Ole Frijs-Madsen, veleposlanik Kraljevine Danske koja pod sloganom ‘Snažna Europa u svijetu koji se mijenja’ preuzima šestomjesečno predsjedanje Vijećem Europske unije, govori o prioritetima EU-a te odnosu Danske s SAD-om oko Grenlanda

Na dan izlaska ovog broja tjednika Nacional, 1. srpnja, pod sloganom „Snažna Europa u svijetu koji se mijenja“ Kraljevina Danska preuzima šestomjesečno predsjedanje Vijećem Europske unije. U ovim sigurnosno turbulentnim vremenima, dansko predsjedništvo objavilo je da će „raditi za sigurnu, kao i za konkurentnu i zelenu Europu“.

„EU se suočava s novim međunarodnim poretkom obilježenim neizvjesnošću, globalnom strateškom i ekonomskom konkurencijom te rastućom razinom sukoba. Zato EU mora biti sposoban djelovati samostalno. Snaga EU-a leži u europskom jedinstvu, čvrstim ekonomskim temeljima, stabilnim demokracijama i socijalno uravnoteženim društvima“, stoji u priopćenju danskog predsjedništva. Dodaje se i da je proširenje EU-a visoko na agendi predsjedanja jer je to geopolitička nužnost i jedini način da EU učinkovito doprinese stabilizaciji europskog kontinenta i jačanju otpornosti zemalja ranjivih na neželjene vanjske utjecaje.

Nakon dvanaestodnevnog rata između Izraela i Irana u koji se uključio SAD bombardiranjem iranskih nuklearnih postrojenja u Fordowu, Natanzu i Isfahanu, američki predsjednik Trump proglasio je primirje. Sve to događalo se dan uoči povijesnog summita NATO-a u Haagu, na kojem je dogovoreno povećanje izdvajanja za obranu od pet posto BDP-a do 2035. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte zahvalio je američkom predsjedniku na otklanjanju iranske nuklearne opasnosti, naglasivši da je upravo njegov pritisak doveo do povijesne promjene u obrambenoj politici Saveza. Konstatirao je i da će tijekom sastanka biti donesene „povijesne i transformativne odluke“ kojima će Savez postati „jači, pravedniji i ubojitiji“. Danski parlament nedavno je usvojio odluku o obveznom služenju vojnog roka za žene, koja stupa na snagu također 1. srpnja 2025.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s veleposlanikom Kraljevine Danske u Hrvatskoj, Oleom Frijs-Madsenom. On je jedan od veterana u diplomatskom zboru s obzirom na to da je dužnost preuzeo krajem 2021., a zbog danskog predsjedanja Vijećem Europske unije, ostat će u Zagrebu još godinu dana. U Hrvatsku je stigao iz Praga, iz Češke Republike, a prije toga bio je veleposlanik u Saudijskoj Arabiji, zadužen za Bahrain, Oman, Kuvajt i Jemen, te u Argentini, zadužen za Urugvaj i Paragvaj. Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Danske pridružio se sada već davne 1987. godine i otada obnašao različite diplomatske dužnosti u Kopenhagenu, Ženevi i Londonu. Dobar je poznavatelj baltičkih zemalja budući da je od 2001. do 2007. bio direktor Baltičkog razvojnog foruma.

NACIONAL: Što kažete na kritike da je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte previše laskao američkom predsjedniku Trumpu na summitu u Haagu te da su svi saveznici pokušali udovoljiti njegovim zahtjevima bojeći se da će SAD napustiti NATO?

Ne mogu to komentirati.

NACIONAL: Na prošlotjednom summitu NATO-a u Haagu saveznici su se dogovorili o povećanju obrambenih izdataka do pet posto. Koliko Danska troši?

Tijekom proteklih nekoliko godina Danska je uložila mnogo truda da potroši više od dva posto, koliko se ranije očekivalo. Do kraja ove godine dosegnut ćemo tri posto. Što se tiče postizanja ukupno 3,5 posto plus 1,5 posto do 2035., moja vlada to podržava. Kako bismo to postigli, već smo usvojili neke velike pakete ubrzanja jer moramo ubrzati nabavu potrebnog vojnog materijala. U stvarnosti je to prilično teško jer se svi natječemo u kupnji istog oružja. Dakle, s jedne strane moramo ubrzati kupnju, a s druge strane moramo ulagati u obrazovanje i obuku osoblja.

NACIONAL: Hrvatski predsjednik Zoran Milanović izrazio je neslaganje s ovim povećanjem obrambenih izdataka jer smatra da će to rezultirati gubitkom nekih drugih važnih područja, od socijalnih davanja do obrazovanja. Što vi mislite o tome?

Slično je rekao i španjolski premijer, a bivši glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, koji je bio i naš premijer, rekao je da to zapravo ne pokazuje solidarnost u ovakvoj sigurnosno izazovnoj situaciji. Međutim, što se Hrvatske tiče, komuniciramo s hrvatskom vladom i stavovi Vlade o tome su vrlo jasni. Uostalom, vanjsku politiku definira Vlada.

NACIONAL: Kako komentirate najnovije događaje na Bliskom istoku i izraelsko-iranski sukob u koji se uključio SAD, s pozicije Europske unije i Kraljevine Danske?

Naš ministar vanjskih poslova bio je vrlo jasan u vezi s tom situacijom. Prije svega zalagao se za deeskalaciju sukoba, tvrdio je i da je iranski napad na Katar neprihvatljiv, ali je dao do znanja i kako smatra da je EU gurnut u stranu. Ne mogu sa sigurnošću reći koliko su napredovali pregovori o iranskim nuklearnim sposobnostima, ali očito je dogovor bio blizu.

NACIONAL: Bilo je i komentara da je europska diplomacija poražena jer dok su ministri vanjskih poslova Francuske, Njemačke, Velike Britanije i iranska delegacija vodili razgovore u Ženevi o diplomatskom rješenju, SAD je pokrenuo napad. Jesu li o tome uopće bili obaviješteni?

Teško je reći. Međutim, na neke američke odluke izravno su utjecali izraelski napadi, što nismo mogli predvidjeti.

‘Što se Hrvatske tiče, komuniciramo s hrvatskom vladom i stavovi Vlade tu su vrlo jasni. Uostalom, vanjsku politiku definira Vlada, ne vaš predsjednik’, rekao je veleposlanik Frijs-Madsen. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Danska 1. srpnja preuzima predsjedanje Vijećem Europske unije u prilično neizvjesnim i turbulentnim vremenima. Koji su prioriteti predsjedanja?

Prije svega, želio bih istaknuti da je ovo vrlo posebna superdiplomatska godina za Dansku. Naravno, predsjedanje Vijećem Europske unije vrlo je visoko na našem dnevnom redu. Istovremeno, Danska je na dvije godine postala nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, što znači puno posla i puno angažmana ne samo naših kolega u New Yorku već i cijele vanjske službe, na pitanjima i krizama kojima inače nismo izloženi. Osim toga, predsjedamo i Nordijsko-baltičkom osmorkom, čiji su članovi Danska, Estonija, Finska, Island, Latvija, Litva, Norveška i Švedska. I na kraju, predsjedat ćemo i Arktičkim vijećem, što je, kao što možete zamisliti, također prilično zanimljivo u ovim vremenima. To će biti osmi put da Danska predsjeda Vijećem Europske unije i, naravno, imamo određeno institucionalno iskustvo u tome. Ipak, svaki put treba uložiti puno rada i energije. Što se tiče prioriteta predsjedanja, naš ministar za Europu već ih je najavio, pod sloganom „Snažna Europa u svijetu koji se mijenja“. Program predsjedanja nastojat će osigurati da EU preuzme odgovornost za vlastitu sigurnost, a istovremeno jača svoju konkurentnost. Zelena tranzicija ide ruku pod ruku s podrškom izgradnji sigurnije i konkurentnije Europe. Bit ću iskren i reći da je zelena tranzicija, nažalost, pala s međunarodnog dnevnog reda, ali vjerujemo da je, uz dva glavna prioriteta, zelena tranzicija i dalje važna.

NACIONAL: Kako će Danska nastojati povećati konkurentnost EU-a?

Kada govorimo o konkurentnosti, možemo se prisjetiti Izvješća bivšeg predsjednika ECB-a Maria Draghija, objavljenog prošle jeseni. Spomenuo je nekoliko ključnih problema u to vrijeme. Jedan je smanjenje radne snage, drugi su visoke cijene energije, a treći je da je EU preopterećena propisima. Dakle, naš je cilj, u suradnji s državama članicama EU-a, smanjiti teret birokracije za pojedince, ali uglavnom za tvrtke. Također, tijekom našeg predsjedanja morat će se pregovarati o novom proračunu Europske unije za 2028. godinu. To je najveća zagonetka za svakog diplomata u Bruxellesu. Jer svaka zemlja ima svoje zahtjeve, a naša je ambicija da se do kraja našeg predsjedništva svi stave u zajedničku kutiju, a zatim počnu rezati na komadiće.

NACIONAL: Zbog izraelskog napada na Iran, Ukrajina kao da je u drugom planu, a Putin to koristi za intenziviranje napada na civilne ciljeve. Iako je najavio 18. paket sankcija protiv Rusije, može li EU, bez pomoći SAD-a, izvršiti pritisak na Putina da započne mirovne pregovore?

Budući da ste spomenuli 18. paket sankcija, želio bih istaknuti da sankcije djeluju. Ako pogledate rusko gospodarstvo, ono očito slabi. Sankcije možda nisu savršene jer još uvijek postoje zemlje koje kupuju rusku naftu i plin, ali bez obzira na to, sankcije djeluju i definitivno igraju svoju ulogu. Dakle, čak i bez SAD-a, EU uvijek može izvršiti pritisak na Rusiju sankcijama. Naravno, to nije dovoljno i voljeli bismo vidjeti da su svi, ne samo SAD, više uključeni. Međutim, treba spomenuti i da postoje i drugi igrači koji mogu utjecati na Rusiju. Naprimjer, zemlje BRICKS-a ili Kina. Kina nam je vrlo važan partner, a Europska unija je važan partner za Kinu. Razumijemo da se medijska pozornost pomaknula s Ukrajine na Bliski istok, ali što se tiče bitnog, a prvenstveno mislim na našu podršku Ukrajini, tu se ništa nije promijenilo.

NACIONAL: Slovački premijer Fico i mađarski Orbán protive se sankcijama, a Fico je čak izjavio kako bi želio da Slovačka izađe iz NATO-a i bude neutralna. Kako onda možemo govoriti o europskoj solidarnosti i zajedničkoj obrani?

To je klasično pitanje koje pokazuje da EU ima različite prioritete. S jedne strane je gospodarstvo, a s druge strane sigurnost i obrana, čija važnost raste. Također treba imati na umu da se većina odluka na Europskom vijeću donosi jednoglasno te da je za mnoge članice, uključujući Dansku i Hrvatsku, pravilo jednoglasnog odlučivanja izuzetno važno kako kao male zemlje ne bi izgubile utjecaj. Što se tiče solidarnosti i zajedničke obrane, želio bih vas podsjetiti da postoje i različiti formati, poput PESCO-a – to je okvir za stalnu strukturiranu suradnju, koji omogućuje bližu obrambenu suradnju između država članica koje to žele i za to su sposobne. One zemlje koje se ne žele pridružiti, ne moraju. To je zapravo svojevrsna koalicija voljnih. Dakle, umjesto da kažemo da sve izgleda sumorno, možda bismo trebali reći da je Europska unija dinamična institucija koja je razvila koncept PESCO-a kako bi se unutar sebe bolje povezala.

NACIONAL: Jesu li skandinavske zemlje i one bliže granici s Rusijom sklonije pomoći Ukrajini od onih južnije? Naime, europski mediji pišu da su nordijske zemlje, Danska, Estonija, Finska, Island, Latvija, Litva, Norveška i Švedska, postale novo europsko sidro. Slažete li se s tom tezom?

Želio bih na početku reći nešto logično, ali i važno. Geopolitika će uvijek biti geopolitika, a geografski položaj naših zemalja je takav kakav jest. Očito je da su sve ove zemlje koje ste spomenuli bliske Rusiji, neke od njih imaju i vrlo specifična iskustva s Rusijom, posebno baltičke zemlje, ali i Finska, koja dijeli najdulju granicu s Rusijom u Europi. Međutim, čini mi se da su te zemlje utjecale i na ostatak EU-a u smislu solidarnosti i zajedničkog podnošenja tereta, a to se dijelom odnosi i na članak 5. NATO-a. Jasno je da neke zemlje dalje od Rusije mogu biti manje zainteresirane i ne razumiju naše strahove, ali srećom, postoji jedna iznimka – a to je Hrvatska. Hrvatska je od prvog dana svim srcem podržavala Ukrajinu, zbog vlastitog iskustva u Domovinskom ratu, i nastavlja to činiti proporcionalno svom BDP-u. Istina je da mnoge druge zemlje blizu Hrvatske, ili južnije, ne doprinose toliko koliko bismo željeli vidjeti, ali Hrvatska svakako doprinosi. I kroz pomoć u naoružanju, razminiranju i na mnoge druge načine. U tom smislu predstavlja pozitivnu iznimku među zemljama juga EU-a.

NACIONAL: Predsjednik Trump od početka svog mandata otvoreno govori o aneksiji Grenlanda, čak je poslao potpredsjednika J. D. Vancea u posjet tamošnjim američkim vojnim bazama, a prijetio je i upotrebom vojne sile. Danska premijerka Mette Frederiksen jasno je dala do znanja da Grenland nije na prodaju i da će se Danska braniti. Kakvo je raspoloženje danskih građana prema neovisnosti Grenlanda?

Mislim da je to vrlo važno pitanje kojem se posvećuje velika pozornost i u Danskoj i na Grenlandu. Želio bih samo naglasiti neke činjenice: 2009. godine usvojen je Zakon o samoupravi Grenlanda. Taj zakon vrlo precizno opisuje mogući proces puta Grenlanda prema neovisnosti. Dakle, Grenland i Danska potpisali su sporazum koji to omogućuje. Tu nema ništa kontroverzno, ne vidimo to kao nešto provokativno ili problematično. Takva mogućnost postoji unutar tog sporazuma. Ako Grenland želi neovisnost i može financirati i razvijati vlastitu obranu i ostalo, Danska neće imati ništa protiv. To je pravna činjenica i vrlo jasan stav danske vlade. Što se tiče Grenlanda, trebamo imati na umu da je pod danskom krunom od 1261. godine. To ne znači da imamo ikakve posesivne osjećaje prema Grenlandu, ali 70 posto danskih građana željelo bi da Grenland ostane unutar Kraljevine Danske. Međutim, puno važnija činjenica je da je 90 posto danskih građana protiv toga da bilo koja druga država preuzme Grenland.

NACIONAL: A što je sa stanovništvom Grenlanda? Nedavno su tamo održani izbori i pobijedila je stranka Demokratit, koja se zalaže za postupnu neovisnost.

Pozitivno je to što se nakon izbora svih pet stranaka ujedinilo i sada je na vlasti koalicija svih tih stranaka. I oni koji bi sutra željeli postati neovisni i oni koji žele da se to dogodi postupno. Sada svi mogu sudjelovati u toj raspravi, ali zaključak je da ni danska vlada ni stanovništvo Grenlanda ne žele da se to dogodi odmah. Ideja je da se to dogodi postupno, ali svi su apsolutno sigurni da ne žele doći pod tuđu vlast.

NACIONAL: Kakvo je njihovo raspoloženje prema Americi?

Velika većina stanovnika vrlo je zabrinuta jer se protive preuzimanju od bilo koje zemlje, uključujući SAD.

NACIONAL: Unatoč američkim prijetnjama, danski parlament ratificirao je sporazum o vojnoj suradnji koji Sjedinjenim Državama omogućuje uspostavljanje baza na danskom tlu, stacioniranje trupa i skladištenje vojne opreme. Kako je to moguće?

To je zanimljivo pitanje, ali treba imati na umu da su Kraljevina Danska, uključujući Grenland, i SAD članice NATO-a, dakle, saveznice. Ne možemo ni zamisliti situaciju u kojoj bismo se morali braniti od svojih saveznika. Međutim, ako govorimo nogometnim rječnikom, sada smo stjerali loptu u kut i nitko je ne udara. Istina je da su, kada se o tome pregovaralo prije nekoliko godina, u Danskoj već postojale određene kontroverze. Sama činjenica da imamo strane trupe na svojoj zemlji prilično je delikatna. Teoretski, to znači da unutar tih područja vlada druga država. To je komplicirano pitanje, a Njemačka, naprimjer, sve zna o tome. Ali uzimajući sve to u obzir, kada je danski parlament odlučio ratificirati ovaj sporazum, imao je na umu prvenstveno da je SAD naš saveznik.

NACIONAL: Nedavno je danski parlament glasao za obveznu vojnu službu za žene. Kako je danska javnost to primila?

Prije svega, želio bih reći da je dansko društvo prilično ravnopravno na svim razinama. Zato je bilo vrlo važno da Vlada potakne neke konzervativne stranke, koje su se tome protivile, da prihvate jednakost žena i muškaraca i u vojnoj službi. Ako imamo ista prava, onda bismo trebali imati i iste obveze. Dakle, 1. srpnja, što je dan kada Danska preuzima predsjedanje Vijećem EU-a, uvjeti za sve bit će isti. Takvu odluku podržava 55 posto danskih građana. Međutim, postoji nekoliko preduvjeta – sama vojska morat će prilagoditi uvjete za žene, od uniformi, preko oružja, do smještaja, jer je činjenica da postoje fizičke razlike između muškaraca i žena. Žene u oružanim snagama imamo već dugi niz godina, ali na dobrovoljnoj osnovi i često su se žalile na te probleme. Od 1. srpnja svi muškarci i žene koji navrše 18 godina morat će se prijaviti za novačenje, a zatim ovisno o broju koji izvuku – bit će odmah pozvani ili će morati pričekati neko vrijeme. Međutim, još uvijek imamo mogućnost dobrovoljnog služenja vojnog roka i za žene i za muškarce.

NACIONAL: Hrvatski premijer Plenković nedavno je sudjelovao na Kopenhagenskom summitu o demokraciji, koji je inicirao spomenuti bivši danski premijer i glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen. Govorio je na panelu „Europska obrana Ukrajine – Što je na kocki?” Koliko su bliski hrvatski i danski stavovi u tom pogledu? Naime, hrvatski predsjednik ima stavove koji su bliži Trumpovima i protivi se slanju hrvatskih vojnika u bilo kakve misije na ukrajinskom tlu.

Ponovit ću – kada pogledate koje zemlje aktivno, ozbiljno i stalno podržavaju Ukrajinu, Hrvatska je vrlo visoko na toj listi. U tom smislu, danski i hrvatski stavovi vrlo su bliski i stvari radimo uglavnom na isti način. To znači da kupujemo i šaljemo oružje. Hrvatska također to radi, šalje puno dronova i pomaže u razminiranju. Ali glavna razlika među nama je u tome što je Hrvatska vrlo diskretna po tom pitanju, dok Danska to radi potpuno transparentno. Što se tiče slanja vojnika, to je potpuno druga priča. Sada razgovaramo o tome kako pomoći Ukrajini na terenu. Osim što šaljemo oružje, pomažemo u razminiranju, obuci vojnika, a uveli smo i nešto novo što smo nazvali „danski model“. Naime, počeli smo slati novac Ukrajini kako bi mogla izgraditi vlastiti obrambeni sustav. To ima dvije prednosti: prvo, mogu proizvoditi vlastito oružje, a drugo, nakon rata imat će vlastite tvornice i moći će ih prodavati.

NACIONAL: Otkad ste u Hrvatskoj, posjećujete redovito Motovun Film Festival, koji je postao Cinehill Festival. Kako će Kraljevina Danska sudjelovati na ovogodišnjem Cinehillu?

Dansko veleposlanstvo godinama podržava promociju danskog filma na mnogim izvrsnim filmskim festivalima u Hrvatskoj, posebno Cinehillu, kao jednu od umjetničkih grana koje njeguju slobodu izražavanja, jedno od temeljnih prava u kruni danskih vrijednosti. Ove godine podržavamo Festival kultnom dramskom serijom danskog redatelja Thomasa Winterberga „Obitelji poput naše“, koja problematizira brze klimatske promjene u vrlo bliskoj budućnosti koje bi zemlju poput Danske mogle prisiliti na migraciju svojih građana u inozemstvo.