Nedavni val nasilja u Crnoj Gori, usmjeren protiv turskih doseljenika, otvara duboka pitanja o stvarnim uzrocima i pozadini događaja koji su potresli ovu zemlju.

Iako su se incidenti dogodili nakon jednog uboda nožem, niz okolnosti upućuje na to da iza erupcije mržnje ne stoji samo spontana reakcija građana, već mnogo šira, organizirana i politički motivirana kampanja, koja bi se mogla tumačiti i kao poruka Ankari poslana iz Beograda, a potencijalno i iz Rusije, piše Klix.

Motiv napada nikad nije utvrđen

Sve je počelo 25. listopada, kad je u podgoričkom naselju Zabjelo nožem ranjen jedan muškarac. Ubrzo je objavljeno da su osumnjičeni državljani Turske i Azerbajdžana.

Iako motiv napada nikad nije jasno utvrđen, ta vijest bila je dovoljna da zapali bačvu baruta. Ulice su se ubrzo ispunile grupama mladića koji su uzvikivali “Ubij Turčina“, palili ugostiteljske objekte u turskom vlasništvu i razbijali automobile s turskim registracijama.

Orkestrirano, a ne spontano nasilje

Ono što je posebno zabrinjavajuće je to da je nasilje izgledalo orkestrirano, a ne spontano. Na snimkama koje su kružile društvenim mrežama, vidjele su se organizirane grupe s pripremljenim parolama, dok su se u istom trenutku u pojedinim medijima počele širiti priče o “turskoj opasnosti” i “stranim bandama”.

Crnogorska policija, umjesto da odlučno zaštiti napadnute, privela je čak 45 turskih državljana, dok je premijer Milojko Spajić prvo najavio mogućnost ukidanja bezviznog režima s Turskom, mjeru koju mnogi vide kao simbolički ustupak najekstremnijim krugovima društva, a zatim se ta najava i ostvarila, odnosno Crna Gora je ukinula bezvizni režim s Turskom.

Jasna poruka

Predsjednik Jakov Milatović pozvao je na smirenost i upozorio da “ne smije biti kolektivne krivice“, ali šteta je već bila učinjena. Poruka da se Turci mogu demonizirati, a država neće učinkovito reagirati, jasno je odaslana.

Mnogi smatraju da incident u Podgorici nije izolirani slučaj, već dio šire kampanje u kojoj se etnička netrpeljivost koristi za političke ciljeve. U društvu u kojem živi oko 13.000 Turaka, pojedini proruski i prosrpski mediji u Crnoj Gori proteklih mjeseci sustavno su širili narative o “turskoj kolonizaciji” i “novom osmanskom utjecaju”.

Vučić zbog Kosova zahladio odnose Srbije s Turskom

Takvi narativi, kako tvrde izvori bliski crnogorskoj sigurnosnoj zajednici, a koje spominje crnogorski portal CdM, dolaze iz istih centara koji već godinama održavaju veze s Beogradom i njegovim obavještajnim strukturama. I dok su u Beogradu vlasti formalno šutjele, činjenica je da su incidenti u Crnoj Gori uslijedili nedugo nakon što su odnosi između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i turskog lidera Recepa Tayyipa Erdogana naglo zahladili.

Vučić i Erdogan su godinama gradili odnos temeljen na ekonomskim i infrastrukturnim projektima, vrijednim milijarde eura. Turske kompanije sudjelovale su u obnovi cesta, ulaganjima u energetiku i turizam, a Beograd je Ankaru nazivao “ključnim faktorom stabilnosti”.

Međutim, promjene su počele ove jeseni, kad je Turska potpisala novi sporazum o vojnoj suradnji s Kosovom, uključujući prodaju i donaciju borbenih dronova. Vučić je tada optužio Ankaru da “destabilizira regiju” i “krši međunarodno pravo”. Bio je to otvoreni zaokret, od retorike prijateljstva ka otvorenom neprijateljstvu.

Od tada, u nizu medija koji podržavaju Vučićev režim počele su se pojavljivati teorije o “turskom prodoru” i “opasnosti od islamizacije Balkana”. Ove poruke ubrzo su našle svoj odjek i u Crnoj Gori, gdje prosrpske strukture u vlasti i društvu tradicionalno reagiraju na političke impulse iz Beograda.

Crna Gora za Vučića postala proxy teren

Poznajući te činjenice, sve to se može čitati kao sofisticirana forma geopolitičke poruke, osvete Ankari zbog naoružavanja Kosova. Po toj logici, Vučić koristi Crnu Goru kao proxy teren za demonstraciju moći, šaljući Erdoganu signal da Srbija ima instrumente destabilizacije u neposrednom susjedstvu.

HISTERIČNI TABLOIDI Kako su montirane fotografije Plenkovića za Vučićev unutarnji rat. Filipović: ‘Nikad nisam…’

Crna Gora je pritom idealan poligon za takve operacije. Društvo je duboko podijeljeno, Spajićeva vlada je politički krhka i ovisi o strankama koje su otvoreno prosrpske, a sigurnosne strukture su i dalje pod snažnim utjecajem kadrova koji su bliski Beogradu.

Vučićeva poruka Spajiću?

Zato je i razumljivo što se u javnosti sve češće čuje teza da su incidenti u Podgorici pažljivo “planirana BIA operacija“, dizajnirana da proizvede politički strah, disciplinira premijera Spajića i upozori ga što se može dogoditi ako pokuša izbaciti Vučićeve partnere iz vlade.

Upravo ta ranjivost crnogorske vlasti čini je pogodnom za manipulacije izvana. Inače, vladajuća koalicija u Crnoj Gori sastavljena je od stranaka s vrlo različitim interesima, uključujući one koje su pod izravnim utjecajem Beograda.

I dok Spajić inzistira na europskom putu, njegovi koalicijski partneri iz prosrpskih stranaka nerijetko sabotiraju prozapadne poteze vlade, istovremeno održavajući veze sa srbijanskim, ali i ruskim strukturama. To se posebno odnosi na Andriju Mandića, predsjednika Skupštine Crne Gore. U takvoj konstelaciji snaga, svaka kriza, poput ove u Zabjelu, može biti iskorištena kao alat za ucjenu i pritisak.

Srbija se udaljava od Turske i približava Izraelu

Da se Beograd sve više udaljava od Ankare, a približava Izraelu i njegovim autoritarnim saveznicima, postalo je očito još ranije. Dok optužuje Tursku za “destabilizaciju Balkana”, Srbija je u isto vrijeme bila među rijetkim europskim državama koje su tijekom genocida u Gazi nastavile prodavati oružje Izraelu.

Vučić je u više navrata isticao da se ponosi trgovinom s Izraelom, zemljom koju naziva bratskom, iako je međunarodna zajednica upravo tu državu označila odgovornom za masovna ubojstva civila.

Repozicioniranje Srbije u novom poretku

U tom kontekstu, napad na Tursku, bilo verbalni ili kroz orkestrirane kampanje netrpeljivosti, postaje dio šire strategije repozicioniranja Srbije u novom globalnom poretku, na strani autoritarnih saveznika.

Zabrinjavajuće je da su se tijekom nasilja u Podgorici čule parole koje podsjećaju na najmračnije trenutke europske povijesti. Povici “Ubij Turčina” i napadi na imovinu ljudi samo zbog njihova podrijetla evociraju slike koje su Balkan već jednom skupo koštale.

Reakcija vlasti je spora i nedovoljno odlučna. Umjesto jasne osude i zaštite žrtava, država je birala populističke mjere i retoriku “smirivanja tenzija”, što u praksi znači prešutno odobravanje mržnje.

Beograd i dalje ima instrumente destabilizacije regije

Ono što građane Crne Gore sada najviše plaši jest pitanje: ako su nasilnici prošli gotovo bez posljedica, hoće li sutra dobiti još više prostora?

Ako se incidenti u Podgorici promatraju u širem kontekstu, čini se da njihova poruka nadilazi same granice Crne Gore. Ona je usmjerena prema Ankari, ali i prema drugim centrima. Pokazuje da Beograd i dalje ima mehanizme destabilizacije zemalja regije kad god procijeni da mu to politički odgovara.

U isto vrijeme, to je i upozorenje crnogorskoj vladi: ako se suprotstavi interesima Beograda, može očekivati medijske kampanje, institucionalne blokade, ali i kaos na ulicama, piše Klix.

KAOS U PODGORICI Policija uhitila više osoba, spriječen mogući napad: ‘Pozivali su na nasilje’