U povodu nedavnog obilježavanja Dana Hrvatske odvjetničke komore Nacional je razgovarao s Nikicom Gržićem, 68-godišnjim dobitnikom najvišeg odvjetničkog strukovnog priznanja u Republici Hrvatskoj – Plakete dr. Ivo Politeo. Gržićev odvjetnički ured je u Sarajevu te je član Odvjetničke komore Bosne i Hercegovine. Strukovna nagrada „Ivo Politeo“ nazvana je po odvjetniku upamćenom po značajnom govoru u obranu Alojzija Stepinca u SFRJ, a bio je ugledni odvjetnik i u Kraljevini Jugoslaviji. Tada je Politeo branio Josipa Broza Tita u čuvenom „bombaškom procesu“.

Sarajevski odvjetnik Nikica Gržić tijekom karijere bio je i pravni savjetnik visokog predstavnika u BiH Wolfganga Petritscha, niz godina bio je opunomoćenik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, a punomoć za to zastupanje izdao mu je Mladen Bajić u vrijeme kada je bio glavni državni odvjetnik. Gržić je kao odvjetnik i pravni zastupnik zastupao interese Republike Hrvatske i njezinih građana u nizu sudskih postupaka. Među inima branio je i Miroslava Kutlu i Branimira Glavaša.

NACIONAL: U odvjetničkoj karijeri radili ste i za visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Je li za to bio raspisan neki međunarodni natječaj?

Točno je da sam bio pravni savjetnik Wolfganga Petritscha, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Inače, Petritsch je bio austrijski diplomat kao i nekadašnji tajnik austrijskog kancelara Brune Kreiskog. Za taj moj angažman, dakako, nije bio raspisan nikakav natječaj, nego je gospodin Petrich osobno došao u moj odvjetnički ured u Sarajevu. Nisam ga poznavao, ali oni su sve znali o nama. Znali su da ne pripadam nijednoj političkoj stranci. Prije 1990. godine nikada nisam bio ni u Savezu komunista. Jedina prijeratna organizacija kojoj sam bio član bila je Savez pionira, ali o tome nisam mogao odlučivati. Nerijetko me pitaju koja je moja stranka, a govore da pripadam HDZ-u.

NACIONAL: Pa da vas onda i Nacional pita: koja je vaša stranka? Je li to HDZ?

Moja su stranka svi moji klijenti, a kada se želim žešće našaliti, onda odgovaram da je moja stranka ona koja najbolje plati. Normalno, riječ je o strankama-klijentima, za koje se zalažem i koje zastupam na sudu. A što i da sam HDZ-ovac? Nije HDZ zločinačka organizacija. Jesam li Hercegovac? Rođen sam u Travniku, ali kako u šali volim reći, nažalost, po majci sam i Hercegovac. Ni za to nisam kriv. Zanimljivo je da iako nisam bio član Partije, u odvjetničku komoru Bosne i Hercegovine primio me je doktor Ante Merkadić, vijećnik AVNOJ-a u Bosni i Hercegovini. Bio je dobar odvjetnik. Točno je i da se partijski komitet tada pitao tko može, a tko ne može postati član odvjetničke komore. Pratio je to, kako se onda to zvalo, „Savet za bezbednost“, a u njemu su bili bivši oficiri. Oni su, kako se to tumačilo i prakticiralo, bili tamo da tu ne bude problema. Vodili su o tome računa.

‘Državno odvjetništvo i sve institucije znaju gdje je Dodik, ali ga nisu uhitili. Nedopustivo je to za ozbiljnu državu, a BiH je država koja u konkretnom slučaju ne ostvaruje svoj smisao’

NACIONAL: Kažete „pa što i da sam HDZ-ovac, nije to zločinačka organizacija“, a HDZ-u je u Hrvatskoj bilo i sudski presuđeno upravo da jest zločinačka organizacija?

Presuđeno je HDZ-u u Hrvatskoj, ali ne i u Bosni i Hercegovini. Prema tome, kod nas u Sarajevu nitko ne može reći da je HDZ „zločinačka organizacija“.

NACIONAL: Ali gdje ste sada dobili Plaketu dr. Ivo Politeo kao najviše priznanje jedne odvjetničke komore? Dobili ste je u Hrvatskoj, zar ne?

U pravu ste. Plaketu dr. Ivo Politeo dobio sam u Hrvatskoj, ali slična priznanja imam i u matičnoj državi Bosni i Hercegovini, kao i u Vojvodini, zatim Sjevernoj Makedoniji, a član sam i nekoliko prestižnih međunarodnih odvjetničkih organizacija. Po narodnosti sam Hrvat, a s Hrvatskom od davnina imam i obiteljske veze. Moja tetka Radoslava Gržić bila je prva predstojnica samostana sv. Lujze de Marillac 1974. godine pa me i to veže za Zagreb i Hrvatsku. Baš kao i činjenica da mi je sin Ivan također odvjetnik, ali ovdje u Zagrebu, nastavivši tako obiteljsku tradiciju bavljenja odvjetništvom koja traje od 1967.

NACIONAL: Je li vam se obratio Milorad Dodik da ga zastupate sada kada je za njim raspisana i međunarodna tjeralica?

Nije bio formalnog kontakta stoga ga nisam bio u poziciji odbiti. Ukratko, nisam prihvatio, ali niti odbio zastupati Milorada Dodika. On ima dobre odvjetnike u Republici Srpskoj, koji su moje dobre kolege. Vidio sam optužnicu protiv Milorada Dodika i ona je dosta dobra, ali kod ovakvog pravosuđa kakvo je u Bosni i Hercegovini ne možete ni u što biti sigurni.

NACIONAL: Što sada očekujete? Mogu li se obnoviti sukobi u Bosni i Hercegovini? Kako tumačite činjenicu da Dodik još nije uhićen?

Ne očekujem ništa. Mogu to ocijeniti kao slabost države Bosne i Hercegovine. Državno odvjetništvo i sve institucije znaju gdje je Milorad Dodik, ali ga još nisu uhitili. Nedopustivo je to za svaku ozbiljnu državu, a Bosna i Hercegovina je država koja u konkretnom slučaju ne ostvaruje svoj smisao u punom kapacitetu, pa ni u smislu navedene tematike.

NACIONAL: No odvjetnici neovisno o stanju pravosuđa brane svoje klijente. Ne mogu se izvući na osnovi lošeg stanja u pravosuđu.

Ne govorim o tome. Analiziram optužnicu neovisno o tome radi li se o Miloradu Dodiku ili nekom drugom posve anonimnom. Što se pak Dodika tiče, u postupcima po njegovima tužbama za klevetu zastupao sam glavnog urednika tada najutjecajnije istraživačke emisije Federalne televizije „60 minuta“ Bakira Hadžiomerovića. Sve smo postupke dobili protiv Dodika. Pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, po optužnici njihova tužilaštva, branio sam novinare navedene emisije koje su optužili za širenje nacionalne mržnje. Zbog užarenog ambijenta tada smo na sud dolazi pod policijskim pratnjom. Novinari koje sam tada branio pravomoćno su oslobođeni optužbe.

Dobitnik plakete Hrvatske odvjetničke komore Nikica Gržić s novinarom Nacionala Draganom Đurićem. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: No isključimo li pravne aspekte Dodikova slučaja, kako ocjenjujete političko ponašanje Milorada Dodika? Napokon, što mislite o jednom od Dodikovih oponenata iz Republike Srpske Mladenu Ivaniću?

Branio sam u jednom predmetu Mladena Ivanića. On je bio član Predsjedništva BiH još u socijalističkom razdoblju. Ivanić je ekonomski vrlo obrazovan i pristojan. Njegova stranka PDP nije bila opozicija Dodiku samo u Republici Srpskoj, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Onda je SFOR, a to su bile međunarodne oružane snage, napravio jednu raciju u javnom poduzeću Šume Republike Srpske. Upali su po pilanama i šumskim gazdinstvima pod izlikom da se tim novcem iz njihovih prihoda financira Radovan Karadžić kao bjegunac od Međunarodnog suda u Haagu. Međutim, Amerikanci su nišanili te Šume u Republici Srpskoj jer su one obrađivale bukovinu, a to je važan i vrijedan materijal za proizvodnju masivnijeg namještaja. Njihova je logika bila da nešto vežu za Mladena Ivanića, jer su u to vrijeme Šumama upravljali Ivanićevi kadrovi. Mladen Ivanić tada je bio na vlasti. Spis vezan za taj predmet bio je tada u njihovoj bazi u Mahovljanima, a ne na Sudu Bosne i Hercegovine što je nevjerojatna okolnost za jednu demokratski uređenu državu. I Ante Jelavić, jedan od hrvatskih lidera u BiH, bio je čak i zatvoren iza rešetaka, a i njegov spis također uopće nije bio na bosanskohercegovačkom sudu. Tek kada su ga zatvorili, stigao je spis iz njihove baze u Butmiru što dovoljno govori o pravičnosti navedenih postupaka.

NACIONAL: Mislite li da su ti slučajevi u BiH bili pakirani od predstavnika međunarodne zajednice?

Mislim da su bili pakirani. Premijeru Federacije BiH Fadilu Novaliću, iz SDA, koji je bio prethodnik aktualnog premijera Nermina Nikšića iz SDP-a, u pola suđenja rekao sam da ga više ne mogu zastupati. Radilo se o slučaju kupnje respiratora iz Kine. Bilo je to u vrijeme pandemije covida. Respiratori su bili plaćeni iz proračuna Federacije. No i kad kupujete automobil, možete kupiti Mercedesa ili Fiću. Jedno i drugo su automobili, a u to vrijeme nije se respiratore moglo kupiti ni u Americi ni u Europi, jer su u zapadnim državama bili čuvani za njihove potrebe. Novalić ih je nabavio iz Kine jer su tamo jedino bili dostupni, a poslije je zbog toga morao odgovarati na sudu. Iste takve respiratore kupovale su Mađarska, Ujedinjeni Arapski Emirati i Brazil. Nisam ga uspio obraniti. Eno ga u zatvoru, a dobio je četiri godine. U toj nabavi respiratora nije bilo nikakvih posrednika, a u Kini za malverzacije slijedi smrtna kazna. U Novalićevu slučaju to objašnjenje nije bilo uzeto u obzir, a bio je optužen za pranje novca. Branio sam još jednog premijera FBiH, Nedžada Brankovića, koji je u čuvenoj aferi Energopetrol pravomoćno oslobođen svih optužbi.

NACIONAL: Zastupali ste i izvlačili iz zatvora u Bosni i Hercegovini i Branimira Glavaša, optuženika za ratne zločine nad Srbima u Osijeku u poznatim predmetima Garaža i Selotejp.

Branio sam Branimira Glavaša, a izvukao sam ga prvi put iz pritvora u Bosni i Hercegovini kada je u njemu proveo samo jednu noć. Bude li donesena nova presuda u tom novom postupku protiv Glavaša, ona neće ništa značiti jer je Branimir Glavaš prema prvoj presudi izdržavao kaznu od sedam godina zatvora u Bosni i Hercegovini. Pravila pravne struke i njena načela kažu i nalažu da se nikome ne može dvaput suditi za isto djelo. Kada je izašao iz zatvora i digao ruke u zrak, bio sam tik do Branimira Glavaša. Bilo je drugih zvučnih slučajeva u kojima sam branio poznate ljude. U aferi Mali Maestro branio sam Svjetlana Stanića, današnjeg vlasnika Maraske. U njoj su bili ključni ljudi iz nekadašnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju, a današnjeg CERP-a u što se taj fond u međuvremenu pretvorio.

NACIONAL: Tko su, po vama, dobri odvjetnici? Što je u tom poslu važno?

Postoji izreka da ljudi obično misle da dobri odvjetnici poznaju suca koji treba donijeti presudu. Ali tome nije baš tako. Postoje i žalbe na sudačke presude pa već i zbog toga odvjetnicima ne može biti pohvalno to što poznaju suce. Odvjetnici uglavnom i poznaju suce kroz zastupanje svojih stranaka u sudskim predmetima. Kad mi stranke dolaze, pitaju me nerijetko poznajem li konkretnog suca. Obično kažem da sam ga znao do prije mjesec dana, ali smo se posvađali da netko tu činjenicu ne bi zloupotrijebio. Ako dobije spor, obično se proteže priča da je netko nekome dao lovu. Ako, pak, stranka na sudu izgubi spor, onda se tumači da je to zbog toga što nije dala lovu da dobije povoljnu presudu. Moje je iskustvo takvo da u to ne vjerujem. Zato je važno da se odvjetnici cijelo vrijeme educiraju, neprestano uče, prate promjene u zakonima i propisima.

‘Nisam odbio Mamića. Imali smo jedan inicijalni razgovor prije njegova dolaska u Bosnu i Hercegovinu. No ako se u koncepciji obrane ne mogu složiti klijent i odvjetnik, onda nema ništa od suradnje’

NACIONAL: Govorimo o dobrim odvjetnicima, ali oni ipak ne uzimaju klijente po ekskluzivno moralnim načelima. U šali ste rekli da je vaša stranka „onaj koji najbolje plati“. Poznato je da Zdravko Mamić može platiti neovisno o visini iznosa. Zašto ste ga onda odbili zastupati kada je zatražio da ga vi branite u Bosni i Hercegovini?

Ne bih rekao da sam ga odbio. Imali smo jedan inicijalni razgovor prije njegova dolaska u Bosnu i Hercegovinu. No ako se u koncepciji obrane ne mogu složiti klijent i odvjetnik, onda nema ništa od suradnje. Klijent od odvjetnika traži pravnu pomoć, je li tako? Kada idete vulkanizeru promijeniti gumu na autu, onda od njega kao profesionalca očekujete da to učini po pravilima struke. Kod frizera idete da vas šiša. Ako je klijent pametniji od mene, misli da zna više od mene, onda me ne treba. Moram napomenuti da cijenim sve što je gospodin Mamić napravio u sportskom smislu.

NACIONAL: Mislite li onda kako Zdravko Mamić misli da zna više od vas?

Zna Zdravko sve, ali ne bih u to ulazio. Bili su to samo pregovori ovdje u Zagrebu prije nego što se preselio u Međugorje. U Bosni i Hercegovini angažirao je kao branitelja Zdravka Rajića, mog prijatelja i vrsnog odvjetnika. Mislim da je Rajić kvalitetno odradio taj posao, a branio je i Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH.

NACIONAL: Jeste li i vi zastupali Dragana Čovića?

Bio sam i ja zastupnik u onoj aferi oko Mesne industrije Lijanović iz Širokog Brijega u kojoj je među optuženicima bio i Dragan Čović. Bio je to sudski postupak protiv Dragana Čovića pred Sudom BiH vođen protiv njega, četvorice braće Ivanković-Lijanović kao i predsjednika Ustavnog suda BiH Mate Tadića i profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravka Lučića. Ja sam tada branio i odbranio predsjednika Ustavnog suda BiH Matu Tadića. Dragan Čović je tada bio osuđen na pet godina zatvora. Nakon izricanja presude Dragan Čović se počeo križati, pogasila su se svjetla, a Čović je bio i pritvoren tijekom žalbenog postupka. U Bosni i Hercegovini u presudama od pet i više godina bio je obvezan pritvor. Čović je bio u pritvoru dva-tri mjeseca, a onda je bila ukinuta ta presuda. Radilo se o nepravičnom postupku što je na koncu 2012. godine utvrdio Kantonalni sud u Sarajevu oslobodivši i Dragana Čovića. Tada je konkretno Čovića branio Zdravko Rajić, koji sada u Bosni i Hercegovini zastupa Zdravka Mamića. Rajić i Dragan Čović bili su školski kolege iz gimnazije.

NACIONAL: Branili ste i Miroslava Kutlu, koji je zbog izbjegavanja presude i zatvora također pobjegao u Bosnu i Hercegovinu.

Branio sam i Miroslava Kutlu. Kada razgovaramo, obraća mi se s „generacijo“ iako je on godinu dana mlađi od mene. Kod njegove presude djelo za koje je bio optužen, malverzacije u privatizaciji Gradskog podruma u Zagrebu, nije bilo kažnjivo po zakonima Bosne i Hercegovine. Miroslav Kutle kupio je dionice Gradskog podruma od Hrvatskog fonda za privatizaciju u hrvatskim dinarima, a onda je kao valuta došla kuna pa su onda tu njegovu transakciju obračunali u njemačkim markama po kursu od 7 kuna za njemačku marku što nije imalo veze s kupnjom tih dionica u hrvatskim dinarima. Protiv njega su bila vođena dva kaznena postupka, a 2026. godine moći će se slobodno vratiti u Hrvatsku bez opasnosti da završi u zatvoru. Kazneno pravo previše ne volim pa sam se više bavio trgovačkim i građanskim pravom, no kroz karijeru bio sam prepoznat kao kazneni odvjetnik.

NACIONAL: Zašto ne volite kazneno pravo?

Obično kažem da je kazneno pravo na neki način policijsko pravo, pravo državnog režima. Državni odvjetnici zastupaju režim.