Sayyid El Alami, glumac marokanskog podrijetla, na nedavno završenom filmskom festivalu u Veneciji predstavljen je kao velika nada francuskog glumišta. Hrvatski gledatelji mogu ga gledati u kontroverznoj Netflixovoj seriji ‘Mesija’ i seriji ‘Oussekine’ na kanalu Disney+.

Posljednjih godina francuska krovna filmska organizacija Unifrance proglašava najveće nacionalne glumačke i redateljske talente te ih promovira na velikim festivalima. Ovogodišnje najveće nade imale su promociju na filmskom festivalu u Veneciji, a među njima se našao i 26-godišnji Sayyid El Alami.

El Alami je mladić marokanskog podrijetla koji je bez akademske glumačke naobrazbe došao do statusa velike nade francuskog glumišta. Nakon nekoliko uloga u kratkim filmovima, prva veća bila mu je ona u Netflixovoj seriji „Mesija“. Prikazana 2020. godine, serija o mesiji koji se pojavio na Bliskom istoku, a kojeg CIA istražuje kako bi saznala je li stvarni mesija ili običan varalica, izazvala je kontroverzne reakcije. Potpisivale su se peticije jer se tvrdilo da se radi o anti-muslimanskoj seriji pa nove sezone nikada nisu snimljene.

Puno više sreće El Alami imao je sa serijom „Oussekine“, koja se prikazuje na streaming platformi Disney+. U njoj glumi Malika Oussekinea, 22-godišnjeg francuskog studenta alžirskog podrijetla kojeg je policija ubila 1986. godine iako se on sasvim slučajno našao usred studentskih prosvjeda. Nakon televizijskih uspjeha El Alami je dobivao važne uloge u igranim filmovima, među kojima se ističe „Njihova djeca nakon njih“ koji je lani imao premijeru na festivalu u Veneciji. Sljedeće godine vidjet ćemo ga u novoj verziji klasika „Jadnici“ s Noemie Merlant i Taharom Rahimom te u filmu „Zelene oči“ gdje mu je partnerica Anamaria Vartolomei.

O glumačkim počecima, razvoju karijere i najnovijim uspjesima, sa Sayyidom El Alamijem razgovarali smo ekskluzivno za Nacional.

NACIONAL: Kako to da ste kao dječak željeli biti nogometaš, a ne glumac?

Bilo je to u vrijeme kada sam doista bio dječak, živjeli smo u Toulouseu koji ima jak istoimeni klub. Od svoje pete pa do 11. ili 12. godine trenirao sam nogomet, ali ne u Toulouseu. U tom gradu postoje još manji klubovi kao što su US Colomiers i Fontaines za koje sam igrao. Da, želio sam biti nogometaš, ali moja majka nije se slagala s time.

NACIONAL: Jeste li bili talentirani, mislite li da biste uspjeli kao nogometaš?

Da, bio sam talentiran, kada sam imao 11 godina, igrao sam sa starijim dečkima koji su imali 13, čak i 15 godina. Oni su mi govorili da sam jako dobar. I treneri u klubu za koji sam igrao, govorili su mi da sam stvarno dobar. Međutim, odselio sam se i prestao igrati nogomet. Moji snovi time su se raspršili. No tada sam se zaljubio u filmove.

NACIONAL: Kako ste se zainteresirali za filmsku umjetnost?

Povremeno sam s majkom gledao filmove na televiziji, ponajviše komedije, francuske komedije s Louisom de Funèsom i ostale klasike. Kasnije sam nastavio gledati filmove s bratom, komedije s Jamelom Debbouzeom, a tu su bili i američki filmovi „Matrix“, „Klub boraca“, „Rekvijem za snove“ i „O za osvetu“. Uglavnom, gledao sam ono što su moja starija braća gledala. Pomalo nesvjesno, to mi se sve više i više sviđalo. Kao što sam dok sam trenirao nogomet, gledao sve poteze starijih nogometaša, tako sam pokušao shvatiti glumu, kako glumci rade to što rade. Želio sam nasmijavati publiku pa sam počeo u školi nasmijavati prijatelje. Gledao sam kako su nastajali brojni filmovi, od „Harryja Pottera“ do „Brzi i žestoki“, i polako shvaćao kako se snimaju akcijske scene. Shvatio sam da je film vrsta umjetnosti, ali i da bih se kao glumac mogao zabaviti. I nasmijavati druge, s time da nisam bio zabavan klinac. Ujedno sam shvatio da bih kao glumac mogao progovoriti o ozbiljnim temama. U svakom slučaju, za mene je to bilo nešto savršeno, a moji roditelji s time su se složili.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o upisivanju glumačke akademije?

Jesam, pohađao sam glumačke tečajeve koji su bili besplatni. Jednom tjedno, dvaput tjedno. Želio sam pohađati glumačku školu, ali takve su škole u Francuskoj vrlo skupe, a ja nisam imao novca. Osjećao sam se kao da mi netko krade snove, ali i da mi žele ukrasti novac. Želio sam upisati nacionalnu akademiju, ali tada mi se posrećilo, pohađao sam audicije i dobio ulogu u američkoj seriji „Mesija“ te sam stoga odustao od akademije.

‘Dok sam trenirao nogomet, gledao sve poteze starijih nogometaša, tako sam pokušao shvatiti i glumu. Glumačka škola bila mi je preskupa, osjećao sam kao da mi kradu snove’

NACIONAL: Koliko znam, prije no što ste angažirani u toj seriji, slali ste elektroničke poruke na sve strane kako biste dobili neku ulogu?

Maltretirao sam ljude. No to je bilo jedino što sam mogao napraviti. Imao sam 17, 18 godina, živio sam u Parizu gdje nisam poznavao nikoga, bio sam usamljen.

NACIONAL: Je li istina da ste na internetu pronalazili adrese elektroničke pošte filmskih kompanija i producenata?

Postoje portali na internetu s adresama elektroničke pošte, ali ih je potrebno platiti. Zato sam se snalazio na razne načine, na Facebooku bi objavili da traže glumce i ostavili adresu elektroničke pošte, a pronalazio sam ih i na portalu IMDb. I potom bih svima slao poruke, činio sam sve kako bih dobio priliku za audiciju.

NACIONAL: Koliko ste takvih elektroničkih poruka poslali?

Uh, to je dobro pitanje. Nisam siguran, ali poslao sam ih barem tisuću, minimalno tisuću. Da, to je jako puno.

NACIONAL: Jeste li ikada pomislili da nećete uspjeti u nakani da postanete glumac?

Ne, nikada. Zapravo nisam imao što izgubiti. Postoji ona rečenica u pjesmi Eminema „Lose Yourself“ kada pita hoćeš li iskoristiti priliku koja će ti se ponuditi ili ćeš je propustiti. I onda kaže: „Success is my only motherfuckin’ option, failure’s not.“ Uspjeh je moja jedina opcija, neuspjeh nije. Za mene uspjeh ne znači biti popularan, nego je to prilika da radim. Želio sam raditi to što volim i zaraditi dovoljno novca, ali nisam želio postati zvijezda. No o neuspjehu nisam razmišljao. Zato sam i mogao poslati bezbroj elektroničkih poruka i smatrati da je to sasvim normalno.

NACIONAL: Budući da ste ljubitelj rap glazbe, postoje li još neki rap izvođači koji su utjecali na vas u počecima glumačke karijere?

Postoji jedna reperica, Keny Arkana iz Marseillea. Obožavao sam je dok sam pohađao srednju školu, čak i prije, u osnovnoj školi. Njezine poruke doista su duboke, čak i politične. Nedavno sam svom najboljem prijatelju rekao kako sam shvatio da su me riječi njezinih pjesama oblikovale u to što jesam. Ona je pjevala kako u životu možeš postići sve što želiš, možeš ostvariti brojne uspjehe. Samo moraš biti strastven, ne smiješ biti strog prema sebi, trebaš se suočiti s problemima i biti ispunjen ljubavlju. Tu su i drugi francuski reperi, Mehdi, Kery James i La Fouine. Svi su oni pjevali o uspjehu, ali ne po svaku cijenu.

NACIONAL: Koja je bila prva vaša filmska uloga?

Moja prva uloga bila je u kratkom filmu „Basses“. Bio je to ozbiljan projekt te je film na kraju prikazan u službenom programu Cannesa 2018. godine. Za mene je to bilo nešto jako veliko. Nakon toga glumio sam u još jednom kratkom filmu, a potom sam dobio ulogu u seriji „Mesija“.

NACIONAL: Tema serije bila je kontroverzna, toliko da niste željeli davati intervjue medijima u povodu te serije. Što se, zapravo, dogodilo?

Serija je doista, kada se pojavila na Netflixu 2020. godine, bila kontroverzna. Bavila se politikom, religijom, odnosima između Izraela i Palestine, između katolika i muslimana, a tu su bili i CIA, Shin Bet i Mossad. Totalno ludilo, mogao bih satima govoriti o seriji. Reakcije publike bile su prilično pretjerane, što god da bi se reklo o seriji, izazivalo bi kontrareakciju. Tema je bila vrlo slojevita, ali mi se činilo da se nitko njome nije želio realno pozabaviti. Zato sam rekao samom sebi: sve je to beskorisno, nemam glavnu ulogu u seriji i ne trebaju me. I odlučio sam medijski ne istupati u povodu te serije.

‘Glavna uloga u seriji ‘Oussekine’ bila je za mene velik uspjeh jer sam znao priču o Maliku Oussekineu, mladiću kojeg je policija bez ikakvog razloga pretukla i ubila’, rekao je El Alami, Foto: Disney+

NACIONAL: Podjednako kontroverzna bila je i serija „Oussekine“, u kojoj ste glumili glavnu ulogu. Budući da je temeljena na istinitom događaju, čak se 520 glumaca pojavilo na audiciji, a na kraju ste vi odabrani za glavnu ulogu. Koliki je to za vas bio uspjeh?

Velik, jer sam znao za priču o Maliku Oussekineu, znao sam što mu se dogodilo. Cijela Francuska zna za njega, mladića kojeg je policija bez ikakvog razloga pretukla i ubila. A ta ista policija tu je da vas štiti. Taj događaj ponukao je ljude da se zapitaju postoji li problem s policijom u Francuskoj. Danas znamo što se tada dogodilo, priča o Maliku proširila se izvan granica Francuske te sada znamo da postoje dobri policajci, ali ih je i puno loših. Svojom ulogom pokušao sam dati dignitet toj priči. Nisam želio da se tom ulogom i tom serijom poruči Malikovoj obitelji: oprostite! Želio sam ispričati priču kako se ona ne bi zaboravila, ne samo zbog Malika i njegove obitelji, već zbog svih onih koji su bezrazložno ubijeni.

NACIONAL: Vaši roditelji, migranti iz Maroka, vjerojatno su se dobro sjećali tog događaja iz 1986. godine. Jesu li vam oni opisivali te događaje iz svoje perspektive?

Bili su sretni zbog moje uloge. Značilo im je puno jer su u to vrijeme živjeli u Francuskoj. Kada su saznali da ću glumiti Malika Oussekinea, majka je počela plakati te mi je ispričala kroz što je sve ona prolazila kao migrantica u Francuskoj. Pričala mi je o rasizmu u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, rasizmu čija je Malik bio žrtva. On je bio dobar dečko, gotovo savršen. Pokušali su kod njega pronaći neke negativnosti, napravio je ovo ili ono, ali na kraju se ispostavilo da je bio savršen. Kao migrant potpuno se integrirao u francusko društvo, do te mjere da je želio postati katolik. Čak je i lokalni svećenik rekao policiji da nemaju pojma koliko je Malik bio dobar dečko. Satima sam, u pripremi za snimanje te serije, razgovarao s tim svećenikom. On je rekao policiji da je sve što govore o Maliku laž. Tada su shvatili da ga ne mogu oblatiti.

‘Majka mi je ispričala kroz što je sve ona prolazila kao migrantica u Francuskoj. Pričala mi je o rasizmu u 80-ima, rasizmu čija je žrtva bio i Malik Oussekine. Nisu ga uspjeli oblatiti’

NACIONAL: U seriji „Oussekine“ Hiam Abbas, palestinska glumica rođena u Izraelu, glumi vašu majku. Nakon toga ste rekli da je ona osoba koja je najviše utjecala na vas i vaš rad.

Da, spomenuo sam da sam gledao TV serije pa sam tako sam u nekima gledao i nju. Ona je Arapkinja koja živi i radi u Francuskoj, a glumila je u nekoliko sjajnih francuskih filmova te u američkim filmovima i serijama kao što su komedija „Ramy“ i „Nasljeđe“. Kada sam bio klinac, ona je jako puno utjecala na mene. Identificirao sam se s njom jer je glumila na francuskom, arapskom i engleskom jeziku. Pokazala mi je da je to moguće iako je žena. I zato je obožavam.

Film ‘Njihova djeca poslije njih’ lani je prikazan u Veneciji, FOTO: LLes improductibles – Marvelous Productions – France 2 cinema – C8 films

NACIONAL: Prošle godine glumili ste u svom najambicioznijem filmu dosad, „Njihova djeca poslije njih“, koji je imao premijeru na festivalu u Veneciji.

Bio je ludo doći na festival u Veneciji i natjecati se za Zlatnog lava. Čekao sam 10 godina taj trenutak. Tome sam se nadao od tinejdžerskih dana, ali sam mislio da se nikada neće desiti. Nakon uloge u seriji „Oussekine“, dvije godine nisam nigdje glumio. Seriju smo snimili 2021., do lipnja 2023. nisam nigdje glumio. Nisu mi nudili ni jednu dobru ulogu, a za one loše nisam bio zainteresiran. Išao sam na mnoge audicije, bio blizu dobivanju uloga, svi su me hvalili, ali su mi dobre uloge izmicale. Znao sam da moram biti strpljiv i da se ne smijem ljutiti. A onda, bum, film „La Pampa“. I potom „Njihova djeca nakon njih“. Prvi je imao premijeru na festivalu u Cannesu, drugi na festivalu u Veneciji. Sve u istoj godini. Imao sam sreće.

NACIONAL: Kažete da ste odbijali loše uloge. Zašto ih niste prihvatili iz financijskih razloga, od nečega treba živjeti?

Nikada. Lud sam toliko da to nikada neću napraviti.

NACIONAL: Spremni ste gladovati za pravu ulogu?

Upravo tako. Ujedno, nisu mi nudili neke velike stvari. Pretežno uloge u serijama te uloge u dva, tri francuska igrana filma. Nije to bilo dobro. U jednom trenutku pomislio sam da bih zbog novca trebao prihvatiti neku od tih uloga. A onda sam rekao samome sebi – nemoguće, to nisam ja. Bez obzira na to što shvaćam da ne moram neprestano glumiti u filmovima s važnim temama, mogu se ponekad i zabavljati. Svejedno nisam mogao. Znam što želim. Jednog dana možda ću glumiti u sranjima od filmova. Jednog dana glumit ću u laganijim filmovima. No u to vrijeme radio sam naporno kako bih dobio uloge u smislenim i zanimljivim filmovima. Hvala Bogu, nisam izgubio strpljenje.