Tijekom proteklog vikenda Nacionalu je intervju dao Mato Franković, aktualni gradonačelnik Dubrovnika u posljednja dva mandata, koji uoči nadolazećih lokalnih izbora želi osvojiti i treći mandat na toj poziciji. Frankovića su u posljednje vrijeme u više navrata visoki politički izvori unutar HDZ-a neslužbeno svrstavali među pojedince s ozbiljnijom perspektivom i na nacionalnoj političkoj razini. Neki ga vide i kao potencijalnog novog stranačkog šefa u budućnosti, možda čak i kao nasljednika Andreja Plenkovića. Franković je u razgovoru za Nacional progovorio o svom odnosu s Plenkovićem, izraženim unutarstranačkim kritikama njegova načina upravljanja, ali i o suradnji s Vladom.

Osvrnuo se i na neke recentne unutarstranačke frakcijske sukobe, naročito na onaj povezan s krizom upravljanja u Zrakoplovno-tehničkom centru, što može ugroziti protupožarnu zaštitu, o čemu ovisi i stabilnost turističke sezone, o čemu Dubrovnik također izrazito ovisi. Franković je u razgovoru iznio i svoju ocjenu dosadašnjeg tijeka predizborne kampanje uoči lokalnih izbora, komentirao je ponašanje glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, a progovorio je i o intrigantnom političkom sukobu s Anitom Bonačić Obradović, protukandidatkinjom na lokalnim izborima iz SDP-a.

NACIONAL: Nekoliko puta unutar stranke spominjali su vas kao mogućeg nasljednika Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a. Vidite li se u budućnosti na toj poziciji?

U HDZ-u sam da bih kroz stranku djelovao za dobrobit svih građana Hrvatske, ne samo članova stranke. Kako će grah pasti ubuduće, teško mi je reći. Voljan sam i dalje raditi i služiti. Imam snage, energije, volje i želje. Ali zasad na nacionalnoj razini nemam velike ambicije. Služenje građanima Dubrovnika i dalje mi je prioritet.

NACIONAL: Kako biste ukratko opisali svoj odnos s premijerom Plenkovićem?

Odnos između Plenkovića i mene je slojevit. S moje strane vidim ga kao odnos uzajamnog poštovanja. Ne slažemo se uvijek oko svega. Tako je i u obitelji. Ne moramo se oko svega slagati, ali bitno je pronaći zajednički kompromis. Obojica djelujemo u zoni vlastitih odgovornosti i sigurno je da naše odluke nisu uvijek unisone. U konačnici u interesu Dubrovnika uvijek mi je bilo važno pronaći zajednički jezik. Kada smo oko neke teme imali drugačije stavove, Plenković bi me uvijek saslušao, a na koncu i razumio. Važno je da se poštujemo.

NACIONAL: Slažete li se s više puta neslužbeno iznesenim tezama izvora bliskih vrhu HDZ-a, odreda vaših kolega, da su dosadašnji mandati uvelike potrošili premijera Plenkovića i da je s njime sve teže surađivati?

Prije osam godina Plenković je kretao s poslom. Nitko ne može ostati isti kroz jedan tako dugi zahtjevan period. Danas je iskusniji, naoružan većim znanjem i sposobnostima nego na početku te priče. Ne bih rekao da je Plenković umoran, ali poznajući njegov način rada može se reći da protekli mandati svakako ostavljaju traga. Stalno si izložen stresu i pritiscima i to nije jednostavno, naročito ne u dužem razdoblju. Ali Vlada je ostvarila izvrsne rezultate i adekvatno odgovorila na sve izazove te digla kredibilitet javnih financija. Meni je na susretima gradonačelnika posebno važno i drago bilo čuti da niti gradonačelnici iz redova SDP-a nemaju prigovore na suradnju s Vladom.

NACIONAL: Nakon predsjedničkih izbora svjedočimo svojevrsnom unaprjeđenju odnosa predsjednika Zorana Milanovića i premijera Plenkovića, naročito po pitanju trebaju li hrvatski vojnici ići u Ukrajinu. Kako to komentirate i što to znači za Hrvatsku?

Za Hrvatsku je jako bitno da imamo jedinstveni pogled na međunarodnu politiku. Da premijer i predsjednik slično razmišljaju. Ne moraju razmišljati isto, ali važno je da imaju jedinstvene ciljeve na tom planu. Dio smo NATO-a i EU-a i unutar tih okvira moramo se znati ponašati. Dobro je i važno za državu da se vidi napredak u njihovoj komunikaciji. Hrvatski vojnici ne trebaju ići u Ukrajinu. Nema razloga da mala zemlja poput Hrvatske brani veliku Ukrajinu s velikim brojem stanovnika i velikim brojem izbjeglica u Hrvatskoj, među kojima je i značajan broj vojno sposobnih muškaraca.

NACIONAL: Zašto se onda donedavno vodstvo HDZ-a jako uznemiravalo kada je predsjednik Milanović govorio isto što sada i vi – da hrvatski vojnici neće ići u Ukrajinu?

Naši časnici nikada nisu trebali ići u Ukrajinu, nego u München. Tko prvi izreče nekakvu tezu taj kupi sve perje, ali nikada nitko nije pokupio baš sve perje o izrečenoj tezi. Milanović je tada vješto izjavio kako neće dopustiti da hrvatski vojnici odu u Ukrajinu. Ali je zaboravio reći da nikada nitko nije niti htio slati naše vojnike u Ukrajinu. Njima tamo nije mjesto. Ali kad si dio NATO-a, imaš svoja prava i obaveze.

NACIONAL: Mogu li i koliko napetosti u BiH i Crnoj Gori zbog Dodika i generalno politike ‘’srpskog sveta’’ predstavljati izazov za sigurnost juga Hrvatske te koliko to može utjecati na područje Dubrovnika? Osluškujete li s lokalne razine tu situaciju i kako je komentirate?

Srbija je tijekom posljednjih pet, šest godina bila izrazito agresivna po pitanju politike tzv. ‘’srpskog sveta’’ i pokušaja svojatanja Dubrovnika i dubrovačke kulture kao svoje, iako su povijesni fakti jasni. Pa čak su isusovačkog svećenika Ruđera Boškovića proglasili Srbinom. Oni s time nemaju problema i žive u svojim lažima. Snažno su utjecali na politiku u Crnoj Gori, koja sada ipak mijenja smjer i okreće se prema Europi, što je za Hrvatsku važno. Samo u mirnoj školjci se stvara biser. Ako živimo u mirnom okružju, svi ćemo prosperirati. Situacija povezana s BiH i Dodikom puno je složenija. Dodik namjerno, kako kaže stara poslovica, rasteže praćku i testira BiH i kompletnu Europu. Sve radi namjerno. Odluka da ga se hapsi najviše je koristila njemu samome. On namjerno provocira i nastavlja to raditi svojim inozemnim i tuzemnim putovanjima. Mnogi današnji europski političari nisu bili aktivni u vrijeme kada se stvarao Daytonski sporazum. Hrvatska zato zbog Srbije s velikim apetitima treba biti faktor stabilnosti. Naročito jer milijun prosvjednika na ulicama Srbije dovodi u pitanje Vučićev izborni legitimitet. Zato su u kontekstu činjenice da Hrvatska praktički štiti i granice Europe, ponavljam, važni dobri odnosi predsjednika i premijera.

‘Za Hrvatsku je jako bitno da imamo jedinstven pogled na međunarodnu politiku. Da premijer i predsjednik slično razmišljaju’, rekao je Franković Berislavu Jeliniću, glavnom uredniku Nacionala.

NACIONAL: Jeste li tijekom dva mandata na funkciji gradonačelnika Dubrovnika imali problema u komunikaciji ili suradnji s Vladom premijera Plenkovića?

Suradnja je bila dobra. Ne mogu se požaliti. Kad god sam tražio pomoć, ona je došla. Najviše nam je značio dugoročni beskamatni zajam od 10 milijuna eura kojim smo uspjeli prebroditi budžetski deficit za vrijeme korona-krize. To je omogućilo funkcioniranje svih službi, a da Grad ne završi u blokadi. Vlada je pokrenula i niz drugih programa koji su omogućili jedinicama lokalne samouprave ostvarivanje novih i većih prihoda – poreza na dohodak, koncesija na pomorsko dobro i taksi za velike turističke kruzere, što sam osobno predložio, a Vlada prihvatila i što nam je donijelo 2 milijuna eura godišnjih novih prihoda.

NACIONAL: Može li sve izraženiji sukob ministara Anušića i Medveda oko ZTC-a ugroziti protupožarnu zaštitu uoči nadolazeće sezone, što pak i područje Dubrovnika može dovesti u neugodnu situaciju? Je li on povezan s istragom VSOA-e koja je zasad koštala Anušićevu blisku suradnicu Ivu Puljić Šego sigurnosnog NATO certifikata?

Čuo sam da je ministar Medved rekao da se ne radi ni o kakvom frakcijskom sukobu. S druge strane, ministar Anušić izjavio je da ravnatelj ZTC-a više ne uživa njegovo povjerenje. Logika stvari nalaže da u tom trenutku ravnatelj iz moralnih razloga treba odstupiti.

NACIONAL: Jeste li u javnom prostoru uspjeli pronaći ijedan suvisao argument zašto bi ravnatelj ZTC-a Vidović trebao odstupiti?

Nisam ulazio duboko u tu materiju. Povjerenje se gradi i gubi u međusobnim odnosima. Očito je došlo do poremećaja na tom području. Više puta sam se susretao sa smjenama nekih uprava, gdje bi glavna stavka bio gubitak povjerenja vlasnika ili nadzornog odbora prema upravi. Ne mora tu postojati ništa drugo inkriminirajuće.

NACIONAL: Može li trenutna situacija ugroziti sposobnost obrane od požara?

Nadam se da do toga neće doći. Hrvatska je dosad bila prepoznata kao uspješna i sposobna pomagati i izvan granica naše zemlje. Nadam se da će sustav pronaći snage i načina da ne dođe ni do kakvog zastoja, jer bi to bilo pogubno.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da se glavni državni odvjetnik Ivan Turudić u nekim situacijama znakovito revno angažirao na slučajevima koji mogu utjecati na ishod lokalnih izbora u nekim situacijama gdje HDZ ne stoji odveć dobro?

Ako je netko nešto skrivio, kriv je. Nevjerojatno mi je kako se po uhićenju nekog HDZ-ovca govori kako je uhićen lopov i slično. S druge strane, kada se to dogodi nekome iz SDP-a ili drugih strana, u prvi plan se izbacuje presumpcija nevinosti ili teza o političkom progonu žrtvenih janjadi. Poštujem presumpciju nevinosti, ali pustimo institucije da odrađuju svoj posao. Čim DORH krene prema nekim ljudima iz SDP-a, oni pokreću inicijativu smjene glavnog državnog odvjetnika.

NACIONAL: Obitelj vaše protukandidatkinje iz SDP-a za gradonačelnicu u Dubrovniku u sporu je s Muzejima grada Dubrovnika zbog stana u njihovu suvlasništvu, a sporna je i situacija povezana s nezakonitim intervencijama na parceli oko obiteljske nekretnine u kojoj trenutno stanuje. Kako komentirate tu situaciju i kako je uopće moguće da Muzeji grada Dubrovnika nisu tu situaciju primijetili ranije?

Nakon što sam zajedno s javnosti dobio uvid u kompletan predmet u tom slučaju, vidi se da je kompletan sudski spor vođen koncem 90-ih oko spornog stana namješten te da se radi o jednoj od većih koruptivnih afera u Dubrovniku ikada. Jasno je da obitelj protukandidatkinje Anite Bonačić Obradović nije priložila nijedan dokaz da bi sporni stan bio u njihovu vlasništvu. Ali ipak su stekli vlasništvo i iznajmljuju ga. Tu se revnost države ne vidi. Nema zaštite javnih ustanova, niti zaštite drugih fizičkih osoba koje su također suvlasnici sporne nekretnine. I opet se ona pokušava prikazati kao žrtva, a nerijetko ističe da ništa od toga nema veze s njom, nego s njenom obitelji. Činjenica je da je na spornoj adresi upravo ona jedina godinama imala prijavljeno prebivalište i to više od 15 godina. U trenutku objave svoje kandidature i dalje je bila prijavljena na toj adresi. Tek par dana nakon objave to se mijenja i prijavljuje prebivalište na drugoj adresi, gdje također postoji nelegalna gradnja na vlasništvu Grada Dubrovnika. Ona nije žrtva. Tu se radi o žestokom prisvajanju javnog dobra s ciljem dodatnog prisvajanja nepripadne milijunske koristi. I danas, kada vodimo ovaj razgovor, sporna je nekretnina iznajmljena i na njihov račun sjeda 950 eura od najma po danu. Druga kuća na Lapadu, gdje su nelegalno dogradili zid, izgradili bazne i prateće objekte, također je iznajmljena za 900 eura po danu. Pa evo javno pitam, gdje doista živi Anita Bonačić Obradović? Je li svjesna da je počinila kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora?

NACIONAL: Kako u tom kontekstu komentirate predizborna istraživanja koja sugeriraju kako bi ova izborna trka u Dubrovniku u drugom krugu mogla biti tijesna, odnosno da Anita Bonačić Obradović ima veće šanse za pobjedu?

Moj tim se, vjerujem s ponosom, može okrenuti iza sebe i osvrnuti na posao koji smo tijekom proteklih osam godina obavili. Bilo je u tom periodu puno izazova, od korona-krize pa nadalje. Sve smo uspješno prošli i mislim da mogu reći da smo čistih ruku. S druge strane, povijesno je Dubrovnik uvijek bio sklon promjenama, na način da nijedan gradonačelnik osim Pere Čingrije nije uspio osvojiti tri mandata. Dubrovnik uvijek teži mogućim promjenama. Ali siguran sam da će naš dosadašnji rad i pogled prema Dubrovniku kakvog vidimo u budućnosti, građani znati prepoznati. U nama imaju faktor stabilnosti i poznavanje materije, bez ugrožavanja proračuna. Izgradili smo tri škole u osam godina, a prije toga zadnja je izgrađena još tijekom 80-ih. Trenutno gradimo Dom umirovljenika, prvi koji se gradi od 1971. Slično je i s vrtićima. Do trenutka kad smo izgradili novi, posljednji je bio izgrađen koncem 80-ih. Puno je toga nedostajalo. Vodno-komunalna mreža je bila nedostatna. Sada je gradimo od područja Svetog Jakova do povijesne jezgre. Očistili smo povijesni kanal mješovite odvodnje unutar povijesne jezgre, čije se čišćenje kroz novinske tekstove zazivalo još od razdoblja prije potresa tijekom 60-ih.

NACIONAL: Što bi za HDZ bio uspjeh na lokalnim izborima? Kakva je korelacija između tih rezultata i vodstva stranke na nacionalnoj razini?

Lokalni izbori uvijek su sasvim druga priča. Oni se uvijek više vezuju uz rad na lokalnim razinama i raspoloženje građana u tim sredinama, a manje uz vodstvo stranke. Ako se ne radi dobro na terenu, nikakav rejting HDZ-a na nacionalnoj razini tu ne može pomoći. Tu se, unatoč pokušajima, teško mogu povlačiti ikakve druge poveznice. Cilj HDZ-a je zadržati postojeće pozicije i pokušati ih i popraviti. Neki moji kolege poput Kreše Ačkara u Velikoj Gorici ili Ivana Radića u Osijeku, napravili su izvrstan posao. Ne vidim razloga da zbog toga što su iz HDZ-a oni ponovo ne dobiju povjerenje građana.

NACIONAL: Kako objašnjavate političku nemoć HDZ-a u Zagrebu, gdje osim višegodišnjeg sljubljivanja s hobotnicom pokojnog Milana Bandića praktički niste participirali u vlasti?

To je najveći fenomen. Kao saborski zastupnik često sam u Zagrebu i vidim koliko se malo radi ili slabo upravlja Zagrebom. U Zagrebu je kaos po pitanju gospodarenja otpadom, nikad Zagreb nisam vidio u lošijem stanju. Ali sve ankete kažu da će Tomašević pobijediti. HDZ još od Marine Matulović Dropulić nije dobio priliku upravljati Zagrebom. Teško mi je dati odgovor na pitanje zašto. Iako smo na parlamentarnim izborima imali sjajne rezultate u Zagrebu u više navrata. Mislim da HDZ ipak na ovim izborima ima šanse ući u drugi krug. Međutim, tkogod uđe u drugi krug s Tomaševićem, ne mislim da će mu biti lako, bez obzira na rezultate anketa. Ali na nedavnim predsjedničkim izborima vidjeli smo i koliko ankete mogu griješiti. Na njima je Zoran Milanović pobijedio sa znatno većom razlikom nego što se predviđalo.

NACIONAL: Što je ponovo zapelo vezano uz odlagalište na Lučinu razdolju? Prema informacijama Nacionala projekt se odnedavna nalazi u ozbiljnim pravnim problemima oko izvlaštenja pravih suvlasnika zemljišta na tom području.

Ne raspolažem sa svim informacijama. Nešto je zapelo s građevinskom dozvolom. U Fondu za zaštitu okoliša jasno smo istaknuli da u trenutku kada postojeće odlagalište dosegne svoj konačni kapacitet, mi moramo imati smjernicu koja je alternativna lokacija. Zasad ne znamo koja bi to trebala biti od postojećih izgrađenih lokacija. Ako ovo u Lučinu razdolju ne bude gotovo, sigurno alternativna lokacija neće biti blizu, što će izazvati dodatne troškove transporta. Vidim kao problem i to što se brojne druge zemlje bogate na zbrinjavanju otpada, a u Hrvatskoj je sasvim druga situacija, mi jako kaskamo na tom području.

NACIONAL: Koncept Centara za gospodarenje otpadom, koji je osmislila HDZ-ova vlada, doživljava kolaps: Kaštijun u Istri ne valja, u Karlovcu se ne gradi, u Dubrovniku se kasni, u Šibeniku ga je svojim novcem morala dovršiti država… Smatrate li da bi HDZ morao snositi političku odgovornost za kolaps tako zamišljenog projekta?

Čim si dugo na vlasti, sve se lijepi na HDZ. U našoj županiji najveći smo problem imali s raznim ministarstvima. Kad je Mirela Holy postala ministrica, potpuno je derogirala i zaustavila projekt u Lučinu razdolju. Dobrović je nakon nje također kočio taj projekt. Umjesto da podupiru, oni su taj projekt opstruirali. Najveće su bojazni bile oko mogućeg prodiranja otpadnih voda u Malostonski zaljev. Ima tu odgovornosti na raznim razinama. Međutim, što više radiš, imaš i više problema s izvođačima radova na pojedinim projektima.

NACIONAL: Prijeti li Dubrovniku zatrpavanje otpadom ako se odlagalište na Grabovici zatvori, a ono novo koje se planira izgraditi na Lučinu razdolju dotad ne proradi. Kako će grad Dubrovnik zbrinjavati otpad?

Dosad smo proveli dvije faze sanacije i zatvaranja dijelova odlagališta i sada nam slijedi konačna faza. Za nju smo izradili svu dokumentaciju i zatražili od resornog ministarstva da nam izda pozitivno mišljenje. U završnoj fazi planiramo izgraditi i podići kameni zid koji bi tu zonu uljepšao. Potom će se kompletni otpad nivelirati na jednu razinu i ugraditi uređaje za odplinivanje. Na postojećoj lokaciji imamo prostora odlagati još otprilike dvije godine.

NACIONAL: Što to kalendarski znači?

Taj rok počinje teći od srpnja tekuće godine još dvije naredne. S građevinskom dozvolom koju smo zatražili, mi zapravo ulazimo u posljednju fazu zatvaranja. Izgradnja spomenutih zidova nam je izuzetno važna. Naime, osim što su funkcionalni, oni i lijepo izgledaju. A ni to nije nebitno jer s druge strane, u azil za zbrinjavanje životnija, dolazi velik broj posjetitelja, a u budućnosti će to staro odlagalište imati neku drugu namjenu.

NACIONAL: Kako u novom mandatu planirati ostvariti uvjete za održivi gospodarski rast koji nije ovisan samo o turizmu i grad učiniti otpornijim na ekonomske izazove?

Problem je bio u tome što se Dubrovnik kao grad prostorno ograničio. Sve gospodarske zone bile su smještene na području prema Konavlima. Nikad se prostor gornjih sela nije gledao kao razvojni potencijal. Zato smo još prije pet godina kod mosta Franje Tuđmana izgradili dodatnu prometnu infrastrukturu i kupili 100 tisuća četvornih metara zemljišta s ciljem rješavanja pitanja kvalitete stanovanja. Razvijamo i prostore dodatnih gospodarskih zona. Za jednu smo prije desetak dana usvojili Urbani plan uređenja. Bit će to prva prava gospodarska zona u Dubrovniku. Do 2030. ćemo ih dodatno razvijati, a nalaze se točno na točki na kojoj autocesta završava. Ako postojećih 85 posto prihoda od turizma u spomenutom roku spustimo na 60 posto, moći ćemo govoriti da smo uspjeli.

NACIONAL: Izdvojite jednu kritiku vaših oponenata tijekom dosadašnjeg tijeka predizborne kampanje koju držite utemeljenom.

Ništa što sam dosad čuo nije bilo smisleno. Na sjednici gradskog vijeća jedan vijećnik SDP-a došao je s dva lista papira i rekao da su ih ispunili s neispunjenim obećanjima. Odgovorio sam mu da imam dvjesto listova papira s ispunjenim obećanjima. Nitko nikada ne može ispuniti baš sva obećanja u zadanom vremenu. Za nešto treba i vremena i novca. Kritizirali su me govoreći da bi oni upravljali, a ne vladali. Niti sam vladao, niti upravljao, nego sam služio. To je osnovna razlika između mene i oporbe. Govorili su mi da je potrebna veća razina dijaloga. Oformili smo gradske kotare i odbore i dali smo im na važnosti. Održavam godišnje susrete i zborove građana. Oni nekad traju i po sedam sati. Zajedno s cijelom gradskom upravom sjedim na njima i slušam svaku kritiku. Želim čuti ljude i njihove probleme.