Od trenutka kada prvi put udahnemo počinjemo starjeti, no ovaj se prirodni proces, kojem bismo se najradije oduprli kada uđemo u neke godine, ne odvija linearno s protokom vremena.

Postoje razvojni skokovi u djetinjstvu pa pubertet u kojem se drastično mijenjamo, a onda malo usporimo u odrasloj dobi i u narednih dva-tri desetljeća susrećemo se s komplimentima od ljudi koje dugo nismo vidjeli, a koji najčešće glase: “Pa ti se nisi uopće promijenio/promijenila”. I zaista nam se čini, kada se, primjerice, susretnemo na desetoj, dvadesetoj pa i dvadeset i petoj obljetnici mature da smo i dalje svi isti oni mladi ljudi, s tek pokojom borom ili sijedom vlasi.

Ako nas zdravlje služi, osjećamo se sjajno sve do trenutka kada počinjemo uviđati da nam za odraditi isti posao treba više vremena, da osjećamo kosti, zglobove, lošije pamtimo, podložniji smo promjenama raspoloženja, emotivniji i osjetljiviji. To sve ukazuje na još jedan “razvojni” skok u našim životima.

Studija objavljena u znanstvenom časopisu Cell identificirala je trenutak u kojem se događa taj skok, odnosno kada počinjemo ubrzano starjeti. To se događa oko 50. godine života.

Nakon tog vremena, putanja kojom naša tkiva i organi stare strmija je, nego u prethodnim desetljećima. Prve su na udaru krvne žile – one najbrže stare. Sve ovo da se iščitati iz proteina koji se nalaze u ljudskome tijelu, poručuju znanstvenici.

“Na temelju promjena proteina povezanih sa starenjem, razvili smo ‘tkivne satove starenja’ i definirali putanje starenja na razini svakog organa. Vremenska analiza otkrila je infleksiju krivulje starenja oko 50. godine života, pri čemu su krvne žile tkivo koje gubi na vitalnosti i izrazito je podložno starenju”, stoji u studiji.

“Naši pronalasci postavljaju temelje za razumijevanje ljudskog starenja na razini sustava kroz prizmu proteina”, poručuje kineski tim znanstvenika koji je proveo ovu studiju.

Ljudi imaju izrazito dug životni vijek u usporedbi s većinom drugih sisavaca, ali to dolazi s određenom cijenom. Jedna od njih je smanjenje funkcije organa, što dovodi do povećanja rizika od kroničnih bolesti kako godine prolaze.

Istraživali su kako se proteini u različitim tkivima mijenjaju tijekom vremena. Prikupili su uzorke tkiva ukupno 76 donora organa u dobi između 14 i 68 godina koji su umrli od slučajne traumatske ozljede mozga.

Ovi uzorci obuhvatili su sedam tjelesnih sustava: kardiovaskularni (srce i aorta), probavni (jetra, gušterača i crijeva), imunološki (slezena i limfni čvor), endokrini (nadbubrežna žlijezda i bijelo masno tkivo), dišni (pluća), pokrovni (koža) i mišićno-koštani (mišići). Također su uzeli uzorke krvi.

Tim je izradio katalog proteina pronađenih u tim sustavima, pažljivo bilježeći kako se njihove razine mijenjaju s povećanjem dobi donora. Istraživači su usporedili svoje nalaze s bazom podataka o bolestima i njima povezanim genima te otkrili da se ekspresija 48 proteina povezanih s bolestima povećava s godinama.

To je uključivalo kardiovaskularne bolesti, fibrozu tkiva, masnu bolest jetre i tumore povezane s jetrom.

Otkrili su da su se najuočljivije promjene dogodile između 45. i 55. godine života, osobito s aortama, gušteračom i slezenom.

Prethodne studije pokazale su još dvije istaknute točke starenja – oko 44. godine i ponovno oko 60. godine. Nova saznanja sugeriraju da je ljudsko starenje složen, postupni proces. Razumijevanje kako ono utječe na određene dijelove tijela u određeno vrijeme moglo bi pomoći u razvoju medicinskih intervencija koje bi olakšale taj proces.

„Ovi uvidi mogu olakšati razvoj ciljanih intervencija za starenje i bolesti povezane sa starenjem, otvarajući put poboljšanju zdravlja starijih osoba”, poručuju znanstvenici Kineske akademije znanosti u zaključku studije.