Kada se govori o Oscarima i predviđanjima pobjednika, a u kontekstu kategorije najboljeg kratkog igranog filma u kojoj je nominiran film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, onda se često govori kako je ta kategorija najneizvjesnija. Više je razloga za to, najbitniji je taj da je pored sve sile dugometražnih filmova, ta kategorija manje zanimljiva glasačima koji često ni ne pogledaju svih pet nominiranih.

Neizvjesnost potvrđuju i filmski kritičari najutjecajnijih magazina, pa tako magazin Variety tvrdi da će Oscara u kategoriji kratkog igranog filma osvojiti indijski „Anuja“, Hollywood Reporter objavio je kako će Oscara osvojiti „The Last Ranger“, a isto smatra i portal Deadline, kao i The New York Times. Portal TheWrap predviđa pobjedu hrvatskog filma „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, a to isto najavljuje i portal IndieWire. Na međunarodnim kladionicama najbolje stoji film Nebojše Slijepčevića, a najslabije „The Last Ranger“.

Glavna prijetnja filmu Nebojše Slijepčevića je indijski „Anuja“, ponajmanje zbog svoje kvalitete jer je „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ nemjerljivo bolji film, i režijom i scenarijem. Nagrade koje je do sada osvojio Nebojše Slijepčević nezamislive su za autore filma „Anuja“. Međutim, to mnogo puta u izboru za Oscara nije bilo dovoljno jer je agresivna promotivna kampanja često bila ključna prevaga. A to je ono što ima “Anuja“. Iza ovog filma koji je režirao Adam J. Graves a producirala njegova supruga Suchitra Mattai stoji streaming platforma Netflix koja ga je počela prikazivati 5. veljače.

U središtu filma je 9-godišnja djevojčica koja, sa starijom sestrom, radi u teškim uvjetima u tvornici odjeće. No, ona je iznimno darovita matematičarka te joj se ukaže prilika da upiše školu što bi promijenilo njen život. Tema filma je privlačna za glasače, iskorištavanje djece u zemljama poput Indije, prilika da se simpatična djevojčica izvuče iz tog blata, i prepreke koje mora savladati da bi u tome uspjela.

No, ono što je najvažnije jest da su se u promociju filma uključile Mindy Kaling kao producentica i Priyanka Chopra Jonas kao izvršna producentica. Mindy Kaling je glumica, komičarka i scenaristica koju je proslavila serija „U uredu“ u kojoj glumi jednu od glavnih uloga, ujedno je jedna od autorica scenarija. Još 2013. magazin Time uvrstio ju je na listu 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. I dok je Mindy Kaling rođena u Americi one godine kada su joj roditelji emigrirali iz Indije, Priyanka Chopra Jonas rođena je u Indiji, bila je Miss svijeta 2000. godine, da bi posljednjih nekoliko godina također bila na listi 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. Upravo je utjecaj ove dvije žene glavna moć filma „Anuja“.

Nizozemski film „I’m not a Robot“ zanimljiv je jer koketira s dugo godina aktualnom temom a to je hoće li računala i umjetna inteligencija nadomjestiti ljude ne samo u poslu već i u svakodnevnom životu. Victoria Warmerdam režirala je ovaj film za koji se već sada zna da će se na temelju njega snimati dugometražni film. U njemu glazbena producentica Lara jednog dana ne može potvrditi na Internetu da nije robot odnosno bot. Panično zove svog partnera koji dolazi, sa svojom prijateljicom, u njen ured da bi joj objelodanio kako je ona doista robot. Robot koji funkcionira kao čovjek, sa samo jednom iznimkom. Podešena je tako da ne može umrijeti prije svog partnera, već nakon njega. Victoria Warmerdam, koja je i scenaristica filma, navela je kako je željela snimiti duhovit film koji treba odgovoriti na pitanje – što nas čini ljudskim bićem?

Američki „A Lien“ pogađa pravi trenutak jer govori o pravima imigranata u SAD-u, u jednoj sceni na televiziji govori Trump čime se indirektno prikazuje krivac za stanje s imigrantima, a odnedavno se u kampanju tog filma uključila ACLU (American Civil Liberties Union), organizacija koja postoji već više od 100 godina i koja se bavi borbom za ustavom zagarantirana pravca pojedinaca. Oni tvrde da se priče kao što je ona iz filma „A Lien“ događaju diljem SAD-a. U filmu „A Lien“ dugogodišnji imigrant Oscar Gomez dolazi sa suprugom Amerikankom i njihovom kćerkom u imigrantski ured na razgovor za dobivanje zelene karte i time boravišta u Americi. No, tijekom njegovog razgovora jake snage Ureda za imigraciju pozivaju nekoliko imigranata, pa i njega, kako bi ih odveli tko zna gdje.

Film je prvoloptaški, ne nedostaje jeftinog izazivanja emocija uvođenjem djeteta u priču, ali s jasnom anti-Trumpovskom porukom i uz činjenicu da je izvršni producent filma Adam McKay, osvajač Oscara za film „Oklada stoljeća“ i redatelj za Oscara nominiranih filmova „Čovjek iz sjene“ i „Ne gledaj gore“, taj film postaje validan konkurent za ovu nagradu.

Dijete izaziva emocije i u filmu „The Last Ranger“, dvije glavne glumice su žene, redateljica je žena, a priča govori o borbi protiv ilegalnih lovaca na nosoroge koji ih ubijaju zbog njihovih rogova. U tom filmu djevojčica (11-godišnja Liyabona Mroqoza, do sada bez ikakvog glumačkog iskustava) upoznaje rendžericu koja se bori za očuvanje nosoroga u Južnoj Africi i, naravno, nailaze na ilegalne lovce koji upucavaju ženku nosoroga. Film je nanizao pobjede na nekoliko američkih filmskih festivala a način na koji je sniman lako vas može očarati. S obzirom na to da jedan nosorog biva ubijen svakih 15 sati, a vrlo često i rendžeri koji ih čuvaju bivaju ubijeni, jasno je zašto neki od utjecajnih američkih medija predviđaju pobjedu upravo ovog filma.

Bez ikakvog domaćinskog navijanja, „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ najbolji je film u kategoriji kratkog igranog filma. Nagrade koje je do sada osvojio, najbolji kratki film festivala u Cannesu, najbolji kratki film po izboru Europske filmske akademije, nagrada Cesar (francuski Oscar), da druge ne spominjemo, dokaz je toga. Međutim, ako vas zbog toga ulovi euforija, dovoljno je sjetiti se Harveya Weinsteina, ozloglašenog producenta koji je marketinškim manipulacijama došao do neočekivanih uspjeha pa su tako osrednji filmovi „Zaljubljeni Shakespeare“ 1998. i „Umjetnik“ 2011. osvojili Oscara za najbolji film.