‘Meni je ta Selakica užasna. Njezin govor nakon izbora bio mi je odvratan, dobro je rekla ona Petrovićka na Novoj TV, govor joj je bio čisti ajngemahtec, nadrobila u njega sve što joj je bilo u glavi’, rekla je moja stara

Jutro nakon izborne noći upao sam u stan Kekinovih. Moja stara koja je kod njih nešto kao služavka upravo je u kuhinji sipala vodu u lonac.

“A, ti si… Nemoj samo tako upadat u stan. Moraš se prije najavit. Ali kad si već tu, jel znaš možda koji su sastojci za ajngemahtec. Gospodin Mile poželio je to za ručak. Sad kad je stranka njegove supruge ponovo zavladala Zagrebom, osjeća se kao pravi purger, pa je i red da ruča ajngemahtec”, stara je bila sva rastresena. Izgleda da je i ona sinoć slavila pobjedu u stožeru Možemo!.

“Očerupaš kokoš i pobacaš sve u lonac zajedno s glavom, krijestom, nožicama i pandžicama. S tim pandžicama si gospodin Mile može poslije čačkat zube”, rekao sam.

“Pa to smo u Đakovu zvali kokošja juha.”

“E, pa da. Marija Selak je prava narodna žena, ona stvari naziva pravim imenom. Zato u onom sučeljavanju i nije znala šta je to ajngemahtec. Ona nije pokondirena kao ovi Kekinovi šta su došli sa sela, a glume sad tu neku urbanu gospodu u centru Zagreba.”

“Ne glume oni ništa…”

“Ali ti glumiš da ti odgovara kod tih salonskih ljevičara kuhat ajngemahtec. Sve bi to u puno boljem i prirodnijem okruženju mogla radit kod Raspudićevih, tamo kokošju juhu ne bi morala nazivat ajngemahtec. Njima je prijeko potrebna pomoć u kući. Pa Marija je sinoć ne znam koliko puta izjavila da se nije mogla naspavat jer joj je dijete imalo virozu. I ona i Nino slamaju se pod teretom obiteljskih obaveza. Teško je uskladit politiku i zamorne kućne poslove. Ti bi bila izvrsna dadilja, surogat baka njihovoj djeci. Ova djeca Kekinovih već su dovoljno odrasla, znaju se sami brinut za tebe, nisi im više potrebna.”

Stara je šutke postavila lonac na štednjak. Činilo se da je moje riječi nisu ostavile ravnodušnom. A ja sam gorio od želje da se moja stara kao kućna pomoćnica uvuče u stan Raspudićevih. Tada bih i ja na neki način imao moć nad njima, stara bi bila izravno upletena u sve njihove bračne intrige. Bilo mi je jasno da se Raspudićevi totalno podižu na zagrebačkoj političkoj sceni. Marija je na izborima u Zagrebu dobila skoro sto tisuća glasova, a Senf 130 tisuća. Marija i njezina stranka imaju nakon možemovaca najviše svojih ljudi u gradskoj skupštini. Marija rastura. Marija u svoju stranku pripušta nekadašnje Bandićevce. Marija će, čim joj se pruži prilika, postavit nadgrobnu ploču nad Bandićev grob, a možda negdje u Zagrebu podići Bandiću i spomenik. Marija, kako lijepo, mučeničko ime, ime žene koja se bori za svoje ideale. Raspudić je uz nju kaskao kao Josip, nesuđeni Isusov otac. Moram se, pomislio sam, držati Marije. Ona mi može vratiti stan koji mi je Možemo! oduzeo, pomislio sam. Od samog početka bio sam oduševljen njezinom idejom da starci, penzioneri dadu svoje stanove Gradu, a Grad da im zauzvrat pruži odgovarajući smještaj i skrb u nekom domu. Tako bi Grad te njihove stanove mogao davati svima nama zaslužnim umjetnicima, piscima, filozofima, oslobodit nas užasnih briga oko smještaja. Platon je obećavao filozofima besplatne, lijepe stanove na nebu, a njegova učenica, filozofkinja Marija Selak, dat će nam te stanove već ovdje na Zemlji.

“Meni je ta Selakica užasna. Njezin govor nakon izbora bio mi je odvratan, dobro je rekla ona Petrovićka na Novoj TV, govor joj je bio čisti ajngemahtec, nadrobila u njega sve što joj je bilo u glavi. Šta mene briga za njezinu frizuru i to što je oženila kršnog Hercegovca od dva metra”, trznuo me glas stare.

Propeo sam se na prste u Kekinovoj kuhinji u kojoj i Hobit može rukom dohvatit čaše s najviše police.

“Ma kakav kršni Hercegovac od dva metra, Raspudić je hipster s Neretve, ponekad mi se čini da je i latentni gej dok u Saboru s onom svojom svilenom maramom oko vrata recitira Dantea kao Servantes iz ‘Malog mista’”, promrsio sam.

“Tomašević je za njega gospodin, pravi intelektualac.”

“Tomašević je samo tužni, slučajni gradonačelnik. Nikad ne bi osvojio vlast u Zagrebu da Bandić nije naprasno umro kao svi pravi frajeri koji žive punim plućima. I sad ovaj drugi mandat dobio je preko teške manjine. Nitko živ nije izašao glasanje, svi su bili na produženom vikendu. Nema šanse da Senf odradi mandat do kraja. Afera Hipodrom puše mu za vratom, tolko ni Bandić i njegovi nisu izmuzli gradske love koliko ovi na Hipodromu…. Brzo će ih Turudić sve pohapsit, a onda nastupa Marija i njezina stranka koja je ostvarila uspjeh na izborima…”

“Opet nam se vaš sin mota po stanu i priča gluposti”, Mile Kekin upao je u kuhinju, prekinuo me u pola rečenice.

“Izvinite, gospodine Mile… Neće se više ponovit. Baš sam mu govorila da ne smije tu više dolazit, pogotovo nenajavljen”, staroj je drhtao glas.

“Gospodin Mile, koji oksimoron. Kako se možeš tako ponižavat… Počinjem se sramit što si mi mama. Sačuvaj to malo dostojanstva i idi radit kod Raspudićevih…”

“Hoće li danas do večeri taj ajngemahtec ili ćemo slušat o Raspudićima? Kao da ih se sinoć nismo dovoljno naslušali, Selak je držala najduži postizborni govor u povijesti Zagreba”, prekinuo me Mile.

Dobit ćeš ti ajngemahtec, ali u Remetincu kad te Turudić tamo ponovo strpa zbog one kuće s bazenom u Istri, pomislio sam.

Stara me odvukla iz stana. Na stubištu sam je molio da se upiše u stranku Marije Selak.

“Ja ne mogu, umjetnik sam, ne bi to dobro izgledalo. Ni Bandić nije tražio da uđem u njegovu stranku, poštovao je moj umjetnički integritet…”

“Ti nisi normalan, opet preko mojih leđa hoćeš spašavat svoju egzistenciju. Skini mi se više sa sise”, stara mi je pred nosom zalupila vratima na kojima je pisalo: Kekin.