Milorad Dodik je još u mladim danima spoznao profitabilnost sprege politike i biznisa.
Imao je samo 27 godina kada je 1986. godine izabran za predsjednika Izvršnog odbora Skupštine općine Laktaši, kod Banja Luke.
U Skupštinu BiH ušao s liste Saveza reformskih snaga Ante Markovića
U Skupštinu Bosne i Hercegovine izabran je 1990. godine, na prvim višestranačkim izborima, i to kao član Saveza reformskih snaga Ante Markovića, piše bosanskohercegovački portal Žurnal.
Tada je, zahvaljujući poznanstvu s članom rukovodstva Privredne banke Sarajevo, dobio veliki kredit za pokretanje biznisa te otvara tvornicu za proizvodnju namještaja, madraca i jorgana Igokea. Upućeni tvrde da taj kredit nije vratio.
Tijekom rata poslovanje širi na Srbiju
Početkom rata napušta državni parlament i kao nezavisni poslanik djeluje u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Počinje održavati ranije započete veze s poslovnim ljudima te ih proširuje i na Srbiju. Posebno su ga zanimali poslovi na kojima se u ratno vrijeme izuzetno profitiralo – trgovina gorivom i cigaretama. Zato je i proširio djelatnosti svoje tvrtke na tu robu.
Na ratnoj prodaji nafte zaradio milijune
Trgovinu naftom prvo je pokušao kao zastupnik tvrtke Vrbas, registrirane u Rumunjskoj, o čemu svjedoči ugovor vrijedan oko 4,8 milijuna dolara koji je nastao prilikom kupovine goriva u Bugarskoj početkom 1994. godine.
Tako je, samo po tom ugovoru, na prodaji nafte građanima Republike Srpske u ratno vrijeme zaradio milijune.
Falsificirao isprave radi utaje poreza i trošarina
Travnja 1994 godine oduzeta su mu dva šlepera cigareta uvezenih iz Sjeverne Makedonije i to nije bio jedini slučaj.
“MUP je došao do dokaza da je izvršeno falsificiranje isprava s ciljem utaje trošarina i poreza na promet, kako na teritoriju SR Jugoslavije, tako i na teritoriji RS”, navodi se u rješenju Financijske policije RS na žalbu Dodikove tvrtke Igokea iz Laktaša.
Poslovanje proširio i na ‘Krajinu’
Dodik je bio jedan od povlaštenih “distributera” za teritorij samoproglašene “Republike Srpske Krajine”, što mu je omogućilo njegovo hvalisanje o dobrim relacijama s Borislavom Mikelićem, čovjekom od povjerenja Slobodana Miloševića i Željka Ražnatovića Arkana.
Prilikom policijskih i inspekcijskih kontrola, on se u izjavama pozivao na tadašnje ministre, pravdajući se da je nevin u otkrivenom švercu.
Prodavao i parfeme
Tako je, pored cigareta, Dodik “ulovljen” u prikrivanju prodaje parfema, alkohola i goriva. U nalazu financijske policije iz lipnja 1994. godine navedeno je kako je MUP RS utvrdio da je Igokea na osnovi “falsificiranih dokumenata prikazivala manju vrijednost robe i njeno porijeklo radi izbjegavanja uplate trošarina i poreza”.
Dodik tad aktivno surađuje s novopečenim tajkunima Slobodanom Puhalcem, Nikolom Vukelićem i Slavkom Roguljićem.
Dugove pokušao vratiti iz proračuna Republike Srpske
Iako je tijekom rata dobro poslovao, naravno uglavnom “na crno”, Dodik se zaduživao, ali dugove nije uredno vraćao. Zato je naknadno, kad je postao premijer RS, dugove pokušao vratiti iz entitetskog proračuna.
Prema izvješću Glavne službe za reviziju RS o poslovanju Direkcije za robne rezerve u vrijeme prvog Dodikovog mandata, on je tijekom rata ostao dužan novac tvrtki Elnos komerc iz Bora. Novac je vratio tako što je Elnosu isplatio 553.548 konvertibilnih maraka (oko 277.000 eura) za poljoprivredne strojeve, navodno za potrebe robnih pričuva, a koje, pak, nikad nisu dostavljene.
Dužan je bio i Makedonija tabaku, za cigarete koje su mu zaplijenjene 1993. godine.
Stalno se zaduživao
Dodik je cijelo vrijeme rata uzimao kredite u Banjalučkoj banci, u svibnju, lipnju, kolovozu, listopadu i studenom 1993., a potom i u siječnju 1995., kao i u prosincu 1997. godine, tvrdi Žurnal, ističući kako posjeduje dokumente o tome.
Uzimane su velike svote novca koje su potom, zahvaljujući enormnoj inflaciji, s vremenom postale “sitan” novac za vraćanje. U konačnici, prema revizorskom izvještaju o poslovanju banke, ostao je dužan 258.000 maraka (oko 129.000 eura). Taj je dug vratio tužbom Igokee protiv poduzeća Prima trejd iz Nove Topole, odnosno banka je tužbu, koja u tom trenutku nije bila riješena pred sudom u Banja Luci, prihvatila kao nadoknadu za 342.838 maraka (oko 171.000 eura) duga. Bio je to dobro osmišljena prevara.
Miljenik međunarodne zajednice, ali i Izetbegovića
Kako je tvrtka Prima trejd dugovala Igokei 65 milijuna dinara za umjetno gnojivo još iz svibnja 1992. godine, Dodik je 1993. tužio Primu, a sud nije riješio slučaj u narednih deset godina. Onda je Dodik tu tužbu 2002. godine prodao banci za više od 340.000 KM (oko 170.000 eura). Kad je banka krenula da se naplati iz Prime, saznali su da je ta tvrtka davno završila u stečaju.
U to je vrijeme Dodik bio miljenik međunarodne zajednice, ali i Stranke demokratske akcije (SDA), kojom je tada rukovodio Alija Izetbegović, piše Žurnal.
Komentari