Treći petak zaredom potrošači su pozvani na opći bojkot svakog oblika kupovine proizvoda i usluga. Uz to su s platforme “Halo, inspektore” potrošači pozvani da od ove subote, na jednotjedni bojkot trgovačkog lanca Konzum.
Postavlja se pitanje što o bojkotu trgovina misle oni koji ni inače ne troše previše jer si ne mogu priuštiti ni najosnovnije. U prvom redu to su umirovljenici koji su vjerojatno najviše pogođeni visokim cijenama.
“Bogati umirovljenici, poput umirovljenih saborskih zastupnika s 2000 i više eura mirovine, ne bojkotiraju. Ostali umirovljenici nemaju što ići u bojkot kad ionako nemaju novca ni za najosnovnije proizvode”, kaže nam Ivica Beširović, dopredsjednik Stranke umirovljenika (SU), koji živi u Karancu u Baranji.
BEZ ŠOPINGA Kreće treći bojkot trgovina: Evo kako se sada kreću cijene
Za odluku Vlade da proširi broj na 70 proizvoda s ograničenim cijenama kaže da je “mazanje očiju” građanima.
“Jesu li u tih 70 proizvoda s ograničenim cijenama i lijekovi? Ili ogrjev? Nisu. To je čisto mazanje očiju. Vlada je kriva za inflaciju i ne zna što da u toj situaciji napravi pa čak i sami ministri pozivaju na bojkot, iako će to umanjiti priljev novčanih sredstava u državni proračun”, dodaje Beširović za N1.
Bojkot uspješan samo u velikim gradovima
On smatra da bojkot trgovina može uspjeti samo u velikim gradovima.
“U ruralnim sredinama imate male trgovine i jednog ili dva umirovljenika u selu s donekle pristojnom mirovinom, obično vojnom, a sve ostalo je sirotinja. Kako će tamo uspjeti bojkot? Bojkot može uspjeti samo u većim gradovima i u velikim trgovačkim centrima i treba biti dugoročan da bi pokazao neki mali rezultat. Bojkot može uspjeti samo ako bogati ne idu u kupovinu razbacivati se. A umirovljenici moraju kupiti kruh i ono najosnovnije za što jedino i imaju novca. Oni ne kupuju ništa luksuzno. Zato pozivamo one koji imaju novca da bojkotiraju”, poručio je dopredsjednik Stranke umirovljenika.
“Koliko inače trošim, to je kao da bojkotiram”
Slično govori i Antun, umirovljenik i samac iz Zagreba koji živi s ispodprosječnom mirovinom od oko 550 eura. On podržava bojkot, ali kaže da si ne može dozvoliti luksuz bojkotiranja.
“To koliko ja trošim praktički je kao da bojkotiram. Kupujem samo najosnovnije. Kad je prvi petak bio bojkot nisam nigdje išao kupovati. Prošlog petka morao sam po lijek u ljekarnu i usput sam kupio kruh i mlijeko. I to je to. Kad zbrojim koliko trošim preko tjedna i koliko uopće mogu potrošiti nakon što platim sve režije, ispada da sam stalno u bojkotu. U neke trgovine nikad ne idem jer su preskupe. Kad kupujem, kupujem najjeftinije, robne marke. I pazim na svaku lipu”, kaže.
Ispravljamo ga i kažemo kako je očito mislio na cente kada je spomenuo lipe, a on odgovara da je namjerno tako rekao.
“Vjerujte da ne mogu prežaliti kune. I s njima je bilo skupo, ali ne ovoliko. Kada je došao euro još je bilo kako-tako dok su cijene bile ispisane i u kunama pa je čovjek mogao usporediti s onima na koje je navikao. A kada su to (dvojno iskazivanje cijena, nap.a.) maknuli, cijene su poludjele. Djeci sam rekao nek’ bojkotiraju ako će se time nešto postići, ali ja nemam što bojkotirati. Meni je svaki dan bojkot nečega”, rezignirano je zaključio ovaj umirovljenik iz Zagreba.
Komentari