Tamo gdje su mogli, SDP-ovci su pogriješili s izborom kandidata, što je navodno bila isključiva odluka gradskih organizacija. Moš si mislit! S druge strane, gdje god je bila zamijećena hiperaktivnost DORH-a, proizvela je kontraefekt.

Iako nakon lokalnih izbora svi tvrde da su pobjednici, što s obzirom na pregolemu brojku od 576 jedinica lokalne samouprave koliko ih ima na tlu Lijepe im Njihove i nije teško, nakon objavljenih službenih rezultata SDP teško da može izokrenuti realnost. A ona je takva da jedini mogu biti zadovoljni Možemo! jer su, usprkos svemu i svima, gotovo već u prvom krugu trijumfirali u Gradu Zagrebu i osvojili Pazin, kao i HDZ koji je i opet zapasao skoro sve ostalo. Istina, veseliti se mogu i neki nezavisni kandidati ili oni iz manjih stranaka, poput Vinka Grgića u Novoj Gradiški, Darka Milinovića u Gospiću, Darija Hrebaka u Bjelovaru ili Petre Škrobot u Samoboru, koji su si već osigurali nove mandate.

No iako se gazda SDP-a Siniša Hajdaš Dončić trudio zvučati uravnoteženo, nije mogao sakriti razočaranje zbog činjenice da maestralno popušiše neke od svojih dosadašnjih utvrda koje su godinama branili – Rijeku i Sisak, a još uvijek nisu sigurni da će zadržati Primorsko-goransku županiju kojom su vladali tri desetljeća. U Rijeci su donijeli vrlo nesmotrenu, da ne kažem glupu odluku da ne kandidiraju dosadašnjeg gradonačelnika Marka Filipovića, pa je došlo do raskola i zbunjivanja birača. I zato je on, kao nezavisni kandidat, preskočio svoju dosadašnju zamjenicu, kandidatkinju SDP-a Sandru Krpan, i ide u drugi krug, a sve njih uvjerljivo je prešišala nezavisna Iva Rinčić.

Tamo gdje su mogli, SDP-ovci su pogriješili s izborom kandidata, što je navodno bila isključiva odluka gradskih organizacija. Moš si mislit! U Sisku se nakon tri mandata Kristine Ikić Baniček vjerojatno dogodio zamor materijala, a budući da je HDZ radio sve kako bi joj posljednje četiri godine, tijekom kojih se obnova u samom gradu Sisku uglavnom nije događala, podmetao noge, narod je vjerojatno pragmatično zaključio kako je bolje imati gradonačelnika iz redova vladajućih pa će stvari ići brže.

U Splitu umjesto da su SDP-ovci koalirali s Ivicom Puljkom, opet su, iz samo sebi poznatog razloga, podržali pogrešnog čovjeka koji prema anketama nije imao šanse. Kontroverznog Davora Matijevića, koji je završio na četvrtom mjestu, dok nezajažljivi stari vuk Ranko Ostojić nije ušao u drugi krug za splitsko-dalmatinskog župana. Već je samo oduzeo glasove Ivani Ninčević Lesandrić, koja je imala neke šanse ozbiljno ugroziti vječnog HDZ-tova Blaženka Bobana. Ovako su joj one znatno smanjene.

U Zagrebu su, kako rekoše SDP-ovci, rasturili, ali samo zahvaljujući tome što su ovoga puta bili dovoljno mudri i podržali Tomislava Tomaševića Senfa, koji je usprkos niskim udarcima, privođenju Mile Kekina i prljavoj kampanji u kojoj su se svi zdesna, pa i s centra, udružili protiv njega – za dlaku odnio pobjedu već u prvom krugu. Time se, na užas HDZ-ta, a osobito bivših Bandićevih pobočnika Lovrića, Bernardića i Kalinića, koji nisu štedjeli žuči, otrova i para, potvrdila ona narodna: tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Iliti ona stara Titova: što je više obmana i laži, Senf je Zagrepčanima miliji i draži.

I to ne zato što je ispunio sva svoja predizborna obećanja ili zato što nije mogao bolje i uspješnije voditi metropolu posljednje četiri godine, već zato što su Zagrepčani očito još uvijek uvjereni da, uz sve svoje mane i neiskustvo, nije krao. I zato su iz revolta masovno glasali za njega, ma koliko se svi oni koji su mu razvlačili crijeva trudili dokazati suprotno. Naravno, pred Senfom su vjerojatno vrlo bremenita dva tjedna u kojima će mu HDZ i ostali razjareni gubitnici na sve načine zagorčavati život budući da je njihov beznadni Mislav Herman treći, iza Marije Selak Raspudić koja je od starta bila favoritkinja za ulazak u drugi krug. A ona je, za razliku od svih napaljenih mužjaka željnih vlasti, jedina vodila pozitivnu kampanju. Lukavi Hajdaš Dončić na vrijeme je procijenio da SDP nema kandidata koji može skinuti Možemo! s trona i da im je pametnije računati na sinergiju ljevice, koja se ovoga puta isplatila i zato su rasturili i Gradsku skupštinu, u kojoj imaju većinu.

Sličan scenarij koji se događao Senfu proživio je i varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj, čije su najbliže suradnike privodili kao na traci. Privedeno je ukupno 13 osoba, a među njima i predsjednica županijskog odbora SDP-a, saborska zastupnica Barbara Antolić Vupora, ali i direktor varaždinske Čistoće iz redova SDP-a kao i pročelnik Upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo, a onda je USKOK pokucao i na Bosiljeva vrata i pokrenuo istragu zbog uređivanja stana u gradskom vlasništvu u HNK-u Varaždin.

ALi uzalud im trud jer krajnji rezultat je 65 posto za Nevena Bosilja, pobjeda već u prvom krugu. Kao što je poznato, pokrenuta je i istraga protiv Ivice Puljka, koja je završila i prije nego što je počela jer su i u USKOK-u shvatili da je besmislena. Ukratko – gdje god je bila zamijećena hiperaktivnost DORH-a, uglavnom u ono malo gradova gdje HDZ nije na vlasti, proizvela je kontraefekt. „Naš dečko“ Ivan Turudić, koji je hapsio gdje je stigao, napravio je HDZ-tu medvjeđu uslugu.

Doduše, SDP-ovci su uvjerljivo zadržali Krapinsko-zagorsku i još uvijek imaju izgleda dobiti Koprivničko-križevačku, možda i Istarsku županiju, čak i Pulu, ali ako pogledamo kartu Hrvatske, ona se uglavnom plavi. Dakle, ako netko ima razloga za slavlje, to je i ovoga puta HDZ, koji je osvojio najviše gradova, općina i županija dok je mlađahni gradonačelnik Osijeka Ivan Radić pomeo s preko 70 posto u utrci za drugi mandat, skoro kao Kim Il Sung.

Sve to, dakako, daje puno razloga za neskriveni trijumfalizam Velikog vođe Vlade i HDZ-ta AP-a, koji je slavodobitno naglasio da se balon uspjeha predsjedničkih izbora koje je razvalio mrski mu rival s drugog brda Zoran Milanović, brzo ispuhao. I za razliku od Mislava Hermana, koji je začudno civilizirano čestitao onima koji idu u drugi krug, Tomislavu Tomaševiću i Mariji Selak Raspudić, bahati AP nije to mogao prevaliti preko usta. Već je Zagrepčane maltene proglasio idiotima poručivši da „ne zna nikoga tko je zadovoljan načinom na koji Možemo! vodi grad“, nego je sve što je učinjeno u posljednje četiri godine zapravo Vladina zasluga. Pa zašto je onda 50 posto Zagrepčana opet glasalo za Senfa? Koji debili! Možda zato što je bila mala izlaznost, na koju je, dakako, maliciozni Plen Ki-mun upozorio. Zanimljivo je kako ta mala izlaznost nije bitna kada se radi o HDZ-tovim pobjednicima. A već u prvom krugu ima ih ohoho!

Istina, izlaznost, po drevnom rvackom običaju, doista nije bila bogznašto. Manje od 44 posto. Iz nekog čudnog razloga Rvati kako europske tako i lokalne izbore ne doživljaju.

Nekako ih smatraju izborima drugog reda iako imaju najviše veze s kvalitetom njihova svakodnevnog života. Od smeća, preko prometa, tramvaja, škola do cijene plina. Nema tu neke ideologije, al’ ko za vraga, nakon optužbi za korupciju i nesposobnost uvijek sve završi na ustašama, partizanima, rodnoj ideologiji i gdje si bio ’91.

Za razliku od osviještenih Europćana koji smatraju svojom građanskom dužnošću izaći na izbore – u čemu su rekorderi, dakako, Skandinavci – ako baš nije stani-pani, građani Republike Hrvatske obično na izbornu nedjelju imaju pametnijeg posla. Baš zato se Šaka s Pantovčaka dosjetio prošle parlamentarne izbore raspisati za srijedu – i doista, izlaznost je bila impresivna, veća od 62 posto. Ali, avaj, kao što znamo, ni to nije pomoglo ni SDP-u ni razjedinjenoj opoziciji da skinu HDZ s vlasti, jer njegova je vojska puno discipliniranija od rasute ljevice.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da su ovo već četvrti izbori u godinu dana pa je poslovično nezainteresiranim rvackim biračima demokracije valjda već preko glave. No sve to skupa nije neka utjeha SDP-u, koji je, htio to priznati ili ne, i usprkos novom vodstvu doživio pravi debakl. Pa hoće li za to netko snositi odgovornost u stranci?