Morana Paliković Gruden, predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova pri Hrvatskom olimpijskom odboru (HOO), govori kako se više od 30 godina bori za snažniju vidljivost i prisutnost žena u sportu ne samo na hrvatskoj, već i na međunarodnoj sportskoj sceni

Žene su u hrvatskom sportu, uz par časnih iznimaka, uglavnom slabije vidljive i u sjeni  muških kolega. Rjeđe ih vidimo u medijima, manje su zastupljene na TV-u i na društvenim mrežama,  njihovi se uspjesi – opet uz ekoliko časnih iznimaka – manje spominju u javnosti i rjeđe komentiraju. U svjetskim razmjerima, zahvaljujući pojačanim aktivnostima Međunarodnog olimpijskog odbora, ta se praksa polako mijenja, a stvari se kreću nabolje i u Hrvatskoj.

Ovih dana po prvi puta gledatelji u Hrvatskoj imaju priliku pratiti Europsko nogometno prvenstvo za žene koje se održava u Švicarskoj, te premijerni nastup naše ženske vaterpolo reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima u Singapuru.

Iza mukotrpnog, ali nezaustavljivog procesa rasta vidljivosti ženskog sporta u domaćoj javnosti i medijima stoji mala ali ambiciozna ekipa ljudi – ne samo žena već i muškaraca! – članova Komisije za ravnopravnost spolova pri Hrvatskom olimpijskom odboru (HOO). Ne njezinom je čelu već 21 godinu Morana Paliković Gruden, osoba bogate karijere i iskustva koja se više od 30 godina bori za snažniju vidljivost i prisutnost žena u sportu ne samo na hrvatskoj već i na međunarodnoj sportskoj sceni.

Nekadašnja dopredsjednica HOO-a, od 2002. godine do danas i predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza te članica Europske komisije za ravnopravnost spolova u sportu, dobitnica nagrade “Žene i sport“ Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) za 2019. godinu i dobitnica Državne nagrade za sport Franjo Bučar za 2024. godinu, a 2023. godine nagrađena je i najvećim priznanjem HOO-a – Nagradom “Matija Ljubek” za životno djelo.

To je tek dio uspjeha ove izuzetne i neumorne žene koja i u osmom desetljeću života plijeni svojom životnom i sportskom energijom i koja je 2021. godine, vodeći se željom da poveća interes medija i društvenih mreža za ženski sport, ali i da se bori protiv ukorijenjenih negativnih rodnih stereotipa u sportu, uz financijsku pomoć Međunarodnog olimpijskog odbora pokrenula projekt “Glas žena u sportu“ čiji je zadatak izboriti se za ravnopravnost spolova ne samo na sportskim borilištima već i u javnosti.

“Žene sportašice u nas, ali i u svijetu, doista su prilično nevidljive ne samo u sportu već i u doprinosu cjelokupnoj sportskoj zajednici. Mnoge od njh nisu pripremljene za javni nastup, nemaju priliku predstaviti svoje rezultate i nisu naučene brendirati svoje sportske uspjehe u medijima.

Prateći problem slabe zastupljenosti sportašica u javnosti prepoznala sam da dio problema leži u činjenici da većina žena sportašica nije dovoljno educirana na koji način predstaviti sebe, svoj rad i rezultate u medijima i na društvenim mrežama. Shvatila sam da sportašicama nedostaje kvalitetna priprema za izlazak u medije i da ja sa svojom dugogodišnjom novinarskom karijerom, ali i znanjem i iskustvom prikupljenim kroz godine u sportu mogu pomoći da se to promijeni“,  objasnila nam je Morana Paliković Gruden.

‘Sportašice su bile slabo zastupljene u javnosti, a dio problema leži u činjenici da većina žena sportašica nije dovoljno educirana o tome kako predstaviti sebe u medijima’

Okupila je tim suradnika koji je u protekle četiri godine održao niz radionica namijenjenih sportašicama, trenericama i predstavnicama  sportskih saveza i klubova, ali i muškim kolegama koji su prepoznali važnost veće zastupljenosti ženskog sporta u javnosti.

“Prvu smo radionicu održali u Zagrebu, a potom smo krenuli po cijeloj Hrvatskoj. Do sada smo održali niz radionica i panel rasprava u Slavoniji, Dalmaciji, Istri, u Dubrovniku, Puli, ali i na otocima Korčuli, Cresu i Ugljanu, nastojeći medijski opismeniti brojne sportašice i ohrabriti ih za javni nastup. I svugdje je interes bio velik.

Na radionice se odazivao veliki broj mladih djevojaka, žena, sportašica i trenerica koje su pokazale veliku želju da se bore i za svoje sportove i za sredinu u kojoj žive, a sudjelovao je i nemali broj muških sportaša i trenera koje je zainteresirala ova tema.

To je bilo novo iskustvo i za nas, a vrlo brzo interes su pokazali i neki olimpijski odbori u Europi“, ispričala nam je Morana Paliković Gruden. Polaznice su na radionicama učile kako se suočiti sa rodnim stereotipima, kako nastupiti pred medijima, kako davati izjave za novinare i kako se pripremiti za medijski nastup, a usvojena znanja su potom primjenjivale u praktičnom dijelu kroz vježbe nastupa pred kamerama čije su snimke potom analizirale.

Među voditeljima radionica, uz pet žena, su i tri muškarca novinara – sportski novinari Jura Ozmec i Marin Šarec te književnik i dugogodišnji sportski djelatnik Ratko Cvetnić, koji su svoja medijska iskustva prenosili polaznicama.

Ona kaže da, obzirom na veliki interes polaznica radionica, projekte namjeravaju nastaviti i u narednim godinama, s posebnom pažnjom na stvaranje temelja za intenzivniji razvoj sporta na otocima, te jačanje prisutnosti sportašica i njihovo brendiranje na društvenim mrežama.

‘Nastojimo radionicama medijski opismeniti brojne sportašice i ohrabriti ih za javni nastup’. Foto: Hrvatski olimpijski odbor

Osim što je projekt „Glas žena u sportu” jedinstven u Europi i po uzoru na njega, koristeći iskustvo hrvatskih radionica,  danas i ostale zemlje pokreću slične projekte s istim ciljem – podići svijest o važnosti ženskog sporta – projekt ima i drugu važnu ulogu.

Morana Paliković Gruden je uvjerena da će rezultati koje su postigli ovim projektom biti odlična podloga za akcijske planove za strateško planiranje razvoja sporta u Hrvatskoj,  za gradnju sportske infrastrukture ali i planove financiranja sportskih saveza kako bi sportašice i sportaši imali jednake uvjete za treniranje i postizanje dobrih sportskih rezultata.  

“Nažalost, profesionalne sportašice su u nas značajno slabije plaćene od muških kolega i imaju puno skromnije ugovore. Nedavno sam se iznenadila kad sam čula da nogometašice u prvoj ženskoj nogometnoj ligi u Hrvatskoj dobivaju tek oko 500 eura mjesečno na ime hranarine.

Kad taj iznos usporedimo sa ugovorima i plaćama koje dobivaju muški nogometaši postaje jasnije o kakvim je razlikama riječ. Nemam iluziju da će se te rodne razlike promijeniti preko noći, no naša je dužnost da sportašicama i sportašima osiguramo jednake uvjete za kvalitetnu pripremu, treninge, a onda i za sudjelovanje na natjecanjima, jer ćemo jedino tako stvoriti uspješne sportaše koji ostvaruju vrhunske rezultate u Hrvatskoj i u inozemstvu“, upozorila je naša sugovornica.

Zanimalo nas je kako sportašice same sebe doživljavaju u odnosu na muški sport, kako se nose sa rodnim stereotipima i smeta li im svojevrsna medijska marginaliziranost u odnosu na muške kolege.

“Sportašice gotovo svakodnevno osjećaju razliku između njih i muških sportaša i vjeruju da je najveći problem u osjetnoj razlici u financijskim sredstvima koje savezi dodjeljuju ženskom i muškom sportu iako imamo niz slučajeva u kojima žene sportašice ostvaruju veće uspjehe od muških kolega.

Financiranje nastupa vrhunskih sportaša i sportašica na europskim i svjetskim prvenstvima i na olimpijskim igrama sada je na sreću izjednačeno zahvaljujući mjerama MOO-a i već na posljednjim olimpijskim igrama 2024. u Parizu broj sportašica i sporataša bio je izjednačen. I Hrvatska se mora uklopiti u te omjere“, objasnila je naša sugovornica.

Ona kaže da predstoji i snažna borba za veću zastupljenost žena u upravljačkim  tijelima nacionalnih sportskih i olimpijskih saveza. „Žene i u tom segmentu osjećaju zapostavljenost. No vjerujem da će se nedavnim izborom Kirsty Coventry za predsjednicu MOO-a, prve žene na toj funkciji od osnivanja organizacije, stvari pokrenuti nabolje i na tom polju“, podsjetila je Paliković Gruden i dodala da su žene u upravljačkim tijelima HOO-a zastupljene sa 35 do 40 posto.

Iako vlada rašireno mišljenje da u sportu nema razgovora i rasprava o neravnopravnosti žena i muškaraca, to nije posve točno. „Posve suprotno, vjerujem da sport, kompetitivnost koju on donosi i borba za sportske rezultati mogu pokazati kako se stvaranjem ravnopravnih uvjeta za trening može postići ravnopravnost između sportašica i sportaša“, vjeruje naša sugovornica.

Naša je sugovornica dugogodišnja predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova pri HOO-u. Je li ta komisija ustrojena tek formalno, na poticaj MOO-a, ili unutar HOO-a doista ima volje i želje da se pokrene proces promjena i riješi problem rodne neravnopravnosti u sportu, upitali smo.

‘Želja nam je što više uspješnih sportašica zadržati u sportu i nakon okončanja karijere da njihovo iskustvo i znanje pomognu napredovanju mladih generacija’

“Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša dobro razumije ovaj problem i pruža nam veliku podršku u našem radu. I u statut HOO-a je nakon mukotrpne borbe uključena odredba o zastupljenosti najmanje 40 posto žena u upravljačkim strukturama HOO-a. Snažni vjetar u leđa nam je dao i val borbe za ravnopravnost spolova i u sportu i na upravljačkim funkcijama u sportskim organizacijama i savezima koji je stigao iz MOO-a, a koji sam ja odmah prepoznala i odlučila ga iskoristiti kako bih potakla iste promjene i kod nas.

Uz to, dobili smo i ocjenu Europskog olimpijskog odbora da su naši projekti primjer dobre prakse u borbi protiv rodne neravnopravnosti u sportu, što je dalo dodatnu notu važnosti ovoga projekta. Čvrsto vjerujem da se taj proces promjena koji smo pokrenuli više ne može zaustaviti“, zaključila je Paliković Gruden.

Komisija, u kojoj sjedi 11 članova, od toga osam žena i tri muškarca, vrlo je produktivna i jedno je od najaktivnijih tijela unutar HOO-a, a Paliković Gruden ističe da je njezin je zadatak kroz različita radna tijela unutar Odbora i već pokrenute projekte pripremiti novu generaciju žena koje će jednog dana preuzeti vodeće položaje u hrvatskom sportu.

Borba protiv rodnih stereotipa u sportu, a posebno protiv duboko ukorijenjenih stavova da je ženski sport manje atraktivan i manje zanimljiv od muškog, nije laka i traži puno truda i upornosti.

“Unatrag 100 godina stvari su se dosta promijenile, no sadašnja je situacija još daleko od prihvatljive. Kod nas su, primjerice, sportovi s loptom još uvijek dominantno muški. Ženske ekipe su daleko slabije popraćene u medijima i puno ih se rjeđe nalazi u TV prijenosima, a objašnjenje TV kuća je najčešće da ‘gledatelji radije gledaju muški sport’.

No danas u svijetu postoje mehanizmi koji takvu ustaljenu praksu polako mijenjaju, samo ih treba prepoznati i prenijeti u našu stvarnost. Primjerice, Francuska je donijela propis po kojemu se javnim televizijama koje žele otkupiti prava za prijenos muškog nogometnog prvenstva kao uvjet postavlja obaveza da paralelno moraju otkupiti i prava za žensko nogometno prvenstvo.

Upravo zbog toga danas na HTV-u pratimo Europsko nogometno prvenstvo za žene. A javna televizija ne smije selekcionirati sportove po spolu i svojim gledateljima mora ponuditi mogućnost da ravnopravno prate ženski i muški sport“, objasnila je Paliković Gruden i dodala da se takva ravnopravnost može zahvaliti upravo MOO-u i njegovim nastojanjima da nacionalni odbori prihvate obvezu poštivanja ravnopravnosti spolova u sportskim nadmetanjima.

Rezultati koje postižu žene u sportu, a posebno ženske ekipe u ekipnim sportovima, zasigurno će biti najbolji alat za razbijanje rodnih stereotipa, tvrdi Morana Paliković Gruden.

‘Kod nas su, primjerice, sportovi s loptom još uvijek dominantno muški’, rekla je. Foto: Hrvatski olimpijski odbor

“Evo vam najboljeg primjera. HOO u svojim financijskim planovima za ovu godinu uopće nije imao planirana sredstva za financiranje sudjelovanja ženske vaterpolo reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Singapuru. Naprosto nitko nije očekivao da će se cure uspjeti izboriti za sudjelovanje na toj manifestaciji. No one su nas iznenadile. Plasirale su se na prvenstvo kada to nitko nije očekivao i HOO je doslovno preko noći morao pronaći sredstva za financiranje njihovog puta u Singapur.

To je vrlo mlada i neiskusna ekipa i nitko nije očekivao medalju, posebno zbog činjenice da je ženski vaterpolo u Hrvatskoj zaživio tek prije koju godinu, no one su na kraju izborile 13. mjesto i time su na najbolji mogući način pokazale da ženski sport ne smijemo podcjenjivati i da ga trebamo shvatiti i te kako ozbiljno i pružiti im uvjete za napredovanje“, podsjetila je za kraj našeg razgovora Morana Paliković Gruden.

A njezin je zadatak, kako je rekla, boriti se da se muški i ženski sport jednako razvijaju i da imaju jednake uvjete za napredovanje. S tim ciljem Morana Paliković Gruden planira i dva nova projekta, od kojih će se jedan posebno baviti pripremom žena za preuzimanje upravljačkih dužnosti u sportskim organizacijama, savezima i odborima.

“Želja nam je da što više uspješnih sportašica zadržimo u sportu i nakon okončanja karijere kako bismo njihovo iskustvo i znanje upotrijebili za napredovanje mladih generacija. Ako te uspješne žene i sportski uzori zauvijek odu iz sporta, time ne gubi samo sport nego i cijelo društvo jer takve uspješne sportašice motiviraju mlađe generacije da se bave sportom i usmjeravaju ih u njihovom razvoju.

A sport je najbolja priprema mladih za svakodnevni život i tu je društvo na dobitku. No da bismo to postigli moramo ih pripremiti za preuzimanje funkcija kroz koje će svoje iskustvo iskoristiti na najbolji mogući način. To je naš zadatak u narednim godinama“, zaključila je Morana Paliković Gruden.