Animirani film „Obiteljski portret“ autorice Lee Vidaković kvalificirao se za prestižnu nagradu Oscar 2025. u kategoriji kratkometražnog animiranog filma. Iako na koncu nije ušao među pet nominiranih filmova, film „Obiteljski portret“ od svoje premijere 2023. godine prikazan je na više od 120 filmskih festivala diljem svijeta, osvojivši 31 nagradu.

Među njima se ističe Rigo Mora Award za najbolji međunarodni animirani film na Filmskom festivalu u Guadalajari u Meksiku, koja mu je osigurala kvalifikaciju za Oscara. Film je također osvojio brojne nagrade u Japanu, Njemačkoj, Estoniji, Bugarskoj i Srbiji te prestižnu nagradu Emile za najbolji zvuk i glazbu. U Hrvatskoj je film bio laureat na 33. Danima hrvatskog filma u Karlovcu, gdje je nagrađen za najbolju režiju i scenografiju. Osim Oscara, „Obiteljski portret“ našao se na listi animiranih filmova i za prestižnu francusku nagradu César 2025.

„Obiteljski portret“ je animirani film koji kroz tehniku stop-animacije oslikava kompleksne obiteljske odnose na prijelazu iz zlatnog doba Austro-Ugarske u kaos koji slijedi. Inspiriran osobnim iskustvima i povijesnim nasljeđem rodnog kraja, film se oslanja na arhitektonske i kulturne ostatke tog razdoblja, dok minijaturne scenografije i lutke oživljavaju specifičnu atmosferu vremena. Radnja se odvija u aristokratskoj kući, gdje nenajavljeni posjet velike obitelji unosi nemir u ustaljeni mir protagonista. Kroz fragmentiranu naraciju, suptilne detalje i estetsku raskoš, Vidaković istražuje tenzije između tradicije, intime i neizbježnih promjena. Kako je zapravo upravo ta obiteljska kuća, i po riječima autorice filma Lee Vidaković, najvažniji lik filma, objasnila je zbog čega je tako i koliko je njoj kuća važna kao neko polazište za sve što radi i čime se bavi:

„Kada se dugo godina živi nekakvim nomadskim životom, koncepti kuće i doma postanu fleksibilni, zbrkani, zamjenjivi, a nerijetko se i potpuno izgube. Vjerojatno je upravo iz toga nostalgičnog poriva i nastala cijela ova obiteljska priča u kojoj je kuća najbitniji lik. Prostori pričaju priču i kada ih svi likovi napuste. Interijeri su nabijeni objektima, a objekti tragovima povijesti i sjećanja. To je takav dijapazon potencijalnih mikronarativa koji je teško moguće dekodirati pri prvom gledanju. Previše je svega, a to previše daje gledateljima prostora da svatko odabere nešto drugo i samim tim doživi film pomalo na svoj način.“

Lea Vidaković je multimedijalna umjetnica koja radi na području animiranih instalacija i proširenih medija, primjenjujući tehniku stop-animacije i lutka-filma. Njeno istraživanje u području animiranog filma zasniva se na temi fragmentiranih i drugih tipova narativa za animirane instalacije i proširene medije. Zanimljivo je da je 2023. „Obiteljski portret“ uz projekcije na Animafestu i Danima hrvatskog filma, gdje je i nagrađen, Lea Vidaković svoj rad predstavila i u Meštrovićevom paviljonu kao projekt koji je zapravo nastao na doktorskom studiju na ADM/NTU u Singapuru 2020. godine. Animirana instalacija je praktični dio doktorskog istraživanja, teze koja se bavila prostornom naracijom za animirane sadržaje u galerijskim, muzejskim ili drugim javnim prostorima izvan kinodvorana. Instalacija se sastojala od sedam sinkroniziranih projekcija i prostornih instalacija sastavljenih od segmentiranih dijelova minijaturne kuće u kojoj se priča događa te lutaka korištenih u samoj animaciji. Lea Vidaković diplomirala je na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, završila studije animacije u Norveškoj te master studije audio-vizualne umjetnosti na Kraljevskoj akademiji umjetnosti KASK, u Belgiji. Doktorirala je 2020. animaciju na School of Art, Design and Media na Nanyang Technological University u Singapuru. Izlagala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj, Singapuru, Srbiji, Švicarskoj, Egiptu, Portugalu, Norveškoj, Crnoj Gori, Belgiji i Austriji, a filmovi su joj prikazani na preko 200 festivala animiranog filma širom svijeta. Sudjelovala je na više znanstvenih konferencija i umjetničkih rezidencija u Austriji, Francuskoj, Češkoj, Slovačkoj i Islandu. Dobitnica je više umjetničkih i filmskih nagrada. Članica je HDLU-a, SULUV-a, SAS-a (Society of Animation Studies) i CICANT-a (Centre for Research in Applied Communication, Culture, and New Technologies). Profesorica je animacije i fotografije u animaciji na Univerzitetu Lusofona u Lisabonu. Živi i radi u Zagrebu i Lisabonu.
Iza nje je dugogodišnja karijera animatorice i autorice animiranih filmova i multimedijalnih projekata. No najviše priznanja dobila je upravo za „Obiteljski portret“.

Zanimalo nas je što smatra da je njezinu posljednjem filmu omogućilo kvalifikaciju za Oscara i uvrštavanje filma na listu kandidiranih filmova za nagradu César kao i niz nagrada koje je za njega do sada dobila. „Možda je to općenito tema obitelji i obiteljskih odnosa, koja ma koliko specifična bila okolnost u kojoj se nalazi, rezonira vjerojatno jednako u svim krajevima svijeta. Obitelj u nevolji je obitelj u nevolji – posvuda, i to svatko može prepoznati. Osim toga, možda je širok dijapazon karaktera omogućio gledateljima da se poistovjete s različitim dijelovima te (dis)funkcionalne obiteljske priče pa je svatko mogao pronaći nešto svoje u tom narativu, koji je posve širok i otvoren za interpretaciju.“
„Obiteljski portret“ automatski je ušao u konkurenciju za nagradu Oscar nakon pobjede na Filmskom festivalu u Guadalajari u Meksiku, gdje je osvojio Rigo Mora Award za najbolji međunarodni animirani film. Kako je doživjela taj moment?
„Nažalost, nisam mogla otputovati u Meksiko na festival pa nisam posvjedočila toj ogromnoj časti; da jesam, vjerojatno bih se onesvijestila od sreće. To je za mene vrlo značajna nagrada osobito zato što je nastala na inicijativu Guillerma del Tora. Presretna sam što je ‘Obiteljski portret’ završio na dugoj listi kvalifikacija za Oskara 2025., uz rame filmovima izvrsnih autora čije radove jako cijenim“, rekla je Lea Vidaković.
Uz sjajne uspjehe na polju umjetnosti, Lea Vidaković pronašla se i u pedagoškoj struci te već neko vrijeme radi kao profesorica animacije i fotografije u animaciji na Sveučilištu Lusófona u Lisabonu: „Posao profesorice jedan je od najdivnijih i najtežih poziva koji postoje. Naučila sam mnogo od svojih studenata, to je više kao nekakva vrsta dijaloga u kojem nikad nisam sigurna tko koga uči. Taj poziv mi ostavlja dovoljno prostora kako za akademski i znanstveni rast tako i za praktičan i kreativan vid stvaranja.“
Kreativna i energična umjetnica Lea Vidaković već razmišlja o novom filmu: „Ideja novoga filma došla mi je usred snimanja ‘Obiteljskog portreta’ i danas, čak dvije godine kasnije, ideja je još uvijek tu. To bi bila poetična, senzualna bajka o četiri djevojčice, u stilu suvremenog baroka, a kao i uvijek, u tehnici lutka-animacije.“