Netragom su nestali papiri projekta aglomeracije Zadar vrijednog 30 milijuna eura za koji je bila zadužena zadarska Odvodnja. No Odvodnju je preuzela tvrtka Vodovod čiji direktor tvrdi da nema ni dokumentaciju ni saznanja o detaljima projekta koji je izvodio Strabag

Županijsko državno odvjetništvo u Zadru nije, a po svemu sudeći ni ne namjerava pokrenuti izvide o izvjesnim nepravilnostima, a moguće i protuzakonitostima u izvođenju poslova tvrtke Strabag na projektu aglomeracije u Zadru, na temelju sumnji na nezakonito pogodovanje hrvatskoj podružnici austrijske tvrtke, saznaje Nacional. Taj je projekt do 2023. godine vodila gradska tvrtka Odvodnja Zadar, koju je u međuvremenu u travnju ove godine preuzela tvrtka Vodovod Zadar, također u vlasništvu Grada.

No upitna privilegiranost suradnje Strabaga s jedne i gradskih tvrtki Vodovod i Odvodnja s druge strane, tu ne prestaje, jer tvrtka Vodovod navodno nema nikakvu dokumentaciju niti saznanja o detaljima projekta vrijednog 30 milijuna eura iako je postupak preuzimanja Odvodnje potpuno dovršen. To je Nacionalu sredinom lipnja i osobno pismeno potvrdio direktor tvrtke Vodovod Tomislav Matek, koji je na naš zahtjev da pojasni detalje ugovora sa Strabagom odgovorio tek da „Vodovod d.o.o. Zadar ne raspolaže informacijama ni dokumentacijom o navedenome“.

Elementarno poznavanje pravila poslovanja, kako nam je potvrđeno iz pravnih krugova, nalaže da tvrtka u postupku preuzimanja druge tvrtke prethodno dobro prouči njezine poslovne knjige kako bi se zaštitila od mogućih problema ili protuzakonitosti i izbjegla moguće pravne posljedice krivih poslovnih odluka. Stoga je teško prihvatiti odgovor direktora Mateka da baš ništa nije znao o poslovanju tvrtke koju preuzima i da nema nikakvih pisanih tragova o provedenim projektima iako je njegova tvrtka s danom preuzimanja postala pravni sljednik Odvodnje sa svim pravima, ali i obvezama preuzete tvrtke.

A ako je to doista istina, onda ŽDO Zadar ne bi smio okretati glavu od te činjenice budući da Kazneni zakon predviđa sankcioniranje traljavog vođenja poslovnih knjiga. Naime, taj zakon u članku 248. predviđa kaznu zatvora do tri godine za pravnu osobu koja ne vodi trgovačke knjige ili poslovne knjige na zakonom propisan način, ili ih vodi tako da je otežana preglednost poslovanja ili imovinskog stanja tvrtke, ili, među ostalim, prikrije poslovne knjige ili isprave koje je obavezan čuvati.

Zadarski ŽDO je prošloga tjedna na Nacionalovo pitanje je li županijski državni odvjetnik Denis Sokol naložio pokretanje izvida u slučaju dodjele poslova Strabagu i što je do sada otkriveno, odgovorio da je „ovo državno odvjetništvo (ŽDO Zadar) uvidom u evidenciju kaznenih predmeta utvrdilo da nema zaveden predmet koji bi se odnosio na eventualno nezakonito postupanje tvrtke Strabag d.o.o. i gradskih tvrtki Vodovod i Odvodnja d.o.o., a naknadnom provjerom u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru također nije pronađen predmet koji bi bio formiran vezano za problematiku koja je predmet Nacionalova interesa“.

‘Ovo Državno odvjetništvo uvidom u evidenciju kaznenih predmeta utvrdilo je da nema zaveden predmet koji bi se odnosio na eventualno nezakonito postupanje Strabaga’, kažu iz ŽDO-a Zadar

Precizni odgovor na naše pitanje namjerava li ŽDO Zadar istražiti gdje su nestale poslovne knjige tvrtke Odvodnja i zbog čega ih tvrtka Vodovod, prema izjavi svog direktora Tomislava Mateka, nema, nismo dobili, no može se pretpostaviti da se i taj odgovor može podvesti pod kratku izjavu ŽDO-a, koju je potpisala zamjenica županijskog državnog odvjetnika Marijana Stipić, iz koje je vidljivo da se ni oni ni Općinsko državno odvjetništvo u Zadru tim problemom nisu bavili.

Naime, prema članku 2. Zakona o kaznenom postupku, državni odvjetnik je dužan pokrenuti izvide i u slučajevima kada postoje osnovane sumnje ili saznanja da je počinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti i pritom ne treba čekati formalnu kaznenu prijavu oštećenika. A kako je Nacional u nekoliko navrata već pisao i upozoravao na vjerojatne nezakonitosti i neosnovana pogodovanja tvrtki Strabag, osnovana je sumnja zasigurno postojala. Nacional je još krajem svibnja ove godine zadarskom Vodovodu uputio niz pitanja kojima smo željeli razjasniti je li tvrtka Odvodnja doista pogodovala Strabagu, čijoj je hrvatskoj podružnici predsjednik Uprave Veljko Nižetić.

Konkretno, je li tvrtki Strabag, koja je izvodila dio radova na projektu aglomeracije Zadar, bilo odobreno obavljanje radova u ljetnim mjesecima, kada je bilo kakva vrsta građevinskih radova na otvorenom zabranjena? Pitali smo i jesu li spomenuti radovi tijekom ljetnih mjeseci bili predviđeni u ugovoru o bespovratnim sredstvima, ali i u natječaju za izvođača radova i originalno potpisanom ugovoru sa Strabagom, te jesu li time izmijenjeni uvjeti natječaja i narušena tržišna utakmica, što otvara mogućnost ostalim natjecateljima da pokrenu sudske sporove.

A posebno nas je zanimalo je li se tim potezom odobravanja izvođenja radova tijekom ljetnih mjeseci, direktno pogodovalo Strabagu i zašto nakon toga nisu obavljene i korekcije ugovora, odnosno, skraćen rok i izvršena korekcija cijene, koja je zbog toga očito trebala biti umanjena.

Početkom lipnja, nakon puna dva tjedna čekanja, dobili smo iz tvrtke Vodovod simptomatičan odgovor koji je potpisao sam direktor Tomislav Matek. Uz podsjećanje da je tvrtka Odvodnja 24. travnja ove godine pripojena Vodovodu te da tvrtka Vodovod nije bila uključena u spomenuti projekt na području Bokanjca koji se provodio tijekom 2022. i 2023. godine, u odgovoru se, na kraju, kaže: „Slijedom navedenog Vodovod d.o.o. Zadar ne raspolaže informacijama ni dokumentacijom kako je traženo.“

Drugim riječima, tvrtka Vodovod preuzela je tvrtku Odvodnja, a da pritom, kako tvrde, nije dobila dokumentaciju o poslovanju tvrtke do trenutka preuzimanja. Ili, pak, negiraju da imaju dokumentaciju, što je kazneno djelo. Naime, tvrtka Vodovod je prilikom preuzimanja tvrtke Odvodnja, prema zakonskim odredbama, bila dužna preuzeti i sve poslovne knjige Odvodnje.

U Vodovodu su, sigurni smo, toga i te kako svjesni pa je njihov odgovor da “ne raspolažu informacijama ni dokumentacijom“, u odgovoru Nacionalu od 12. lipnja ove godine, prilično teško racionalno objasniti, a da se pritom ne posumnja na moguće kršenje zakona.

Jer prema članku 13. Zakona o računovodstvu, svaka tvrtka dužna je glavne i pomoćne poslovne knjige i dnevnike rada čuvati najmanje 11 godina. Prilikom preuzimanja poslovne knjige prosljeđuju se novom vlasniku. Drugim riječima, Vodovod je bio dužan preuzeti sve poslovne knjige tvrtke Odvodnja, što znači da je dobio uvid u sve poslove te tvrtke, pa tako i onaj sa Strabagom.

Zadarski županijski državni odvjetnik Denis Sokol nije, izgleda, naložio pokretanje izvida u slučaju dodjele privilegiranih poslova Strabagu, a direktor tvrtke Vodovod Tomislav Matek rekao je da Vodovod d.o.o. Zadar ‘ne raspolaže informacijama ni dokumentacijom o navedenome’ Photo: Sime Zelic/PIXSELL

To nam je u telefonskom razgovoru potvrdio i neslužbeni pravni izvor, dugogodišnji stručnjak za korporativno pravo i pravo tržišnog natjecanja te regulativu Europske unije. On kaže da su poslovne knjige dio imovine tvrtke i da je posve prirodno da novi vlasnik, u ovom slučaju tvrtka Vodovod, uz svu ostalu imovinu preuzima i poslovne knjige i obveze preuzete tvrtke.

Na naš upit koliko je realno da novi vlasnik negira postojanje dokumentacije i da ne zna ništa o poslovima kojima se preuzeta tvrtka bavila do trenutka preuzimanja, isti izvor odgovorio je da to može biti slučaj, no da to onda govori da novi vlasnik očito nije proveo dubinsku analizu poslovanja tvrtke koju preuzima ili ju je obavio vrlo traljavo pa su mu neke činjenice promakle ili ih uopće nije tražio.

„Nijedna ozbiljna tvrtka neće preuzeti drugu tvrtku a da prethodno nije napravila dubinsko snimanje poslovanja kako bi znala što preuzima. Dopuštam da, čak i kod vrlo ozbiljnog dubinskog snimanja, neke pojedinosti mogu promaknuti i ostati neotkrivene, no činjenica da neke pojedinosti iz poslovanja nisu bile uočene ne opravdava novog vlasnika da naknadno ne istraži o kakvim je problemima riječ“, objasnio je naš izvor.

Vlasnik privatne tvrtke koja je preuzela drugu tvrtku, zainteresiran da otkrije sve potencijalne zamke u poslovanju preuzete tvrtke koje bi mu mogle nanijeti štetu, svakako će to učiniti. A kakav je odnos rukovodstva tvrtke u vlasništvu Grada prema gradskoj imovini?

Je li Uprava tvrtke Vodovod na čelu s Tomislavom Matekom nastojala otkriti o čemu je riječ u slučaju sklapanja ugovora sa Strabagom i prijeti li im doista lavina tužbi ostalih natjecatelja koji nisu izabrani na natječaju? Iz njihova odgovora jasno je da nisu, a ne smatraju potrebnim niti odgovoriti na Nacionalova pitanja i pojasniti slučaj.

Podsjetimo, gradska tvrtka Odvodnja Zadar raspisala je prije nekoliko godina javni natječaj za odabir izvođača dijela radova na projektu poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture u zadarskom predjelu Bokanjac, jednom segmentu projekta aglomeracije čija je ukupna vrijednost bila preko 100 milijuna eura. Vrijednost tog segmenta radova, za koje je kao najbolji ponuđač izabrana tvrtka Strabag, iznosila je više od 30 milijuna eura.

Nacional je još u svibnju ove godine saznao da je Strabag dovršio radove unutar postavljenih rokova, no da je za takav uspjeh, po svemu sudeći, ključna bila neobična benevolentnost, ako ne i otvoreno pogodovanje tadašnje tvrtke Odvodnja d.o.o. i zadarskih lokalnih vlasti.

Predsjednik Uprave hrvatske podružnice Strabaga Veljko Nižetić trebat će odgovoriti na pitanja je li zadarska Odvodnja doista pogodovala Strabagu te zašto nisu objavljene korekcije ugovora

Strabag je po potpisanom ugovoru imao zabranu izvođenja radova tijekom špice turističke sezone, što je bila bitna stavka samog natječaja na osnovi koje se i formirala cijena s kojom su se tvrtke natjecale za taj posao. Laički rečeno, ljetni zastoj radova bio je „ugrađen“ u cijenu svake tvrtke kao jedan od ključnih faktora.

No kad je Strabag dobio posao, u vrlo kratkom roku dobio je i dozvolu za obavljanje radova u ljetnim mjesecima, odnosno, u vremenu kada su građevinski radovi na otvorenom zbog turističke sezone zabranjeni. No taj moment nije unesen u ugovor iako je u njemu ljetna stanka bila ukalkulirana odnosno naplaćena.

„Radi se o izmjenama bitnih odredbi ugovora kojima se ide na ruku spomenutoj građevinskoj tvrtki, čime se postupilo suprotno uvjetima javne nabave. Tako je ozbiljno narušena tržišna utakmica jer je jednome od ponuditelja naknadno smanjen trošak za vrlo značajne iznose. Da je ta okolnost bila poznata od početka, odnosno da su drugi ponuditelji mogli kalkulirati s ljetnim radovima i njihove cijene sasvim sigurno bile bi niže“, objasnio je tada jedan od sugovornika Nacionala upućen u taj slučaj.

Nacional je još u svibnju konkretniji odgovor pokušao dobiti i od bivšeg direktora Odvodnje Grge Peronje, koji je tvrtku vodio do prošle godine, no on je tada odbio odgovoriti na pitanja i  bilo što reći o tome je li Odvodnja doista pogodovala Strabagu, pravdajući se činjenicom da je u mirovini.

Prema riječima našeg pravnog izvora, tvrtka Vodovod je, uz poslovne knjige, u postupku preuzimanja trebala preuzeti i sve obveze tvrtke Odvodnja, što drugim riječima znači da će moguće snositi i pravne i financijske posljedice krene li val tužbi ostalih sudionika javnog natječaja za dio poslova aglomeracije u predjelu Bokanjac koji su na suspektan način dodijeljeni Strabagu.

U tom slučaju direktor Vodovoda Matek imat će nezahvalan zadatak da pred sudom objasni istinitost svoje tvrdnje da ne zna ništa o poslovanju tvrtke Odvodnja i da nije imao saznanja o sumnjivom natječaju. Jer upravo to je potvrdio Nacionalu.

‘Odbacujemo insinuacije koje narušavaju ugled naše tvrtke i svih uključenih institucija’

Poslali smo niz pitanja i direktoru hrvatske podružnice Strabaga Velj­ku Nižetiću sa zahtjevom da precizira što je točno stajalo u ugovoru između Strabaga i nekadašnje tvrtke Odvodnja, a vezano uz projekt aglomeracije na predjelu Bokanjac te je li u original­nom ugovoru bila precizirana klauzula kojom se Strabagu odobrava izvođe­nje radova tijekom ljetnih mjeseci, u vrijeme kada su građevinski radovi na otvorenom u pravilu zabranjeni, odnosno, je li ta klauzula bila dio originalnog ugovora. Zanimalo nas je i je li točna informacija da je ta klauzula naknadno dodana u ugovor i na čiju inicijativu je to učinjeno te smatra li da se time pogodovalo Strabagu na štetu ostalih ponuditelja. Nižetić nam je u pisanom odgovoru naveo sljedeće: „Tvrtka Strabag d.o.o. izvodila je radove isključivo na dionici Bokanjac u sklopu projekta aglomeracije Zadar, teme­ljem ugovora sklopljenog s tadašnjom tvrtkom Odvodnja Zadar d.o.o. (danas u sastavu Vodovod Zadar d.o.o.). U izvornom ugovoru nije bila definirana klauzula o mogućnosti izvođenja rado­va tijekom ljetnih mjeseci. Međutim, naknadno je utvrđeno da se Odluka Grada Zadra o privremenoj zabrani građevinskih radova tijekom turističke sezone ne odnosi na područje Bokanj­ca. Slijedom toga, naručitelj je zatražio izmjenu ugovora i redefiniranje rokova izvođenja radova, čime je ukupni rok izvođenja skraćen. Sve izmjene ugo­vornih odredbi provedene su suklad­no važećim zakonima i propisima koji reguliraju postupke javne nabave. Radovi su dovršeni godinu dana ranije od prvotno planiranog roka, bez ostva­rivanja bilo kakve dodatne financijske koristi za izvođača. Smatramo da su tvrdnje o eventualnom pogodovanju u potpunosti neutemeljene. Odbacujemo insinuacije koje narušavaju ugled naše tvrtke, kao i ugled naručitelja i svih uključenih institucija.“