Igrani film i serijal ‘Dioklecijan’ HRT je platio deset milijuna eura. Nacionalovi sugovornici tvrde da takav projekt, unatoč svojoj zahtjevnosti i broju ljudi na setu koji uključuje tisuću statista, nikako ne može biti toliko skup. Budući da je riječ o novcu poreznih obveznika, potrebno je na to upozoriti

Igrani film i igrano-dokumentarna serija „Dioklecijan“, scenarista i redatelja Božidara Domagoja Burića, snimali su se oko dvije i pol godine i jedan su od najvećih projekata u uskoro stogodišnjoj povijesti Hrvatske radiotelevizije. I najskuplji dosad. Budući da HRT nije demantirao navode da je cijena tog projekta deset milijuna eura, Nacional je od nekoliko upućenih sugovornika, producenata i drugih filmaša te bivših i sadašnjih zaposlenika HRT-a, saznao da je taj iznos izrazito visok. Nacionalovi sugovornici tvrde da takav projekt, unatoč svojoj zahtjevnosti i broju ljudi na setu, nikako ne može biti toliko skup, a kako nije riječ o privatnom investitoru već o novcu HRT-a, odnosno novcu poreznih obveznika, potrebno je na to upozoriti.

Iz Komunikacija HRT-a detaljno su opisali o kakvom se projektu radi. Kažu da je tijekom snimanja bilo nekoliko duljih pauza kako bi se pojedine vrlo zahtjevne scenografije izgradile i pripremile za snimanje te da je na samo snimanje igranih scena utrošeno 78 dana:

„Riječ je o dvojnom projektu igranog filma u trajanju od oko 140 minuta te o hibridnoj igrano-dokumentarnoj seriji obrazovnog karaktera od pet jednosatnih epizoda. Premda su se i jedan i drugi projekt snimali s istim resursima – kostimografijom, scenografijom, glumcima – te paralelno, ipak je riječ o dvama potpuno različitim proizvodima. Igrani film u cijelosti je na latinskom jeziku te ima visok udio fikcije u radnji, dok je serija hibridna te je više obrazovnog karaktera. Film je namijenjen kino-distribuciji, festivalskom prikazivanju te naposljetku i televizijskom emitiranju, a serija isključivo televizijskom emitiranju. Premijera filma ovisi o festivalskoj strategiji te o kino-distribuciji. Film će biti dovršen u siječnju 2026. godine, a zadnja klapa snimljena je prije nepuna dva mjeseca. Nakon završetka snimanja u tijeku je  postprodukcija filma odnosno montaža, vizualni efekti, kolor-korekcija, glazba, dizajn tona, što će biti vrlo brzo gotovo. Sama serija bit će dovršena do ljeta 2026. godine, a njeno emitiranje na HRT-u bit će pravovremeno najavljeno.“

Na Nacionalovo pitanje tko je financirao seriju i je li istina da je projekt stajao između osam i deset milijuna eura, s HRT-a nisu odgovorili. Koliko je poznato, najskuplji HRT-ov serijal bio je „Republika“ Božidara Domagoja Burića, koja je ukupno stajala oko 14,5 milijuna kuna, dakle, dva milijuna eura. Po epizodi je to bilo 320.000 eura. Na te usporedbe „Dioklecijana“ s „Republikom“ s HRT-a su Nacionalu ovako odgovorili:

„’Dioklecijan’ je HRT-ov vlastiti projekt koji je u potpunosti realiziran i financiran od javnog medijskog servisa u skladu s najvišim umjetničkim i produkcijskim standardima. O tome govore podaci da je u projektu ukupno sudjelovalo 50-ak profesionalnih glumaca, a na svim lokacijama zajedno bilo je ukupno čak tisuću statista. Snimale su se scene s vatrom, koristili su se kaskaderi, sagrađene su brojne kulise, sašiveni razni kostimi te angažiran velik broj statista kako bi se što vjernije dočaralo razdoblje Rimskog Carstva. Također, ilustracije radi, svi kostimi, njih oko tisuću, morali su se raditi posebno za snimanje.

Kada je riječ o usporedbi ‘Dioklecijana’ i ‘Republike’, radi boljeg razumijevanja javnosti o opsegu ovog projekta, bitno je istaknuti kako za igrano-dokumentarnu seriju o Dubrovačkoj Republici gotovo uopće nije bila potrebna gradnja scenografije. Naime, Dubrovnik je i danas očuvan u gotovo izvornom obliku, a kod ‘Dioklecijana’ je potpuno suprotno – osim Palače u kojoj je Dioklecijan proveo svega nekoliko godina ‘mirovine’ i u kojoj se odvija tek maleni dio radnje filma te nešto veći dio serije, otprilike polovica jedne epizode, ne postoji ni jedan jedini sačuvani objekt iz tog vremena. Stoga su se za potrebe snimanja ‘Dioklecijana’ morali izgraditi rimski forum, salonitanski forum, interijer rimskog senata, veliki dijelovi koloseuma, veliki dijelovi salonitanske arene, cijela jedna ulica u Saloni kao i još dvadesetak raznih interijera Rima, Salone, Nikomedije.“

Božidar Domagoj Burić, scenarist i redatelj igranog filma i serijala ‘Dioklecijan’. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Vidljivo je stoga, kažu iz Komunikacija HRT-a, kako nije moguće uspoređivati projekt „Dioklecijan“ sa serijom „Republika“ jer je riječ o posve različitim projektima i različitim razinama i vrsti produkcije. Pojašnjavaju da su produkcijske zakonitosti igranog filma s jedne te hibridne obrazovne serije s druge strane, potpuno različite:

„Ono što može proći u obrazovnoj seriji – scenografija s manje detalja, kostimi i maska s manje detalja, vizualni efekti s manje detalja, jednostavniji specijalni efekti, amaterski glumci – u igranom filmu ne može. Također, u ‘Republici’ nije bilo profesionalnih glumaca dok samo u filmu o Dioklecijanu postoje 42 govorne uloge i sve su na latinskom jeziku, i to ne latinskom koji smo učili u školama, nego kolokvijalnom latinskom s kraja 3. stoljeća koji se potpuno drugačije izgovarao od nama poznatih klasičnog ili kasnijeg srednjovjekovnog latinskog. Isto tako, velike su razlike u honorarima statista-amatera koji su isključivo glumili u ‘Republici’ i honorarima profesionalnih glumaca u ‘Dioklecijanu’, koji pritom govore ogromne količine teksta na njima potpuno nepoznatom jeziku.“

Osim navedenih evidentnih, golemih razlika u vrsti i namjeni tih proizvoda, ističu s HRT-a, troškovima produkcije doprinijeli su i čimbenici poput inflacije, prelaska na euro kao i pandemije. Ako se uzme u obzir da je produkcija „Republike“ bila dovršena 2015., a „Dioklecijana“ 2025. godine, riječ je o deset godina razlike.

„U filmskoj industriji cijene su se u proteklih deset godina udvostručile. Umjesto usporedbe s ‘Republikom’, mjerodavnija bi bila usporedba s projektima koji su iste forme, kojima se radnja događa u istom povijesnom razdoblju te koji su proizvedeni nedavno. Primjerice, francuski igrani film ‘Asterix – The Middle Kingdom’ (2023.) stajao je otprilike osam puta više od ‘Dioklecijana’ (filma i serije zajedno). To je vrlo srodan, europski primjer. Razlika u odnosu na američki primjer još je drastičnija: film ‘Gladijator 2’ (2024.) stajao je otprilike 32 puta više od filma i serije o Dioklecijanu. Pritom je važno naglasiti da se ta golema razlika u cijeni neće vidjeti i na ekranu. HRT-ov film u svim bitnim segmentima produkcije ravnopravno će parirati navedenim filmovima. Jednako tako, izražavanje cijene ‘Dioklecijana’ po epizodi nije mjerodavno ni točno jer taj projekt je primarno igrani film, koji je daleko najveća stavka proračuna ovog dvojnog projekta. Kada bi bilo moguće računovodstveno odvojiti troškove filma od troškova serije, serija o Dioklecijanu zapravo bi bila jeftinija po epizodi nego što je bila ‘Republika’“, objasnili su s HRT-a.

Robert Šveb, glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

HRT smatra da će sami gledatelji dati najbolji sud o tom ambicioznom projektu koji, prema njihovu mišljenju, predstavlja Burićev najbolji i najkompletniji projekt dosad. Podsjećaju da je Božidar Domagoj Burić realizirao neke od najvećih HRT-ovih projekata poput „Ludih rimskih careva“, „Hrvatskih kraljeva“, „Republike“ i „Doba uskoka“, a „Hrvatski kraljevi“ i „Republika“ bili su emitirani i na postaji Viasat History koja emitira program u 48 zemalja svijeta te je u trenutku emitiranja „Republike“ imala oko 110 milijuna pretplatnika na svoje programe:

„Vjerujemo da neće izostati pozitivne reakcije publike i kritike na ‘Dioklecijana’, kao i gledanost te, nadamo se, nagrade na festivalima. Napominjemo kako samo HRT ima znanja, sposobnosti i kapaciteta za realizaciju tako složenih projekata. Dioklecijan je bio rimski car koji je utemeljio drugi najveći hrvatski grad Split, a njegova palača u Splitu na popisu je UNESCO-ove svjetske baštine. Također, Dioklecijan je jedan od najvažnijih rimskih careva u cijeloj povijesti Carstva. Svojim reformama spasio je Carstvo od potpunog raspada, a prije njegova stupanja na vlast bilo je doslovno na izdisaju. Pored toga, bio je rodom iz krajeva koji su danas na prostoru Hrvatske.“

Bez obzira na navode HRT-a – koji je izbjegavanjem odgovora na Nacionalovo pitanje o cijeni „Dioklecijana“ zapravo potvrdio da je riječ o iznosu od deset milijuna eura – nekoliko upućenih osoba više puta je istaknulo da unatoč svim troškovima, nije moguće da taj projekt stoji deset milijuna eura.

Jedan od najuspješnijih hrvatskih producenata, koji već dugi niz godina surađuje s HRT-om na velikom broju projekata, ali je upravo zbog prirode svog posla inzistirao na anonimnosti prilikom komentiranja „Dioklecijana“ za Nacional, smatra kako je apsurdno uopće pokušati uspoređivati „Asterixa“ iz 2023. ili „Gladijatora 2“ s projektom o caru Dioklecijanu.

„To samo govori o razini potpunog ludila u kojem HRT-ovci, na čelu s Burićem, egzistiraju. Oni sebe i svoj projekt uspoređuju s ‘Gladijatorom 2’, holivudskim blockbusterom koji je režirao Ridley Scott, uz Spielberga vjerojatno najveći i najbolji živući filmski redatelj današnjice, čovjek koji je četiri puta bio nominiran za Oscara, redatelj koji je napravio jednog ‘Blade Runnera’ još 1980-ih i čiji je ‘Gladijator’ čak i osvojio Oscara za najbolji film 2001. godine te u čijem nastavku, koji je navodno koštao između 250 i 320 milijuna eura, glume oskarovac Denzel Washington, zatim Pedro Pascal, vjerojatno najveća muška glumačka zvijezda današnjice, Paul Mescal, jednako popularan i jednako skup glumac poznatiji mlađim generacijama, Sir Derek Jacobi, institucija za sebe, i Connie Nielsen, najpoznatija i najuspješnija europska glumica u Hollywoodu u posljednjih 30 godina, inače Dankinja koja je glumila u više američkih blockbustera nego što ‘Republika’ i ‘Uskoci’ zajedno imaju nastavaka. Samo su honorari dvoje od spomenutih zvijezda stajali više negoli cijeli ‘Dioklecijan’. Hoće li sad kolege s HRT-a, da bi opravdali nenormalno visoki budžet, reći i da su Natašu Janjić Medančić, Amara Bukvića ili Anju Šovagović Despot plaćali jednako kao što su Washingtona, Pascala ili Nielsen platili producenti ‘Gladijatora’? Pritom, hajdemo postaviti stvari kako spada – Božidar Domagoj Burić nije redatelj, on nema diplomu zagrebačke ili bilo koje druge akademije. To je diplomirani povjesničar i arheolog koji se zaposlio 1995. na HRT-u i zahvaljujući ocu, osnivaču HDZ-a u Dubrovniku, dogurao do pozicije direktora programa HTV-a, što mu je najveći domet u životu do ovog recentnog, da na produkciju njegova projekta HRT potroši skoro pa jednako kao cijeli HAVC u jednoj godini na kompletno financiranje domaće audiovizualne industrije, i to svih vrsta filmova i žanrova, ne samo igranih. Da smo pravna država, što nažalost nismo, zbog ove svinjarije s ‘Dioklecijanom’ na Prisavlju ne bi samo padale ostavke, nego i uhićenja, jer nemoguće je, i to podcrtavam, da jedan film i serija koštaju deset milijuna, i to navodno samo izravnih troškova. U to nisu uključeni višegodišnji troškovi hladnog pogona i plaća boga pitaj koliko zaposlenika HRT-a, poput samog Burića na koncu, koji koliko sam vidio na fotografijama s proslave zadnje klape tog remek-djela, sjedi sa strane dok sluša lovorike na svoj račun i puši kubanku u maniri druga Tita, koji se ni sam ne bi posramio takve dekadencije jer takve projekte u Hrvatskoj smo zadnji put vidjeli kad su se snimale ‘Neretva’ i ‘Sutjeska’ pa se za troškove nije pitalo“, rekao je taj izvor.

Još jedan Nacionalov sugovornik upućen u zbivanja oko „Dioklecijana“, producent također dugi niz godina povezan s HRT-om za koji je realizirao neke od najuspješnijih igranih projekata, kaže da je zapanjen informacijama koje su i do njega došle. Nije mu, kaže, jasno da se netko uopće usudi o tome tako javno komunicirati:

„Gledajte, dat ću vam sukus problema koji nastaje u trenutku kad se potvrdi informacija koju smo svi mi čuli i koja već neko vrijeme kola hodnicima Televizije, a to je da HRT-ovci namjerno krše zakon i mogli bi ovoga puta zbog toga stvarno nadrapati. U pregovorima s nama, vanjskim producentima, tvrdi se da, primjerice, honorar kostimografkinje ne može koštati više od X iznosa iako mi tražimo XY, što je realan iznos na tržištu, da bismo onda saznali od tih istih kostimografa ili kostimografkinja da su ih HRT-ovci za projekt ‘Dioklecijana’ platili ne X, ne XY, nego XYZ iznos, vjerojatno svjesni težine posla kojem su ih izložili s obzirom na to da je riječ o epohi. Mi ponavljamo kao papagaji da su cijene filmskih djelatnika unazad nekoliko godina višestruko skočile pa nam na pregovorima tvrde da to nije istina, a inflacija je nikad veća, ono što je nekoć bilo 100 eura danas je 200, možda i 250, a oni nas uvjeravaju da je i dalje 100 te ne žele ni milimetra odstupiti od tih svojih internih troškovnika koji nisu ažurirani valjda 10, 15 godina, još im kune pišu na njima. To je sramota, ako ravnatelj Robert Šveb to zna, onda je u nekom ‘dealu’ s njima, a ako ne zna, bilo bi mu bolje da sazna jer su njegov potpis i odgovornost na kraju svega toga i morat će kad-tad odgovarati na neka vrlo ružna pitanja.“

Od nekolicine izvora sa samog HRT-a, među kojima su i neki koji su u posljednjem valu nuđenja otpremnina i otišli s javne televizije, ali zbog ugovora koji su potpisali ne mogu javno istupati, Nacional je saznao da je glavna zaštitnica enormno visokog iznosa produkcije „Dioklecijana“, navodno,  producentica koja je producirala i prethodne Burićeve projekte: „Republiku“, „Uskoke“, „Te lude rimske careve“… Riječ je o Mariji Kosor, koja je dolaskom Šveba na čelo HRT-a postala ravnateljica Poslovne jedinice Produkcija i time de facto glavna i odgovorna osoba za kontrolu potrošnje svih HRT-ovih projekata. Jedan Nacionalov izvor o tome kaže:

„Upravo je Marija Kosor potpisivala i odobravala apsurdno visoke troškove realizacije filma i serije o Dioklecijanu te nemušto na internim kolegijima s kolegicom Marijom Nemčić, ravnateljicom PJ-a Program, podrijetlom iz Dubrovnika kao i Burić, branila nerealno visoku cijenu produkcije jednog projekta koji ne može vratiti ni desetinu uloženih sredstava taman i da postane najgledaniji hrvatski film svih vremena i nadmaši ‘Kako je počeo rat na mom otoku’, također snimljen u produkciji HRT-a. No ‘Dioklecijan’ to sasvim sigurno neće postati s obzirom na to da se u njemu govori latinskim jezikom, a ne hrvatskim, što je samo jedna od mnogih pogrešnih odluka scenarista i redatelja Burića, pogotovo ako namjerava napraviti kino-hit. Oni govore o gradnji kulisa i scenografije, pa za deset milijuna eura morali su napraviti vjernu kopiju dijela Rima i dijela palače u Splitu, a ja to nisam vidio nigdje u Hrvatskoj. Pritom, nemojte zaboraviti da su troškovi snimanja danas daleko manji negoli prije nekoliko desetljeća kad se snimalo na filmu pa se taj negativ moralo obrađivati, ručno rezati i montirati, kolorirati i potom ‘telekinirati’ za televizijsko emitiranje, a onda opet snimati na kopije za kinodistribuciju. To su bile komplikacije samo takve, o troškovima da ne govorim, danas imate digitalne kamere i digitalne kopije, tzv. DCP, sve je lako dostupno i deset puta jeftinije, možete to montirati doma na Macu od tisuću eura ili u studiju na opremi od 50.000 eura, a u 90 posto toga rezultat vam je isti. Bolje da ne saznamo koliko je od tih deset milijuna eura potrošeno na vanjske snimatelje, jer to nisu snimali HRT-ovci, to vam garantiram. Ili na vanjske montažere i postprodukcijske studije, jer također garantiram da ni to nisu radili ‘in-house’, a to su sve potencijalno prilike da se cijene ‘nabildaju’ i da netko na tim fakturama, koje se evidentno plaćaju tako da se nikoga ništa ne pita, sebi u džep spremi neku razliku.“

Ostaje vidjeti je li „Dioklecijan“ zaista stajao deset milijuna eura i je li to iznos koji se odnosi samo na izravne troškove, one koje je HRT platio sredstvima od pretplate da bi se taj projekt realizirao, ili se tom iznosu još mogu i moraju dodati nemali troškovi višegodišnjeg rada mnogih zaposlenika javne televizije, koja troškove njihovih plaća i doprinosa nije uračunala u iznos od deset milijuna eura. Zahvaljujući kojem će, ako je to istina, „Dioklecijan“ postati daleko najskuplji audiovizualni projekt u Hrvatskoj u posljednjih 35 godina.

Igrani film i igrano-dokumentarna serija ‘Dioklecijan’ snimali su se oko dvije i pol godine, a glumci govore na latinskom jeziku. FOTO: HRT