Trump se ponaša sve sličnije Putinu, vodeći se političkim darvinizmom po sistemu ‘tko jači, taj kvači’. Bezobzirno ruši arhitekturu svjetskog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata i želi ukinuti ograničenje na dva predsjednička mandata.

Ima li kraja Trumpovim ucjenama i kapricioznim obratima u odnosima sa zapadnim saveznicima i ukrajinskim predsjednikom Zelenskim, kojima ne ugrožava samo Ukrajinu već i mir u cijeloj Europi? I dokad će taj beskrupulozni trgovac i kockar sudbinama tisuća ljudi, na čelu zemlje koja se smatra predvodnicom zapadne demokracije, raditi što mu padne na pamet, baš kao što to desetljećima radi ruski diktator Putin Grozni koji je prije tri godine započeo krvavu agresiju na Ukrajinu i ne namjerava stati? Ta dva egomanijaka očito su se prepoznala, a što je najgore, o njihovim bolesnim ambicijama i neutaživoj želji za moći ovisi sudbina svijeta.

Problem je u tome što je sve donedavno ipak postojala jasna razlika između okrutnog ruskog diktatora – koji dobiva izbore s 88 posto podrške jer je svu opoziciju ili pozatvarao, ili otrovao, ili istjerao iz Rusije – i američkog predsjednika kojeg demokratski bira američki narod. No nakon što je na krilima pokreta MAGA, usprkos invaziji svojih pristaša na Kapitol prije četiri godine, uvjerljivo osvojio drugi mandat, Trump se ponaša sve sličnije Putinu, vodeći se političkim darvinizmom po sistemu „tko jači, taj kvači“. I pritom bezobzirno ruši arhitekturu svjetskog poretka nastalog nakon katastrofe Drugog svjetskog rata. Indikativno je i da ima ambiciju ukinuti ograničenje na samo dva predsjednička mandata, kako propisuje američki ustav. Tako da može, poput Putina, vladati vječno. To očito ne zabrinjava milijune Trumpovih obožavatelja, koji ga i dalje podržavaju jer valjda predstavlja sve što bi oni željeli postati. Usprkos kršćanskim načelima, od empatije preko praštanja do skromnosti i zaštite slabijih, u koje se radikalno desni republikanci i Trump kunu i krše ih sve u šesnaest.

Kako je moguće da nakon skandala bez presedana u Bijeloj kući, gdje je pred kamerama ponizio i izvrijeđao nesretnog Volodimira Zelenskog nazvavši ga nezahvalnim, tisuće američkih građana nisu izašle na ulice, a zastupnici Demokratske stranke organizirali neku spektakularnu akciju u Kongresu ne bi li pokazali što misle o predsjedniku vlastite zemlje, koji se svrstao na stranu ruskog diktatora očito fasciniran njegovom moći, arogancijom i vojnom silom? Jer i maloumnima je jasno da samo takve, karakterno sebi slične, bezočni Trump uvažava. A takvima se i okružio – od Vancea do Elona Muska. Pritom ga zabole uvo što je pregazio sve vrijednosti na kojima navodno počivaju američka demokracija i zapadni svijet. Ono malo prosvjednika što se okupilo u Washingtonu ili u Cincinnatiju, gdje su „uznemirili“ tankoćutnog J. D. Vancea, ne predstavlja dovoljno snažan otpor Trumpovoj transakcijskoj politici, čak ni na simboličnoj razini. Pa gdje je ta američka demokracija?

Kao da nakon telefonskog razgovora Putina i Trumpa te početka rusko-američkih pregovora o Ukrajini bez Ukrajine, situacija nije bila dovoljno alarmantna, već je Trump otišao i korak dalje ucjenjujući Ukrajinu sporazumom o vrijednim mineralima, na koji Zelenski nije pristao jer bi ga bez ikakvih sigurnosnih garancije Amerike, plaćale mnoge buduće generacije u njegovoj napaćenoj domovini.

Notornog trgovca u ulozi američkog predsjednika to je toliko raspametilo da je ukinuo svu vojnu pomoć Ukrajini, čak i onu koja je već bila u tranzitu, a nakon toga i obavještajne podatke, što je Putin Grozni iskoristio za nove brutalne napade na civilne ciljeve i infrastrukturu u Ukrajini, a rezultat su deseci novih žrtava. Ali tko mari za žrtve ako Donald dobije ono što želi, kako bi mogao mahati pred svojim biračima stotinama milijardi dolara koje je zaradio na tuđoj nesreći.

Pritom, naravno, vrijeđa svog prethodnika Joea Bidena, kao i jalovu Europu, kojoj je njegov potpredsjednik, jednako bahat i moralno problematičan J. D. Vance, bez pardona poručio da je Amerika više ne namjerava štititi otkad je u Washington stigao novi šerif. Jer Trumpa, kao što i njegov slogan „America first!“ kaže, zanima samo i jedino američki interes, zbog čega je spreman pogaziti međunarodno pravo i sve temeljne principe na kojima je sazdan civilizirani svijet.

Takav američki odnos prema predsjedniku zemlje koja se već tri godine brani od agresora, bio je čak iznad svih očekivanja Rusije. Treba li posebno isticati da je ruski vožd Putin Grozni bio izvan sebe od sreće, kao i ruski mediji koji su maliciozno izvještavali o poniženju Zelenskog u Bijeloj kući, uz dodatak da je čudo što ga Trump nije zveknuo zbog nepristojnog ponašanja. I tako je započela nova era međunarodnih odnosa, u kojoj će dva besprizorna egomanijaka, od kojih je jedan okrutni diktator, a drugi bi to želio postati, dijeliti svijet dok će agresor, prema Trumpovu „mirovnom planu“, biti nagrađen dijelovima ukrajinskog teritorija. Što će ohrabriti mnoge male šerife, autokrate i pretendente na tuđi teritorij diljem svijeta da učine to isto bez posljedica. No to više nije američki problem. Zato Trump i inzistira na uspostavljanju mira s Putinom pod svaku cijenu, kako bi se mogao pozabaviti drugim sferama američkog interesa. A to, sasvim sigurno, više nije Europa s obzirom na to da je opsjednut Kinom i njenim rastućim globalnim utjecajem.

Nakon što su desetljećima bili uljuljkani u „pax americana“, Europćani su se konačno uspaničili i nabrzinu organizirali izvanredni summit Vijeća Europe ne bi li se dogovorili o većem ulaganju u obranu, razvoju zajedničkih obrambenih snaga i daljnjoj pomoći Ukrajini, uz koju, za razliku od prevrtljivca u Washingtonu, i dalje čvrsto stoje. Barem deklarativno. Nažalost, kao i uvijek, troma i nejedinstvena Europa puno priča, a malo radi, čega je svjestan i Trump pa zato i jest u poziciji da ucjenjuje saveznike kako mu padne na pamet. Od trgovinskog rata Kanadi, Meksiku i Europskoj uniji nametanjem carina na sve i svašta, do najave kupovine ili okupacije Grenlanda. A sada je EU prepušten sam sebi.

U svom dramatičnom obraćanju naciji to je ponovio i francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji se želi nametnuti kao novi europski lider, a zorno je to pokazao i britanski premijer Keir Starmer koji je Zelenskog srdačno dočekao u Londonu. Tamo ga je čak ga i zagrlio iako poslovično suzdržani Britanci, osim pasa i konja, uglavnom ne grle nikoga. No nakon svih summita – i onog u Parizu, i u Londonu, i u Bruxellesu – i svih obećanja i paketa pomoći koje su Europćani uputili Zelenskom, jasno je da ni Ukrajina ni Europa bez američke podrške ne mogu. Što zlurado koristi bezobzirni gazda SAD-a i svako malo prijeti izlaskom iz UN-a, NATO-a i europskih vojnih baza.

Zbog toga što „nema karte u rukama“, kako je više puta objasnio globalni kockar Donald Trump, Zelenski je morao pokleknuti te napisati pismo isprike i zahvalnosti Americi, a čini se i da će pristati na potpisivanje Sporazuma o iskorištavanju vrijednih minerala, u Rijadu, kako bi ipak, možda, zadržao kakvu-takvu američku podršku. Iako je puno vjerojatnije da će ga se Trump pokušati riješiti i prisiliti na ostavku ili predsjedničke izbore u zemlji koja je u ratnom stanju, kako bi tamo instalirao nekog tko je Putinu po ćeifu.

Jer Putin je njegov partner od davnih dana. Kakva Europa, kakvi bakrači! Zato EU neće ni sjediti za pregovaračkim stolom o miru u Ukrajini, jer u očima Donalda Trumpa ona nije globalni igrač.

Ukratko, tektonski poremećaji koji potresaju svijet uglavnom su rezultat psihopatologije. Ne zna se što je gore: višak testosterona, zbog čega su muškarci u najboljim godinama skloni agresiji, tučnjavama i dokazivanju vlastite snage divljačkim ponašanjem, ili manjak testosterona, zbog čega muškarci u poznim godinama postaju impotentni pa se onda osvećuju svijetu pokretanjem ratova i osvajanjima tuđih teritorija. A upravo to je prije tri godine učinio Putin Grozni, dok mu Trump pomaže da nakon svega prođe nekažnjeno ne bi li i on imao otvorene ruke u svojoj zoni interesa. Jer, kaže se, moć je posljednji afrodizijak. I jedino što je preostalo starkeljama u Moskvi i Washingtonu koje nema tko smijeniti. Dok priroda ne učini svoje. Samo, tada bi za svijet moglo biti kasno.