Dostavljači Wolta danas prosvjeduju. Putanja im je od Velesajma automobilima, skuterima, biciklima do ureda Wolta. Zahtjevi su jasni: vraćanje starih cijena rada i ukidanje agregatora. Nadaju se da će ih uprava Wolta primiti unutra.

Indijac Anurag je dostavljač Wolta. Radi 16 sati dnevno, šest dana tjedno. Od zarade vidi 500 eura mjesečno. Godišnji odmor? Neplaćen. Izbora – gotovo da i nema.

Unazad godinu dana Anurag i njegovi kolege dobro su zarađivali i novac slali i kućama, danas sami jedva preživljavaju. Osjećaju se iscrpljeno, omraženo i zatočeno, govore nam. Većina njih s kojima smo razgovarali kao ključne probleme izdvajaju cijenu rada, duge sate na cesti, a najviše nepoštene agregatore. Jedan dostavljač, koji je zamolio za anonimnost, naziva ih svodnicima.

“Ljudi za koje radimo nisu nikakvi poslodavci ili agregatori, to su svodnici u punom smislu riječi. Uzimaju nam većinu zarade, ne rade ništa, a mi radimo gotovo besplatno. Po definiciji UN-a, to je trgovina ljudima”, kaže za Jutarnji list,

Inače, ovaj prosvjed, prvi je od tri prosvjeda Wolta na kojem sudjeluju većinom strani radnici. Ipak, jedan od organizatora Hrvat, dostavljač Mladen Brajak, kaže da su strani radnici sada u strahu, ali veliki broj očekuje se na štrajku.

“U strahu su o deportacije i pod prijetnjama otkazom, nesvjesni svojih prava i boje se išta reći. Međutim, i njima je došla voda do grla”, više nemaju što izgubiti, govori nam Brajak.

Iako Brajak ima vlastiti obrt, i njegovi prihodi značajno su opali. “Što je bio neto zarada prije godinu, sada je bruto”. Startna cijena od 2 eura (14,5 kuna) došla je na 1, 37 eura. Bonusi na količinu dostava prepolovljeni su, najviši ukinut. Naknada za podsljemensku zonu, stvar je prošlosti. Za 170 sati rada Brajak lani bi zaradio 1300 eura, sada jedva 800. On je još u dobroj poziciji, tvrdi.

“Oni koji rade za agregatore, mahom stranci, u znatno su gorem položaju. Rade duplo više nego mi, a zarade duplo manje. Zato želimo ukidanje agregatora i rad direktno s Woltom, poentira. Tu privilegiju sada ima samo oko 250 dostavljača, od njih preko 2000, tvrdi.

“Zbog Zakona o radu, stranci rade više da bi agregatori zaradili”

ŠTRAJK DOSTAVLJAČA ‘Želimo staru cijenu rada. Više nitko ne može dovoljno zaraditi’

Zakon u korist agregatorima

Naime, novi Zakon o radu dozvolio je agregatorima, tvrtkama koje služe kao posrednici između dostavljača i aplikacije, da biraju između dvije opcije. Platiti radnika u realnom vremenu rada: od prijave do odjave s aplikacije ili po učinku. Većina je izabrala drugo, da se radno vrijeme računa samo u tijeku dostave.

Ukratko, kako to formulira drugi organizator prosvjeda Nader Wahsh, agregator iskoristi radnike i ugasi firmu, Wolt pere ruke, a strani radnici se nemaju kome obratiti. Dodatan je problem i jezik. Kada im agregator nije isplatio dio novca, a Wolt ih preusmjerio na policiju, kako nam priča nekolicina, prijavu su u inspektoratu mogli ispuniti samo na hrvatskom pa su brzo odustali. No, Zakon koji regulira vrijeme provedeno na cesti i dalje im je najveći trn u oku.

12 sati rada plaćaju šest

“Agregatori su uveli gomilu radnika da spuste cijenu rada. Sada imaju dostavljače na cesti 12 sati, a plaćaju mu za šest sati rada. Trajanje dostave je recimo 30 minuta, čekanje sat, pa dostava 15 minuta. Tako agregatori legalno iskorištavaju strance, govori nam Wahsh dodajući da dostavljači nemaju izbora nego raditi preko agregatora jer Wolt ne više ne prihvaća obrte.

Anurag, Indijac s početka teksta, priča nam da je lani zarađivao 1300 eura za 180 sati rada. Nakon redukcije isplate Wolta i novog zakona, zarada mu se svela na 500 eura. Za 350 sati rada mjesečno. Realnih, ne efektivnih. Usporedbe radi, većina zaposlenih u Hrvatskoj ima radni fond od 120 sati mjesečno.
“Neki dan kupci mi nisu platili narudžbu. Ne smijem napustiti lokaciju dok mi se ne javi podrška, inače ću ja snositi troškove. Morao sam se parkirati na cesti. Čekao sam dva sata Woltovu podršku da mi odgovori. To vrijeme mi nije bilo plaćeno, jer to nije efektivni rad”, navodi Anurag.

MAKLJAŽA U DUBRAVI Prekršajno prijavljena sedmorica dostavljača koji su se potukli ispred McDonaldsa

Agregatori im prijete

Kada smo tražili Brajaka, jednog od organizatora prosvjeda da nas spoji sa stranim dostavljačima, bio je uvjeren da neće htjeti govoriti za medije. “Izloženi su prijetnjama agregatora”, naveo je. Najglasnije su ušutkali. Ipak, uz obećanje anonimnosti, uvjerio ih je da uslikaju poruku koju su primili u Whatsapp grupu, od agregatora Corporis et spiritus d.o.o., tvrtke u vlasništvu William Stefano Žunaca. Tvrtka je lani uprihodila, prema Fininim podacima, gotovo 4,5 milijuna eura. Ovo stoji u poruci:

“Ponovit ću se, nema štrajka, svatko tko ode na “štrajk”, izgubit će posao. Događalo se prije i Wolt i Glovo kompanije tražile su da agregatori otpuste one koji odu na štrajk (…).Vjerujte mi, naći će ljude za dostavu koji neće štrajkati. (…) Ne slušajte ljude van ovog agregatora, ljudi imaju loše namjere.

Strani radnici, sudionici štrajka, piše Jutarnji list su im svi potvrdili isto. Rade po 14, 15 sati dnevno, neki po 28 dana mjesečno. I dalje, jedva preživljavaju, nikakav novac ne mogu poslati kući.

‘Tretiraju nas kao robove’

“Sada spajamo kraj s krajem. Iscrpljen sam i osjećam se bespomoćno. Ovo nije život koji smo očekivali, i svaki dan je sve gore”, govori  Indijac Robin Rajan. Sobu plaća 350 eura, skuter i gorivo 500, 20 posto daje agregatoru i Woltu, porezi iznose 380 eura. Nakon što plati hranu, ne ostane mu gotovo ništa.

Kako se otežavaju uvjeti stranim radnicima, raste i odbojnost prema njima, mišljenja je Indijac Mohit Mor. Ima osjećaj da su oni dežurni krivci zbog snižavanja cijena rada na aplikaciji.

“Kada sam tek došli, ljudi su bili pristojni prema nama. Sada nas nitko ne poštuje, kaže, a kada ga ga pitamo što želi od ovih prosvjeda, jasan je: “Želim da ne budemo tretirani kao robovi i da zarađujemo pristojan novac”.