Tijekom proteklog vikenda Nacionalu je intervju dao Mato Franković, aktualni gradonačelnik Dubrovnika u posljednja dva mandata, koji uoči nadolazećih lokalnih izbora želi osvojiti i treći mandat na toj poziciji. Frankovića su u posljednje vrijeme u više navrata visoki politički izvori unutar HDZ-a neslužbeno svrstavali među pojedince s ozbiljnijom perspektivom i na nacionalnoj političkoj razini. Neki ga vide i kao potencijalnog novog stranačkog šefa u budućnosti, možda čak i kao nasljednika Andreja Plenkovića. Franković je u razgovoru za Nacional progovorio o svom odnosu s Plenkovićem, izraženim unutarstranačkim kritikama njegova načina upravljanja, ali i o suradnji s Vladom.

Osvrnuo se i na neke recentne unutarstranačke frakcijske sukobe, naročito na onaj povezan s krizom upravljanja u Zrakoplovno-tehničkom centru, što može ugroziti protupožarnu zaštitu, o čemu ovisi i stabilnost turističke sezone, o čemu Dubrovnik također izrazito ovisi. Franković je u razgovoru iznio i svoju ocjenu dosadašnjeg tijeka predizborne kampanje uoči lokalnih izbora, komentirao je ponašanje glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, a progovorio je i o intrigantnom političkom sukobu s Anitom Bonačić Obradović, protukandidatkinjom na lokalnim izborima iz SDP-a.

NACIONAL: Nekoliko puta unutar stranke spominjali su vas kao mogućeg nasljednika Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a. Vidite li se u budućnosti na toj poziciji?

U HDZ-u sam da bih kroz stranku djelovao za dobrobit svih građana Hrvatske, ne samo članova stranke. Kako će grah pasti ubuduće, teško mi je reći. Voljan sam i dalje raditi i služiti. Imam snage, energije, volje i želje. Ali zasad na nacionalnoj razini nemam velike ambicije. Služenje građanima Dubrovnika i dalje mi je prioritet.

NACIONAL: Kako biste ukratko opisali svoj odnos s premijerom Plenkovićem?

Odnos između Plenkovića i mene je slojevit. S moje strane vidim ga kao odnos uzajamnog poštovanja. Ne slažemo se uvijek oko svega. Tako je i u obitelji. Ne moramo se oko svega slagati, ali bitno je pronaći zajednički kompromis. Obojica djelujemo u zoni vlastitih odgovornosti i sigurno je da naše odluke nisu uvijek unisone. U konačnici u interesu Dubrovnika uvijek mi je bilo važno pronaći zajednički jezik. Kada smo oko neke teme imali drugačije stavove, Plenković bi me uvijek saslušao, a na koncu i razumio. Važno je da se poštujemo.