Deset godina nakon što su razdjelnici topline ugrađeni u više od 100 tisuća stanova, Hrvatska se ponovno suočava s istim pitanjem – isplate li se ti uređaji koji bi trebali pravednije raspodijeliti troškove grijanja?
Profesor emeritus zagrebačkog Građevinskog fakulteta Ivica Džeba za N1 je jasno poručio da studija Ekonomskog instituta iz Zagreba pokazala je da se razdjelnici ne isplate.
Profesor Džeba podsjeća da je još 2017. godine napravljena detaljna analiza koja je pokazala da razdjelnici ne donose uštede koje bi opravdale visoke troškove njihove ugradnje i održavanja. Prema njegovim riječima, problem nije samo u cijeni uređaja, nego i u nužnosti prilagodbe cijelog sustava grijanja, uključujući termostatske ventile i sustav regulacije.
OBRAČUN GRIJANJA Predstavnici stanara će očitavati razdjelnike
“Jednostavno, troškovi su preveliki u odnosu na ono što se u deset godina može uštedjeti“, objašnjava Džeba.
‘Razdjelnici uopće ne mjere stvarnu potrošnju topline’
Velika razlika, kaže, postoji između novih, energetski učinkovitih zgrada i onih starih, građenih prije pola stoljeća. “U novim zgradama koje imaju dobru izolaciju razdjelnici eventualno mogu imati smisla, ali u starim zgradama – ne. Toplina iz grijanih stanova prolazi kroz zidove u one koji se ne griju, pa vi zapravo plaćate i za tuđe grijanje.”
Profesor pojašnjava da razdjelnici uopće ne mjere stvarnu potrošnju topline. “Algoritam ovisi o temperaturi radijatora i zraka u prostoriji, a broj impulsa koji se bilježi množi se s nizom koeficijenata. Na kraju dobijete broj koji se građanima čini točan, ali u stvarnosti to nitko ne može provjeriti”, govori profesor.
‘EU ne zahtijeva obveznu ugradnju razdjelnika’
Podsjeća i na istraživanje profesora Balina s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji je otkrio da je “11 posto razdjelnika bilo krivo parametrirano, što automatski znači pogrešan obračun.”
Prema Džebi, sustav kontrole praktički ne postoji. “U Hrvatskoj ima između 350 i 400 tisuća ugrađenih razdjelnika, a u državnom inspektoratu svega 17 inspektora za cijelo područje energetike i toplinarstva. S takvim resursima nema šanse da se obavi ozbiljna kontrola.”
Iskustva iz njegove vlastite zgrade, kaže, potvrđuju to: “Razdjelnici su bili pogrešno parametrirani, loše postavljeni i krivo očitavani – sve što je moglo biti krivo, bilo je krivo.”
NOVI TROŠAK Tko nema razdjelnike plaćat će do 360 eura godišnje
Suprotno tvrdnjama Ministarstva gospodarstva, Džeba naglašava da Europska unija ne zahtijeva obveznu ugradnju razdjelnika. “Direktiva jasno kaže da se oni ugrađuju samo tamo gdje nije moguće postaviti kalorimetre, a države članice koje dokažu da se razdjelnici ne isplate – ne moraju ih ugrađivati.”
Na pitanje jesu li barem pridonijeli smanjenju potrošnje toplinske energije, odgovara: “Potrošnja se nešto smanjila, ali uglavnom zato što imamo velik broj praznih stanova. Ti stanovi plaćaju oko 20 posto prosječne potrošnje, i njima razdjelnici zapravo odgovaraju. To je, međutim, u suprotnosti s politikom Ministarstva graditeljstva koje želi takve stanove aktivirati za najam.”
Opisuje i konkretne primjere iz starih zagrebačkih naselja poput Zapruđa i Utrina, gdje stanovi nemaju međusobnu izolaciju: “Toplina iz jednog stana lako prolazi u drugi, pa oni koji se griju plaćaju i za susjede. Takvi su stanovi u puno lošijoj poziciji, a razdjelnici to ne uzimaju u obzir.”
O novom prijedlogu Ministarstva: Pogrešno i nepravedno
Osvrće se i na novi prijedlog Ministarstva prema kojem bi se pričuva koristila za plaćanje razdjelnika i dijela troškova grijanja zajedničkih prostora. “To je pogrešno i nepravedno. Razdjelnici se ne smiju plaćati iz pričuve jer to nije ulaganje koje koristi svim suvlasnicima. Takav model zapravo znači da oni koji redovno plaćaju pričuvu sufinanciraju one koji to ne čine.”
Ministarstvo, tvrdi, nije dalo nikakvo objašnjenje na temelju čega je predložilo naknadu od 50 centi po kvadratu za one bez razdjelnika. “To je, rekao bih, čista ucjena građanima – kupite razdjelnike ili ćete plaćati kaznu. Nema logike ni u izračunu, jer i među onima koji ih imaju ima slučajeva da troše više topline nego oni bez razdjelnika.”
Profesor ima savjet
Džeba priznaje da je i sam imao poteškoća s razumijevanjem formule za izračun potrošnje: “Ja sam doktor znanosti, i kad sam prvi put pogledao formulu, odustao sam. Toliko je složena da je običnom građaninu nemoguće provjeriti izračun.” U praksi, kaže, često postoje manipulacije: “U nekim stanovima razdjelnici uopće ne bilježe potrošnju, iako su stanovi naseljeni. U jednoj zgradi u Rijeci, razdjelnik je bio skinut i odnesen, a sustav to nije ni registrirao.”
Njegov je savjet jasan: “Zgrade koje su izašle iz desetogodišnjih ugovora neka ne ulaze u nove. Čak i ako budu morale plaćati naknadu, dugoročno će bolje proći. Neka pričekaju i vide kako će se situacija razviti.”
Posebno upozorava na odredbu iz novog pravilnika koji bi trebao stupiti na snagu 2027. godine: “Ako trećina stanova u zgradi nema razdjelnike, oni će plaćati cijeli račun za grijanje cijele zgrade, dok se ostali mogu grijati neograničeno i ne platiti ništa. To je ne samo nepošteno, nego i potencijalno neustavno.”
Za kraj, profesor Džeba podsjeća da čak 18 zahtjeva za ocjenom ustavnosti zakona i pravilnika o razdjelnicima još uvijek čeka odluku Ustavnog suda. “Vlada se o tome očitovala još 2017. godine, ali odluke nema. Predsjednik Ustavnog suda još je 2020. rekao da je sve u završnoj fazi, no od tada – ništa. Pet godina kasnije, sve stoji. Ali, živjeti i nadati se, to nam preostaje”, kazao je profesor Džeba za N1.
Komentari