Sezona HNL-a još uvijek je u relativno ranoj fazi i sigurno je prerano za davati neke velike zaključne no ako ćemo rezimirati prvih (nepotpunih) osam kola onda je definitivno najveća enigma nitko drugi nego aktualni osvajač duple krune, Rijeka.

Nevjerojatnih sedam kola Rijeka je u HNL-u bez pobjede, zadnja, i jedina, bila je ona iz prvog kola kad je na Rujevici sa 2-0 pobijedila Slaven Belupo. U sljedećih sedam kola Rijeka je upisala četiri remija (Osijek, Hajduk, Lokomotiva, Istra) i tri poraza (Dinamo, Varaždin, Vukovar). Izgleda da niti promjena trenera ne daje rezultata – čak suprotno, Victor Sanchez je iz dvije utakmice zaradio tek jedan bod.

Rijeci se, vjerojatno, od prve utakmice do danas dogodilo apsolutno sve što joj se moglo dogoditi, odnosno sve što je moglo poći krivo, pošlo je. A bilo je puno toga, od odlaska dva super važna igrača (Selahi, Djouahra) do dolazaka novih igrača koji se nisu iskazali, ili nekih koji bi možda bolje igrali u nekim drugim ulogama (Dantas…), preko zgusnutog euro-rasporeda za koji tadašnji trener Đalović nije imao dovoljno širok (ni kvalitetan) kadar, do drugih stvari koje su zasigurno remetile igrače i momčad. Na primjer, Janković je trebao samo još potpisati za Fenerbahce a Fruk je već bio jednom nogom u Nantesu, i teško da se neostvarenje ta dva transfera nije odrazio na igrače. Također, novi vlasnici su trebali preuzeti klub, ili 25 posto kluba, što do dan-danas nitko ne može potvrditi, a ne treba zanemariti ni smjenu Đalovića koji je ipak imao značajnu navijačku podršku.

Za Rijeku ništa nije izgubljeno, liga je toliko izjednačena da se u tri-četiri kola doslovno iz donjeg dijela može vratiti u vrh (sjetite se Osijeka prošle sezone) a za momčad sa Rujevice svakako je dobra vijest što navijačko i medijsko okruženje nije ni blizu zagrebačkom, a pogotovo splitskom, pa nitko iz kluba ne mora strahovati za imovinu, zdravlje i život nakon razočaravajućih rezultata.