U ovim sigurnosno i ekonomski turbulentnim vremenima, kada se europske zemlje masovno naoružavaju i uvode vojnu obvezu, najveću opasnost za rvacku opstojnost svakako predstavljaju reklame za indijske i filipinske začine. Nacija naprosto ne može spavati od brige zbog plakata na hindskom koji nas napadaju na svakom koraku. Sva sreća da imamo intelektualne i nacionalno osviještene kapitalce u vladajućoj koaliciji, koji promptno reagiraju na takve sabotaže i spašavaju zemlju od azijskih okupatora.

Zbog tog nečuvenog marketinškog poteza koji ugrožava naš rvacki identitet, hrabri je Ivica Kukavica, predsjednik Kluba Domovinskog preokreta u Hrvatskom saboru, po struci – a što drugo nego kineziolog iliti VŠS – viši stručni trener, inače vrsni poznavatelj rvackog jezika iz Imotskog, podnio prijavu Državnom inspektoratu i Vijeću za hrvatski jezik. Kukavicu je posebno razjarila činjenica da poruka na hindskom glasi „Dom je bliže nego što misliš. Poznati okusi i povoljne cijene“, a ona se ne obraća turistima, koje besramno gulimo i o kojima ovisi 20 posto našeg gospodarstva, nego stranim radnicima koji su preplavili Lijepu im Njihovu i tu namjeravaju ostati. Nečuveno!

Što se mi imamo obraćati tamo nekim dotepencima iz trećih zemalja koji su došli zamijeniti našu radnu snagu raseljenu po Europama i Amerikama, da umjesto njih čiste, peru, prodaju bureke, peku ćevape, voze autobuse i rade sve što građani voljene rvacke domovine više ne žele raditi za siću koju im nude domaći takozvani poduzetnici i novopečeni kapitalisti. No taj dio ne brine previše Domovinski preokret, koji je, kao dio vladajuće većine, početkom ove godine donio novi Zakon o strancima čime je fleksibiliziran njihov položaj, uz produljenje dozvole za život i rad u Hrvatskoj. Zaboravivši na taj detalj, kipteći od pravedničkog bijesa, Ivica Kukavica poručio je da profit trgovačkih lanaca ne smije biti iznad potreba hrvatskog društva i našeg identiteta. Kakva veličanstvena misao, da se čovjek naježi! I tako je iz puste dokolice, u svrhu privlačenja medijske pažnje u sezoni kiselih krastavaca, započeo križarski rat protiv reklama i svojim sportskim tijelom odlučio zaštititi hrvatski jezik koji je na plakatima u podređenom položaju.

A čujte, nakon što popušiše Vukovar i nakon što je ustaški pozdrav, zahvaljujući benevolentnosti prevrtljivog Gordana Jandrokovića Njonje, legaliziran u Hrvatskom saboru, a Ivan Penava dobio poziciju predsjednika besmislenog Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata i, naravno, nakon što su SDSS izbacili iz vladajuće većine i smanjili sredstva za srpske Novosti, Domovinski preokret gotovo da je izgubio smisao svog postojanja na političkoj sceni. Jer u njihovu političkom programu osim navedenog i nema bogznašto. Čime da se ti nesretnici ubuduće bave osim rušenjem nepoćudnih spomenika po grobljima i prekapanjem masovnih grobnica po Sloveniji i Austriji, što im tamošnje vlade ionako neće dopustiti?

Nisu valjda ludi da se bore protiv inflacije, u čemu je Rvacka među rekorderima EU-a, ili možda protiv bedrenice i svinjske kuge od kojih životinje krepavaju i opet im se sprema masovni pomor. Kad bi i htjeli, kako bi to napaljeni DP-ovci uopće mogli kada su na čela nadležnih Ministarstva gospodarstva i Ministarstva poljoprivrede, kojih su se domogli u neprincipijelnoj političkoj trgovini s HDZ-tom, postavili spektakularno potkapacitirane ministre iz svojih redova – Antu Šušnjara i Davida Vlajčića. Koji vjerojatno nisu računali na takve probleme kada su više nego spremno prihvatili funkcije u resorima o kojima blage veze nemaju. Pa je tako inventivni Ante Šušnjar ostao upamćen po savjetu građanima da sami peku kruh ili možda kiflice umjesto da prigovaraju na cijene, dok se mlađahni David Vlajčić našao u čudu kada je shvatio da veterinarske inspekcije možda i nisu izlazile na teren po pravilima pa su im zato trebala tri tjedna da objave razlog misterioznog crkavanja krava. A on se, budimo iskreni, kravama dosad nije bavio.

Doduše, oba su DP-ova ministra u svojim karijerama vrludala od nemila do nedraga – od tajništva u srednjoj školi do državnog tajnika u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja i stečajnog upravitelja – što samo dokazuje da članstvo u vladajućoj koaliciji od svakog prosječnog pravnika napravi istinski renesansnog čovjeka. Čim sklopiš brak s HDZ-tom, odmah postaneš homo universalis koji se u sve razumije. Kao što je ekspert za stočarstvo, ratarstvo i veterinu preko noći postao i posrnuli ministar poljoprivrede sklon raspojasanom pucanju iz kalašnjikova Josip Dabro, poznati kineziolog s diplomom iz Travnika. No vratimo se mi smislu postojanja DP-a nakon što je ostvario sve svoje programske ciljeve.

Mislili su oni tako i mislili i dosjetili se kamo i kako dalje. Iako, istina, među njima i nema nešto profesora hrvatskog, a i sami se ponekad muče s njegovom ispravnom upotrebom, shvatili su da je u ovom uzavrelom trenutku povijesti, kada se javnost ponovo ostrašćeno bavi ustašama i partizanima, domoljubljem, nacijom i Bogom, najbolje da započnu križarski rat protiv mrskog hindskog jezika. I to na reklami za azijske specijalitete, koju se usudio objaviti jedan od nedovoljno nacionalno osviještenih trgovačkih lanaca. Kakav bezobrazluk! Jer, oprostite, poznato je iz naše bremenite povijesti da su nam Indijci oduvijek predstavljali najveću ugrozu, nastojeći nas asimilirati i pregaziti naš rvacki identitet, jezik i kulturu. I prije tisuću sto godina kralj Tomislav, koji je navodno okrunjen na Duvanjskom polju, zapravo se neustrašivo borio protiv Indijaca i Filipinaca, a ne protiv tamo nekih Bugara i Mađara. Jer Hrvatsko kraljevstvo u to je doba, naravno, sezalo sve do Pakistana. Eh, to su bila vremena! A sada je red da vratimo taj pobjednički duh i nadahnemo mlade generacije da postanu rasisti i ksenofobi, u skladu sa zaostalom ognjištarskom ideologijom koju Domovinski preokret zastupa.

Uostalom, ako je DP-ovcima u Vukovaru uspjelo ukinuti statutarnu odluku o dvojezičnosti i upotrebi ćirilice, zašto im sada to isto ne bi pošlo za rukom s plakatima za azijske delicije? U svom nacionalnom zanosu, nošen ideološkom pobjedom nad HDZ-tom, strankom desnog centra na čelu s najvećim Europćaninom među Rvatima AP-om, koji se na generalnoj probi otišao pokloniti ustašofilnoj megazvijezdi Marku Perkoviću Thompsonu dok su mu ministri uzvikivali ‘spremni!’ na Hipodromu, hrabri je Ivica Kukavica prepoznao trenutak za širenje utjecaja DP-a na razini cijele države.

Ali, avaj, malo se izgleda preračunao. Jer jedno je koketiranje s domoljubljem i inzistiranje na čistom rvackom jeziku, a drugo je nasušna potreba gospodarstvenika za jeftinom radnom snagom, čega je HDZ, koji je svojom koruptivnom politikom u posljednjih 30 godina u pečalbu potjerao generacije mladih i obrazovanih ljudi, i te kako svjestan. Tako je plakat na hindskom, čini se, podijelio vladajuću većinu više nego Josip Dabro i njegov fetišizam prema oružju. Ministru turizma Tončiju Glavini nikako se ne sviđa Kukavičin križarski rat protiv reklame jer, naime, živimo od turizma, a na tom tragu je i ministrica kulture, nagazna Nina Obuljen Koržinek, izjavila da je Hrvatska otvorena i useljenička zemlja te oglašavanje na drugim jezicima može biti samo dobro. Zanimljivo, to misli čak i Autokefalna Katolička Crkva u Rvata, s obzirom na to da su Filipinci katolici koji revnije pohode mise od novopečenih vjernika u HDZ-tu, a i množe se kako Bog zapovijeda.

Da je Plenkoviću dosta DP-ova gluparanja i sramoćenja zbog njihovih nepodopština i da bi moglo doći i do preslagivanja u Saboru, zorno im je demonstrirano prošloga tjedna baš u Vukovaru, gdje DP-ovce više nitko ne doživljava. Osobito nakon što su neuspješno pokušali pokupovati glasove na lokalnim izborima, o čemu lokalna policija provodi izvide.

E pa tamo ih je HDZ kao senior partner prevario s ljutim neprijateljima, to jest sa Suverenistima Marijana Pavličeka, s kojima su sklopili savez i istrgovali mjesto predsjednika Gradskog vijeća za HDZ-tova Gorana Bendru. Bi li se na nacionalnoj razini moglo dogoditi nešto slično i traži li AP neko drugo rješenje kako bi ostao u sedlu i umio lice pred svojim prijateljima u Bruxellesu, znat ćemo do jeseni. A do tada bi Ivica Kukavica možda i sam mogao probati neke od azijskih specijaliteta. Da proširi vidike i gastronomske navike.