Braniteljska zadruga Legio Quatra, ovlašteni koncesionar za prihvat i usmjeravanje vozila pri ukrcaju i iskrcaju na trajekte u splitskoj Gradskoj luci, uz suglasnost Lučke uprave Split, uspostavila je vlastita pravila za prioritetni ukrcaj na trajekte – pravila koja su protivna međunarodnim konvencijama o pravima osoba s invaliditetom te socijalno neosjetljiva.

Prema pravilniku kojeg je donijela braniteljska zadruga Legio Quatra, a koji je potvrdila splitska Lučka uprava, prioritet pri ukrcaju u trajekte u Splitu mogu ostvariti isključivo hitne i servisne službe, pogrebna vozila s pratnjom, trudnice, žene s novorođenom djecom, djeca s IV. stupnjem invaliditeta te korisnici sa 100-postotnim invaliditetom – ali samo uz prethodnu najavu putem maila i dostavu dokaza o invaliditetu minimalno 24 sata prije putovanja.

Obavijest braniteljske zadruge o prioritetnom ukrcaju od prošle godine koja vrijedi i sada

Problem s takvim pravilnikom je višestruk. Prije svega, pravo na slobodno kretanje i ravnopravan pristup javnim uslugama, uključujući promet, jedno je od temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

Dodatno, Hrvatska je potpisnica Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koja jasno nalaže da države moraju osigurati pristupačan prijevoz bez dodatnog administrativnog opterećenja i diskriminacije.

Prethodna najava od 24 sata, uz obvezu dostave dodatne dokumentacije, predstavlja upravo to – administrativnu barijeru koja onemogućuje pravo na pristup usluzi u stvarnom vremenu i na ravnopravnoj osnovi.

Trajekti neprilagođeni invalidima: ‘Moramo kršiti pravila jer nemamo izbora’

Jedna majka stopostotnog invalida za Nacional.hr ispričala je nedavno iskustvo koje razotkriva nelogičnosti i okrutnost takvog sustava:

“Mi smo došli 28. lipnja ujutro u Split na ukrcaj na trajekt za Vis, grad je bio krcat, u luci ludilo, nesnosne vrućine… Izvadili smo iskaznicu za automobil i europsku invaliditetnu iskaznicu – u kojoj su sve četiri kućice popunjene, što znači da je osoba u vozilu stopostotni invalid.”

No, za razliku od prijašnjih iskustava, kad bi ih djelatnici uputili naprijed na trajekt, gdje je moguće barem malo prozračnije putovati – ovaj put se dogodilo suprotno.

“Mladić koji je provjeravao iskaznice rekao je da njega to ne zanima, i da moramo pokazati najavu i dokumentaciju o invaliditetu – iako smo imali sve iskaznice koje vrijede.”

Obitelj je bila smještena među zadnje redove, između kamiona, pod metalnim krovom, gdje se – unatoč otvorenim prozorima – gotovo gušila od vrućine.

Budući da trajekti nisu prilagođeni osobama s invaliditetom, a njihov sin, 23-godišnji stopostotni invalid, ne može koristiti lift, roditelji moraju kršiti službena pravila i ostaju s njim u vozilu cijelim putem. Time riskiraju kaznu, ali – kako kažu – “nemaju izbora”.

‘Vrlo nehumano… Dodatna birokratizacija je dodatno poniženje’

“To je toliko nehumano… Mi se gušimo sat vremena među kamionima. Inače barem budemo na vrhu pa imamo malo zraka. Sad su nas gurnuli među zadnje. Bila sam očajna, izašla sam iz auta, a on meni govori da ga to ne zanima. Pitala sam se – je li moguće da netko traži još i medicinsku dokumentaciju moga djeteta? Ispostavilo se da to ne traži Jadrolinija, već braniteljska zadruga koja je donijela ta pravila“, govori nam.

Majka naglašava da su prošli niz institucija i vještačenja kako bi ostvarili prava svoga sina. Ova dodatna birokratizacija, kako kaže, “dodatno je poniženje”.

Ovakvo postupanje nije samo neprihvatljivo – ono je i pravno upitno. Postavlja se pitanje – tko je braniteljskoj zadruzi dao ovlasti da donosi pravila koja ograničavaju ustavna prava i prava iz međunarodnih konvencija? Zašto Lučka uprava Split odobrava pravilnike koji diskriminiraju osobe s invaliditetom i prebacuju teret administracije na već iscrpljene obitelji?

‘Socijalno su neosjetljivi’

U konačnici, ovaj slučaj otvara i šire pitanje – zašto u 21. stoljeću Jadrolinija i država ne osiguravaju trajekte koji su potpuno prilagođeni osobama s invaliditetom?

“Sramota je da Jadrolinija nema niti jedan potpuno prilagođen trajekt. Na Vis ide trajekt koji ima lift, ali naš sin u kolicima u njega ne može ući. Na Malti postoji poseban trajekt za invalide koji vozi odmah nakon redovnog. Mi o tome možemo samo sanjati. Sramotno je da jedna braniteljska zadruga – u kojoj sigurno ima ljudi s invaliditetom – donosi neka svoja pravila. To je vrlo socijalno neosjetljivo“, govori majka 100-postotnog invalida.

Braniteljska zadruga: ‘Po zakonu nismo dužni omogućiti prioritetni ukrcaj, činimo sve što možemo‘

Na upite Nacionala.hr odgovorili su i iz braniteljske zadruge Legio Quatra i iz Lučke uprave Split. Iz zadruge su poručili da zakonski okvir koji definira prioritetne ukrcaje ne postoji, te da su pravila donijeli u suradnji s Lučkom upravom i Jadrolinijom kako bi “olakšali invalidnim osobama ukrcaj na trajekte”.

“Broj zahtjeva je u zadnje dvije sezone, od uvođenja europskih invaliditetnih iskaznica, enormno porastao, i nemoguće je udovoljiti svima. Iako po zakonu nismo dužni omogućiti prioritetni ukrcaj, činimo sve što možemo”, navode iz zadruge.

Dodaju i da “nikada nije došlo do incidenta u postupanju s invalidnom osobom” te da su otvoreni za prijedloge i uključivanje predstavnika osoba s invaliditetom.

Lučka uprava: ‘Iako osobe s invaliditetom nemaju po zakonu pravo na priroritetni ukrcaj, mi ga omogućujemo jer to smatramo humanim’

Lučka uprava Split potvrđuje da su dali suglasnost zadruzi da određuje prioritete “na temelju dugogodišnje suradnje” i ocjenjuju rad zadruge kao “vrlo kvalitetan”.

“Iako osobe s invaliditetom nemaju po zakonu pravo na prioritetni ukrcaj, mi im ga ovdje omogućujemo jer to smatramo ispravnim i humanim”, navode iz Lučke uprave te dodaju da su otvoreni za suradnju s udrugama osoba s invaliditetom.

No, do tada, pravila ostaju – a pitanje tko odlučuje o pravima osoba s invaliditetom i dalje je prepušteno koncesionarima.

Dok država prebacuje odgovornost, a koncesionari pišu pravila bez ikakve kontrole, osobe s invaliditetom i njihove obitelji trpe poniženja, birokraciju i – vrućinu između kamiona.

Ovo nije samo loša praksa, ovo je sustavna nepravda koja traži hitne promjene.