Miljenko Puljić, ravnatelj Komedije, govori o premijeri novog hit mjuzikla ‘SIX’ u kazalištu na čijem je čelu od rujna 2021. i otkriva da se samo na dizajnu i programiranju parametara tona i rasvjete mjuzikla radilo više od tri mjeseca

Prošloga tjedna, uz stojeće ovacije, u Kazalištu Komedija održana je premijera novog hit mjuzikla „SIX“. Autori su Toby Marlow i Lucy Moss, redatelj i koreograf Igor Barberić, glazbeno vodstvo potpisuje Davor Kelić, scenograf i dizajner svjetla je Sven Kučinić, a kostimografkinja Emina Kušan. U glavnim ulogama šest žena engleskog kralja Henrika VIII. nastupile su Franka Batelić, Tara Thaller, Vanda Winter, Nika Ivančić, Dora Masle, Sara Vojičić, Irma Dragičević, Vlatka Kladarić i Gina Damjanović.

Ženski bend Dvorske dame (Ladies-in-waiting), koji cijelo vrijeme uživo svira na pozornici, čine Elizabeta Marjanović i Ana Dadić (klavijature), Matea Perković Ciban i Linda Uran (gitara), Jelena Galić i Helena Ernoić (bas gitara) te Bruna Matić i Lucija Kovačić (bubnjevi). Inače, ove godine Zagrebačko gradsko kazalište Komedija proslavlja 75. obljetnicu postojanja, a nakon lokalnih izbora spremaju se i izbori za ravnatelja s obzirom na to da je dosadašnjem ravnatelju Miljenku Puljiću istekao mandat.

O novoj Komedijinoj hit predstavi te kandidaturi za novi mandat, tjednik Nacional razgovarao je s ravnateljem ZGK-a Komedija Miljenkom Puljićem. Po obrazovanju magistar violine i sveučilišni specijalist poslovne ekonomije, Miljenko Puljić bio je tijekom karijere član mnogih glazbenih ansambala i surađivao je s različitim festivalima. U periodu od 1999. do 2015. podigao je i vodio festival Mostarsko proljeće koji je bio uz bok Sarajevo Film Festivalu, a od 2005. do 2015. bio je ravnatelj Zagrebačke filharmonije, koju je novim ciklusima i koncertima na otvorenom i u velikim dvoranama otvorio prema domaćoj publici te je pozicionirao među 100 hrvatskih tvrtki s najvećim marketinškim ulaganjem. Od 2015. u Komediji je radio kao voditelj marketinga, a onda je jednoglasnom odlukom Kazališnog vijeća u ruju 2021. izabran za ravnatelja Kazališta. Iza njega su uspješne četiri godine tijekom kojih je uspio završiti konstrukcijsku obnovu zgrade i postaviti mnoge sjajne predstave koje su rasprodane mjesecima unaprijed.

‘Tehnološki je predstava ‘SIX’ koncipirana uz bok originalnim verzijama koje se izvode na West Endu i Broadwayu, što svakako pridonosi uspjehu, uz našu glumačku postavu’

NACIONAL: Premijera novog mjuzikla „SIX“ popraćena je stojećim ovacijama, jeste li očekivali takav uspjeh?

Da, a on je bio i te kako potreban za iskorak Komedije u drugi narativ mjuzikla. Smatram da je zaslužen s obzirom na sve prikazane elemente. Odlučio sam staviti na scenu jedan fenomen na području mjuzikla. Za uspjeh predstave bitno je bilo odabrati kreativni tim sa znanjem iskustvom koji beskompromisno dijeli energiju i uvjerenje u uspjeh. U tom smislu izbor kreativnog tima bio je potpuno opravdan. Scenografiju i oblikovanje svjetla povjerili smo Svenu Kučiniću. Podigli smo tehničke standarde kazališta korištenjem digitalnog vremenskog koda koji sinkronizira sve parametre predstave (glazbenici, ton i rasvjeta). Dizajn i programiranje parametara tona i rasvjete radili smo više od tri mjeseca koristeći vodeće svjetske alate dosad rezervirane za najveće svjetske projekte poput Eurosonga. Tehnološki je predstava koncipirana uz bok originalnim verzijama koje se izvode na West Endu i Broadwayu što svakako pridonosi uspjehu. No sve navedeno ne vrijedi ako nemate zvjezdanu glumačku postavu. A postava je, kako su se uvjerili posjetitelji, senzacionalna i ima energiju koja nadmašuje izvedbe koje smo gledali na West Endu. Ova predstava, po svim reakcijama, nije samo obogatila domaću kazališnu scenu, već je i privukla novu publiku, što je iznimno važno za budućnost kazališta.

NACIONAL: Kazalište Komedija lansira hit za hitom. „SIX“ je relativno novi britanski mjuzikl koji je trijumfirao preko West Enda do Broadwaya. Kako ste došli do prava na izvođenje?

Malo bih se vratio u doba dok sam još vodio Zagrebačku filharmoniju, kada sam 2005. godine organizirao koncert Filharmonije s Oliverom i Gibonnijem što je u to doba bilo „poremećaj“ na kulturnoj sceni. A onda sam uspio 2012. napraviti i koncert Two Cellos, također sa Zagrebačkom filharmonijom, u Areni koja je bila prepuna, a koncert je bio pravi uspjeh. Dakle, oduvijek sam volio izazove. Prije dvije godine Komedija je producirala „Ljepoticu i zvijer“, jedan od najpoznatijih broadwayskih hitova, a krajem prošle godine „Jadnike“. Još prije nekoliko godina počeli smo u Komediji razmišljati o tome koji bi to drugačiji narativ privukao mlađu publiku, pripadnike te takozvane Z generacije. Dakle, htjeli smo postaviti nešto što bi se svidjelo suvremenoj publici, a da pritom uživaju i oni stariji. Tada smo saznali za mjuzikl „SIX“ koji je igrao na Broadwayu. Otišli smo ga tamo pogledati i zaključili da je to to, da je to mjuzikl za tinejdžere i mlade do 35 godina. Stupili smo u kontakt s produkcijskom kućom Concordia, koja djeluje u Londonu i New Yorku, otišli na sastanke i otkupili prava. Kada smo imali u rukama odobrenje, pozvali smo koreografa i redatelja Igora Barberića i predložili mu projekt. Posljednji mjuzikl na kojem je radio bio je „Mamma Mia“ u Komediji, koja je također bila veliki hit iz 2015. A sada, nakon što sam odgledao premijeru mjuzikla „SIX“ koji je Igor režirao, još sam uvjereniji da će ljubitelji suvremene pop glazbe, oni koji vole Beyonce, Arianu Grande, Adelle ili Little Mix, doći na svoje.

NACIONAL: Kada otkupljujete prava, to ne ide na lijepe oči. Vjerojatno morate podastrijeti dokaze o produkcijskim mogućnostima svog kazališta? 

Naravno da je to i te kako važno. No, isto tako, i u tom svijetu sve ima svoje kanale. Kada bih sad rekao da sam iskoristio i svoja poznanstva još od pokojnog maestra Sir Nevillea Merivera, koji je radio glazbu za film „Amadeus“ i jedan je od vodećih dirigenata u Britaniji, možda mi neki ne bi vjerovali. S njim sam bio i kućni prijatelj i ta činjenica mi je pomogla. No najbitnije su reputacija i tradicija produkcije mjuzikla koju ima Komedija. Nedavno smo bili u posjetu predsjedniku Milanoviću u povodu 75. obljetnice i on se začudio kada sam mu, među ostalim interesantnim podacima, naveo da je Komedija prvo kazalište u istočnoj Europi koje je izvelo mjuzikl, još 1960. godine.

‘Nakon što sam odgledao premijeru mjuzikla, uvjeren sam da će ljubitelji suvremene pop glazbe, oni koji vole Beyonce, Arianu Grande ili Adele, doći na svoje’

NACIONAL: Jesu li ta prava skupa i otkud vam novac? 

Skupo jest, ali to se isplaćuje kroz postotak koji te agencije dobivaju po prodanoj ulaznici. Zato je bitno da kada dobijete licencu za neki od mjuzikala, strogo poštujete kriterije koje uspostavljaju vlasnici prava. Dakle, produkcija mora biti na najvišoj mogućoj razini kako bi i vlasnik prava ostvario što veći profit. Ispunjavanje te tražene kvalitete vrlo je zahtjevno. To se osobito odnosi na produkciju, čiji su troškovi vrlo visoki. Mislim da smo upravo u ovom mjuziklu, osobito u tehničkim aspektima, dosegnuli vrhunsku kvalitetu. Publika ništa slično u ostalim hrvatskim kazalištima neće vidjeti – tako suvremenu rasvjetu i ozvučenje, s digitalnim kodom. Kroz jednu pjesmu, samo za ilustraciju, promijeni se oko 300 svjetlosnih efekata.

NACIONAL: Koliko te agencije, odnosno, vlasnici autorskih prava, utječu na izbor vokala, glumaca?

Kod „Jadnika“ koje smo radili prije ovoga, cast je izabran u Londonu. Za ovaj mjuzikl mi smo izvođačice birali sami. Organizirali smo audiciju na koju se prijavilo preko 80 djevojaka i žena. Radili smo audiciju i za bend, koji je također kompletno ženski. O izboru su u konačnici odlučivali Igor Barberić kao koreograf i Davor Kelić kao glazbeni voditelj. Tada smo to poslali vlasniku prava na odobrenje. Slali smo na odobrenje i scenografiju i kostime, sve do grafičke pripreme i izgleda knjižice.

NACIONAL: U glavnim ulogama pjevaju i plešu sjajne glumice, neke su iz ansambla Komedije, neke nisu. Je li to bio problem za glumice iz ansambla? 

Izdržati sat i pol, gotovo bez stanke, stalno plesati i pjevati, ili solo ili bekvokale, za to je stvarno bio potreban veliki trud i nekoliko mjeseci treniranja, i to sportskog, kako bi ušle u formu i mogle podnijeti tako veliki napor. Kada se radio odabir, koreograf i redatelj Igor Barberić inzistirao je na tome da glumice – odnosno, solistice – mogu jednako dobro odraditi i jedno i drugo, i pjevati i plesati. Deset žena je na sceni, nema nijednog muškarca osim tehničara i tonaca koji ih opslužuju. Stvarno sam ponosan na rezultat cijelog glumačkog ansambla, kao i na bend koji cijelo vrijeme svira uživo na pozornici. To je fenomenalan zvuk. Mislim da smo ovim mjuziklom ušli u jednu novu etapu, a ti me novi izazovi nadahnjuju. Uvjeren sam da Komedija mora stalno ići naprijed s nekim inovativnim programima, u krajnjoj liniji, to publika od nas traži.

‘Najveći projekt vezan za 75. obljetnicu kazališta je domaći mjuzikl Radio Dubrava’ FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Radi se o šest žena engleskog kralja Henrika VIII. i njihovim sudbinama. Međutim, one su prezentirane kao pop-pjevačice? 

Da, te žene su zapravo heroine koje prkose povijesnim stereotipima i natječu se koja će biti najbolja – odnosno, čija je sudbina bila najgora uz Henrika VIII. – i to je vrlo duhovito obrađeno, uz puno crnog humora. Uz to ide ona brojalica koja je već postala hit: “Divorced, beheaded, died – divorced, beheaded, survived” (rastavljena, smaknuta, umrla – rastavljena, smaknuta, preživjela). Naime, upravo zato što ih je bilo šest, povijest ih pamti i pamti njihove sudbine. Mi danas i ne znamo tko su bile žene Henrika VII. ili Henrika VI. Autori Toby Marlow i Lucy Moss predstavili su ovih šest kao snažne žene, kao kraljice, ali i pop-pjevačice. Shvatili su da nova Z-generacija odnosno TikTok generacija i te kako to prihvaća.

NACIONAL: Mjuzikl su napisali jako mladi ljudi, koji je ključ njihova uspjeha?

To je bio njihov ispit na Umjetničkoj akademiji u Cambridgeu. Zatim su mjuzikl izveli na Edinburgh Fringe Festivalu i to se publici jako dopalo jer se radilo o jednoj potpuno novoj formi. Zapravo je predstava zamišljena više kao neki pop-koncert, a ne klasični mjuzikl. To je u cijelosti ženska predstava koja se okreće feminizmu i vjerujem da se to i hrvatskoj publici sviđa. Povijesni dio je zapravo potpuno izokrenut iako se temelji na povijesnim ličnostima tih šest žena, tako da se ljubiteljima britanske povijesti i kulture pruža uvid u priču iz njihove perspektive i iz suvremenog kuta. Kada smo odlučivali što novo postaviti, bilo nam je bitno detektirati koji bi to format privlačio tinejdžere i mlade i shvatili smo da je to upravo takav pop-koncertni format, koji više podsjeća na nastupe benda poput Little Mix, nego na tradicionalni mjuzikl. Ali nakon premijere pripadnici svih generacija bili su oduševljeni i bilo im je i te kako zabavno.

NACIONAL: Nakon sjajnih „Jadnika“ i „Ljepotice i zvijeri“ ovo će zacijelo biti još jedna uspješnica Komedije. Vrednuje li Kazališno vijeće sve te uspjehe? Naime, često u šali nazivamo Duška Ljuštinu „pramenadžerom u kulturi“, a vi ste, po mišljenju mnogih, njegov dostojan nasljednik..

Duško je stvarno bio osoba koja ne samo što je vodila Kerempuh već i Ured za kulturu grada Zagreba i doista je imao sluha za sve naše kulturne institucije. Borio se za njihovo financiranje i uspješno to radio. Bio je preko 35 godina na čelu Kerempuha, a Niko Pavlović je skoro 25 godina bio ravnatelj Komedije. Nije to jednostavno. Nije jednostavno ni raditi s ljudima – evo, Komedija ima skoro 200 zaposlenih. Vrednuje li te naše uspjehe Kazališno vijeće, to je pitanje za njih. No otkad sam ja došao na mjesto ravnatelja Komedije, a to je bilo krajem 2021. godine, prošli smo razne krize. Posljedice potresa i korone pa konstruktivnu obnovu, koju smo uspjeli završiti u rekordno kratkom vremenu. Taj mandat od četiri godine koji se sada bliži kraju, doista je bio prilično buran i turbulentan i mogu ga možda svesti samo na godinu dana koliko toliko normalnog perioda. A sada, koliko članovi Kazališnog vijeća cijene ili ne cijene moj rad, vidjet ćemo.

NACIONAL: Nakon lokalnih izbora kreće izbor za ravnatelja Komedije. Jeste li se kandidirali i smatrate li da je gradska uprava zadovoljna vašim radom? 

Kandidirao sam se opet za mjesto ravnatelja jer bih želio dovršiti što sam započeo. Mislim da i u obnovi ove naše zgrade u kojoj smo podstanari, ali i u izgradnji nove dvorane, koja je apsolutno potrebna, ima još puno posla. O tome sam razgovarao s gradonačelnikom u više navrata i nazire se neko rješenje. Inače, to rješenje se traži negdje još od početka 2000-tih godina, kada su Milan Bandić i Ivo Sanader predlagali neke lokacije za novo kazalište, no ništa se od toga nije ostvarilo. Komedija je najveće kazalište u vlasništvu Grada Zagreba od nacionalnog interesa i jedino nije u gradskom prostoru. Naime, mi smo već desetljećima u prostoru koji je u vlasništvu franjevačkog samostana i koji je u povratu. Prostor koji koristimo apsolutno nije adekvatan modernim glazbenim produkcijama koje želimo izvesti i koje, naposljetku, od nas traži javnost.

NACIONAL: Zašto je poništen prvi natječaj za ravnatelja? 

Natječaj je, prema mojim saznanjima, poništen iz proceduralnih razloga od nadležnoga ureda, no smatram da točan odgovor na vaše pitanje može jedino dati isti ured.

‘Moj mandat od četiri godine bliži se kraju, doista je bio prilično buran i turbulentan. A sada, koliko članovi Kazališnog vijeća cijene ili ne cijene moj rad, vidjet ćemo’

NACIONAL: Zanimljivo je da je Komedija osnovana u bivšoj državi 1950. godine kao kazalište specijalizirano za „djelatnost izvođenja glazbenih predstava, opereta, komičnih opera“. To baš i nije bilo tipično za socijalizam…

Točno, kazalište je osnovano s tom namjenom, koja se od šezdesetih proširila na mjuzikle, a od sedamdesetih i na rock i pop opere. Ideja je od početka bila da kazalište ima poseban odnos prema publici i da se stvori jedna nova publika koja će pratiti takve svjetske trendove. Zapravo, uz Pozorište na Terazijama, na prostorima Jugoslavije to je bilo jedino takvo kazalište. Interesantno je da nakon što je osnovana Komedija u Zagrebu, odmah je utemeljeno i slično kazalište u Beogradu, valjda da bi postojao paritet. Ali Komedija je bila i ostala prva. Mi smo bili prvi i ostali smo vodeći ansambl u regiji u produkciji mjuzikla.

NACIONAL: Dakle, već tada su se u Zagrebu izvodili svjetski hitovi, što zvuči nevjerojatno? 

Malo ljudi zna da su „Jadnici“ nakon Pariza, prije nego bilo gdje drugdje u svijetu, izvedeni u Zagrebu 1981. godine. Dakle, prije West Enda i prije Broadwaya! To je tada „nanjušio“ genijalac Vlado Štefančić s ekipom i doveo u Zagreb taj mjuzikl. Kada takve stvari imate u dosjeu kazališta, sa svim onim mjuziklima koje smo u međuvremenu radili, od „Kiss me Kate“ iz šezdesete preko svih u povijesti predstava pa do „Jadnika“, onda nije teško uvjeriti produkcijske kuće da vam daju prava na izvođenje. Osim toga, otkad sam došao na mjesto ravnatelja, aktivniji smo u komunikaciji te kvalitetno i na vrijeme izvršavamo ugovorne obveze, a i lakše se prati rad kazališta, postoje snimke na YouTubeu, postoje recenzije, informacije na internetu. Prilikom tih pregovora zacijelo je upravo povijest Kazališta Komedija, koje ove godine obilježava 75 godina postojanja, imalo i te kako veliki značaj. Smatram da smo nakon svih tih uspjeha MTI-u, Concordiji, Lloydu Weberu i ostalim velikim svjetskim agencijama postali regionalni partner.

NACIONAL: U kakvom ste odnosu s franjevcima? Dolaze li na predstave?

Ti su odnosi izvrsni. Moram reći da nas nitko iz te zgrade ne tjera. Ako se sjećate, u jednom periodu, nakon potresa, održavali smo i mise u kazalištu.
A što se tiče dolazaka na predstave, franjevcima se osobito sviđaju „Jalta, Jalta“ i „Jadnici“. Čak su me u par navrata molili da za njih rezerviram karte.

NACIONAL: Postoji li neka konkretna ideja gdje bi ta nova zgrada bila? 

Mogu ekskluzivno reći za Nacional da se u okviru novih projekata koji bi se gradili u Novom Zagrebu, dakle, na prostoru od Inine zgrade do Kajzerice, planira veliki kongresni centar, a unutar toga i jedna dvorana namijenjena za produkcije velikih predstava i mjuzikala. Mislim da Novi Zagreb zaslužuje jednu takvu dvoranu. Sjetite se, kada se gradio HNK, bio je na rubu grada. Kada se gradila Dvorana Vatroslava Lisinskog, isto tako je bila na kraju grada. Novi Zagreb ima preko 300 tisuća stanovnika, a tamo preko puta je Muzej suvremene umjetnosti. No osim Centra za kulturu Travno i Centra za kulturu Novi Zagreb, u Remetincu nema dovoljno kulturnih prostora ni sadržaja. Žalosno, ali mi od nastanka ove države nismo izgradili nijedno novo kazalište.

NACIONAL: Što je sa scenom Kluba Kontesa? Je li ona dovoljno u funkciji i ima li Grad ambiciju da vam je oduzme?

Kazalište Komedija upravlja tim prostorom i mogu reći da je protekle godine u njemu bilo preko 250 događanja. To je cabaret i jazz scena. A osim predstava koje mi dajemo, imamo sjajnu suradnju s nezavisnom scenom, s mladim glazbenicima, s Muzičkom omladinom, ali i s mnogim glazbenicima i bendovima, od Gibonnija do Vatre, koji uglavnom nastupaju „unplugged“. Klub ima oko 152 sjedeća mjesta u publici i to je vrlo kvalitetan prostor, neki spoj BP Cluba i Ritz Cabareta, na što me vuče još od mladosti. A što se tiče ambicije Grada, kako vi navodite, da nam eventualno oduzme prostor Kluba, ne može Grad oduzeti nešto što mu pripada i čega je vlasnik. Kao vlasnik uvijek može svojom odlukom prenamijeniti prostor i titulara koji upravlja prostorom. Za što tada preuzima odgovornost prema javnosti upravo kao i ja za produkcije koje izvodi Komedija.

NACIONAL: Spomenuli ste da Kazalište Komedija ove godine proslavlja 75. obljetnicu postojanja. Kako ćete slaviti?

S pripremama projekata za proslavu obljetnice krenuli smo ranije, neke od njih pripremamo više godina. „Kazalište Komedija u zajednici“ naziv je besplatnog projekta radionica mjuzikla u dvije dobne kategorije, za djecu i mlade te za studente i odrasle, koji je polučio izvanredne rezultate. Zbog nedostatka prostora i vremena na listi čekanja je ostalo oko 50 zainteresiranih. U teatrološkom i arhivskom smislu naglasio bih izlazak monografije na preko 450 stranica, koju također pripremamo već skoro tri godine, a na koju se čekalo dugi niz godina. Od početka godine iz tog arhivskog fundusa postavili smo već dvije foto-izložbe. Ovog ponedjeljka, 19. svibnja, otvorili smo i treću izložbu fotografija Ivana Balića Cobre, a do kraja godine čekaju nas još tri izložbe od kojih će jedna biti skupna u Galeriji Kranjčar, a druga u KD-u Vatroslava Lisinskog. I Dan Dvorane Lisinski 29. prosinca 2025. bit će posvećen 50-godišnjici suradnje s Komedijom uz cjelodnevni program koji će nas podsjetiti na suradnju koja je nastala iz potrebe te traje i dalje. Dosad smo u KDVL-u izveli 540 predstava s preko 800.000 posjetitelja. Prije točno 50 godina krenuli smo s premijerom rock opere „Gubec-beg“, a trenutačno u Lisinskom izvodimo „Ljepoticu i zvijer“. Svakako da su predstave koje smo tijekom godine izveli i koje nas čekaju do kraja godine, pravi izričaj Komedije i publika ih očekuje od nas. Početkom lipnja, točnije, 2. lipnja planiramo premijeru komedije „Juha braće Marks“, nastale po filmovima Chica, Groucha i Harpa, a 28. lipnja na Tomislavovom trgu u okviru festivala Zagreb Classic planiramo premijerno izvesti „Broadway Dance Show“ koji režira i koreografiju potpisuje Tihana Strmečki. Početkom listopada planiramo premijeru predstave „Ponos i predrasude“ Jane Austin, koju režira Marina Pejnović. Najveći projekt vezan za 75. obljetnicu kazališta, koji pripremamo već više od dvije godine, domaći je mjuzikl „Radio Dubrava“ koji režira Krešo Dolenčić. Glazbu je sa suradnicima napisao Jasenko Houra, a planiramo ga izvesti na dan kazališta 29. studenoga 2025. Tog datuma 1979. godine, kako sam dobio informaciju, formiran je bend Prljavo kazalište. A najskuplji projekt vezan za 75. obljetnicu jest energetska i cjelovita obnova, koju se nadam da ćemo započeti u lipnju i završiti početkom rujna. Naša publika najzad će gledati predstave u klimatiziranoj dvorani. U periodu obnove planiramo gostovanja, od domaćeg Opatija festivala pa do gostovanja u inozemstvu na Ljubljana festivalu u Sloveniji te u Mađarskoj i Češkoj.