Nacional je proteklog tjedna istražio problem obitelji Dragić iz sela Moštanica kod Petrinje, koja se dulje od godinu dana ne može useliti u svoju kuću obnovljenu u sklopu državne obnove poslije potresa 2021., i to zbog zbog problema s novougrađenim centralnim grijanjem. Tvrde da kuću ne mogu ugrijati na više od sedamnaest stupnjeva jer je država ugradila grijanje na pelete, a oni su se oduvijek grijali na drva. Njihov pokušaj da s izvođačem radova, tvrtkom Bau gradnja iz Gunje, i Ministarstvom prostornog uređenja, građenja i državne imovine dogovorom riješe problem, završio je tako što je izvođač još u studenome 2023. zaključao kuću pa šesteročlana obitelj i danas, već petu godinu uzastopce, živi u kontejnerima i ruševnoj šupi u dvorištu svoje obnovljene, ali njima nedostupne kuće. Taj slučaj, osim što je neugodan osobni problem za obitelj Dragić, upućuje na moguća pogodovanja i nelogičnosti u propisima koji grijanje na sječku, pelete i drvene brikete pretpostavljaju grijanju na drva u sredinama u kojima se stanovnici tradicionalno, već stoljećima, griju na drva, a mnogi od njih imaju i vlastitu šumu, što im grijanje na drva čini besplatnim dok se troškovi grijanja na pelete penju i na dvije tisuće eura po sezoni.

Šesteročlana obitelj Dragić živi od dvije minimalne plaće. Zoran je vozač u sisačkoj tvrtki Mlin i pekare pa noću razvozi pekarske proizvode, dok je njegova supruga Danijela gerontodomaćica s trogodišnjim ugovorom u sklopu projekta Zaželi, europski financiranog programa za zapošljavanje žena u pomaganju starijima i nemoćnima na teže dostupnim i slabije naseljenim mjestima Banovine i drugih dijelova Hrvatske. Zoran i Danijela imaju dvoje djece, desetogodišnjeg Vasilija i osmogodišnju Vasilisu, a u zajedničkom domaćinstvu žive još i Zoranovi vremešni roditelji, gluhonijemi otac Miloš i majka Radojka. Premda njihovim skromnim imanjem u selu Moštanica nedaleko od Petrinje dominira svježe obnovljena kuća, novinari Nacionala uvjerili su se da obitelj i dalje živi u dvama kontejnerima i ruševnoj šupi od opeke izolacije u dvorištu imanja – a u kuću ne mogu jer je zaključana. I tako već dulje od godinu dana.

Nacionalov novinar razgovarao je s očajnim Dragićima u polurazrušenoj šupi u kojoj, uz dva kontejnera u dvorištu, žive nakon potresa. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

A sve je trebalo biti drugačije. Obitelj se obnovi silno radovala. Dokumente za obnovu predali su u ožujku 2021., četiri mjeseca nakon razornog potresa na Banovini. Ugovor s državom potpisali su u ljeto 2022.; obnova je počela ujesen, a nekoliko mjeseci kasnije kuća je već bila pod krovom. Bili su uvjereni da će do kraja 2023. opet biti u svome, a tako se i činilo: 29. rujna 2023. obavljena je preliminarna primopredaja, uz odredbu da će obitelj zabilježiti nedostatke koji će biti otklonjeni u roku od petnaest dana. Počeli su se useljavati i djeca su već ušla, ali je iskrsnuo ozbiljan problem: kuću, tvrde, nisu mogli ugrijati na više od sedamnaest stupnjeva. Štoviše, tolika temperatura postizala se samo u prostoriji u kojoj je peć na drva koja grije sustav centralnog grijanja; u ostalim prostorijama bilo je i niže, u nekima tek osam stupnjeva, kaže Zoran Dragić. “Nismo nikako mogli ugrijati. Djeci je bilo hladno, a i starim roditeljima. Znate kako je ovdje kod nas: u kući je prvo grijanje, a tek onda krov…” kaže Zoran. “Odgovorni su”, nastavlja, “izvođači, firma Bau gradnja iz Gunje, vlasnika Martina Jozića, koja je obnovila kuću, i podizvođač, tvrtka Graditeljstvo Bijelac, koja je ugradila grijanje. Imali smo mjesec i pol pokusnog grijanja, ali temperature se nikako nisu postizale. Oni su tvrdili da će temperatura ‘naići’, ali nije. Prije potresa imali smo također centralno na drva, grijalo je odlično. I sad su ugradili centralno, ali nikako da zagrije”, kaže Zoran.

On je novinarima Nacionala pokazao kuću, izvana, jer u nju ne može. “Inače smo prezadovoljni kako je napravljena. Tip-top: odlično izolirana, sve je napravljeno kako valja, ali to grijanje…” govori dok kroz prozor pokazuje radijatore, koji se uistinu čine neuobičajeno maleni za prostorije te veličine. Intervenirali su, tražili objašnjenja i popravke. Pokazalo se, kaže Zoran, da je problem u tome što je sustav centralnog grijanja ugrađen u njihovu kuću predviđen za grijanje na pelete, drvenu sječku ili brikete, a ne na drva, kojima se obitelj Dragić grije cijeloga života.

“Našao sam glavnu projektanticu, gospođu Martinu Ljubičić iz tvrtke Maud studio iz Zagreba, čiji je projekt pobijedio na državnom tenderu za obnovu kuća. Objasnila mi je da je ugrađeno grijanje predviđeno za pelet, sječku i brikete, a da bi se moglo grijati na drva trebalo bi promijeniti projekt, preraditi sistem i proširiti radijatore da bi se grijanjem na drva mogla postići temperatura od najmanje 20 stupnjeva”, objasnio je Zoran Dragić. To oni, međutim, nisu znali prije nego što je obnova krenula: podrazumijevali su da će se grijati na drva, kao i uvijek, tim više što im je ogrjev uvijek bio gotovo besplatan. “Imamo pet hektara svoje šume. Drvo nam je besplatno; plaćamo samo šumariji ono što i inače moramo. Kad bismo se grijali na pelete, to bi nas, prema grubom izračunu, koštalo dvije tisuće eura po sezoni, ako ne i više, jer kod nas se grije i duže od šest mjeseci. Nismo to očekivali. Bilo nam je šok”, kaže Dragić. “Gospođa Martina nam je rekla da se grijanje na pelete ugrađuje u moderne kuće, zbog zelene tranzicije. Ma đe ćeš ti zelenu tranziciju ovdje kod nas u šumi! Pa ja imam svojih pet hektara i što ću sad kupovati sječku, pelet, kad imam svoje…” logično pita Zoran Dragić.

Obitelj Dragić tvrdi da nije znala kako se u obnovljene kuće na Banovini po projektu ugrađuje centralno grijanje na drvenu sječku, pelete ili brikete, a ne na drva. Kada su doznali, tražili su od vlasnika tvrtke izvođača Martina Jozića da im ugradi peć na drva, što je ovaj i učinio. To je, međutim, samo dodatno zakompliciralo problem umjesto da ga riješi: peć na drva koju su ugradili, tvrtke “Milan Blagojević” iz srpskog grada Smedereva, nije dovoljna da zagrije sustav koji, za prelazak na drva, zahtijeva cjelovitu rekonstrukciju, što uključuje deblje cijevi i proširenje radijatora, a to je Jozić odbio učiniti.

Obitelj Dragić je odbila potpisati primopredaju pa je izvođač radova u siječnju prošle godine kuću zaključao i onemogućio im pristup. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“Kad smo tijekom obnove saznali da će nam ugraditi sustav na pelete, tražili smo peć na drva pa su nam je i ugradili. Ali to nije bilo dovoljno: sam sistem nije nedovoljan i ne može ugrijati”, kaže Zoran. U raspravama s Jozićem tonovi su očito povišeni i s jedne i s druge strane, jer je izvođač odbio obaviti izmjene kakve je tražila obitelj Dragić, opravdavajući to činjenicom da ne smije mijenjati projekt na svoju ruku, bez odobrenja projektanta. “Ali onda nam nije smio ugraditi ni samo peć na drva”, tvrdi Zoran Dragić. Kako bilo, obitelj je odbila potpisati primopredaju pa je izvođač radova u siječnju prošle godine kuću zaključao i onemogućio im pristup. Od tada, sada već gotovo godinu i pol nakon obnove, obitelj Dragić i dalje kuha i jede u ruševnoj šupi, a spavaju u kontejnerima u dvorištu: ironično, roditelji i djeca u onome s naljepnicom Hrvatskog Caritasa, a Zoranovi roditelji u kontejneru s oznakom Srpskoga narodnog vijeća.

“Više puta smo se žalili Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. I ministru Bačiću smo se izravno javljali: ‘Ne tražimo ništa, dajte nam samo ono što smo i imali. Ludi smo već u tim kontejnerima, peta godina ide, djeca mala, razbolijevaju se, roditelji stari…’ Nikakvog odgovora. Pisali smo i pučkom pravobranitelju, koji je od Ministarstva također tražio odgovor, ali ga nije dobio. Više puta smo razgovarali i s izvođačem… Predlagali smo da nam, ako neće prilagoditi sustav, naprave barem dimnjak u svakoj sobi pa da se grijemo na drva… Nema koga nismo pitali. Svi kažu, napravljeno je po projektu. Neshvatljivo nam je da država ne stane iza nas, nego iza izvođača. Sekira nas to. Pitali smo i koliko bi nas koštalo da sami platimo prilagodbu sustava – majstori grubo kažu, dvije do dvije i pol tisuće eura otprilike. Pa otkud meni toliki novac? Djeca u osnovnoj školi, starci stari, a mi s dva minimalca…” zdvojan je Zoran Dragić, čovjek navikao da sam dovozi ogrjev iz vlastite šume.

Njegova je obitelj, čini se, pred dva loša izbora: plaćati pelete dvije tisuće eura po sezoni grijanja ili iz vlastitog džepa platiti isto toliko ili više da prilagode sustav grijanju na drva. Ni za jedno ni za drugo oni nemaju novca. Odgovornim Zoran smatra izvođača, tvrtku Bau gradnja Martina Jozića. “Sve je to moglo bez ikakvih nesporazuma. Mogao je Martin svom majstoru reći: Daj, pogledaj to. Pa nisu to veliki poslovi: dva, tri dodatna radijatora po svakoj sobi, još jednom pregledati peć, nekoliko stotina eura… Njima je to sitnica. Ne tražimo ništa puno, samo da nam se vrati što smo imali. Ali pokazao se bahat. On može sve. Sponzor je velike stranke, velike poslove je dobivao. Njegova tvrtka obnavlja zgrade u centru Petrinje, Gline, Siska… Pa pogledajte njegove, a pogledajte okolne i sve će vam biti jasno”, ljutit je Dragić, koji tvrdi da na Banovini ima još obitelji koje nisu zadovoljne time što su dobile grijanje na pelete umjesto na drva, ali da se ne žele javno sukobljavati i zamjerati moćnicima i vlastima.

Martin Jozić odbio je za Nacional razgovarati o problemu obitelji Dragić. “Neću ništa komentirati. Pitajte Ministarstvo”, kratko nam je rekao i završio razgovor. Glasnogovornica Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Valentina Vincek odgovorila je na pitanja koja joj je o slučaju obitelji Dragić poslao Nacional i tvrdi da je sustav grijanja ispravan. Ministarstvo je, stoji u odgovoru, “u kontinuiranoj komunikaciji s vlasnikom zamjenske kuće, nadzornim inženjerom i izvođačem radova. Nakon završetka izgradnje obiteljske kuće, gospodin Dragić uložio je prigovorio na sustav grijanja te je Ministarstvo u cilju utvrđenja i otklanjanja eventualnih nedostataka po pitanju grijanja kontaktiralo nadzornog inženjera i izvođača radova koji su provjerili grijanje te je utvrđeno da je isti funkcionalan i postiže potrebnu i predviđenu temperaturu”, ustvrdila je Vincek.

“Dodajmo i kako su kvaliteta izvedenih radova, ugrađen materijal i oprema u skladu sa zahtjevima projekta, sukladno programu kontrole i osiguranja kvalitete. Temeljem zaprimljene dokumentacije nadzornog inženjera proizlazi da su svi radovi izvedeni u punom opsegu, što uključuje i ugradnju instalacija za grijanje, te da tijekom građenja nisu uočeni nedostaci, manjkavosti niti nepravilnosti koje bi utjecale na uporabljivost građevine. Dodatno, važno je istaknuti i činjenicu kako za sve izvedene radove na kući pa tako i na sustav grijanja vlasnik ima garanciju od dvije godine od dana primopredaje kuće.” Vincek je potvrdila da se obitelj Dragić u više navrata obraćala Ministarstvu te ustvrdila da im je „na njihove predstavke odgovoreno, što usmenim što pisanim putem”.

‘Više puta smo se žalili Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. I ministru Bačiću smo se izravno javljali: ‘Ne tražimo ništa, dajte nam samo ono što smo i imali’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“Ujedno, u nekoliko navrata postignut je i dogovor s vlasnikom oko primopredaje kuće, no isti bi se kasnije predomislio. Zadnji kontakt s gospodinom Dragićem bio je prije dva dana u uredu Ministarstva u Petrinji te je gospodin Dragić odustao od prigovora i kazao da će potpisati Zapisnik o primopredaji i preuzeti novoizgrađenu kuću”, stoji u odgovoru koji je Nacional primio u petak, 31. siječnja. Vincek je odgovorila i na pitanje o sumnjama u kvalitetu drugih radova koje izvodi tvrtka Bau gradnja, ustvrdivši kako je “izvela radove u ugovorenom roku, kvalitetno i prema pravilima struke”.

Vincek je potvrdila da se “zamjenske obiteljske kuće na Banovini grade po tipskom projektu koji predviđa ugradnju peći na pelete. Riječ je o grijanju koje udovoljava visokim standardima energetske učinkovitosti. Ujedno, pelet je obnovljiv, prirodni resurs i predstavlja neiscrpan izvor energije”. Nacional je o tome razgovarao i s Martinom Ljubičić iz zagrebačkog studija Maud, koji je projektirao tipske kuće za obnovu Banovine. Ljubičić je potvrdila da je, “u dogovoru sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje”, dogovoreno da se prema projektu ugrađuje grijanje na drvenu sječku, pelete i brikete, “jer su iz Ureda rekli da su ljudi na tim područjima tradicionalno skloni grijanju na drvene resurse”. Istodobno, prema njezinim riječima, “službeno se više ne mogu stavljati peći na drva jer nisu u skladu sa sadašnjim propisima, koje morate poštovati”. Drvo se smatra, kazala je Ljubičić, “vrijednim izvorom da bi se spaljivalo, dok su drvena sječka i peleti otpadni materijal od drvne industrije i koriste se u sklopu zelenih politika”.

S druge strane, ugledna Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske REGEA, koju je još 2008. osnovao današnji posebni savjetnik predsjednika Republike za klimu Julije Domac, objavila je 2016. brošuru “Grijanje drvom za ogrjev, drvnim peletima, drvnom sječkom i drvnim briketima”, u kojoj ne radi razliku između drveta i peleta, sječke i briketa, nazivajući ih sve “biomasom” koja je “ekološki prihvatljiva alternativa”.

“Danas tržište nudi moderne sustave grijanja na biomasu odnosno ogrjevnim drvom, drvnim peletima ili drvnom sječkom, koji su dokazane i testirane tehnologije”, piše u toj brošuri, koja spominje i centralno grijanje na drva tvrdeći da su kotlovi za takvu vrstu grijanja “vrlo efikasni i predstavljaju ekonomsku alternativu”. S obzirom na to, problem obitelji Dragić mogao bi opravdati postavljanje pitanja o stvarnim razlozima zbog kojih su u obnovljene kuće na Baniji, gdje su peći na drva uvriježen i tradicionalan način grijanja, ugrađeni sustavi na sječku, pelete i brikete, također proizvode od drveta, ali koje, što u ovome slučaju može biti najzanimljivije, proizvodi nekoliko hrvatskih tvrtki, među kojima je i Mundus Viridis, tvrtka povezana s Ivićem Pašalićem, bivšim savjetnikom Franje Tuđmana, a današnjim moćnikom iz sjene drvoprerađivačke industrije.

Zoran Dragić tvrdi da na Banovini ima još obitelji koje nisu zadovoljne time što su dobile grijanje na pelete umjesto na drva, ali se boje moćnika i vlasti. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO