Na dan kada je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen održala svoj prvi govor u ovom mandatu o stanju Europske unije, 19 ruskih dronova ušlo je u poljski zračni prostor, u čijoj su zaštiti sudjelovali nizozemski i talijanski vojni zrakoplovi. Na narušavanje zračnog prostora zemlje članice NATO-a oštro su reagirali svi europski čelnici i glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, a poljski premijer Donald Tusk najavio je aktiviranje članka 4. NATO-a, odnosno zatražio je formalne konzultacije unutar Saveza.

Na posljednji razvoj događaja u svom govoru osvrnula se i Ursula von der Leyen i nazvala to bezobzirnim činom bez presedana, izrazivši punu podršku Poljskoj. Govoreći o Ukrajini, najavila je daljnji pritisak na Rusiju i 19. paket sankcija te brže ukidanje upotrebe ruskih fosilnih goriva. Komisija će također predložiti program “kvalitativne vojne prednosti” za potporu ulaganjima u kapacitete ukrajinskih vojnih snaga i „Promatračku misiju na istočnim granicama“, inicijativu koja će Europi osigurati neovisna strateška sredstva, odnosno izgradnju „zida od dronova.“ U međuvremenu saveznici su pokrenuli misiju „Istočni stražar“ (Eastern Sentry) kako bi ojačali položaje NATO-a na istočnom boku. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte najavio je da će misija uključivati resurse više zemalja članica, među ostalim Danske, Francuske, Velike Britanije, Njemačke i drugih. Danska će u misiju uključiti dva borbena zrakoplova F-16, Francuska je najavila slanje tri borbena zrakoplova Rafale, a Njemačka je obećala četiri Eurofightera. Reakcija Donalda Trumpa koji je bio zaokupljen brutalnim ubojstvom konzervativnog aktivista Charlieja Kirka, da je upad ruskih dronova mogao biti pogreška, a onda i konstatacija da nije sretan zbog toga, ali i da se time prije svega treba baviti Europa, razbjesnio je saveznike.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je u Strasbourgu s Michaelom Gahlerom, njemačkim eurozastupnikom iz redova CDU-a i stalnim izvjestiteljem za Ukrajinu koji je na prvoj ovojesenskoj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta predstavio izvješća Europske komisije o Ukrajini.

Gahler je dugogodišnji član CDU-a i zastupnik u Europskom parlamentu od 1999. Pravnik po struci, prije toga radio je u Ministarstvu vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke i obnašao različite dužnosti na lokalnoj razini. U ovom mandatu Europskog parlamenta član je Odbora za vanjske poslove, Izaslanstva za odnose s Južnom Afrikom, Izaslanstva u Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini OACPS – EU i Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Afrika – EU.

NACIONAL: Nakon sastanka Vladimira Putina i Trumpa na Aljasci i europskih čelnika s Trumpom i Volodimirom Zelenskim u Bijeloj kući, Rusija je nastavila raditi sve suprotno dogovoru o mirovnom sporazumu i sve jače napadati Ukrajinu, a prošloga tjedna ruski dronovi ušli su i na poljski teritorij. Po mišljenju stručnjaka i političara, to nije bilo slučajno. Putin se otvoreno ruga zapadnim saveznicima i iskušava granice.

Već prije nekoliko tjedana vidjeli smo dron stotinjak kilometara od poljske granice. Sada smo vidjeli kako ulaze i u poljski zračni prostor i ja također smatram da to nije bilo slučajno. Mislim da nas, kako to narod kaže, Putin testira. I doista, testira nas i sada, dok mi o tome razgovaramo, na više različitih načina. Sjetite se napada na podmorske kablove u Baltičkom moru, višestrukih preleta dronova preko teritorija EU-a i drugih provokacija. Sada je došao trenutak da jasno odgovorimo. Nakon više rasprava o ovoj situaciji, trebali bismo početi preventivno rušiti ruske dronove preko zapadnog dijela Ukrajine s našeg teritorija. Prije nego što stignu prijeći naše granice. S jedne strane, bila bi to velika podrška Ukrajini, a s druge bismo zaštitili svoj prostor. Jer ti dronovi lete prema zapadu. Znamo li mi hoće li doći do našeg teritorija i gdje će se srušiti? Bio bi to preventivni pristup koji bi istovremeno pomogao Ukrajini u njenoj obrani. Smatram da bismo sada trebali poslati signale odlučnosti s naše strane Rusiji.

NACIONAL: Mislite li da će upad ruskih dronova na poljski teritorij biti prijelomna točka i za Trumpa koji još uvijek oklijeva nametnuti oštrije sankcije Rusiji, iako je njima prijetio?

Nadam se. Naime, paket sankcija je spreman u Kongresu i Senatu. Senator Lindsey Graham se na to i pozivao. Nažalost, u američkom sustavu predsjednik Kongresa, Mike Johnson, jedina je osoba koja može staviti na agendu nešto o čemu će se glasati. A on je pod potpunom kontrolom predsjednika Trumpa. To znači da, kada se jednom Kongres i Senat emancipiraju, onda bi lako mogli nešto konkretno učiniti, zato što je već sve pripremljeno. I to bi onda doista imalo efekta. Želio bih da se tako nešto dogodi, ali naravno, ne mogu na to utjecati.

NACIONAL: Osjeća li se EU da ga je ponizio predsjednik Trump jer ga konstantno omalovažava kao partnera u pregovorima o pravednom i održivom miru u Ukrajini i puno više uvažava Putina? Pa i nakon ovog upada dronova na poljski teritorij konstatirao je kako je to možda bila pogreška.

Ne bih upotrijebio riječ poniziti jer s jedne strane gledamo vrlo nepredvidljivog predsjednika koji u nekom trenutku kaže da za 50 dana Putin mora pristati na bezuvjetni prekid vatre, onda to skrati na dva tjedna, onda se sastane s europskim vođama koji se slože s tim da prvo treba doći do prekida vatre, a onda do mirovnih pregovora. A onda se nekoliko dana kasnije Trump sretne s Putinom na crvenom tepihu i on hladno kaže da prekid vatre nije na agendi. I s time se Trump složi. To je tužno i zaprepašćujuće i pokazuje da Putin nastavlja agresiju bez ikakvog stvarnog pritiska SAD-a. To je zapravo tragično, ali isto tako može se promijeniti preko noći. Naravno, ako predsjednik Trump promijeni svoje stavove i posluša savjetnika.

NACIONAL: Iako je Viktor Orban osudio upad ruskih dronova na poljski teritorij, o pomoći Ukrajini nema sloge među zemljama članicama EU-a. Tome se protive „uobičajeni sumnjivci“ Mađarska i Slovačka i odbijaju nametnuti sankcije Rusiji. Slovačka se protivi ulasku Ukrajine u NATO, a Mađarska i u EU. Na koji način europski čelnici mogu utjecati na te dvije članice koje djeluju u suprotnosti s europskom politikom?

Za isporuke oružja nije potrebno jedinstvo. Svaka zemlja može odlučiti hoće li ili neće na taj način pomagati obrani Ukrajine. Kada Njemačka odluči da će poslati oružje, ona ga i pošalje. Što se tiče Mađarske i Slovačke, takva situacija trajat će još jedno kraće vrijeme. Po meni, sljedećeg proljeća Orban će otići. Trenutačno mu rejting i nije tako loš, ali vjerujem da će se i u Mađarskoj dogoditi nešto slično onome što je učinio Donald Tusk s Kaczyńskim u Poljskoj prije dvije godine. Smatram da Robert Fico sam neće imati snage nastaviti tim putem. Uostalom, nedavno se sastao sa Zelenskim i to je bio vrlo prijateljski razgovor.

‘I dalje imam upitnike oko toga zašto Trump toliko oklijeva da se dosljedno usprotivi Rusiji i nametne joj oštre sankcije’, kaže Michael Gahler. FOTO: Alain ROLLAND/Europski parlament

NACIONAL: Tom prilikom optužio je Zelenskog zbog nedavnih ukrajinskih napada kojima je onesposobljen ruski naftovod Družba, ključan za opskrbu Mađarske i Slovačke. Isto je učinio i Trump. Kako to komentirate?

Iskreno rečeno, obojica su imala priliku tražiti alternativne izvore energije. Ali ne žele jer kupuju jeftiniju rusku naftu. To je njihova greška zato što su svi ostali, koji su također bili ovisni o ruskim energentima, pronašli alternativne izvore opskrbe.

NACIONAL: Prezentirali ste Europskom parlamentu izvješća Europske komisije o Ukrajini. Koliko EU bez SAD-a doista može pomoći Ukrajini da pobijedi u ratu?

Ovisi o tome na koje područje mislite. Kada se radi o vojnoj pomoći, u međuvremenu EU je na istoj razini na kojoj je prije toga bio SAD. Mi smo povećali našu isporuku, osobito Njemačka. I kada predsjednik Trump kaže: to je rat u Europi, dakle vaša briga, mi kažemo u redu. Ako prema sporazumu EU treba kupovati američko oružje kako bi ga slao Ukrajini, nama je to prihvatljivo. No to je samo vojni dio. S druge strane, mi ulažemo ogromne napore kako bismo održali Ukrajinu kao funkcionalnu državu i to kroz instrument ‘’Ukraine Facility’’, a radi se o projektu od 2022. do 2027. koji je težak 50 milijardi eura. Taj novac isplaćuje se kvartalno, a uz to je i uvjetovan ispunjavanjem vrlo preciznih uvjeta. Ako pogledate aneks tog sporazuma, tamo postoji kvartalna „zadaća“ koju Ukrajina mora odraditi. Ako je to učinjeno, novac se uplaćuje, ako ne, onda se ne uplaćuje ili se uplaćuje djelomično. S druge strane, Ukrajinci zaista žele ispuniti svoj dio, mi ih ni na koji način na to ne prisiljavamo. Jer velika većina građana Ukrajine želi se priključiti EU-u, a zato treba provesti ogromne reforme, usprkos ratnom stanju i paralelno s tim strašnim ratom.

NACIONAL: Uspijeva li Ukrajina, žrtva ruske agresije, provoditi reforme i boriti se protiv korupcije za koju stalno optužuju državni vrh?

S jedne strane, naravno da postoji korupcija, osobito unutar vojske. Za njihove potrebe obavlja se velika kupovina oružja, a to je prostor u kojem postoji puno mogućnosti za prijevare jer se stvari odvijaju brzo i bez nadzora. Takve se stvari događaju, ali su isto tako došle na vidjelo. Bilo je puno slučajeva u kojima su pojedinci optuženi za korupciju i otpušteni iz vojske. S druge strane, osnovana su antikorupcijska tijela koja funkcioniraju. Osobito Nacionalni antikorupcijski ured Ukrajine i Ured tužiteljstva za korupciju. Oni su bili toliko uspješni da su određeni ljudi osjećali da su pod velikim pritiskom i zato pokušavali staviti taj ured pod kontrolu glavnog državnog odvjetnika. To je na brzinu napravljeno tijekom ljeta, no onda se jednako tako vratilo na staro. I to zbog veliki prosvjeda ne samo opozicije, već i vrlo dobro organiziranog civilnog društva, ali i građana na ulicama. Protestirali smo i mi iz Europske unije, nakon čega se sve vratilo na ono kako je bilo i prije. Što je dobro. Ukrajinska vlast je reagirala i to na dobar način. Naime, oni koji se žele i dalje baviti korupcijom itekako su pod prijetnjom.

NACIONAL: Na sastanku Zelenskog s čelnicima koalicije voljnih, Njemačke, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, razgovaralo se o takozvanim sigurnosnim jamstvima koja bi EU trebao dati Ukrajini? Međutim, Putin se izričito protivi europskim mirovnim snagama u Ukrajini. Kako će se to riješiti?

Sigurnosna jamstva usmjerena su protiv Rusije i nije na njoj da o tome odlučuje ili ih odobrava. Ta jamstva moraju biti dovoljno čvrsta, a ne takva da omoguće Rusiji da ih lako zaobiđe. No mi smo još jako daleko od toga. Jamstva nastupaju onda kada završe ratne operacije. Nažalost, Putin smatra da je na pobjedničkom putu i zato intenzivira svoje napade i ne pada mu na pamet govoriti o prekidu vatre. Jedini put naprijed je bolje opskrbljivati Ukrajinu oružjem i dalekometnim projektilima koji će gađati ciljeve dublje u Rusiji, kako bi Putinu konačno postalo jasno da neće dobiti Ukrajinu. U tom smislu sve zemlje članice trebaju dati svoj doprinos. Njemačka je puno dala Ukrajini, ali ne i Taurus. A to je projektil koji bi gađao ciljeve duboko u Rusiji, što bi imalo ogroman učinak ne samo na proizvodnju i lansiranje tog oružja koje bi moglo pogoditi neke vrlo važne infrastrukturne i logističke ciljeve u Rusiji, već bi to moglo prisiliti Putina da odustane od napada. Ta rasprava nužna je u Njemačkoj, ali i u drugim zemljama koje su već isporučile Ukrajini dronove. Tu je i pitanje količina i povećanja vlastite proizvodnje, ali i kupovine od SAD-a i drugih zemalja svega onoga što možemo kupiti, kako bismo pomogli ukrajinskoj obrani. Možda bi se na taj način došlo do točke kada bi netko u Rusiji rekao Putinu: hej, gospodine predsjedniče, nećemo uspjeti, možda bismo trebali početi razgovarati o prekidu vatre ili zadržavanju statusa quo. Ali Putin to ne želi, on želi cijelu Ukrajinu.

NACIONAL: Njemački ministar obrane Boris Pistorius prilično se naljutio na predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen koja je obećala slanje 10 tisuća vojnika koji će sudjelovati u multinacionalnim europskim mirovnim snagama. Nisu sve članice EU-a spremne slati svoje vojnike, a među njima je i Hrvatska. Kako to komentirate?

O svemu tome može se konkretno razgovarati tek kada prestane ratni sukob. Sasvim sigurno je da najveća zemlja u Europskoj uniji neće ostati po strani i poslati manje ili treće zemlje da u tome sudjeluju. Oko toga nužan je zajednički pristup i u tom smislu pozvao bih i države izvan Europske unije da preuzmu ulogu promatrača, poput Kanade ili Australije. Ali i Kine. Zašto ne? To bi i njih obvezalo da drže Ruse pod kontrolom. Međutim, razgovor o svim tim detaljima je definitivno preuranjen. O tome se raspravlja strogo iza zatvorenih vrata. Za sada, kao što rekoh, trebamo se fokusirati na slanje oružja Ukrajini i nametanje novih sankcija Rusiji i na korištenje zamrznutih ruskih sredstava u europskim bankama za pomoć Ukrajini. Rusija je prekršila svaki postojeći međunarodni zakon, zašto bi ih se onda EU držao u odnosu na nekoga tko ne poštuje nikoga i ništa? Gotovo sam siguran da Rusija neće platiti reparacije Ukrajini, zašto onda mi ne bismo iskoristili ta sredstva kako bismo financijski pomogli Ukrajini, sada kada im je najpotrebnije?

NACIONAL: Nedavno je održana vojna parada u Kini kojoj su osim Putina, nazočili Fico, indijski premijer Narendra Modi, sjevernokorejski Kim Jong Un i slovački Fico, ali i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Očito se stvara blok protiv zapadnih saveznika. Brine li to EU?

Mi smo to primili na znanje. Srž tog novog bloka predstavljaju Rusija i Kina. Rusija je tu u podređenoj poziciji i nije na istoj razini s Kinom. To se može lako iščitati iz fotografije na kojoj je u sredini Xi Jinping, s jedne strane mu je Putin, a s druge Kim Jong Un. To je velika degradacija za Putina. Tko je Kim Jong Un? Lutka na koncu koja je potpuno ovisna o Kini. Uostalom, Putin nije ni mogao voditi rat da mu Kinezi nisu pomogli. S druge strane, Indija ne spada u tu grupu, ona nije iste vrste ni po uređenju, niti po stanju demokracije kao ostale tri države. Jedini razlog zašto je Modi bio tamo bile su sekundarne sankcije SAD-a. Iako je to bilo više trgovinsko pitanje, nego kazna zbog kupovanja ruskih energenata. No smatram da ne treba antagonizirati Indiju, već umjesto toga radije nametnuti direktne sankcije Rusiji. I zato i dalje imam upitnike oko toga zašto predsjednik Trump toliko oklijeva da se dosljedno usprotivi Rusiji i nametne joj oštre sankcije.

NACIONAL: Srpski predsjednik Aleksandar Vučić također odbija nametnuti sankcije Rusiji, nedavno se sastao s Putinom i Xijem u Kini, a u Srbiji već deset mjeseci traju masovne demonstracije protiv njegove autokratske vlasti. Kako onda Srbija može biti kandidatkinja za ulazak u EU i koliko je to Europskoj uniji u interesu?

Uistinu, zemlja kandidatkinja trebala bi se ponašati kao buduća članica. A to se ogleda u načinu kako se odnosi prema slobodi medija, ljudskim pravima i neovisnom pravosuđu. Demonstracije koje su uslijedile nakon tragedije u Novom Sadu, kada se srušila nadstrešnica na kolodvoru i ubila sedamnaestero ljudi, pokazuju kakvo je raspoloženje građana, a reakcija vlasti pokazuje kako osjećaju da se približava kraj njihove vladavine. Kao što znate, demonstracije su započele mirno, onda smo svjedočili eskalaciji nasilja s policijom, koju su izazvali ubačeni provokatori obučeni u crno, a onda je uništen i ured vladajuće stranke. Za ovo posljednje ne mislim da je dobar način prosvjedovanja. No, nažalost, jedini zajednički nazivnik studentima i građanima koji su im se pridružili je taj da su protiv Vučića. Ali motivacija je različita. Među prosvjednicima ima onih koji su proeuropski nastrojeni, ali i onih koji kritiziraju Vučića zato što nije bliži Rusiji ili se nije dovoljno čvrsto postavio prema Kosovu.

NACIONAL: Ali studenti su proeuropski nastrojeni.

Oni jesu. Primio sam neke od njih koji su biciklom došli u Bruxelles. Razgovarali smo o cjelokupnoj situaciji i ja sam im rekao da se moraju politički organizirati. Razumijem da za njih nema smisla pridružiti se nekim od postojećih stranaka ili ih pokušati reformirati. No nije dovoljno samo prosvjedovati na ulici, potrebno je imati i program i ljude koji će pronaći zajedničku platformu.