Andrew Bounds, dopisnik Financial Timesa iz EU-a koji prati trgovinu, europsku politiku i Brexit, govori o problemima europske ekonomske politike i otkriva je li Europska unija spremna nositi se s političkim i ekonomskim izazovima polariziranog svijeta

Hrvatska gospodarska komora 28. listopada, u Hotelu Hilton Garden Inn u Zagrebu, organizira treću konferenciju ”Vrijeme je za industriju” koja će okupiti vodeće aktere industrije, politike i znanosti i progovoriti o gorućim pitanjima – što je potrebno za otpornu, konkurentnu i strateški pozicioniranu hrvatsku industriju u novoj globalnoj stvarnosti. Jedan od predavača na konferenciji bit će i Andrew Bounds, dopisnik Financial Timesa iz EU-a koji prati trgovinu i europsku politiku. On će u Zagrebu govoriti o poziciji Europske unije u novom gospodarskom poretku te će pokušati dati odgovor je li EU spreman nositi se s političkim i ekonomskim izazovima polariziranog svijeta. Osim što je dopisnik Financial Timesa, Bounds je i čest suradnik nagrađivanog biltena Europe Express. Radio je u Bruxellesu osam godina na dva radna mjesta, od 2004. do 2008. i od 2021. Prije toga pratio je glasovanje o Brexitu u Ujedinjenom Kraljevstvu kao dopisnik za sjever Engleske.

B&B: Bit ćete jedan od govornika na konferenciji HGK-a ”Vrijeme je za industriju”, koje će biti glavne teme vašeg predavanja?

Glavni fokus će biti na promjenjivom svjetskom poretku. Danas živimo u globaliziranom svijetu gdje su trgovinske barijere pale. Može se čak reći i da su države postale multinacionalne kompanije i da su razvile specijalizacije. To znači da je, primjerice, Hrvatska specijalizirana za proizvodnju automobila ili zrakoplova. No istovremeno ulazimo i u protekcionističko doba koje će neizbježno donijeti nove izazove. Sve je pokrenula Trumpova administracija svojim vrlo regresivnim jednostranim akcijama. U osnovi je uklonila uvoz s tržišta kako bi se SAD reindustrijalizirao. Nadam se da mogu rasvijetliti i odgovoriti na pitanja o tome što slijedi i kako tvrtke mogu reagirati na to. Kako EU može reagirati na poteze Donalda Trumpa. EU je imao ogromne koristi od globalizacije, ali dvostruki pritisci iz Kine i SAD-a Bruxellesu jako otežavaju poziciju.

‘Američki sustav je jako naklonjen u korist predsjednika pa su i velike tvrtke zastrašene. Ne žele izgubiti naklonost’

B&B: Kakav je vaš stav o Trumpovim tarifama i svemu što radi otkako je došao na vlast?

Ekonomski je to vrlo štetno za SAD, ali istovremeno je Trump uspio iskoristiti prednost veličine svog tržišta. Znate, nije stvar samo u veličini njegova gospodarstva, već u činjenici da je SAD najveći uvoznik na svijetu. Ako ste zemlja koja izvozi, poput Njemačke ili Kine, jako ste ovisni o SAD-u jer Amerikanci kupuju vaše stvari i ako ih prestanu kupovati stvari, imate problem i zato ste spremni na kompromis. To smo vidjeli s ovim carinskim sporazumima. Mislim da su ljudi bili iznenađeni, a u Bruxellesu je postojalo očekivanje da će se, nakon što Trump uvede carine, tvrtke žaliti. Vjerovalo se da će se investitori žaliti i da će burze i dolar pasti, što se i dogodilo, ali samo privremeno. Isto tako se smatralo da će vodeći ljudi američkog biznisa disciplinirati Trumpa. Da će kamatne stope porasti i da će obveznice izgubiti dio vrijednosti, a to se zapravo nije dogodilo. Kao da je neka groznica ulovila tržišta i ona su porasla do rekordnih visina, jašući na valu umjetne inteligencije i drugih tehnoloških stvari u kojima je SAD jako dobar. Na kraju je Trump uspio sve riješiti sa svakom državom pojedinačno i ispalo je da SAD nije bio protiv svijeta, iako je uvodio carine svijetu. Uspio je zahvaljujući reakciji ljudi koji su očajnički željeli sklopiti vlastite dogovore. Države se nisu udružile kako bi poduzele zajedničku akciju i stoga su pojedinačni dogovori bili neizbježni.

B&B: Rekli ste da su europski političari očekivali da će se američke, prije svega tehnološke tvrtke i njihovi čelnici, okrenuti protiv Trumpa, ali dogodilo se upravo suprotno.

Ono što smo naučili o američkom sustavu je to da je predsjednik nevjerojatno moćan i da ima ogromnu moć regulacije. To smo vidjeli i u slučaju Jimmyja Kimmela, voditelja talk showa koji je kritizirao Trumpa te ga je Disney isprva ukinuo jer je tako odlučio šef regulatorske agencije (FCC) koja procjenjuje preuzimanje koje Disney želi sklopiti s jednom drugom medijskom kućom. Na kraju su zbog reakcija javnosti bili prisiljeni vratiti Jimmyja Kimmela, ali to vas tjera da shvatite razliku europskog sustava, koji se sastoji od provjera i ravnoteže te sudova, od američkog sustava koji je jako naklonjen u korist predsjednika pa su stoga i velike tvrtke zastrašene. Ne žele izgubiti njegovu naklonost pa su pristali na kohabitaciju s Trumpom. Pretpostavljam da im je lakše lobirati kod Trumpa da promijeni pravila nego se boriti protiv njega.

B&B: Dugo već radite u Bruxellesu i pratite europsku politiku. Kakvo je vaše mišljenje o europskoj politici, osobito ekonomskoj?

Europsko gospodarstvo je u teškoj fazi jer smo imali potpuni preokret politike Europske komisije kada su u pitanju održivost, okoliš i regulacija. Vrlo brzo nakon povratka na dužnost, Ursula von der Leyen napravila je zaokret od 180 stupnjeva i krenula putem deregulacije ili kako to zovu u Bruxellesu – pojednostavljenjem. Ne radi se o potpunoj deregulaciji, ali smjer definitivno ide prema ukidanju nekih regulatornih zakona. To se radi zbog pritiska velikih tvrtki i država članica koje su shvatile da je regulacija izrazito skupa. Naravno da je drugi razlog i rastuća popularnost desnih stranaka u gotovo cijelom EU-u, kako u Europskom parlamentu, tako i u nekim državama. Zbog svega navedenog EK će morati surađivati i s radikalnom desnicom iz straha da ne izgubi još više glasova. Stara vrsta europske politike u kojoj su socijalisti nasuprot desnog centra, s liberalima koji balansiraju u sredini, već je neko vrijeme stvar prošlosti.

B&B: Znači li to da je EU definitivno odustao od Zelenog plana ili će mu se možda vratiti u budućnosti?

To je vrlo zanimljivo pitanje. Klimatski ciljevi još uvijek postoje i nitko nije službeno rekao da se odustalo od nulte emisiju do 2050., a ako niste odustali znači da te ciljeve nekako morate ostvariti. Možda se do promjena ipak može doći na neki drugačiji način, možda više intervencionistički, putem vladinih subvencija koje osiguravaju tržišta, umjesto da pustite tržište da samo pronađe svoj put. Postoje kombinacije gdje Zeleni plan postaje vrsta europske industrijske politike, umjesto da se tržištu dopusti da pronađe način da napravi tranziciju.

B&B: Brexit, zatim pandemija, pa rat u Ukrajini, sada Trump. Jesu li sve te krize pokazale koliko je europsko tržište otporno ili neotporno na različite izazove?

Čini mi se da su krize pokazale da je europsko tržište vrlo otporno. Možda će se nekome ova ocjena činiti čudnom, ali mislim da je svaka kriza pokazala da je velika većina država članica odlučila da se ne želi međusobno natjecati i da želi surađivati. Kada je rat u Ukrajini u pitanju, najveća prijetnja bila je energija, a jedinstveno tržište funkcionira prilično dobro. Države dijele zalihe plina i kupuju zajedno LNG. Pokušavaju izgraditi infrastrukturu, pa tako i imate plinovod preko Hrvatske koji bi jednog dana mogao biti važan za Mađarsku i Slovačku ako odluče da ne žele kupovati ruski plin. Jedinstveno tržište preživjelo je šok i trošak je bio ogroman, pa je i gospodarski rast bio vrlo mali. Prije svega jer su se troškovi energije enormno povećali. No u Draghijevu izvješću je jasno navedeno da su otkriveni nedostaci te se kaže da se jedinstveno tržište mora poboljšati jedinstveno jer će EU ostati zaglavljen u modelu niskog rasta, posebno ako se smanjuje izvoz u SAD i Kinu. EU mora udvostručiti napore na jedinstvenom tržištu i učiniti ga boljim. Ali kao što znamo, postoje i politički izazovi za to.

‘RH se može udružiti sa susjedima ili drugim zemljama kako biste kupili topničke granate, projektile, dronove…’

B&B: Kako će Europa u budućnosti balansirati između SAD-a i Kine i što bi Komisija trebala učiniti?

Komisija je tu u prilično teškoj poziciji. SAD je u konačnici još uvijek demokracija, iako se možda nikada neće vratiti na poziciju temeljnog jamca svjetskog poretka kakav je bio. Ali i dalje ima puno više zajedničkog s EU-om, prije svega po pitanju Ukrajine, Rusije, klime i donekle po pitanjima slobode i demokracije. To znači da EU još uvijek ima više simpatija prema SAD-u, ali očito je da ne želi otuđiti Kinu jer je ona veliki trgovinski partner. Tvrtke iz EU-a jako ovise o inputima iz Kine, poput kritičnih sirovina za izgradnju automobila i oružja. Sve više ovise i o uslugama poput Tik Toka ili Huaweija, iako se to smanjuje. Kina je postala sila napredne tehnologije, što nije bila prije 10 ili 15 godina i odnos od prije 20 godina, kada smo kupovali jeftine stvari iz Kine i prodavali im skupe, gotovo se preokrenuo. Dakle, Kina je vitalna za naše inpute, a također je vitalna za ljude poput naših poljoprivrednika. To se najbolje vidi u SAD-u gdje su Kinezi prestali kupovati soju i to je izazvalo ogroman pritisak i Trump će vjerojatno morati obeštetiti poljoprivrednike. Alternativa koju Komisija pokušava napraviti je sklapanje trgovinskih sporazuma s drugim državama i regijama poput MERCOSUR-a ili Indonezije, a razgovara se i o ponovnom sklapanju sporazuma s Australijom. Tempo potpisivanja ovih sporazuma jako se povećao otkako je Trump došao na vlast. Tako se primjerice EU svađao s Indonezijom oko cijene nikla ili nečeg sličnog, a onda dođe Trump, pa kažete: možemo postići kompromis oko ovoga jer se i Indonezija suočava s ogromnim tarifama u SAD-u.

B&B: A što je s odnosima EU-a s Ujedinjenom Kraljevinom nakon Brexita?

Mislim da to nikoga u EU-u trenutačno ne zanima previše. Velika Britanija kao da je postala sporedan faktor u cijeloj priči s Trumpom i Kinom. Odnosi su još uvijek teški. Trebalo bi biti malo više prostora za mlade ljude da se presele u Veliku Britaniju i obrnuto, da Britanci rade ili studiraju negdje drugdje u EU-u. Vrlo je važno da je sklopljen sporazum o hrani jer će proizvodi iz UK-a i EU-a moći ponovno nesmetano prelaziti granice, a Velika Britanija je veliki potrošač hrane iz EU-a i željela bi slati više svoje hrane u EU jer, naprimjer, više ne možete kupiti britanske kobasice u EU-u ili bilo kakvo svježe meso. No Velika Britanija ipak nije voljna vratiti se carinskoj uniji i jedinstvenom tržištu zbog prijetnje desnice Nigela Faragea. Mislio sam da bi laburisti možda mogli gurati prema carinskoj uniji, ali to je sada nemoguće unatoč činjenici da je Brexit još uvijek prilično nepopularan u UK-u.

B&B: Je li ulaganje u obranu jedna od budućnosti gospodarstva EU-a, a istovremeno i prilika za neke manje države članice poput Hrvatske?

Mislim da je to jako dobra prilika za Hrvatsku i zato će se povući neki potezi kako bi se olakšala izgradnja tvornica za proizvodnju streljiva i oružja jer su zeleni propisi i izdavanje dozvola to prilično otežali pa se sada donose zakoni kako bi to pojednostavili. Možete se i udružiti sa susjedima ili drugim zemljama kako biste kupili topničke granate, projektile, dizajnirali nove sustave naoružanja, dronove.

‘U Bruxellesu je postojalo očekivanje da će se, nakon što Trump uvede carine, tvrtke žaliti. Vjerovalo se da će se investitori žaliti i da će burze i dolar pasti, što se i dogodilo, ali samo privremeno’

B&B: Mogu li tu suradnju na području obrane, ali i na drugim područjima ugroziti države poput Mađarske, Češke i Slovačke gdje su na vlasti populističke stranke koje ne vide budućnost u jedinstvenom tržištu?

Europska unije nije poput SAD-a i Ursula von der Leyen ne može poput Trumpa poslati Nacionalnu gardu u pojedinu državu. Sve što može učiniti je tužiti ih ili nametnuti kazne. Ali to je prilično teško i sve traje dugo. To je definitivno problem i situacija će biti sve teža i stalno će se ponavljati. Jedinstveno tržište bi se moglo poboljšati, ali bi se moglo i bolje voditi nego što je sada.

B&B: Koliko je u cijeloj toj situaciji siguran položaj Ursule von der Leyen, postoji li opasnost od njenog opoziva?

Iz nekog razloga i ljevica i desnica su ljute na Ursulu von der Leyen, ali ne žele glasati zajedno da bi je se riješili. Vrlo je važan bio njen govor o stanju Unije koji je bio vrlo pomirljiv i vrlo centristički. Bio je pun stvari koje bi se svidjele Zelenima i socijalistima, ljudima koje treba zadržati na svojoj strani kako bi ostala na vlasti, poput stambene politike. Ali zanimljivo je da se nakon tog govora njena stranka EPP krenula približavati desnici. To znači da ona trenutačno mora upravljati objema stranama. Ljudi se žale na nju, posebno u državama članicama, ali Ursula von der Leyen je previše dominantna. Ona griješi u nekim stvarima, ali trenutačno nema razumne alternative jer nitko u EU-u ne želi krizu vodstva.