Danas je Uskrs, najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi središnji događaj kršćanstva – uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih.
Spomen Kristova uskrsnuća slavi se svečanim misama, koje u većim gradovima predvode nadbiskupi i biskupi.
Način proslave Uskrsa definiran još u antici
Noć uoči uskrsne nedjelje slavilo se vazmeno bdijenje, a mnogi smatraju kako je to najbogatiji liturgijski obred u Crkvi.
Najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile su uskrsnu noć u bdijenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega.
Blagdan Uskrsa ne slavi se svake godine u isto vrijeme, već u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca (uštapa). Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, Uskrs se slavi unutar toga vremena.
Podrijetlo Uskrsa je u židovskom blagdanu Pashe pa su u katoličkoj liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak izabranoga naroda iz egipatskoga sužanjstva i prelazak preko Crvenoga mora.
Od III. stoljeća zaživjela je praksa krštenja katekumena u uskrsnoj noći. Od IV. stoljeća Uskrs se slavi tri dana – počinje večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, preko Velikoga petka i Velike subote, a završava uskrsnim vesperama, dok vrhunac slavlja čini bdijenje u noći uoči Uskrsa.
Vjernici se najmanje jednom godišnje moraju ispovjediti i pričestiti
Priprema za Uskrs je 40-dnevna korizma, koja počinje na Pepelnicu, kao vrijeme sjećanja na krsna obećanja, a kod odraslih katekumena to je vrijeme priprave za krštenje i pokore.
Uskrsna je nedjelja jednako tako početak uskrsnoga ciklusa (Pentekoste), koji se zaključuje svetkovinom Duhova. Prvih osam uskrsnih dana čini uskrsnu oktavu.
Od 4. lateranskoga koncila godine 1215. uvedena je obveza da se vjernici najmanje jednom u godini moraju ispovjediti i o Uskrsu pričestiti.
U zapadnoj liturgiji uskrsno bdijenje obuhvaća blagoslov ognja, paljenje svijeće na “ognju bdijenja” i ophod kroz crkvu, nastavlja se podužim bogoslužjem riječi (pet starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja), potom obnovom krsnih obećanja i naposljetku euharistijom.
Uobičajene procesije
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi isprepleteni su katolički crkveni obredi s tradicijama drugoga podrijetla, posebno običajima i obredima vezanima uz proljetno buđenje prirode.
U Velikom tjednu pripremalo se za nastupajuće blagdane – uređivala se kuća, pripremala hrana i odjeća, bojila i ukrašavala jaja – pisanice.
Od Velikoga petka, kad utihnu crkvena zvona, pa do njihova ponovnog oglašavanja na Veliku subotu, mještani su se pozivali na molitvu i u crkvu čegrtaljkama, škrebetaljkama i klepetarnicama.
Uobičajeno je pjevanje crkvenih pučkih napjeva i procesije. Post i nemrs završavaju svečanim blagoslovom jela u crkvi i njegovim blagovanjem u obiteljskom krugu na sam Uskrs.
U nekim krajevima uobičajen je bio crkveni blagoslov vatre i obnova kućne vatre te paljenje uskrsnih krjesova, vazmenki.
Na Uskrsni ponedjeljak, nakon dugoga vremena odricanja od zabave i plesa, ponovno je započinjao društveni život.
Komentari