Svake godine 16. svibnja obilježava se Međunarodni dan celijakije, s ciljem podizanja svijesti o bolesti koja pogađa milijune ljudi diljem svijeta.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko jedan posto populacije boluje od celijakije, što znači da bi broj oboljelih mogao dosezati i do 40.000. Međutim, stvarni broj oboljelih koji nisu svjesni svoje bolesti vjerojatno je puno veći. Na jedan dijagnosticirani slučaj u općoj populaciji dolazi još sedam neprepoznatih oboljelih osoba. Češće pogađa žene.
Navedeni podaci ukazuju na potrebu za većom sviješću o celijakiji i važnosti pravovremene dijagnoze, kako bi se oboljelima omogućilo adekvatno liječenje i poboljšala kvaliteta života.
Što je celijakija?
Celijakija nije prolazna intolerancija na gluten, već kronična sistemska autoimuna bolest kod koje bjelančevina prisutna u pšenici, ječmu i raži – izaziva jaku imunološku reakciju koja oštećuje sluznicu tankog crijeva. To uzrokuje niz problema: od probavnih smetnji, umora i gubitka tjelesne mase do ozbiljnih nutritivnih deficita te, prema posljednjim saznanjima i neurološke probleme.
Iako se prethodno shvaćala kao bolest koja pripada sferi gastroenterologije, celijakija se sve više razmatra i kao neurološka bolest.
Velik broj bolesnika javlja se neurologu zbog kliničkih manifestacija sekundarnih deficita vitamina i oligoelemenata u sklopu sindroma malapsorpcije, upozorila je za Hinu neurologinja Ervina Bilić.
Važno je imati na umu i kliničke entitete u kojih autoimuno događanje prvo djeluje protiv središnjeg živčanog sustava, a tek potom u tankom crijevu, tako da prva manifestacija ovog spektra bolesti može biti poremećaj koordinacije ili druga neurološka klinička slika, ovisno o dijelu živčanog sustava koji je zahvaćen.
Zanimljivo je da mnogi ljudi godinama žive s celijakijom, a da toga nisu ni svjesni. Simptomi mogu biti blagi, netipični ili se pojaviti tek kasnije u životu.
Jesu li celijakija i intolerancija na gluten isto?
Intolerancija na gluten (ili osjetljivost na gluten) nije autoimuna bolest, već neimunološka reakcija organizma na gluten.
Simptomi su slični simptomima celijakije (nadutost, umor, bolovi u trbuhu, glavobolja), ali bez oštećenja crijeva i bez pozitivnih autoimunih markera.
Za razliku od celijakije, kod intolerancije na gluten u nekim slučajevima osobe mogu podnijeti male količine bez ozbiljnih posljedica.
Prehrana bez glutena nije trend, već nužnost
U doba kada su bezglutenski proizvodi postali lifestyle, važno je naglasiti da je za osobe s celijakijom bezglutenska prehrana jedini lijek. Za njih to nije dijeta iz pomodarstva, nego nužnost za preživljavanje.
I najmanja količina glutena može izazvati simptome i dugoročno oštetiti zdravlje.
Upravo zato važno je imati jasno označene deklaracije na proizvodima, dostupnu edukaciju i podršku – kako oboljelima, tako i njihovim obiteljima.
Što znači živjeti s celijakijom?
Život s celijakijom donosi brojne izazove – ograničeni izbor namirnica u restoranima i na putovanjima te vrlo pažljivu pripremu hrane kod kuće i obvezno čitanje deklaracija. Mnogi se suočavaju i s osjećajem izoliranosti, neugodnosti oko objašnjavanja svog stanja ili nelagodom kada moraju tražiti prilagođene obroke. Djeca i tinejdžeri često osjećaju da su „drugačiji“ jer ne mogu jesti što i njihovi vršnjaci, što može utjecati na samopouzdanje.
Zato je podrška okoline izuzetno važna. Razumijevanje poslodavaca, školskih kuhinja, ugostitelja i prijatelja može znatno olakšati svakodnevicu osobama koje žive s ovom bolešću.
Uz pravilnu prehranu, informiranost i podršku, osobe s celijakijom mogu imati kvalitetan i ispunjen život.
Komentari