Poznati hrvatski liječnik i oftalmolog, osnivač, ravnatelj i vlasnik Klinike Svjetlost prof. dr. sc. Nikica Gabrić za Večernji list napisao je kolumnu o državi i padu povjerenja u institucije.

Tekst je objavljen pod nazivom “Pad povjerenja u institucije veći je izazov od rasta BDP-a”.

Njegovu kolumnu objavljujemo u cijelosti.

‘Država je simbol’

“Država niie samo teritorii ni skup stanovnika. Država je simbol. Ona je pravni poredak, osjećaj sigurnosti, sustav obrazovanja, pristup zdravstvenoj skrbi. Skrb za starije, međugeneracijska solidarnost, Država je ono što nas spaja kad prestanu privatni interesi okvir zajedničkih vrijednosti koji daje smisao svakodnevnim obavezama. I zato, kad se naruši povjerenje u njezine institucije, ne gubimo samo učinkovitost. Gubimo simbole koji nas čine nacijom.

Zato pitanje budućnosti nije apstraktno. Riječ je o tome možemo li sačuvati ono što nas definira i usmjeriti promjene tako da osnažimo, a ne razvodnimo identitet. Ne identitet kao političku etiketu, nego kao svakodnevno iskustvo pripadnosti koje se ogleda u poštenom sucu, pouzdanoj bolnici, sigurnom vrtiću i školama koje djecu uče misliti, a ne samo pamtiti. Danas Hrvatska stoji pred izazovima koji su veći od pitanja rasta BDP-a. Suočavamo se s padom povjerenja u institucije, s odlaskom mladih i dolaskom novih stanovnika. Suočavamo se s pitanjem kako ostati svoji u svijetu koji se mijenja brzo i nepredvidivo. No ti izazovi nisu jedinstveni. Druge zemlje prošle su ih prije nas. Na nama je da učimo – ne iz vlastitih, nego iz tuđih grešaka.

Zapadne zemlje, danas razvijenije i stabilnije, nisu uvijek bile takve. I one su prošle kroz faze koje mi sada osjećamo: institucionalnu krhost, valove iseljavanja, pa potom i nekontroliranu imigraciju. No nisu svi ti procesi prošli bez grešaka. Europa je na vlastitoj koži osjetila što znači masovni priljev stanovništva bez integracijskog okvira: getoizacija, vrijednosni sudari, paralelna društva i erozija povjerenja u sustav.

Hrvatska tu ima šansu koju druge zemlje nisu imale – šansu da uči na njihovim pogreškama. Ako uspostavimo imigraciisku politiku koja kombinira tri elementa – gospodarsku potrebu. kulturnu integraciju i osobnu odgovornost – možemo izbjeći podjele koje danas potresaju mnoge europske gradove. Hrvatski jezik, poznavanje društvenih pravila, uključenost u obrazovni i radni sustav – to nisu prepreke, to su uvieti za dugoročno zajedništvo. Postoji pogrešna dilema u domaćem diskursu da moramo birati između europske modernosti i hrvatskog identiteta. No iskustva Poljske, Estonije i Litve jasno pokazuju da upravo nacionalni identitet može biti sidro koie omogućuie društveni napredak. Te zemlie nisu odustale od sebe – one su unijele sebe u Europu. Hrvatska mora učiniti isto. Identitet se ne gradi samo na povijesti i jeziku nego na povjerenju u institucije koje svakodnevno potvrđuju vrijednosti zajednice.

‘Zdravo društvo ne živi od nostalgije’

Ako škola degradira znanje, ako zdravstvo izgubi empatiju, ako se u pravosuđu pravda zamijeni kalkulacijom – tada ne gubimo samo kvalitetu usluge. Gubimo osjećaj da država ima smisla. Zdravo društvo ne živi od nostalgije. Ono ne traži neprijatelje ni izgovore. Zdravo društvo zna što želi: da mladi ostaju jer vide perspektivu, da liječnici ne odlaze jer imaju uvjete, da selo nije sinonim za zaostalost, nego za lokalnu održivost. Da oni koji dolaze – žele ostati, učiti jezik, dijeliti vrijednosti i postati naši, ne samo radnici.

Zdravo društvo prepoznaje poštenje, nagrađuje znanje i ne tolerira nepravdu. I što je najvažnije – vjeruje u vlastite institucije. Bez tog povjerenja, nikakva digitalizacija, strategija ili fond ne mogu spasiti zajednicu od unutarnje erozije. Zato Hrvatska mora učiniti nekoliko ključnih koraka. Prije svega digitalizirati javnu upravu, ali ne samo tehnički, nego u funkciji transparentnosti. Treba zapošljavanje po sposobnosti, ne po vezi, evaluirati rad prema rezultatima, a ne godinama staža, uklanjati besmislene birokratske namete. Na koncu potrebna je i aktivna integracija stranih radnika kroz jezik, orijentaciju i odgovornost.

To nisu “ambiciozne ideje”. To su temeljni preduvjeti da se kao društvo održimo. Iskustvo poslovanja u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori pokazalo mi je koliko smo slični. Dijelimo mentalitet, jezik i povijest. No ono što trebamo početi dijeliti su i strategije. Hrvatska, kao članica EU, ima povijesnu priliku da ne ostane izolirani otok “uspješne tranzicije”, već da postane most izmedu stabilnosti i potencijala regije,

Zamislimo regiju u kojoj se mladi iz Sarajeva, Splita i Podgorice natječu projektima, a ne u traumama. Gdje investitori gledaju cijelu jugoistočnu Europu kao prostor stabilnosti. Gdje granice ne brišu identitete, nego olakšavaju suradnju. To nije naivna verzija. To je zadatak zrele politike.

‘Bez povjerenja – sve ostalo je samo forma’

Kao liječnik, naučio sam da dijagnozu treba postaviti iskreno. Kao poduzetnik, znam da se promjene ne događaju same. Kao otac, znam da ne možemo ostaviti djecu u sustavu koji cijeni buku više od znanja. A kao građanin – vjerujem da Hrvatska može više. Jer Hrvatska nije apstraktna ideja. Ona je stvarna kad funkcionira bolnica. Kad sud donese pravednu presudu. Kad učitelj inspirira, a ne samo ocjenjuje. Kad ministar služi, a ne vlada.

Ako to sačuvamo, sačuvali smo naciju. Ako to izgubimo, izgubit ćemo povjerenje.  A bez povjerenja – sve ostalo je samo forma”, napisao je prof. dr. sc. Nikica Gabrić, liječnik i oftalmolog, osnivač, ravnatelj i vlasnik Klinike Svjetlost za Večernji list.

POSTOJI PLAN Bačić: ‘Država do kraja 2030. planira izgraditi oko 9.000 stanova za prodaju i najam’