustav studija. Tako su moju majku pretvorili u stereotip i tjerali da to radi na njihov način. I ja sam iz toga mnogo naučila i zato sam bila ne baš buntovnica, ali radim na svoj način. Naučila sam da neću dopustiti da me netko gura u stereotipnu ulogu. Ali u to vrijeme to je bio jedini način funkcioniranja. Smatrala je da to mora učiniti. To je su joj rekli u Hollywoodu. Nije imala ono što sam ja imala s mojim ocem, prijateljima i obitelji. Naučili smo, nakon svega onoga što joj se dogodilo, da to ne smijemo ponoviti. Moj je otac znao reći: ‘’Ti odlučuješ, znaš odgovor i radi što želiš. Osjećaš li da je to ispravno? Je li to istina? Nije? Zaboravi ih’’. To je europski način razmišljanja.

Nacionalov novinar Dean Sinovčić s Mariskom Hargitay na festivalu u Cannesu