Jedan od primatelja s ‘mailing liste’ Tomislava Tomaševića ustupio je Nacionalu priručnik s uputama kako se članovi Možemo! trebaju odnositi prema političkim protivnicima. Iz Možemo! tvrde da je to fake news u režiji njihovih oponenata.

Sredinom proteklog tjedna prvi krug predizborne kampanje za lokalne izbore u Zagrebu započeo je dosad rijetko viđenom fazom predizborne bitke koja se može okarakterizirati kao prvorazredni hibridni obračun suprotstavljenih političkih opcija koje se putem društvenih mreža međusobno optužuju za plasiranje lažnih vijesti.

Novost je u tom obračunu kako postoji mogućnost da politička stranka Možemo! s ciljem pokušaja kontrole političke štete, putem društvenih mreža nastoji uvesti u zonu plasiranja lažnih vijesti sadržaj jednog internog dokumenta koji bi mogao biti autentičan. Na to se može sumnjati iz više razloga, a naročito jer njihova reakcija na objavljivanje spornog sadržaja putem društvenih mreža precizno slijedi upravo sugestije koje su napisane u spornom dokumentu.

Naime, politička stranka Možemo! prije četiri dana na svom je profilu na Facebooku objavila intrigantan status u kojemu navodi da se društvenim mrežama počeo širiti, kako navode, “lažni priručnik navodno napisan od Možemo, kojim tobože želimo ‘manipulirati biračima’ u Zagrebu”. U istom su statusu dodatno napisali i sljedeće: “Taj je priručnik falsifikat i očito je djelo naših političkih protivnika koji nastavljaju s kampanjom podmetanja i laži jer nemaju nikakav program ni viziju za Zagreb. Likovi poput Goluže i Bernardića misle da su Zagrepčani budale – i to će im se obiti o glavu”.

Ispod toga objavljena je fotografija statusa Trpimira Goluže koji se na izborima natječe s Davorom Bernardićem na listi Zagreb United, objavljenog na Facebooku samo sat vremena prije, prekrivena velikim natpisom koji sugerira da se radi o lažnoj vijesti odnosno “fake newsu”.

Goluža je u toj objavi na koju su možemovci reagirali na svom profilu na Facebooku, napisao sljedeće: “Vjerovali ili ne!!! U ovoj predizbornoj kampanji zagrebačka ‘transparentna, poštena i uključiva’ gradska vlast otišla je korak dalje. Organizirano su iskoračili u prostor prodavanja političke magle i obmanjivanja biračkog tijela. Izdali su možemovski priručnik za muljanje i laganje potencijalnim glasačima, u kojem su dali konkretne detaljne upute kako izvrtati činjenice, izbjegavati odgovore na pitanja, prebacivati vlastitu odgovornost na druge. Zanimljivo štivo na koje vrijedi baciti pogled jer u potpunosti razobličuje i rasvjetljava narav možemoističke politike. Laž i obmana iznad svega!”

Goluža se u tom svom statusu referirao na vijest objavljenu na malo poznatom marginalnom portalu Stijena.info, u čijem se impresumu kao izdavač navodi udruga Bolje možemo, a odgovorna osoba da je Vinko Kojundžić, kontroverzni informatičar i poduzetnik koji se u više navrata povezivao s HDZ-ovom administracijom, u posljednje vrijeme naročito s posrnulim bivšim ministrom zdravstva Vilijem Berošem. Već sam naziv te udruge implicira da je naročito kritički usmjerena prema aktualnoj gradskoj vlasti u Zagrebu.

Taj je portal u prošli četvrtak, 8. svibnja, u nepotpisanom tekstu objavio kompletan sadržaj spornog dokumenta, izvorno napisanog u Microsoft Word formatu. Gotovo istodobno isti taj dokument Nacionalu je dostavio izvor blizak Možemo! koji tvrdi da taj dokument doista predstavlja interne naputke njima sklonim glasačima kako se ponašati tijekom predizborne kampanje, s ciljem da Možemo! ostvari pobjedu na nadolazećim lokalnim izborima. Dokument nosi naslov “Zagreb je naš do 2029.” Kako bi osnažio vlastiti kredibilitet, isti izvor Nacionalu je dao na uvid dio svoje e-mail prepiske koja otkriva da se nalazi među primateljima e-mailova koje šalje zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.

‘Svi vi ste u mailing listi i kad dobijete mail s novim popisom članaka, obavezno uđite u svaki od njih i lajkajte komentare! (…) Percepcija javnosti se gradi kroz komentare na portalima i Redditu…’

Sadržaj spornog dokumenta, ako ga je doista sastavio netko povezan s Možemo!, pokazuje da politička stranka Možemo! za potrebe tekuće predizborne kampanje uoči nadolazećih lokalnih izbora koristi dobro organiziranu mrežu botova na društvenim mrežama kako bi pokušala utjecati i usmjeriti percepciju javnosti u svoju političku korist. U tom smislu daje precizne upute članovima koje društvene mreže da koriste, koliki broj komentara da ostavljaju kako bi izbjegli sumnju da se radi o organiziranoj aktivnosti te kome da se jave radi konzultacija o komentarima. Pritom ne ostavljaju nikakve dvojbe – ako je potrebno, diskreditirat će i tekst i novinara koji je na njemu radio. Utoliko taj dokument, ako je autentičan, otkriva dodatnu dimenziju negativnog, ako je potrebno i otvoreno neprijateljskog odnosa Možemo! spram medija.

Sadržaj dokumenta sugerira da unutar Možemo! postoji tim ljudi koji osobama koje imaju njihovo povjerenje, odnosno botovima, šalje precizan popis tekstova na koje trebaju reagirati. Sve to jasno ilustrira posljednje i ujedno najeksplozivnije u nizu poglavlja tog internog dokumenta koje nosi nedvosmislen naziv “Upute za portale”. U njemu piše:

“Svi vi ste u mailing listi i kad dobijete mail s novim popisom članaka, obavezno uđite u svaki od njih i lajkajte komentare! Ovo je iznimno važno! Također, nadam se da svi imate profil na redditu jer bez toga nemožete stisnuti upvote na komentare koji su nam bitni. Ako netko još nije napravio profil, neka to učini odmah. Samo članovi koji su napravili profil prije 1. 9. 2024. smiju ostavljati komentare, mlađi od toga neka samo stavljaju upvote. Percepcija javnosti se gradi kroz komentare na portalima i redditu i tu s vrlo malo uloženog truda i vremena MOŽEMO i moramo graditi sliku javnosti! Treba pripaziti na prevelik broj lajkova na komentarima, uvijek ciljajte dovesti najbitnije komentare na portalima, pogotovo indexu do 90 lajkova, nakon toga prekidate aktivnost! Ako komentar ima previše lajkova, izgledat će sumnjivo.”

Na Redditu “upvote” ili “glas za” znači da se nekome neki sadržaj sviđa ili da misli da je koristan, zanimljiv ili vrijedan pažnje. Kada se klikne strelica prema gore ispod posta ili komentara, daješ upvote. Upvote povećava vidljivost sadržaja ili komentara. Što više upvoteova ima, to se taj sadržaj više prikazuje drugim korisnicima. Kada netko dobije upvote na svojem postu ili komentaru, to mu povećava tzv. karma bodove. Karma je zbir svih pozitivnih i negativnih reakcija na nečije objave i komentare. Spomenuti sadržaj upute za djelovanje botova na portalima, otkriva smišljeni angažman s ciljem da se komentarima popravi imidž Možemo! u javnosti. Ali ne samo to. Posebnu pažnju u toj stranci posvećuju negativno intoniranim tekstovima i sadržaju. U tom dijelu piše:

“S negativnih članaka o Tomaševiću pažljivo treba skrenuti temu na pravi problem jer se uvijek nešto krije u pozadini. NA TE ČLANKE NE OSTAVLJATE KOMENTAR. Ako pak imate ideju za komentar, prvo kontaktirajte ili mene obavezno! Ne trebamo prazne komentare koji slijepo brane nego moramo biti pametniji i organiziraniji od ostalih. Imamo ljude koji će ostaviti komentare, ali ključno je da ti komentari budu na vrhu s najvećim brojem lajkova jer se time diskreditira novinar i članak!”

Drugim riječima, upute za botove ne ostavljaju puno dvojbi – pomno intoniran sadržaj komentara ostavljenog ispod negativnog teksta o Tomislavu Tomaševiću treba na koncu diskreditirati novinara koji je taj tekst napisao. U tom se dijelu ide toliko daleko da se ne ostavlja puno prostora za bilo kakvu dvojbu – sadržaj komentara treba odobriti autor spomenutog internog teksta.

‘S negativnih članaka o Tomaševiću pažljivo treba skrenuti temu na pravi problem jer se uvijek nešto krije u pozadini. NA TE ČLANKE NE OSTAVLJATE KOMENTAR’, stoji u uputama | Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Reakcija na Facebook profilu Možemo! na objavu Trpimira Goluže koji je prenio vijest o dokumentu s tim uputama, vjerno slijedi upravo ono što u tom dokumentu piše. S teme su nastojali skrenuti tvrdeći da se radi o lažnoj vijesti, a potom se ispod te objave nastavila polemika uz pomoć brojnih komentara, koji su dijelom podijeljenih stavova.

Postoji još nekoliko znakovitih detalja koji bude sumnju da bi taj dokument mogao biti autentičan. Razina njegova sadržaja prilično vjerno oslikava način ponašanja Možemo! u komunikaciji s medijima, a neke teme koje obrađuje doista su napisane tako da je teško povjerovati da bi ih uopće mogao sastaviti itko od njihovih političkih protivnika. Osim toga, oni su u dosadašnjem tijeku kampanje uglavnom ostavljali dojam da za takvo što naprosto nemaju kapaciteta.

Naročito je u tom dijelu intrigantno kako se gleda na posljedice otvaranja afere Hipodrom. I nakon njenog otkrića, što je već dovelo do uhićenja Koste Kostanjevića, ravnatelje Ustanove Upravljanje sportskim objektima, intrigantno je kako autor tih internih smjernica tvrdi da Možemo! i dalje nema afera. Neposredno to ilustrira naslov tog poglavlja: “4 godine, 0 afera”. Unatoč tomu, njegov sadržaj otkriva da su u Možemo! svjesni kako bi u slučaju da razvoj afere izravno poveže Tomaševića s preplaćenim fiktivnim zaštitarskim uslugama na zagrebačkom hipodromu, mogao kompletnu priču oko te stranke svesti na razinu imidža pokojnog Milana Bandića.

U tom poglavlju piše:

“Ovo je najveća prednost koju treba isticati što više! Niti jedna afera koja se povlači ili se povlačila po medijima nije službeno vezana uz stranku! Niti jedna za koju smo optuženi nije pravomoćno dokazana i sve ih treba diskreditirati. Najlakše je optužiti bandićevce što više ne mogu krasti jer smo stali na kraj tome.

Posljednja od njih je hajka oko Hipodroma s Nobilom. U lažima koje su izrečene želi se prikazati da je Tomašević također krao i spustiti ga na nivo Bandića, a što apsolutno ne smijemo dozvoliti jer time cijela priča oko naše stranke pada u vodu. Bitno je da znate da to nije istina i kad god nešto pošteno radite, uvijek će vas netko napadati da ste nešto ukrali.

U ovoj priči treba diskreditirati Nobila u svakom mogućem pogledu i okrenuti priču oko gradnje 7 zgrada i reći da je napao Tomaševića samo zato što mu nije dopustio izgradnju.

Priča oko Buja se stišava i ako će biti potrebe, Ivana je već rekla da će odstupiti iz stranke kako ne bi naštetila ugledu Možemo!, ali vjerujemo da za to neće biti potrebe. Ona nam je vrlo važna karika u zdravstvu kao ugledna liječnica koja se bori za prava žena. Sudski procesi su iznimno dugi i vjerujemo da će do konačne oslobađajuće presude proći još nekoliko godina. U slučaju da netko baš želi pričati o tome, pokušajte s tim da je sve legalno i da sud još uvijek nije donio presudu, a ako to ne uspije, završite priču jer nema potrebe ulaziti u daljnju raspravu s onima koji su nedokazni. Samo ćete izgubiti vrijeme na njih.”

Dodatno je intrigantno kako sadržaj dokumenta nastoji preusmjeriti javnu percepciju vezanu uz problem odvoza smeća u Zagrebu – ako je potrebno, lažima s ciljem potkopavanja vjerodostojnosti autentičnih fotografija ili videosnimki koje otkrivaju situaciju sa smećem na zagrebačkim ulicama. U poglavlju naslovljenom “Problem smeća” piše:

“Ovo je objektivno jedan od najvećih problema grada Zagreba koji se nije rješavao posljednjih 25 godina i o tome treba pričati kao našoj velikoj prednosti. Bit će mnogi koji će reći da grad nije nikad prljaviji bio i moguće da će vam neki pokazivati fotografije s Folnegovićevog naselja ili još nekoliko lokacija za koje smo svjesni.

Ovdje najprije treba pokušati reći da su to laži i upitati od kad su te fotografije. Idući korak je reći da je teško utjecati na sve ljude i gdje će bacati smeće, ali da radimo na tome da se problem smeća u Zagrebu riješi i pokazati primjere podzemnih spremnika. Ugradili smo dosad 161 spremnik i ne stajemo s tim da Zagreb oslobodimo kontejnera i uvedemo reda gdje ga nije bilo. Ne možemo sve preko noći napraviti.

Bit će i onih koji će reći da su mnogi drugi gradovi puno brže ugradili podzemne spremnike, ali treba reći da nije svaki grad jednako lagan za ugradnju spremnika. Vrlo su male šanse da ćete ovaj razgovor voditi s nekim tko zna nešto o tome koliko je vremena potrebno za ovakav poduhvat pa ga time lako možete diskreditirati jednostavnim pitanjem – a koliko bi vama trebalo da napravite takav projekt? Jeste li ga već radili?”

Dodatno je intrigantno što autor spomenutog internog dokumenta priznaje kako je odvajanje smeća u Zagrebu trenutno bespredmetno jer sve ionako završava na istoj lokaciji, kao i da se taj problem lako moguće neće riješiti niti osvoji li Možemo! drugi mandat na vlasti u Zagrebu. Pokazuje to poglavlje pod nazivom “Otpad i smeće na Jakuševcu”, u kojem piše:

“Nekoliko videa je izašlo o tome kako se smeće i otpad ne sortiraju, a toga smo dobro svjesni. Postavlja se pitanje zašto onda ljudi odvajaju otpad i smeće ako se već ne sortira i ne reciklira. To je realno veliki problem trenutno, ali radimo na rješenju do kojeg ne možemo doći preko noći. Cilj ovoga dijela je stvoriti naviku za odvajanjem otpada iako kasnije i on završava na smeću, ali to nipošto nemojte komunicirati. Prvenstveno recite da su to laži i da ne postoje dokazi o tome već samo priče nekoliko bandićevaca koji će na videu prikazati nešto što samo prividno izgleda kao tako, a zapravo nije istina. Dio otpada se odvaja, slali smo u jednom od prethodnih mailova primjere videa koje možete pokazati i reći da je tako za sve. Kad ljudi to vide, obično ćete time stati na kraj svim pričama…”

‘Plenkoviću nije u interesu imati jakog kandidata za Grad Zagreb, ali njihovi birači nisu toga svjesni i treba ih što više demotivirati od glasanja jer su kao konzervativna masa uvijek prvi na biralištima…’ | Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Posebno poglavlje bavi se prometnom situacijom i ima naslov “Gužve u Zagrebu”. Ono otkriva nedostatak ambicije Možemo! da se primjereno posveti njegovu rješavanju te taj kompleksan izazov svodi na inzistiranje na vožnji biciklom. Štoviše, čak najavljuje i neke teško provedive inicijative. U njemu piše:

“Treba smanjiti broj automobila u samom gradu. Automobili zagađuju okoliš, a previše ljudi se voze sami u autu na posao i s posla. Cilj je potaknuti ljude da zajedno idu na posao jednim automobilom. U idućem mandatu uvest ćemo trase kojima će se automobili moći kretati samo ako imaju troje ili više ljudi kako bi smanjili zagađenje. Već smo zatvorili mnoge trake u gradu i promijenili ih u biciklističke kako bi obeshrabrili ljude na vožnju automobilima i potakli ih na vožnju zdravijim prijevoznim sredstvom…

Ovdje treba razgovoru pristupiti vrlo oprezno jer je riječ o osjetljivoj temi i pod svaku cijenu svaliti krivicu na povećan broj automobila u Zagrebu. Također ako je moguće, potaknuti ljude na vožnju biciklom jer su dobre šanse da će brže doći na posao i zdravije, ali ako nije moguće, definitivno se vratiti na prvi problem što je povećan broj automobila za što nikako ne može biti kriv Tomašević.”

U nastavku dokumenta poseban se prostor posvećuje još nekim lokalnim temama poput javnog prijevoza, vrtića, radova na cestama i košnje trave.

Poglavlje o vrtićima otkriva još jednu bizarnost – neprimjeren stav prema umirovljenicima, za koje se tvrdi da im ionako nisu u fokusu. Osim toga, majke korisnice mjere roditelj odgojitelj tretiraju s posebnom netrpeljivošću – nazivaju ih iracionalnim neradnicama. U tom poglavlju piše:

“Obavezno napomenite da smo otvorili novih 13 vrtića i da nećemo stati na tome! Tu može biti problema s penzionerima, ali oni nam nisu u fokusu ako se žale jer spadaju u manjinu koja je koristila društvene domove koje smo preuredili u vrtiće. Opet, ako se nađete u situaciji da je više ljudi okupljeno u raspravi, uvijek možete reći jesu li nam bitnija djeca koja nemaju vrtića i majke koje ne mogu raditi ili 10-ak penzionera koji jednom tjedno sjedni kartat u društveni dom? Za kraj ih možete poklopiti time da uvijek mogu čuvati unuke i pozabaviti se njima umjesto sjediti u društvenom domu. Pod svaku cijenu izbjegavati raspravu o ukidanju mjere roditelj odgojitelj jer tu možete imati problema s vrlo glasnom manjinom neradničkih majki koja bi živjela na grbači cijelog grada. S njima nema smisla ulaziti u rasprave jer su iracionalne.”

Poglavlja na samom početku dokumenta sugeriraju da u stranci Možemo! smatraju da neće uspjeti pobijediti u prvom krugu izbora za gradonačelnika te da im u prilog može ići što manja izlaznost birača – sasvim obrnut trend od onoga što im je donijelo premoćnu pobjedu na prošlim lokalnim izborima. U tom dijelu dokumenta taj je pristup detaljno razrađen i otkriva da se podjednako pribojavaju svih oporbenih kandidata. Dodatno intrigira i to što misle da premijer Plenković uopće nije zainteresiran za lokalne izbore u Zagrebu.

U poglavlju pod naslovom “Na koga se fokusirati” piše:

“Svi mi pomažemo apsolutno svim građanima grada Zagreba i trebamo učiniti sve što je u našoj mogućnosti da zadržimo vodeću poziciju. Po svim istraživanjima koje smo proveli, pobjeda u prvom krugu nije vjerojatna i u ovoj fazi prvenstveno trebamo staviti fokus na to da demotiviramo javnost od glasanja. Što manje glasača izađe na izbore, veća je šansa za pobjedu već u prvom krugu.

Fokus treba podijeliti u dvije grupe. Prva grupa su naši glasači koje treba informirati o načinu komunikacije s drugim osobama koje naginju prema ostalim kandidatima. Druga skupina su birači ostalih kandidata koje je najlakše obeshrabriti. Imamo sreću što je toliko kandidata za utrku u igri, a samim tim je puno lakše zbuniti opću javnost i prezentirati ih sve kao kandidate koji nisu dostojni ove utrke.”

‘Najlakše je optužiti Bandićevce što više ne mogu krasti jer smo stali na kraj tome… Trebamo staviti fokus na to da demotiviramo javnost od glasanja. Što manje glasača izađe na izbore, veća je šansa za pobjedu…’

Potom se u dokumentu kratko opisuju i njihovi politički suparnici, i to tako da se teško može steći dojam da je sve to pisao itko od tih koje spominju. Ne može se isključiti mogućnost da se radi o autentičnom dokumentu koji bi mogao proizvesti stanovitu političku štetu Možemo! Zato se čini logičnim da su ga iz te stranke, odmah nakon objavljivanja, na svom profilu na Facebooku proglasili lažnom viješću, po modelu opisanom upravo unutar tog dokumenta.

Evo kako se u dokumentu opisuju politički suparnici:

“HDZ

Plenkoviću nije u interesu imati jakog kandidata za grad Zagreb, ali njihovi birači nisu toga svjesni i treba ih što više demotivirati od glasanja jer su kao i svaka druga konzervativna masa uvijek prvi na biralištima.

SDP i Bernardić

Stranku smo dobili, ali ne i njihove birače. Njih prvenstveno treba informirati o lijevoj politici naše stranke i demotivirati da glasaju za Bernardića. Dio njih će mu svakako dati glas kao bivšem članu SDP-a, ali treba ih podsjetiti kako je vodio stranku. Diskreditirati ga se može na puno načina i uvijek treba izvući sve činjenice kojih ima na našoj strani. Pokušati usmjeriti glasače na Raspudićku i nagovoriti ljude da radije glasaju za nju nego za Bernardića jer je objektivno puno bolji izbor.

Ivica Lovrić

Interne projekcije pokazuju kako bi Lovrić mogao zadati najviše problema u drugom krugu dođe li do toga i u ovoj fazi moramo učiniti apsolutno sve kako bismo mu smanjili prednost u odnosu na Bernardića koji je ipak puno lakši zadatak za drugi krug. Njegova najveća prednost u masi je što je bandićevac. Njegove birače je teško preobratiti na pravi put, ali puno lakše ih je demotivirati od glasanja. Treba ga predstaviti kao lopova i osvrnuti se na Bandićeve afere te naglasiti kako mu je on bio desna ruka u sumnjivim poslovima.

Marija Selak Raspudić

Marija nema javno poznatih afera i većini birača mogla bi se doimati kao dobar izbor jer je percepcija da je simpatična i mogla bi biti nakon dugo vremena pravi ženski gradonačelnik. Njene glasače treba poduprijeti i istaknuti da je definitivno bolji izbor od svih ostalih izuzev Tomaševića. Objektivno ima vrlo šanse ući u drugi krug, ali može uzeti veliki broj glasova ostalim biračima što nam je u interesu. U slučaju da uđe u drugi krug, treba je se pripaziti jer joj je muž macchiavelist po naravi, a to bi značilo da će nam zabiti nož u leđa. O tome ćemo više pričati kad prođe prvi krug izbora.

Pavle Kalinić

Ovo je čovjek kojeg apsolutno ne želimo imati u drugom krugu kao protivnika. Srećom, Pavle je trom i nema dobar tim iza sebe, ali to se lako može promijeniti uđe li u drugi krug i Plenković nekim čudom odluči stati iza njega. Mala je šansa za to jer je Plenković naš igrač dok god ne percipira Tomaševića kao dovoljno snažnog igrača. Nama je u najvećem interesu ostati apsolutno na ovoj poziciji gdje jesmo. Poraste li nam popularnost previše, tu bi se mogao Plenki umiješati i mogli bi vrlo brzo izgubiti podršku.

Svi ostali su nebitni igrači i na razini statističke pogreške. Njihove birače je generalni fokus obeshrabriti od glasanja”.