Nacional otkriva zašto predsjednik Zoran Milanović sumnja da je premijer Andrej Plenković tražio od ministra obrane Ivana Anušića da ga ne informira o upitniku koji je poslala američka ambasada o ruskoj agresiji na Ukrajinu, ali i zašto je došao u sukob s Anušićem oko vojnih brodova

Izvor blizak Uredu predsjednika otkrio je proteklog tjedna Nacionalu indikativan detalj na temelju kojeg hrvatski predsjednik Zoran Milanović sumnja da će se puno toga promijeniti kada je u pitanju kvaliteta njegove suradnje s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem i njegovom administracijom tijekom svog drugog predsjedničkog mandata. Taj izvor rekao je kako je Milanović od prvog trenutka upoznat s time da su Ministarstvo obrane i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova prije nekoliko dana zaprimili od američke ambasade u Hrvatskoj upitnike u kojima SAD, kao i od drugih europskih saveznika, traži od hrvatske strane da odgovori na više pitanja vezanih uz rusku agresiju na Ukrajinu. Međutim, do konca proteklog tjedna nitko o tim upitnicima nije informirao Zorana Milanovića. Isti izvor blizak Uredu predsjednika navodi kako je Milanović očekivao da o tomu Vlada informira, u najmanju ruku, jednog od njegovih savjetnika.

Evo što je o tomu rekao izvor blizak Uredu predsjednika:

„To nisu tek tehnički upiti, nešto se tiče i oružanih snaga, a u tom segmentu ulazi se i u sferu predsjedničkih ovlasti. Da se pitalo ministra obrane Ivana Anušića, još bi se moglo i diskutirati, Milanović ne isključuje mogućnost da bi Anušić to i proslijedio prema Pantovčaku. Ali po svemu sudeći, to se nije dogodilo jer je tako zatražio Plenković. Pametnome dosta, što nakon toga očekivati po pitanju daljnje suradnje? Ista priča, ma što se javno tvrdilo o potrebi zaokreta zbog ozbiljnosti situacije.“

SAD je prije nekoliko dana poslao upitnik europskim saveznicima tražeći od njih detaljne prijedloge o naoružanju, mirovnim trupama i sigurnosnim aranžmanima koje bi mogli osigurati Ukrajini kao dio sigurnosnih jamstava koja bi se mogla dogovoriti u svrhu okončanja ruske invazije. Dokument se sastoji od šest točaka i pitanja te traži od europskih zemalja da navedu koje bi države mogle sudjelovati u davanju sigurnosnih jamstava, koje bi bile spremne poslati trupe u Ukrajinu u sklopu mirovnog sporazuma te kolika bi bila veličina potencijalnih europskih mirovnih snaga.

Prema pisanju agencije Reuters, u upitniku se postavlja pitanje što bi vlade bile spremne učiniti kako bi pojačale sankcije protiv Rusije, uključujući strože provođenje postojećih mjera. Prema navodima iste agencije, upitnik sadrži sljedeća pitanja:

“Koje, ako postoje, zahtjeve za podrškom SAD-a vaša vlada smatra nužnima za sudjelovanje u tim sigurnosnim aranžmanima? Konkretno, koja kratkoročna i dugoročna sredstva SAD-a smatrate potrebnima?

Ako bi vojne snage trećih zemalja bile raspoređene u Ukrajinu kao dio mirovnog sporazuma, koju biste veličinu takve europske snage smatrali nužnom? Kako i gdje bi te snage bile raspoređene i koliko dugo? Koje dodatne sposobnosti, opremu i opcije održavanja je vaša vlada spremna pružiti Ukrajini kako bi poboljšala njezinu pregovaračku poziciju i povećala pritisak na Rusiju?“

Ministar obrane Ivan Anušić i general-pukovnik Tihomir Kundid u Ministarstvu nacionalne obrane Turske sastali su se s ministrom Yaşarom Gülerom, a obišli su i dvije vodeće turske kompanije u području obrambene industrije. FOTO: MORH

Dvojica europskih diplomata izjavila su za Reuters da još uvijek traje rasprava o tome kako će europske prijestolnice odgovoriti, ali neki vjeruju da bi odgovor trebao biti kolektivan.

Izvor blizak Uredu predsjednika smatra kako bi u duhu navoda da je upravo zbog ozbiljnosti situacije uslijed recentnih američkih aktivnosti vezanih uz rusku agresiju na Ukrajinu, primjereno bilo da se prije potencijalnog hrvatskog odgovora ministar obrane savjetuje o tomu i s vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga. Pa na temelju izostanka takve reakcije izražava sumnju da će se puno toga bitno promijeniti po pitanju odnosa hrvatskog predsjednika i premijera.

Izvor blizak vrhu Vlade i premijeru Plenkoviću za Nacional je izjavio kako je točno da zasad nisu o tomu diskutirali s Milanovićem, ali da se radi na boljim odnosima i komunikaciji. U prilog tomu da se njihovi odnosi popravljaju, navodi i kako su Milanović i Plenković bez ikakvih problema supotpisali razrješenje Ivana Šimonovića s funkcije koju je obnašao pri UN-u zbog odlaska na novu dužnost. Šimonović postaje član Komisije za ljudska prava UN-a.

Nešto ranije Šimonović je na vlastiti zahtjev opozvan s dužnosti izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika pri UN-u, ali je prošle subote bio na konzultacijama u Vladi oko glasanja Hrvatske u UN-u o rezoluciji o Ukrajini.

Iako su u dijelu medija suglasje Milanovića i Plenkovića protumačili kao znak napretka i početak novog razdoblja u njihovoj suradnji, priopćenje poslano iz Ureda predsjednika tijekom ponedjeljka može se tumačiti i kao znak koji podsjeća na to da su pred dvojicom čelnih ljudi u državi i dalje brojne poteškoće u komunikaciji koje tek treba početi prevladavati. U tom priopćenju stoji:

„Zoran Milanović ponavlja svoj stav kako Republika Hrvatska mora imati jedinstvenu i usklađenu vanjsku politiku koju ravnopravno i zajednički oblikuju i provode Vlada Republike Hrvatske i Predsjednik Republike. Sustav oblikovanja i provođenja vanjske politike propisan je Ustavom RH i predsjednik Milanović je stava kako je to jedini način da Republika Hrvatska kroz vanjsku politiku ostvari svoje državne ciljeve i zaštiti svoje nacionalne interese.

Ured Predsjednika Republike obaviješten je o stavu Vlade RH o rezolucijama o ratu u Ukrajini o kojima bi se trebalo glasati u Ujedinjenim narodima. Međutim, prije nego što je zauzela svoj stav o spomenutim rezolucijama, Vlada RH o tom stavu nije se konzultirala s Predsjednikom Republike. Dakle, Predsjednik Republike nije sudjelovao u oblikovanju stava koji je Vlada RH proteklih dana iznosila u institucijama Europske unije i Ujedinjenih naroda.

S obzirom na brze i dramatične promjene međunarodne političke i sigurnosne situacije, predsjednik Milanović opetovano poziva Vladu RH da se žurno uspostavi stalni sustav oblikovanja i provođenja vanjske politike kako bi Republika Hrvatska mogla brzo odgovoriti na promjene i izazove u međunarodnoj politici. Predsjednik Milanović predlagao je ranije uspostavu Vijeća za vanjsku politiku te isto ponovo predlaže, uvjeren kako se na taj način najefikasnije može oblikovati i potom provoditi vanjska politika. U međuvremenu, dok se predloženi format suradnje ne uspostavi, jedini način Ustavom predviđenog oblikovanja i provođenja vanjske politike jest izravan razgovor i dogovor Vlade RH i Predsjednika Republike.

‘Predsjednik Milanović je bio protiv kupovine korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu i uopće protiv bilo kakve suradnje s Turcima, s čime se ministar Anušić ne slaže’, rekao je izvor blizak vrhu MORH-a. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Vezano uz donošenje rezolucija u Ujedinjenim narodima, Predsjednik Republike smatra kako je UN svakako jedan od ključnih međunarodnih foruma na kojima treba pokušati doći do rješenja i okončanja rata u Ukrajini, kao i uz izravne pregovore zaraćenih strana. Predsjednik Republike od hrvatske diplomacije očekuje da u UN-u podrži svako rješenje koje doprinosi miru u Ukrajini bez obzira na to kakve stavove o tome zauzimaju drugi međunarodni čimbenici.“

Spomenuti izvor blizak Uredu predsjednika navodi i da Milanoviću nije jasno zašto je ministar obrane prošloga tjedna u Turskoj diskutirao i o mogućoj nabavi plovila za Hrvatsku vojsku. No izvor blizak Ministarstvu obrane izjavio je za Nacional kako nije točno da je Anušić u Turskoj kupovao bilo kakve brodove. „Ne, ovaj posjet Turskoj bio je dogovoren još prije, kad je dovršena nabava šest besposadnih letjelica Bayraktar TB2. Bayraktari i sustav bespilotnih letjelica iznimno su važni zbog kibernetičkog rata koji se sada vodi u područjima ratnih sukoba poput ovog u Ukrajini. Turci tu imaju potpunu neovisnost i vlastitu industriju, a s hrvatskim tvrtkama potpisali su ugovore o unaprjeđenju sustava. Dio tih sustava zanima i Hrvatsku. Na temelju te suradnje, dakle, hrvatska delegacija posjetila je dvije njihove najveće i najbitnije tvornice koje proizvode naoružanje i streljivo. S njima se razgovaralo o strateškoj suradnji u okviru članstva u NATO-u“, rekao je taj izvor.

Kad je riječ o nabavi brodova, taj izvor tvrdi da su to dvije korvete to jest dva brza i lako naoružana ratna broda za čiju će nabavu MORH uskoro uputiti poziv svim državama članicama NATO-a da dostave ponude za isporuku odnosno kupnju korveta za potrebe Hrvatske ratne mornarice.

Izvor blizak vrhu MORH-a upoznat s relacijama između predsjednika Zorana Milanovića i ministra Ivana Anušića, dodatno je potvrdio ono što je Nacionalu u kraćim crtama preneseno i iz Ureda predsjednika:

„Predsjednik Milanović je bio protiv kupovine i uopće protiv bilo kakve suradnje s Turcima, s čime se ministar Anušić ne slaže.“

Plan MORH-a uključuje, po svemu sudeći, i hrvatska brodogradilišta koja bi eventualno mogla odraditi proizvodnju brodova u suradnji s tvrtkama s kojima se sklopi ugovor o isporuci broda. To će se svakako vrednovati u budućim ponudama, međutim, kako ističe izvor blizak MORH-u, hrvatska brodogradilišta u takav projekt svakako ne bi mogla ući sama jer nemaju sva potrebna znanja. Takav brod, naime, mora imati protupodmorničko djelovanje, djelovanje more-zrak, raketne i radarske sustave i ostale elemente koje hrvatska industrija trenutačno ne može proizvesti. Znači li to da bi bilo moguće sklopiti ugovor s turskom tvornicom, ali da se brod proizvede u hrvatskom brodogradilištu? Nacionalov izvor o tome kaže:

„Ugovor se ne sklapa s Turcima, već s onime tko će dati najpovoljniju ponudu, ali moguće je da se ti brodovi grade u našim brodogradilištima, no gradio bi ih formalno isporučitelj broda tko god to bio.“

Taj izvor istaknuo je da je i ministar Anušić sada potpuno fokusiran na opremanje vojske i pripremu vojske za eventualne aktivnosti, bilo da je riječ o sukobima ili kriznim situacijama, pa u kontekstu toga razgovara sa zemljama saveznicama o suradnji i investiranju u industriju koja bi se razvijala u Hrvatskoj kako bi Hrvatska postala samodostatna u naoružanju u eventualnim kriznim situacijama.

‘Milanović smatra da se prije hrvatskog odgovora na američki upitnik ministar obrane trebao savjetovati i s njim, vrhovnim zapovjednikom. Sumnja da će se odnos s premijerom promijeniti’

U vrhu MORH-a naročito važnom smatraju ulogu Turske u prevenciji bilo kakvih eventualnih novih sukoba na području Kosova i prelijevanja tog sukoba na Bosnu i Hercegovinu ako SAD ostvari svoju zasad neformalnu najavu o povlačenju s Kosova.

„Anušić je, između ostalog, bio u Turskoj jer je ona članica NATO-a koja ima najveći utjecaj u Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu. A prevencija sukoba u Bosni i Hercegovini i Kosovu znači i prevenciju sukoba ovdje kod nas. Anušić je zato tražio savezništvo s Turskom u širem smislu“, zaključio je taj izvor.

Anušić je u službenom posjetu Turskoj boravio u društvu načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnika Tihomira Kundida te su se u Ministarstvu nacionalne obrane sastali s ministrom Yaşarom Gülerom. Izaslanstvo Ministarstva obrane u Turskoj su posjetili i Zapovjedništvo specijalnih snaga i tvrtke Aselsan i MKE, vodeće turske kompanije u području obrambene industrije. Turska i Hrvatska sudjeluju u operaciji potpore miru na Kosovu KFOR, NATO-ovoj misiji u Iraku, operaciji Sea Guardian na Sredozemlju, borbenim grupama u Mađarskoj i Bugarskoj te UNIFIL-u u Libanonu.

“Osim tradicionalno dobrih bilateralnih odnosa s Republikom Turskom, želimo intenzivirati i suradnju na području obrambene industrije. U situaciji narušenih sigurnosnih okolnosti i pojačanog opremanja i modernizacije Hrvatske vojske, moramo dodatno razviti i osnažiti obrambenu industriju u Hrvatskoj, a u tome nam mogu pomoći turska ulaganja, koja su više nego dobrodošla. U svjetlu novih geopolitičkih odnosa svjesni smo da se karte sada drugačije dijele i da Hrvatska zbog svoje pozicije na jugoistoku Europe, blizine Bosne i Hercegovine te Kosova, mora jačati svoja savezništva i suradnju s partnerima. Utjecaj Turske na BiH kroz operaciju Althea, ali i na Kosovo kroz sudjelovanje u KFOR-u u sklopu novih sigurnosnih uvjeta, vrlo je važan jer u slučaju izraženih nestabilnosti, one bi se mogle reflektirati i na Hrvatsku”, izjavio je tom prilikom ministar Anušić.

Anušić je istaknuo da Hrvatska već surađuje s turskim tvrtkama kada je riječ o nabavi šest besposadnih letjelica Bayraktar TB2 i o oružnim stanicama tvrtke Aselsan kojima se opremaju obalni ophodni brodovi Hrvatske ratne mornarice. Anušić smatra da još snažnija suradnja na području obrambene industrije i turska ulaganja u vojnu proizvodnju u Hrvatskoj mogu pridonijeti razvoju hrvatske obrambene industrije. Ako je suditi prema navodima izvora bliskog Uredu predsjednika, predsjednik Milanović baš i ne dijeli to mišljenje.