Posmrtni ostaci francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera navodno su pronađeni nakon više od tri desetljeća.
Ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice na Ovčari, svega stotinjak metara udaljene od zloglasnog hangara – mjesta koje je postalo simbolom vukovarske patnje i mučeništva – obavljena je 25. rujna ove godine.
Prema neslužbenim informacijama, u grobnici su pronađeni ostaci trojice muškaraca, a među njima bi trebao biti i Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac koji je poginuo braneći Hrvatsku, neslužbeno doznaje RTL. Službeni rezultati identifikacije trebali bi biti objavljeni u srijedu u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro“ u Vukovaru. Očekuje se kako će objavi prisustvovati i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
PETROVAČKA DOLA Identificirani posmrtni ostaci bračnog para iz masovne grobnice
Jean-Michel Nicolier ubijen je 20. studenoga 1991. na Ovčari. Tijekom obrane Vukovara bio je teško ranjen te je prebačen u bolnicu, gdje su ga snimile kamere francuske televizije. To je bio posljednji put da je Nicolier viđen živ. Iz bolnice su ga odveli, a prema svjedočanstvima preživjelih s Ovčare, „samljeli od batina“ i potom brutalno ubili.
Predosjećao najgore
Francuz je 1991. godine stigao u Hrvatsku, gdje je postao pripadnik HOS-a i sudjelovao u obrani Vukovara. Na pitanje francuskih novinara „Što za vas simbolizira Vukovar?“, Jean-Michel Nicolier je samo nekoliko sati prije pogubljenja odgovorio: „Klaonicu.“
U studenom 1991. pojavio se pred kamerama u vukovarskoj bolnici, ogrnut zelenim ogrtačem i vidno uznemiren. Njegovi sunarodnjaci, novinari koji su ga tada snimali, kasnije su svjedočili da je Jean-Michel, dragovoljac iz Vesoula koji je došao braniti Hrvatsku, predosjećao najgore.
NEGOSLAVCI Otkrivena masovna grobnica. Medved: Radi se o ljudima s područja Vukovara
„Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile“, rekao je tada Nicolier, koji je kasnije postao simbol vukovarske patnje.
‘Vukovar je klaonica. Prava klaonica’
Jean-Michelova majka, Lyliane Fournier, prisjetila se kako je sina posljednji put vidjela upravo na snimci reportaže iz vukovarske bolnice koju su snimili francuski novinari. „Posljednji put je vidjela svog sina na snimki reportaže iz vukovarske bolnice u kojoj su francuski novinari snimili Jean-Michela. Međutim, on je tada već bio ubijen“, rekla je svojedobno u razgovoru za RTL Danas.
„Mislim da ga je sve to jako pogodilo. Kada su ga te večeri intervjuirali Hervé Ghesquière i Agnès Vahramian, kad mu je Hervé postavio pitanje što mu Vukovar predstavlja, vidjelo se kako mu je nestao osmijeh s lica i rekao je – klaonicu. Pravu klaonicu. Tada sam shvatila, a kasnije i doznala, što je uistinu bio Vukovar“, ispričala je Fournier.
Godinama je prikupljala dijelove priče o sinu koji se borio za Hrvatsku, a najviše je saznala nakon rata – zahvaljujući njegovim suborcima, posebno prijatelju poznatom pod nadimkom Paša. „Htio je izvući Jean-Michela iz bolnice, a on je to uvijek odbijao. Jednom, kad smo bili u Vukovaru, rekao mi je da kad priča o Jean-Michelu, koža mu se naježi. Rekao je: ‘Trebao sam ga onesvijestiti, staviti na leđa i izvući ga’.“
Jean-Michelova majka: Sigurno se bojao
„Čini se da je bio prvi kojeg su pogubili, i rekla sam si, to me treba tješiti. Bio je prvi, pa nije vidio sve što se dogodilo, ali vjerujem da je znao. Morao je znati. Sigurno se bojao, ali kao i svi ostali, uostalom. Najmlađa žrtva bio je dječak od 16 godina, a bila je i trudna žena među zarobljenicima“, kazala je majka Francuza.
Lyliane Fournier danas živi u Hrvatskoj i kaže kako razumije zašto se njezin sin odlučio boriti za narod kojeg je do tada poznavao samo s televizije. Jedan od njihovih posljednjih susreta dogodio se tri mjeseca prije njegova odlaska u rat.
‘Rekao mi je: Da samo znaš što rade’
„Rekao mi je: idem u Hrvatsku, nemaš mi što reći, imam 25 godina, dođi, pomozi mi da spremim kofer. I pomogla sam mu. Htjela sam mu napraviti sendvič, ali rekao je da nema vremena. Nosio je moj križ oko vrata jer je svoj izgubio, pa je uzeo moj. Sjećam se da sam mu rekla: hajde Jean-Michel, vrati mi križ, jer ćeš i ovaj izgubiti, a on je odgovorio: ‘Ne, čuvat će me’“, ispričala je Fournier.
Majka i sin posljednji su put razgovarali telefonom kada joj je rekao da odlazi u Vukovar. „Posljednji put me nazvao 6. listopada. Bio je u suzama i rekao mi je: ‘Da samo znaš što rade, treba nam poslati pomoć’, a u Francuskoj je svima bilo svejedno“, prisjetila se.
Lyliane Fournier nikada nije izgubila nadu da će posmrtni ostaci njezina sina biti pronađeni. Priča o mladom Francuzu 2012. godine pretočena je u roman “Jean ili miris smrti”, koji su napisali Nevenka Nekić i Antun Ivanković, temeljen na dugogodišnjoj osobnoj istrazi, svjedočanstvima s beogradskih suđenja, pismima Jeanove majke i isječcima iz francuskog tiska. Godine 2016. snimljen je i dokumentarni film Sve je bio dobar san, posvećen njegovu životu i žrtvi.
Komentari