Pomicanje sata dva puta godišnje remeti cirkadijalni ritam te je povezano s većim rizikom od moždanog udara i pretilosti, pokazala je studija koju su nedavno proveli znanstvenici sa Stanforda.

Svakog proljeća pomičemo satove unaprijed kako bismo prešli na ljetno računanje vremena, a svake jeseni ih vraćamo na standardno računanje vremena, što mnogi ne vole.

No, osim što nam nije po volji, pomicanje sata ima negativne učinke na naše zdravlje jer utječe na cirkadijalni ritam, 24-satni tjelesni ciklus koji upravlja biološkim funkcijama.

Tim je analizirao kako tri moguće vremenske politike – cjelogodišnje standardno vrijeme, cjelogodišnje ljetno računanje vremena i pomicanje kazaljki dva puta godišnje – utječu na cirkadijalni ritam, a time i na zdravlje.

Otkrili su da bi trajno standardno vrijeme ili trajno ljetno računanje vremena bilo zdravije od pomicanja sata dva puta godišnje. Također, standardno vrijeme pokazalo se najboljim izborom.

Koristeći podatke o izloženosti svjetlosti, cirkadijalnim učincima i zdravstvenim obrascima, studija je procijenila da bi usvajanje trajnog standardnog vremena moglo spriječiti oko 300.000 moždanih udara godišnje i smanjiti pretilost za 2,6 milijuna slučajeva. Stalno ljetno računanje vremena pružilo bi otprilike dvije trećine tih benefita.

„Otkrili smo da je ostanak na standardnom vremenu ili ostanak na ljetnom računanju vremena definitivno bolja opcija od promjene dva puta godišnje“, rekao je Jamie Zeitzer, doktor znanosti, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti te glavni autor studije objavljene u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Ljudski cirkadijalni ciklus nije točno 24 sata – za većinu ljudi je oko 12 minuta duži, ali se može regulirati uz pomoć svjetlosti.

“Izloženost jutarnjem svjetlu ubrzava cirkadijalni ciklus. Izloženost večernjem, usporava ga. Potrebno nam je više jutarnjeg svjetla i manje večernjeg kako bismo ostali dobro sinkronizirani s 24-satnim danom”,  objašnjava Zeitzer.

Neusklađeni cirkadijalni ritam povezan je s nizom loših zdravstvenih ishoda. „Što ste više izloženi svjetlu u pogrešno vrijeme, to je cirkadijalni ritam sporiji, a to pak negativno djeluje na imunitet i energiju“, rekao je Zeitzer.

Znanstvenici su koristili matematički model kako bi izračunali tzv. cirkadijalno opterećenje – odnosno saznali koliko se unutarnji biološki sat čovjeka mora prilagoditi kako bi ostao usklađen s 24-satnim ciklusom dana.

Otkrili su da bi tijekom godine većina ljudi iskusila najmanje cirkadijalno opterećenje prema stalnom standardnom vremenu, koje daje prioritet jutarnjem svjetlu. Koristi se donekle razlikuju ovisno o lokaciji osobe unutar vremenske zone i njenom kronotipu – preferira li rana jutra, kasne noći ili nešto između.

Ranoranioci koji čine oko 15% stanovnika SAD-a, imaju cirkadijalne cikluse kraće od 24 sata te bi osjetili najmanje cirkadijalno opterećenje prema stalnom ljetnom računanju vremena. Više večernjeg svjetla produžilo bi njihove cirkadijalne cikluse.

Utjecaj na zdravlje

Kako bi povezali cirkadijalno opterećenje sa specifičnim zdravstvenim ishodima, znanstvenici su analizirali podatke iz nacionalnog Centara za kontrolu i prevenciju artritisa, raka, kronične opstruktivne plućne bolesti, koronarne bolesti srca, depresije, dijabetesa, pretilosti i moždanog udara.

Pokazalo se da bi trajno standardno vrijeme smanjilo nacionalnu prevalenciju pretilosti za 0,78% i prevalenciju moždanog udara za 0,09%. Ovi naizgled mali postotci u stvarnosti znače 2,6 milijuna manje ljudi s pretilošću i 300.000 manje slučajeva moždanog udara. Pod trajnim dnevnim računanjem vremena, nacionalna prevalencija pretilosti smanjila bi se za 0,51%, odnosno 1,7 milijuna ljudi, a moždanog udara za 0,04%, odnosno 220 000 slučajeva.

Kao što se i očekivalo, nije pronađena značajna razlika u stanjima poput artritisa koja nemaju izravnu vezu s cirkadijalnim ritmom.

No, studija ima i nedostataka, odnosno prostora za daljnja istraživanja.

Prije svega, nisu uzeti u obzir mnogi čimbenici koji bi mogli utjecati na izloženost svjetlosti u stvarnom životu, uključujući vrijeme, geografiju i ljudsko ponašanje.

U svojim izračunima, znanstvenici su pretpostavili raspored spavanja od 22 do 7 sati ujutro, izloženost sunčevoj svjetlosti prije i poslije posla i vikendom, izloženost unutarnjoj svjetlosti od 9 do 17 sati te nakon zalaska sunca. U stvarnosti, mnogi ljudi imaju nepravilne rasporede spavanja i provode više vremena u zatvorenom prostoru.

„Izloženost ljudi svjetlu vjerojatno je puno manja od onoga što pretpostavljamo u modelima. Čak i u Kaliforniji, gdje je vrijeme odlično, ljudi provode manje od 5% svog dana vani”, zaključuje Zeitzer.

Štoviše, iako se čini da cirkadijalno zdravlje favorizira trajno standardno vrijeme, rezultati nisu dovoljno jaki da bi zasjenili druga istraživanja. Zeitzer se nada da će ova studija potaknuti slične analize temeljene na dokazima iz drugih područja, poput ekonomije i sociologije, a dotad pripremimo se za prelazak na zimsko računanje vremena. U noći na nedjelju pomičemo kazaljke jedan sat unatrag, odnosno s tri na dva sata ujutro.