U pozadini prošlotjednog dogovora ministara vanjskih poslova Mađarske i Srbije stoji MOL-ov plan koji može biti iskorišten kao moćno oružje u borbi za povoljnije uvjete ugovora o transportu sirove nafte JANAF-ovim naftovodom

„Prošlotjedna najava mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjárta i ministrice energetike Srbije Dubravke Đedović-Handanović da Mađarska i Srbija pripremaju sve za početak gradnje zajedničkog naftovoda mogla bi biti iskorištena kao moćno MOL-ovo oružje u borbi za povoljnije uvjete ugovora o transportu sirove nafte JANAF-ovim naftovodom prema Mađarskoj“, kategorički je ustvrdio Nacionalov izvor dobro upućen u događanja u naftnom sektoru u Hrvatskoj i regiji. Konkretno, on tvrdi da je odluka o gradnji naftovoda posve politička odluka koja nema nikakve veze s gospodarskim interesom Mađarske i da je MOL, kojemu je na čelu Zsolt Hernádi i iza kojega stoji i mađarski politički vrh na čelu s premijerom Viktorom Orbanom, iskoristio Srbiju i njezin sadašnji nezavidni položaj na rubu američkih sankcija koje prijete obustavom dotoka nafte preko Hrvatske da ucjenjuje JANAF i zahtijeva značajno niže transportne tarife u budućim ugovorima.

S ovakvom se ocjenom slaže i naftni konzultant Ivo Peroš. „Dogovor Mađarske i Srbije o gradnji naftovoda strateški je i poslovno apsolutno razumljiv dogovor. Ovime će obje strane imati izuzetno jaku pregovaračku polugu u odnosu na JANAF koji je u ovakvoj situaciji, realizira li se doista ovaj dogovor, mogući gubitnik jer je NIS jedan od najvećih zakupaca JANAF-ovih transportnih kapaciteta“, smatra Peroš. Uz to, novi će naftovod Srbiju čvršće vezati uz Mađarsku i Rusiju, gurajući je u energetsku ovisnost o ruskoj nafti, što je također politički interes Mađarske i Rusije. Naime, novi mađarsko-srpski naftovod, ako se doista izgradi, bit će dio većeg transportnog sustava koji će Srbiju preko MOL-ove rafinerije u Százhalombatti i dalje prema ukrajinskoj granici vezati na ruski naftovod Družba preko kojeg Mađarska i danas kupuje jeftiniju naftu iz Rusije.

‘JANAF je u ovakvoj situaciji, realizira li se doista ovaj dogovor, mogući gubitnik jer je NIS jedan od najvećih zakupaca JANAF-ovih transportnih kapaciteta’, kaže Ivo Peroš, Foto: Saša Zinaja/NFoto

Mađarski MOL i slovačka naftna kompanija Slovnaft koja posluje u sastavu MOL Grupe krajem veljače ove godine objavili su priopćenje u kojem su izrazili svoje nezadovoljstvo ugovorom o transportu 2,1 milijun tona sirove nafte koji su početkom ove godine potpisali s JANAF-om, koji je, prema njihovim riječima, potpisan na svega godinu dana, do kraja 2025. godine i to, kako tvrde, po znatno višim cijenama od uobičajenih europskih transportnih tarifa u ovom sektoru. „MOL Grupa smatra da bi višegodišnji sporazum bolje osigurao sigurnost opskrbe u regiji. Visoke transportne tarife određene potpisanim ugovorom sigurno neće pomoći u obuzdavanju cijena energenata“, stajalo je u priopćenju objavljenom 26. veljače. No samo dan kasnije JANAF je oštro odgovorio na MOL-ove tvrdnje, konstatirajući da je JANAF MOL-u ponudio izbor između jednogodišnjeg i višegodišnjeg ugovora te da su predstavnici MOL-a sami izabrali prvu opciju.

IZGRADNJA 123 KILOMETRA DUGOG NAFTOVODA od Novog Sada do Algyőa trebala bi započeti već do kraja ove ili najkasnije početka iduće, 2026. godine, a planirani završetak je 2028.

Stavimo li ovaj MOL-ov izbor u kontekst upravo najavljenog naftovoda između Mađarske i Srbije koji bi se, ako je vjerovati ministru Szijjártu i ministrici Dubravki Đedović-Handanović, trebao početi graditi već krajem ove godine, onda je posve jasno zbog čega je MOL inzistirao na jednogodišnjem ugovoru i kakvo oružje mađarska kompanija kao jedan od većih zakupaca JANAF-ovih kapaciteta ima u rukama u budućim pregovorima o cijenama transporta nafte s JANAF-om. No Nacionalov izvor upozorava da, bez obzira na loš JANAF-ov položaj u ovom trenutku, i Mađarska i Srbija prešućuju činjenicu da naftovod Družba dijelom svoje trase ide preko Ukrajine i da je dovoljna jedna sabotaža da dotok nafte tim pravcem stane. „Zato ni Srbiji ni Mađarskoj ne bi bilo ni politički ni ekonomski mudro zauvijek okrenuti leđa JANAF-u i pouzdati se isključivo u ruski naftovod“, objasnio je naš izvor.

Nacional je za komentar najave gradnje mađarsko-srpskog naftovoda zatražio i Upravu JANAF-a, kojoj je na čelu Stjepan Adanić. Zanimalo nas je kako će taj projekt utjecati na poslovanje JANAF-a i hoće li i kako hrvatska transportna kompanija, izgubi li NIS i MOL kao važne zakupce, uspjeti nadoknaditi mogući gubitak. No iz JANAF-a je stigao vrlo kratak i uopćen odgovor: „Ističemo kako JANAF kotira na Zagrebačkoj burzi te sukladno tome sve potencijalno cjenovno osjetljive informacije i druge informacije vezane uz poslovanje objavljuje isključivo temeljem odredbi Zakona o tržištu kapitala i regulatora tržišta kapitala.“

Na čelu Uprave JANAF-a je Stjepan Adanić, a iz te tvrtke nisu željeli komentirati najave o gradnji naftovoda između Mađarske i Srbije i kako bi on utjecao na njeno poslovanje, Foto: Josip Regovic/Pixell

Hrvatski ministar gospodarstva iz redova Domovinskog pokreta Ante Šušnjar krajem ožujka je potvrdio da je Hrvatska poslala Srbiji prijedlog da JANAF uđe u vlasničku strukturu Gazpromova NIS-a. Objasnio je tada da je Hrvatska to napravila prije svega kako bi zaštitila interese JANAF-a i da vjeruje kako bi to moglo funkcionirati s obzirom na „međusobnu gospodarsku oslonjenost ta dva subjekta“, a pritom je istaknuo da JANAF ne bi imao pretenzije postati dominantniji partner jer hrvatska kompanija nema interesa ući na maloprodajno tržište Srbije. Još jedan neimenovani Nacionalov izvor dobro upućen u poslovanje naftnih kompanija tu je Šušnjarovu izjavu komentirao riječima da je ministar samo pokazao da doista ne zna ništa o energetskoj politici niti se razumije u poslovanje energetskih kompanija iako su one dio njegova resora, a ništa bolje ne stoji ni s razumijevanjem politike. „Prije svega, poslovni interes svake kompanije je smanjiti troškove poslovanja što je više moguće. To znači da je NIS-u u interesu ugovoriti što niže troškove transporta nafte do rafinerije u Pančevu kako bi smanjio ulazne troškove. Transportnim kompanijama – a JANAF je jedna od njih – cilj je ostvariti što veći profit na transportnim tarifama. Dakle, posve je jasno da nema nikakve poslovne logike da transportna kompanija postane suvlasnik jedne naftne kompanije jer su njihovi poslovni ciljevi dijametralno suprotni i nitko razuman tako nešto ne bi prihvatio. Osim toga, Šušnjar je ovime pokazao i da ne razumije osnovne uzuse političkog djelovanja. Takav prijedlog u trenutku kada su politički odnosi između Srbije, koja je izrazito proruski orijentirana, i Hrvatske na vrlo niskim razinama i u vremenu kada Srbija šalje salve optužbi na račun Hrvatske optužujući je da radi na rušenju Vučićeva režima, i onda očekivati da Beograd prihvati ponudu jedne državne kompanije iz Hrvatske da otkupi udio u srpskoj tvrtki, može izreći doista potpuni politički diletant“, oštro je objasnio Nacionalov izvor.

DOGOVOR MAĐARSKE I SRBIJE O GRADNJI naftovoda strateški je i poslovno apsolutno razumljiv dogovor. Ovime će obje strane imati izuzetno jaku pregovaračku polugu u odnosu na JANAF’, smatra Ivo Peroš

Vijest o skorom početku izgradnje naftovoda između Mađarske i Srbije sredinom prošloga tjedna objavili su mediji u Srbiji pozivajući se na sastanak ministra vanjskih poslova Mađarske Petera Szijjárta i ministrice energetike Srbije Dubravke Đedović-Handanović koji je prošle srijede održan u Beogradu. Na tom su sastanku Szijjártó i Dubravka Đedović-Handanović objavili da je mađarska strana već dovršila studiju izvodljivosti, a Srbija je izvršila potrebne izmjene prostornih planova na područjima kroz koja će prolaziti naftovod te je najavila početak postupka za izdavanje lokacijske dozvole kako bi projekt što prije krenuo u realizaciju. Prema izjavama dvoje političara, izgradnja 123 kilometra dugog naftovoda od Novog Sada do Algyőa trebala bi započeti već do kraja ove ili najkasnije početka iduće, 2026. godine, a planirani završetak je 2028.

MOL-u je na čelu Zsolt Hernádi i iza njega stoji i mađarski politički vrh s Orbánom koji su iskoristili Srbiju i njezin nezavidni položaj na rubu američkih sankcija, Foto: Boris Scitar/Pixell

Ovaj je projekt tek dio budućeg 190 kilometara dugog i više od 300 milijuna eura vrijednog naftovoda koji bi također trebao povezati Algyő, u kojem MOL ima nekoliko vlastitih energetskih postrojenja, i MOL-ovu rafineriju Százhalombatta južno od Budimpešte. Time će Srbija dobiti direktan pristup ruskom naftovodu Družba iz kojega Mađarska i danas doprema rusku naftu zahvaljujući izuzeću od sankcija koje je uspjela isposlovati u Europskoj uniji. Rok do kojega su Mađarska i Slovačka uspjele izboriti izuzeće od sankcija već je odavno istekao, završio je krajem 2023. A budući da je mađarski premijer Orban koji već godinama „ratuje“ s Europskom unijom i ne skriva svoje veze s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, posve jasno dao do znanja Uniji da nema namjeru odreći se Družbe i jeftine ruske nafte, očito je da Srbija izgradnjom novog naftovoda prema Mađarskoj također računa na rusku naftu. Naime, planirani kapacitet budućeg mađarsko-srpskog naftovoda je oko 4,5 milijuna tona sirove nafte na godinu, što odgovara godišnjim prerađivačkim kapacitetima NIS-ove rafinerije nafte Pančevo koja je u većinskom vlasništvu ruskog Gazpromnjefta i Gazproma te bi u potpunosti zadovoljilo potrebe tržišta u Srbiji.

Vrlo je vjerojatno da Bruxelles neće blagonaklono gledati na odluku Srbije o političkom i energetskom okretanju leđa Europskoj uniji i jačanju veza s Mađarskom i Rusijom – sjetimo se samo nedavnog ugovora o strateškoj i vojnoj suradnji dviju zemalja koji su Vučić i Orban potpisali 2. travnja – prije svega zbog činjenice da Beograd deklarativno objavljuje svoju posvećenost europskom putu i potvrđuje interes za ulazak u EU, no u stvarnosti se ponaša drugačije. No daleko važniji je mogući odgovor SAD-a i predsjednika Donalda Trumpa na ponašanje Beograda. Srbija je već u ovom trenutku žrtva Trumpove odluke o nametanju visokih carinskih stopa od čak 37 posto. Koliko je vjerojatno da američki OFAC (Ured za kontrolu inozemne imovine), nakon dva produžena odobrenja JANAF-u za transport nafte NIS-u, odbije dati to odobrenje treći put i krene sa sankcijama prema Srbiji upravo zbog tog okretanja Vučića prema istoku? „Još je vrlo nezahvalno prognozirati takvo što. Mnogo će toga ovisiti o tome hoće li se Trump uspjeti dogovoriti s Putinom o prekidu vatre u Ukrajini. O tom dogovoru ovisit će i Trumpov stav prema Rusiji, a onda iz toga proizlazi i odluka američke administracije o tome hoće li Srbiji nametnuti sankcije ili će od njih odustati. A Vučić takvu neizvjesnost koristi i pokušava iskamčiti za sebe što povoljniju poziciju“, tvrdi Nacionalov izvor. Hoće li se Vučiću ovakvo balansiranje u jednom trenutku obiti o glavu tek će se vidjeti, dodao je.

ALEKSANDAR VUČIĆ JE PREKO MAĐARSKE svoju energetsku budućnost odlučio vezati uz Rusiju, a ta bi činjenica mogla izazvati neočekivani odgovor Trumpove administracije

Nacional je još sredinom siječnja objavio informaciju prema kojoj je Srbija diplomatskim kanalima tražila rješenje u slučaju da SAD ustraje na uvođenju sankcija zbog činjenice da je većinski vlasnik srpske naftne industrije ruski Gazpromnjeft, kompanija koja se našla na spisku onih čije je poslovanje bivša administracija Joea Bidena na odlasku željela spriječiti. Iako srpska strana to nerado priznaje, upravo je hrvatska diplomacija najzaslužnija što je američki Ured za kontrolu inozemne imovine (Office of Foreign Assets Control – OFAC) Naftnoj industriji Srbije (NIS) već u dva navrata – prvi put krajem veljače ove godine, a drugi put 29. ožujka – na rok od 30 dana prolongirao stupanje na snagu američkih sankcija kojima bi im bilo zabranjeno uvoziti naftu JANAF-ovim naftovodom zbog činjenice da je Gazpromnjeft pod američkim sankcijama zbog rata u Ukrajini. Prema informacijama koje su u siječnju potvrđene Nacionalu, Srbija je u nastojanju da pronađe rješenje problema kao lobista angažirala i Richarda Grenella, nekadašnjeg američkog veleposlanika u Njemačkoj u vrijeme prijašnje Trumpove administracije i bivšeg vršitelja dužnosti direktora nacionalne obavještajne službe koji je dobro upoznat sa stanjem na Balkanu.

Hrvatski ministar gospodarstva Ante Šušnjar krajem ožujka potvrdio je da je Hrvatska poslala Srbiji prijedlog da JANAF uđe u vlasničku strukturu Gazpromova NIS-a, Foto: Matija Habljak/Pixell

Grenell je, naime, u vrijeme prijašnjeg Trumpova mandata bio američki izaslanik za dijalog Beograda i Prištine, a Trump je krajem prosinca prošle godine, prije nego što je službeno preuzeo dužnost novog predsjednika SAD-a, objavio da je Grenella imenovao svojim “izaslanikom za posebne misije”. Grenell je još krajem rujna prošle godine na prijemu “Srbija iza budućnosti” (Serbia Beyond Future), koji je Stalna misija Srbije pri UN-u organizirala u New Yorku, izričito naglasio da je “budućnost Srbije uz SAD, a ne Kinu i Rusiju” te da “redovno razgovara s predsjednikom Aleksandrom Vučićem i govori mu da se treba odvojiti od Kine i Rusije i zbližiti sa Zapadom i SAD-om”.

No čini se da Grenellova nastojanja nisu naišla na plodno tlo jer je Vučić odlučio krenuti suprotnim putem i preko Mađarske svoju energetsku budućnost vezati upravo uz Rusiju. Ta bi činjenica mogla izazvati neočekivani odgovor Trumpove administracije. Hoće li Vučićevo okretanje prema istoku potaknuti SAD da nakon isteka najnovije 30-dnevne licence JANAF-u za produljenje prava na opskrbu Srbije naftom aktivira odluku o sankcijama, saznat ćemo vrlo brzo. No što god odlučili Mađarska, Srbija i SAD, čini se da će zbog njihovih poteza najviše ispaštati upravo JANAF kojemu i jedna i druga opcija može naštetiti.