Svatko s dva neurona u glavi shvaća da je AP svojim benevolentnim stavom prema svemu što je uslijedilo nakon ustaškog derneka u Zagrebu, izazvao tektonske promjene u društvu, vrativši nas u civilizacijskom smislu najmanje desetljeće unatrag

Tko bi rekao da ćemo ljeta Gospodnjega 2025. – desetljeće nakon šatoraša koji su pod parolom „Oba će pasti“, misleći pritom na tadašnjeg predsjednika Republike Ivu Josipovića i premijera Zorana Milanovića, pod vodstvom notornog Josipa Klemma i Đure Glogoškog punih 555 dana logorovali u Savskoj i građanima prijetili plinskim bocama – ponovo svjedočiti sličnim nasilnim eskapadama, s istom argumentacijom, samo na drugoj lokaciji. Ovoga puta u Benkovcu.

Tamo je skupina ostrašćenih benkovačkih branitelja, pod vodstvom izvjesnog Nediljka Gende, predsjednika gradskog ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca Benkovac, uz neizbježne povike „za dom spremni!“ spriječila održavanje antiratnog festivala „Nosi se“, sufinanciranog javnim sredstvima Grada, Županije i Ministarstva kulture i medija. Usput su fizički i verbalno napali novinarku i organizatoricu festivala Melitu Vrsaljko, koju su nazivali kravom, kurvetinom i kujom te prijetili da će je baciti pod auto. Ukratko, divni ljudi. Slične gadosti doživjeli su i njeni roditelji, dok se policija srdačno pozdravljala s napaljenim nasilnicima među kojima su bili i pripadnici Tornada i Torcide. Inače poznati po tome što se sjajno razumiju u kulturu i u slobodno vrijeme prate kulturne festivale.

Kao što su svojedobno, kao vrsni poznavatelji filmske umjetnosti, predstavnici raznih opskurnih udruga predvođeni notornim Željkom Glasnovićem i medicinskom sestrom Zoricom Gregurević, pred zgradom HRT-a prosvjedovali zbog urnebesne komedije „Ministarstvo ljubavi“ jer je navodno vrijeđala osjećaje udovica iz Domovinskog rata, a zbog HAVC-ova financiranja nedovoljno domoljubnih filmova kazneno su bili prijavili Hrvoja Hribara i uspjeli ga smijeniti s mjesta ravnatelja. Da bi sve optužbe, dakako, tri godine kasnije bile odbačene.

Ali cilj je postignut. Šačica samozvanih predstavnika braniteljske populacije uspjela je dovesti političku situaciju do usijanja, podijeliti društvo na naše i njihove te u zemlji koja je 2013. napokon postala punopravna članica Europske unije, vratiti jednoumlje, cenzuru, ustašku ideologiju i prijeteću retoriku iz mračnih devedesetih u javni prostor.

Ali onda se 2016. pojavio spasitelj HDZ-ta i ugleda Republike Rvacke u Europi i svijetu, najveći Europćanin među Rvatima Andrej Plenković, koji je najavio oštri zaokret prema desnom centru i europskim vrijednostima, među kojima su najvažnije sloboda govora, medija i javne riječi. I gdje smo sad, na pola mandata njegove treće vlade? Tamo gdje smo bili i u doba šatoraša i gazdovanja Tomislava Karamarka. Isti drek, drugo pakovanje, rekao bi narod.

Kada su 2014. krenuli rušiti legalno izabranu socijaldemokratsku vlast, veliki domoljubi i borci za slobodu i neovisnost Lijepe im NJihove, od kojih pola njih ratišta vidjelo nije, tvrdili su da to rade zato što se kao branitelji osjećaju poniženo i zaboravljeno, a čini se da su, nakon spektakularnog Thompsonova povratka na rvacku glazbenu i političku scenu, među njima opet eskalirali isti osjećaji.

Na tom su tragu benkovački polupijani kazališni znalci iz Udruge benkovačkih dragovoljaca uspješno spriječili otvaranje Festivala programom „Lakrdija i psovanje rata“, kao i predstavu Trupe OvoOno te nastup bosanskohercegovačkog glazbenika Damira Avdića. A sve zato što svojim programom navodno dovode u pitanje vrijednosti Domovinskog rata. Pa nisu se oni valjda borili za to da umjetnici imaju pravo na slobodu izražavanja i propitivanje rata kao takvog, a novinari pravo na slobodu kritičnog izvještavanja. Svašta!

Da se takvom flashbacku iz doba svog omraženog prethodnika Zlatka Hasanbegovića nije nadala i do koje je mjere vrag odnio šalu, najbolje ilustrira izjava Plenkovićeva suhog zlata, ministrice od kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, koja je najoštrije osudila prekidanje jedne kulturne manifestacije i izrazila solidarnost s organizatorima, sudionicima i publikom ustvrdivši da je u demokratskom društvu legitimno izražavati neslaganje s drugačijim stavovima ili svjetonazorima. Ajde? Usput je naglasila da je Hrvatska prije trideset godina plebiscitarno odlučila napustiti jednopartijski sustav te da moramo čuvati demokratske vrijednosti za koje su se izborili upravo hrvatski branitelji. Da se čovjek naježi! Je li moguće da se toga sama dosjetila?

Ali, avaj, drugačije misli gradonačelnik i predsjednik HDZ-ta Benkovca Tomislav Bulić, koji se nikako ne slaže s promoviranjem nekakvog bratstva i jedinstva i zato više ne namjerava financirati festival. Pa tko je tu lud, zapitao se Bulić u pravedničkom gnjevu. Slaba je utjeha što je glavni ravnatelj policije poslao stručni tim na izvide u Benkovac, kao i što su Genda i ekipa dobili zabranu pristupa novinarki Meliti Vrsaljko. Too little too late, rekli bi Ameri. Sad je kasno za intervencije, šteta je već počinjena, a festival otkazan.

Eh, zaigrao se AP s opasnim dečkima, a i opasnom ideologijom, iako se i dalje pravi grbav te smatra „teze opozicije o rastu povijesnog revizionizma i ustaštva u hrvatskom društvu, potpuno promašenima“, kao i da one dolaze od „poražene ljevice kako bi si našla razlog postojanja“. Aha! Drugim riječima, veliki dedramatizator Andrej nastoji uvjeriti slobodnomisleće građane ove zemlje kojima njegova autoritarna vlast još uvijek nije oprala mozak, da im se samo priviđa zloduh pušten iz boce nakon događanja naroda na koncertima ustašofilne megazvijezde Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu i Sinju, kao i da je sve to popraćeno pretjeranom histerijom, prije svega, medija. Onih koje je ionako svojedobno nazvao osovinom zla. Na čelu s tjednikom Nacionalom.

Ali ko za vraga, prošloga tjedna demantirao ga je spomenuti nemili događaj u Benkovcu, koji je samo logična posljedica atmosfere koju je sam zakuhao nastojeći se svim silama dodvoriti ne samo jastrebovima u vlastitim redovima, već i ljutoj desnici koju je, kada je kao dečko koji obećava preuzeo kormilo stranke, namjeravao disciplinirati. Međutim, zahvaljujući njegovom sitnosopstveničkom političkom kalkulantstvu i častohleplju pod svaku cijenu, situacija i u Saboru, i u stranci, i u pravosudnim institucijama, otela se kontroli. A on se – skupa sa svojim suhim zlatom, vječnom Ninom Obuljen Koržinek – našao u nebranom grožđu, predosjećajući da bi mu se sve to moglo vratiti onako kako nije računao. Po onoj staroj – tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.

Probudili su se, dakako, i spavači u raznim institucijama, ne samo u splitskom DORH-u gdje su se nakon četiri godine dosjetili podići optužnicu protiv ekipe Nove TV na čelu s novinarkom Dankom Derifaj zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti terase bivšeg konobara iz Minkena Marka Perkovića Thompsona, već i na zagrebačkom Prekršajnom sudu. Tamo je, pak, sutkinja Mirela Prstec Batarelo oslobodila krivnje 26-godišnjaka koji je u TV programu uživo s Cvjetnog trga arlaukao „za dom spremni!“, uz obrazloženje da se radi o pozdravu koji se koristio u Domovinskom ratu. Osim toga, dodala je, okrivljeni ga je povikao „u općoj euforiji uoči koncerta, a ne radi širenja mržnje, a osim toga, time počinje i Thompsonova uspješnica ‘Čavoglave’.“

Gospođu Mirelu Prstec Batarelo nije previše impresioniralo što u optužnici jasno piše da je to službeni pozdrav pripadnika ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne Države Hrvatske. Eto ti, Andrej, tvoje dvostruke konotacije! I što sad? Sad će se policija žaliti na presudu. Moš si mislit! Usput budi rečeno, gospođa sutkinja je zakonita supruga ultrakonzervativnog katoličkog aktivista Vice Batarela pa ne čudi takva primjena njegove ideologije na provođenje Ustava RH.

Iako je lukavi AP učinio sve da pacificira branitelje postavivši jednog od šatoraša, Tomu Medveda, za njihova ministra, očito je da u HDZ-tu ima izazivača i pretendenata na poziciju gazde stranke koji među braniteljskim udrugama kotiraju puno bolje od njega. Prije svega zato što su, za razliku od anemičnog premijera, sudjelovali u Domovinskom ratu. Kao, naprimjer, ministar obrane Ivan Anušić.

Zar je premijer mislio da će se nakon izleta njegovih ministara i najžilavijeg političkog preživljavača Gordana Jandrokovića Njonje na Hipodrom i legalizacije ustaškog pozdrava u Saboru, izvući bez posljedica? Svatko s dva neurona u glavi shvaća da je AP svojim benevolentnim stavom prema svemu što je uslijedilo nakon ustaškog derneka u Zagrebu, izazvao tektonske promjene u društvu, vrativši nas u civilizacijskom smislu najmanje desetljeće unatrag. I sada smo tamo gdje smo bili prije njegove ere. Koja bi uskoro mogla završiti.