U poznatom Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku – MoMA prošloga tjedna predstavljena je nova stalna postava u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti iz Zagreba pod nazivom “Invitation: Museum of Contemporary Art, Zagreb”. Riječ je o predstavljanju ključnih djela hrvatske umjetnosti šezdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada je Zagreb bio između kapitalističkog zapada i socijalističkog istoka te imao jedinstvenu umjetničku scenu.

Kustosi MoMA-e istaknuli su prilikom predstavljanja ovog stalnog postava koji će biti otvoren sljedeće tri godine, da je u vrijeme kada je bio dio socijalističke Jugoslavije, Zagreb bio otvoren zapadnom utjecaju te je uživao širu kulturnu slobodu. Inicijativa za ovaj stalni postav stigla je od Christophea Cherixa, glavnog kustosa Odsjeka za grafiku i crtež, jednog od dosadašnjih voditelja EE C-MAP grupe, koji je na ovom projektu započeo raditi još dok je na čelu MSU-a bila ravnateljica Zdenka Badovinac, koju je prije nekog vremena na toj poziciji zamijenila Vesna Meštrić. Na ovom projektu uz nju su surađivale kustosice MSU-a Jasna Jakšić i Radmila Iva Janković, dok je u MoMA-i kustosica ovog postava bila Ana Janevski, iz odjeljenja za medije i izvedbene umjetnosti u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.

‘Jugoslavenski socijalizam bio je otvoreniji, pa je Zagreb bio izložen međunarodnim utjecajima i napravljen je odmak od socrealizma’, kaže Ana Janevski

Ana Janevski iza sebe ima bogato iskustvo rada na brojnim projektima poput suradnje s Judson Dance Theatreom i brojnim koreografima kao što su Anne Teresa De Keersmaeker, Jérôme Bel, Yvonne Rainer, Rabih Mroué, Boris Charmatz & Musée de la danse, Simone Forti, Martha Rosler, Ralph Lemon, Trajal Harrell itd. Uredila je knjigu „MoMA Dance Series“ o Borisu Charmatzu te bila suurednica na knjizi „Art and Theory of Post-1989 Central and Eastern Europe“ s Roxanom Marcoci i Ksenijom Nouril. S Cosminom Costinasom uredila je publikaciju „Is the Living Body the Last Thing Left Alive?: The New Performance Turn, Its Histories and Its Institutions“. Od 2007. do 2011. bila je kustosica u Muzeju moderne umjetnosti u Varšavi, gdje je uz mnoge druge projekte kurirala veliku izložbu „Čim otvorim oči, vidim film“, na temu jugoslavenskog eksperimentalnog filma i umjetnosti 1960-ih i 1970-ih. Uredila je i knjigu pod istim naslovom. Godine 2010. bila je sukustosica prve opsežne izložbe o eksperimentalnom filmu u Jugoslaviji „Ovo je sve film! Eksperimentalni film u Jugoslaviji 1951–1991“ u Muzeju moderne umjetnosti u Ljubljani.

U razgovoru za Nacional Ana Janevski objasnila je specifičnosti zagrebačke kulturne scene šezdesetih godina prošlog stoljeća: „Zagreb šezdesetih godina imao je vrlo dinamičnu i bogatu umjetničku scenu. Dovoljno je spomenuti niz festivala kao GEEF (Genre Experimental Film Festival) ili Muzički biennale Zagreb te samo postojanje i aktivnosti Galerije suvremene umjetnosti s Novim tendencijama i ostalim domaćim, a i međunarodnim izložbama. Budući da je jugoslavenski socijalizam bio otvoreniji nego u ostalim zemljama istočne Europe, Zagreb je bio izložen međunarodnim umjetničkim utjecajima i razmjenama te je napravljen značajan odmak od socrealizma. Zagreb u tom trenutku uživa i poseban kulturni status u odnosu na gradove bivše Jugoslavije.“

Josip Vaništa, ‘The Desposition’, 1986.

Ravnateljica MSU-a Vesna Meštrić u izjavi zaHINA-u istaknula je da je „riječ o izboru radova iz tog važnog razdoblja, kada su Zagreb i Galerija suvremene umjetnosti (danas MSU) bili ključni sudionici suvremenih umjetničkih zbivanja, ponajprije zahvaljujući inovativnosti i predanosti kustosa Galerije suvremene umjetnosti“. Istaknula je i da je suradnja s jednom od najvažnijih svjetskih muzejskih institucija tražila veliki angažman svih muzejskih odjela, ali svakako predstavlja i veliko profesionalno zadovoljstvo za sve uključene. „U svim fazama procesa – od posudbenih ugovora, pregleda i pakiranja građe, transporta, postava i uvjeta izlaganja, maksimalno se poštuju najviši muzeološki standardi. Takvi projekti ne samo da jačaju stručne kompetencije i ugled institucije, već i pridonose razvoju međunarodne mreže kulturne suradnje“, rekla je Vesna Meštrić.

Iako je naglasak stavljen na umjetničku grupu Gorgonu, koja je djelovala od 1959. do 1965. godine, na izložbi će zapravo biti prikazani radovi umjetnika i umjetnica nastali u periodu od 1950-ih do 1970-ih. Ana Janevski rekla nam je da je fokus postava ipak na Gorgoni i na djelima umjetnika koji su je činili, a to su Josip Vaništa, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Dimitrije Bašičević Mangelos i Ljerka Šibenik. Kako je u povodu otvaranja izjavila da ova izložba stavlja zagrebačku umjetničku scenu 60-ih godina u širi međunarodni kontekst i stvara značajne veze s drugim dijelovima svijeta, zamolili smo je da nam to pobliže pojasni. „U pitanju je suradnja MoMA-e i MSU-a iz Zagreba. MoMA-ina zbirka hrvatskih umjetnika iz šezdesetih dopunjena je radovima iz zagrebačkog muzeja. Naime, MoMA posjeduje kompletan set od 11 brojeva časopisa grupe Gorgona iz razdoblja od 1961. do 1966. godine i to je bila polazna točka postava. Budući da je Gorgona bila grupa umjetnika, kustosa, povjesničara umjetnosti, arhitekata koji su imali i odvojene uspješne karijere, odlučili smo uz časopise pokazati i individualne radove nastale tijekom djelovanja Gorgone te smo, moglo bi se reći, dobili ‘gorgonski duh’. Zanimljivo je bilo razmišljati o tenziji individue i kolektiva“, istaknula je Ana Janevski. Zanimljivo je pritom da je tek krajem sedamdesetih Gorgona postala poznata široj javnosti uslijed velike retrospektivne izložbe održane 1977. godine u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, u sklopu koje je objavljen tekst kustosice Nene Dimitrijević „Umjetnost kao način postojanja“.

Mangelos (Dimitrije Bašičević), ‘Relation manifesto’, 1976.

Radovi hrvatskih umjetnika moći će se razgledati u Galeriji 406, a u drugoj galeriji stalnog postava u MoMA-i vezanoj za Zagreb pokazan je i “Crni ambijent II” Ljerke Šibenik iz 1969. godine, o čemu je Ana Janevski rekla: „Šibenik je jedan od rijetkih ženskih glasova na hrvatskoj sceni toga doba te je prva autorica ambijenata u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Crni ambijent s objektima i crnim svjetlom predstavljen je prvi put 1969. u prostoru zagrebačke Galerije suvremene umjetnosti i sada će biti prikazan u MoMA-i. Htjeli smo također naglasiti da je Galerija suvremene umjetnosti podržavala suvremene umjetnike toga vremena. Svi pokazani radovi sad su dio MoMA-ine zbirke i u dijalogu s ostalim radovima iz tog vremena. Tako se stvara neki novi kontekst za zagrebačke radove, a ujedno i novi narativ MoMA-ine zbirke i šire povijesti umjetnosti.“

Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti utemeljen je 1954. godine osnivanjem Galerije suvremene umjetnosti. U sklopu Muzeja, koji se isprva nalazio u palači Kulmer na Gornjem gradu, bio je Centar za fotografiju, film, televiziju i knjižnicu. Novi Muzej suvremene umjetnosti sagrađen je i otvoren 2009. godine na adresi Avenija Dubrovnik 17, gdje se nalazi i danas. Janevski je istaknula da će ova suradnja MoMA-e i MSU-a omogućiti brojnim posjetiteljima, kojih je, kako nam je rekla, već nakon prvih nekoliko dana vrlo pristojan broj i pokazuju veliki interes, da se detaljnije upoznaju s bogatstvom umjetničke scene u Zagrebu 60-ih godina, ali i važnom ulogom tadašnje Galerije suvremene umjetnosti, osnovane 1954., koja se već tada etablirala kao mjesto eksperimentiranja i podrške suvremenim umjetnicima. Radovi će se moći razgledati tijekom tri godine, a pratit će ih program projekcija i predavanja koji je u fazi pripreme.