U emisiji “Nedjeljom u 2” novinar i publicist Drago Hedl otvoreno je govorio o najtežem trenutku svog života – samoubojstvu vlastitog sina Matije.

“Matijinim odlaskom dogodila mi se najteža stvar u životu“, rekao je Hedl tijekom gostovanja u HRT-ovoj “Nedjeljom u 2” prisjećajući se osobne tragedije i istaknuvši kako bi mu iznimno značilo kada bi mu netko nakon čitanja njegove knjige “Matija” rekao da se predomislio i odlučio nastaviti živjeti.

Iako suočen s velikim gubitkom, Hedl je nastavio raditi, između ostalog i na dokumentarnom filmu “Mirotvorac”. U emisiji je govorio i o svom radu, izazovima novinarske profesije te osobnim promišljanjima nakon tragedije. Knjigu “Matija” posvetio je roditeljima, a kroz nju progovara o suicidu svog sina – temi koja, kako kaže, i dalje nosi stigmu i često se izbjegava u javnom prostoru.

“To je na neki način stigma za onu obitelj u kojoj se to dogodi, ali ne bi smjela biti”, istaknuo je Hedl. Prisjetio se i drugih poznatih slučajeva, navodeći primjer češkog književnika Bohumila Hrabala i nobelovca Ernesta Hemingwayja, čije smrti, smatra, također nisu bile slučajne.

‘Da mogu vratiti vrijeme, puno bih više i češće sinu govorio da ga volim’

Pisanje knjige za Hedla je bilo način da progovori o onome što je mnogima teško izreći. Reakcije čitatelja pokazale su mu da nije pogriješio. “Rekli su mi da su nakon čitanja knjige ‘Matija’, prvo što su učinili bilo to da su prišli svome djetetu, zagrlili ga, poljubili, rekli mu da ga puno vole.”

I sam se, kaže, često pitao je li svom sinu dovoljno pokazivao ljubav. “Kada bih, naravno, mogao, a to ne mogu i nitko ne može, vratiti to vrijeme, ja bih mu puno više i puno češće rekao da ga volim jer sam ga stvarno volio.”

‘Moj sin je radio u sredini gdje su vidjeli samo Nobelovu nagradu. Radio je po 12 sati’

Matija je živio i radio u SAD-u. Studirao je biokemiju, doktorirao na sveučilištu Purdue, a nakon postdoktorata u Chicagu, proveo je 11 godina radeći na sveučilištu Yale, gdje je istraživao Crohnovu bolest. Radio je intenzivno, šest dana tjedno po 12 sati, što je, smatra Hedl, pridonijelo njegovom psihičkom stanju.

“Znao je reći nekoliko puta da je depresivan, da je to jedna sredina koja baš nije topla, u kojoj nema puno empatije, u kojoj se jako puno radi, u kojoj svi vide samo uspjeh. Svi vide samo Nobelovu nagradu”, prisjetio se Hedl.

Smatra kako njegov sin, unatoč svojoj iznimnoj inteligenciji, nije prepoznao prikrivene oblike pritiska i mobinga koji su, po njegovom mišljenju, bili prisutni u akademskoj sredini. “Kad bi vam netko rekao ‘biste li vi to, molim vas’, to nije bio kondicional, već imperativ”, objasnio je.

Hedl kaže da duboko poštuje odluku svog sina

Novinar kaže da je oprostio sinu što je to učinio i nije bio ljut na njega, iako je takvu odluku teško prihvatiti. Jasno mu je bilo kakav je bio život njegova sina, kad je između života i smrti izabrao ono drugo.

“Ako je on potražio mir, a on je pisao to u svom pismu koje je ostavio, da samo želi mir, onda to treba poštovati. Ja duboko poštujem tu odluku, iako mi je vrlo, vrlo teška i iako je naravno nikada ne bih prihvatio da sam imao mogućnosti da mu to kažem prije nego što je on to učinio”, rekao je Drago Hedl.